behar br. 97

8/7/2019 Behar br. 97

1/92

BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX 2010. BROJ 97 CIJENA 40 KN

Najljep{e orijentalne pri~eIndijske Afganistanske Perzijske Arapske Turske Sefardske Bo{nja~keIlustrirala Melita Kraus

8/7/2019 Behar br. 97

2/922 BEHAR 97

BEHAR

Selma KUKAVICA

Sead Begovi}

Ostvarenje tzv. dje~jih èlja:

O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e

Rije~ urednika 3

Filip Mursel Begovi}

Erotika neutaène ljubavne ~e`nje

Predgovor 4

Naslovna strana: Ilustrirala Melita Kraus

Grafi~ki dizajn i prijelom:

Tisak:

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis zakulturu i dru{tvena pitanjaNakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka HrvatskePREPORODGlavni i odgovorni urednik:

Sead BEGOVI]Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI]Uredni{tvo:Ibrahim KAJAN, Senad NANI], Ervin JAHI],Sena KULENOVI], Azra ABAD@I] NAVAEYRukopisi i fotografije se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH PreporodIlica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godi{nja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godi{nja pretplata 20 KM.

Kunski iro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma KukavicaTisak: Hitra produkcija knjiga d.o.o.,Sveta NedjeljaTiskano uz financijsku potporu iz dràvnogprora~una Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunu`no i stavovi uredni{tva.

SADR@AJ

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊIndijske Afganistanske

Perzijske Arapske

Turske Sefardske Bo{nja~ke

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRIÊ

Indijske pri~e 7Afganistanske pri~e 25Perzijske pri~e 33

Arapske pri~e 43Turske pri~e 61Sefardske pri~e 71Bo{nja~ke pri~e 79

Ilustrirala Melita Kraus

8/7/2019 Behar br. 97

3/92

Ohrabreni ~injenicom da je "Behar"broj 83-84 iz 2007. godine ve} obja-

vio prilog pod naslovom "Pri~e iz ~a-robne torbe", odnosno, "Arapske {a-ljive pripovijetke i basne", koje je s ara-pskog preveo Besim Korkut, i koje sunai{le na vi{e nego odli~an prijem kodredovitih ~italaca "Behara", odlu~ilismo se za tematski broj u kojem pred-stavljamo pro{ireni izbor pri~a sa sli~-nim, prete`no muslimansko obi~ajnimi anegdotalnim pripovjeda~kim kolori-tom i tematsko motivskom kulturnomokomicom i mudro{}u, europskih i ori-

jentalnih naroda: Indije, Afganistana, Perzije, arapskih ze-malja, Turske, ìdovskog naroda (Sefarda) i Bo{njaka. Iovaj put, pri~e je ilustrirala na{a suradnica ìdovskog po-drijetla i nemjerljivo {irokog svjetonazorskog pogleda -

Melita Kraus. Podsjetimo, njoj su upravo takve i sli~ne pri-~e, svojedobno, za ìvota u Sarajevu, odredile kakvo}udjetinjstva te ih je, pra}ena unutra{njim nalogom, samo-inicijativno ilustrirala, a nama to nije promaklo.

Pod pojmom pri~apodrazumijevamo i one prozne vrstekoje grani~e s bajkom, zatim one koje su prepoznate kaobasne, mikro pri~e ili minimalne pri~e (primjerice one o

Nasrudin - hodì) i pri~e koje svojim zna~ajkama vr{e je-dinstven dojam na ~itaoca upravo svojom kontroliranom

fabulom. I {to je va`no, kratka pri~a ima tendenciju da po-put anegdote koncentrira svoju teìnu na zavr{etku, nakrajnjoj neo~ekivanosti zavr{nog obrata uslijed svegaonoga {to joj je prethodilo.

Basna kao usmena tvorevina ukazuje na animisti~ki i ani-malisti~ki pogled na svijet te personificira pojave ìve i ne-ìve prirode u to~kama gdje se moè poistovjetiti ~ovjek iìvotinjski svijet. To su uglavnom pri~e iz kojih bi trebaloizvu}i pouku primjenjivu u svakodnevnom ìvotu. Dakle,

iz logi~nih inscenacija izvla~i se implicitna i eksplicitna po-

uka. To dobro ilustrira indijska basnaolavu i volu koja izvanredno suprotstav-lja shemu uobraènog i samozadovolj-nog silnika lava - prepla{enom, poniz-nom, dobro}udnom i pametnom volu.

Basna kao da nam oporu~no ostavljageneracijama prikupljeno iskustvo ne-posredno crpljeno iz ìvota. U basninasprivla~e uzro~no posljedi~ne situacije iz-me|u lukavih, pla{ljivih, podani~ki po{-tenih i krvolo~nih. Naravno da takvihpri~a ima i u bo{nja~koj usmenoj na-rodnoj knjièvnosti, ali smo se mi odlu-~ili za moderne i provjerene pripovje-

da~e Edhema Mulabdi}a, ]amila Sijari}a i Hamzu Humu,koji su se koristili sli~nom poetikom kratke pri~e, zagra-biv{i u narodnu predaju. Ovi na{i ugledni pisci koristili sukarakteristike bajke: ne~uveni doga|aj, neo~ekivani obrat

i plasti~no oblikovane likove.@anr (genre) kratke pri~e koristi i narativne elementebajke, a to podrazumijeva artikulaciju fikcijskih obilje`ja.

Bitna joj je odrednica epska fantazija, sretan zavr{etak,~udesno i ~arobno, blistave slike pune zna~enja, i {to je

va`no ista}i: ostvarenje takozvanih dje~jih èlja.Bajkovi-ti uresi prepuni su pradoìvljaja romantike gdje je cijelisvijet prepun ~uda, ali i slika iz zagrobnog ìvota kao iputovanja na drugi svijet.

Nadamo se da }e ove pri~e, koje su samo kap u moru bo-gate ba{tine zastupljenih naroda, zaokupiti ~itala~kupa`nju izvanrednim doìvljajima, za~udnom zanimljivo{-}u opisa, ìvotnom mudro{}u pripovijedanja i ponekadprikazom cjeline dru{tvenog ìvota koji nas privla~e kao"prava stvarnost". Jedno je sigurno, neupitni su i uvjer-ljivi karakteri njihove radnje kao i u~inak te radnje i nje-nog povoda. Na kraju ne zaboravimo i ~uvstveni efekt,stoga - ~itajte!

Sead Begovi}

3BEHAR 97

RIJE^ UREDNIKA

Ostvarenje tzv. dje~jih èlja:

O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e

8/7/2019 Behar br. 97

4/92

Orijentalna knjièvnost je u pro{losti, bez sumnje, bila na visokojumjetni~koj razini, a po opsegu nekoliko puta ve}a od cjelokup-ne europske knjièvnosti Srednjega vijeka. Orijent je, u to doba,svojim visokim znanstvenim i kulturnim pregnu}ima bio ku-dikamo napredniji od evropskih zemalja. Posve je razumljivo da jesve ono {to je lijepo, korisno i zanimljivo, lako prelazilo i prelije-

valo se putem usmene predaje i prijevodne knjièvnosti iz jednezemlje u drugu, iz naroda u narod. Jasno je da je zamr{eneputove narodnih pri~a, legendi i bajki, te{ko pratiti, ali u ovombroju ~asopisa, posve}enom najljep{im orijentalnim pri~ama, mi

smo poku{ali dati neku vrst razvojne linije - od Indije do Bosne i Hercegovine. Naravno da se ta razvojna linija ne mora nu`noprimje}ivati na samom tekstu i da je naslov najljep{e tek u svoj-stvu epiteta koji privla~i pozornost. Naime, rije~ je o tek malombroju pripovjednog blaga iz bogate riznice Orijenta. Poku{ali smotek okvirno predstaviti osnovne zna~ajke, sadrìnu i ljepotu proz-nih umotvorina orijentalne knjièvnosti koja je nesumnjivo utje-cala na knjièvnost Zapada. Me|u zna~ajkama vremena u kojimasu pri~e nastajale izraèna je i vidljiva religiozna obojenost, koja

je nekada imala pove}ani utjecaj na sve ~ovjekove djelatnosti. Ugotovo svim pri~ama nagla{ena je vjera u Boga, Tvorca svijeta, iarhetipsku misao o sudbini kao neminovnosti.

Arapi imaju veliki broj zbornika narodnih pri~a. Neki od njih su{tampani, a ve}i broj se ~uva u rukopisima. Naro~ito je poznatazbirka pri~a Kelile ve Dimne(Kelila i Dimna), u biti zbornik sta-roindijskih pri~a, koje je sa pehlevijskog preveo na arapskiPerzijanac Abdulah ibn el-Mukaffa (preselio na ahiret 756.godine). Svakako je najpoznatiji glasoviti i opse`ni zbornik arap-skih pri~a pod nazivom Tisu}u i jedna no}.U znanosti prevlada-

va mi{ljenje da jezgru te zbirke ~ini perzijska zbirka Hezar efsane(Tisu}u pri~a), kojoj je opet izvor u indijskoj knjièvnosti. Naà-lost, ta je zbirka davno izgubljena te se ne zna to~no u kolikojmjeri se te pri~e oslanjaju na pripovijednu indijsku knjièvnost ikoliko su utjecale na arapski zbornik 1001 no}. Jo{ u 6. st. nove

ere sa staroindijskog je na perzijski prevedena Pancatantra(Peto-knji`je), zatim na arapski pa na druge jezike. Rije~ je o najpoz-natijem djelu stare indijske proze i vrhunskom ostvarenju staresanskrtske knjièvnosti koji vjerojatno datira iz 3. st. nove ere.Skladna i rafinirana pripovijedna tvorevina zarana je po~ela, krozmnogobrojne prerade, dorade i prekrajanja i kroz prijevode pri-

jevoda, poprimati oblik pu~ke knjige, pa je takva stala prodiratina Zapad jo{ u 12 stolje}u, posredstvom arapskih i perzijskih pri-

jevoda. Pancatantra zauzima va`no mjesto u kulturi Zapada, nesamo zato {to je obogatila europske knjièvnosti novim motivi-ma i pri~ama, ve} i zbog toga {to se, pojaviv{i se u vrijemeza~etaka mnogih od njih, aktivno sudjelovala i u oblikovanju nji-

hovog knjièvnog izraza. Prvi prijevod datira iz 6. st. nove ere ipreveden je s perzijskog na arapski pod nazivom Kelile ve Dimne.

Upravo taj arapski prijevod, koji se do danas sa~uvao, bio je putkojim je Pancatantra u{la u evropsku knjièvnost. Zanimljivo jestda je prvo preveden na gr~ki, a preko tog jezika u{ao je u starusrpsku knjièvnost pod nazivom Stefanit i Ihnilat. Ta zbirka jav-lja se u bizantinskoj knjièvnosti u 11. st., a u srpskoj ve} u 13st. Drugi naslov Stare indijske pri~epojavio se u 1953. godine ipreveo ga je Besim Korkut s arapskog jezika. Dio tog prijevodapredstavljen je u ovom izboru.[to se ti~e Afganistanskih pri~a prezentiranim u ovom izboru,one vjerojatno datiraju iz 13. stolje}a i, bez obzira na nacionalne

osobitosti, svoje stilske uzore vidljivo nalaze u indijskoj, perzij-skoj, ali i arapskoj tradiciji. itaoca }e za~uditi da je narod s tolikomu~nom pro{lo{}u i sada{njo{}u u svojim pri~ama njeàn, ple-menit i liri~an. Afganistanci, o~ito je iz ovih pri~a, svjedo~e svojuherojsku, pjesni~ku pro{lost, kao izraz svoga bogatog duha. Tajduh se nije pokolebao ni danas, iako povijest nije bila pravednaprema zemlji koja se nalazila na granici dva svijeta. Naime, poh-lepni pogledi osvaja~a neprestano su bili upereni prema tomklju~u vratnica Indije. Osnovna pouka ovih ljubavnih pri~a jeda dobro i pravda uvijek pobje|uju, a zlo, ma koliko sna`no bilo,uvijek biva ka`njeno. Za nadati se da }e po tom pou~ku afga-nistanski narod do~ekati bolja i svjetlija vremena.

Nakon arapskog osvajanja Perzije u 7. i 8. stolje}u nove ere Per-zijanci ulaze u krug nove islamske knjièvnosti koja se tekpo~ela formirati. U 9. stolje}u javljaju se knjièvnici koji pi{unovim perzijskim jezikom te su upravo oni postali veliki dopri-nos svjetskoj knjièvnosti. Najve}i broj perzijskih pri~a u ovomkra}em izboru iz pera je Mustafe Muslihudina Sadija iz [iraza tj.njegovog \ulistana, a odlikuju se filozofsko-pou~nim karak-terom. [to se ti~e izbora iz turskih pri~a posebno mjesto u tojknjièvnosti zauzimaju kratke, {aljive pri~e, kojih Turci imaju uobilju. Dodu{e veliki broj tih pri~a je nastao pod arapskim i per-zijskim utjecajima, ali su se one do danas o~uvale u specifi~noturskom folklornom duhu. Jedan od najupe~atljivijih likova iz

turskih {aljivih pri~a upravo je popularni Nasrudin-hodà. Naro-dna tradicija tvrdi da je ìvio u doba sultana Bajezida i velikogazijskog osvaja~a Timurlenka (prijelaz 14. na 15. stolje}e) uAk{ehinru gdje se ~uva i njegovo turbe. Prvi prijevod Nasrudin-hodìnih {ala na na{ jezik datira iz 1892. i preveo ih je Edhem

Mulabdi} u svojoj zbirci Rukovijet {ala. Kasnije su izlazile uNovom Beharu. Pri~e objavljene u ovom izboru potje~u iz Zbo-rnika stanovitog Husejna koji sadrì 400 anegdota i 80 ilustraci-

ja, a autoru su pristizale iz raznih dijelova Turske. Pri~e o Nas-rudinu-hodì omiljene su i u Bosni i Hercegovini, a jedan odrazloga, mimo njihove privla~ne snage, jesu vi{estoljetne vezebo{nja~kog naroda s Turcima.

Sasvim neslu~ajno su u ovom izboru svoje mjesto na{le i se-fardske pri~e suvremenog autora, sefardskog rabina Eliezara

4 BEHAR 97


Erotika neutaène ljubavne ~e`njeFilipMurselBegovi}

PREDGOVOR

8/7/2019 Behar br. 97

5/92

Papa rodom iz BiH. Sefardske pri~e, objavljene u ovom izboru,pojedina~no su izlazile u sarajevskim Danima, u redovnoj dvo-nedeljnoj rubrici Sa zida pla~a, tokom 1998. i 1999. godine.

Rije~ je o pri~ama iz starine, koje je autor bri`ljivo sakupljao ireinterpretirao. Budu}i da je rije~ o jednom nadasve zanim-ljivom kulturnom naslje|u, naime, sefardski jevreji su nakon

progona iz [panjolske svoje uto~i{te na{li u BiH, posve jelogi~no da i ove pri~e na|u svoje mjesto u naljep{im orijental-nim pri~ama - jer, iako pisane od suvremenog autora, obilujutoplim, slikovitim i pou~nim tradicijskim predlo{cima kojesvoje upori{te nalaze u judaizmu i sefardskoj kulturi u BiH.

Bo{nja~ke pri~e, odnosno bosanske, koje se nalaze na kraju izbo-ra, proizi{le su iz bogate orijentalne kulture te su autenti~niprikaz jedne stare i iz dana{nje perspektive neponovljive Bosne.Posebno raduje {to je svoje mjesto na{la i pri~a BajramEdhema

Mulabdi}a, jednog od utemeljitelja prvog Beharakoji je izlaziopo~etkom pro{log stolje}a. Njegove pri~e ~uvaju toplu atmosferuharmoni~nijeg svijeta zasnovanog na tradicionalnim vrijednosti-

ma. U pri~i Bajram, nesre}a koja se nadvila nad glavne junakerasplinjuje se posredstvom moralne principijelnosti i vjerskihuvjerenja. Pri~a ]amila Sijari}a Hasan, sin Huseinovdonosi namsugestivnu snagu pri~anja i ~ovjekove potrebe za pri~anjem pri~akoja na koncu postaje uvjerljivija od same svakodnevice. Upravo}e ova pri~a biti paradigmati~na za ~itav izbor kojega donosi ovajbroj Behara - upravo zbog prepoznatljive poetike govora kojimse, ba{ kao i u simbolici Tisu}u i jedne no}i, odga|a ponekadnepodno{ljivo suo~avanje sa stvarno{}u tj. odga|a se svijest oneminovnoj prolaznosti ìvota. Jedna od najljep{ih bo{nja~kihpripovijetki je Sevdalijina ljubav, autora Hamze Hume. Osim {tonam ta pri~a naprosto uprizoruje zavodljivu poeti~nost ljeta u

Hercegovini, na trenutke autor uspijeva u ~itatelja probuditi i~ulo mirisa - dakle, jedan sasvim sugestivno olfaktivni pripo-

vjeda~ki postupak. Posvema ovu pri~u karakterizira zavodljivasnaga a{ikovanja koja snagu crpi iz bogate tradicije bosanskihsevdalinki. Za razliku od fatalnih ljubavi iz starijih orijentalnihpri~a - ovdje se osje}a i nostalgi~ni pjev neutaène ljubavne ~e`-nje jednog bo{nja~kog a{iklije (bekrije) i njegove drage.Isku{enja koja glavni junak mora savladati da bi do{ao do svojeizabranice, i da bi ona na{la njega, jedva da su minula, a ve}nova ~ekaju. U orijentalnim pri~ama koje donosi Behar nijesamo rije~ o nadilaènju prepreka koje postavljaju neprijateljskesile, savladavanju opasnosti, probijanju velova tajni, koji su sepostavili izme|u ljubavnika, jer, javljaju se razne dru{tvene iporodi~ne te{ko}e te uvjetovanosti. Eroti~no je dano tek unaslutu i budi radoznalost u ~itatelja tj. nema eksplicitnog opi-sivanja intimnog susreta i ~ulni dodir je prepu{ten ma{ti ~itate-lja. Tuma~i ovih pri~a su s pravom postavili zabranu za ~itateljada ulazi u prostor intime dvoje ljubavnika i takvo tuma~enje jepotpuno ispravno i - ima li intimnijeg mjesta od odaje u kojemse vr{i magijski ~in ljubavi. Tu je i razlika izme|u orijentalnihopisa ljubavi i onih suvremenih zapadnja~kih prikaza gdje jeerotika svedena na gimnastiku, potpuno razgoli}avanje i razot-krivanje. Treba re}i da je u ovim pri~ama erotiziran i pejza`, tese sjedinjenje ~ovjeka i prirode uobli~uje u neku vrstu tajan-stvenog govora o jedinstvu svega stvorenog. Ono {to je skri-

veno, upravo je najprivla~nije i gura ~ovjeka da krene u pus-

tolovinu - kroz doìvljaj ma{te u potragu za saznanjem, a kas-nije ga, upravo zbog pretpostavke da je intima posve}en pros-tor, sprje~ava da dospije do stvarnosti.Kada bi ove pri~e otkrile svoje tajne postale bi tek goli diosvakodnevnog, takva vrsta radoznalosti i nametljivosti uni{tila bi~udesnu ali nevi~nu eroti~nost ovih pri~a. Ve} od prvog trenuta-

ka ljubavnici su jedno drugome rekli sve {to je bitno, a neposred-ni, istinski dodir je uspostavljen pogledima i tajanstvenim spaja-njem ruku. Razumije se i neophodno je da, èna u orijentalnimpri~ama, pokrivena mahramom i feredòm, ~ije su o~i o~arava-

ju}e, na koncu, svome dragome otkrije lice. @ena, do tada aps-traktni simbol èlje, tim pokretom otkrivanja punim povjerenja,kao izrazom pristanka i popu{tanja, pretvara se u jedinstvenuènu, onu koju ni jedna druga ne moè zamijeniti. Isti principotkrivamo i u opisima prirode. Ovdje je rije~ o fatalnim ljubavi-ma, koje se ostvaruju ve} u prvim susretima. Ljubavnici se odmahprepoznaju kao su|eni jedno drugome. Planula je strast, po svo-

joj èstini usporediva s udarom groma. I tada po~inju pri~e o

ljubavnim ~udima, jer tuma~i ovih pri~a ne smiju dopustiti darazum ubaci zloslutnu sumnju. Ljubavnici strepe da }e biti `rtveneke opsjene i nisu im dovoljni tek o~iti dokazi, oni su u stalnojpotrazi za neobi~nim doga|ajima koji }e u~vrstiti njihovaljubavni~ka uvjerenja. U prvim trenutcima svog strasnog i sud-bonosnog susreta, oba ljubavnika ive u takvom stanju osje}ajnenapetosti da nema èlje koju izraàvaju, a da je odmah doga|ajine ispune preko svakog o~ekivanja. Rekli bismo da sru{eni zidnije imao vremena da se ponovo podigne i da se veza me|uljubavnicima ne prekida ni kada su razdvojeni jedno od drugog.

Dolazi do posvema neobi~nog suu~esni{tva izme|u potrebe srca,razvoja doga|aja i prirodnih zakona za koje po~esto pogre{nomislimo da su mehani~ki (bez upletanja Vi{e sile), ravnodu{ni ibezimeni. Naravno, to nije i ne}e biti tako.O~ito je da interes za Orijentom itekako postoji, odnedavnopoja~an raznim turskim sapunicama koje su preplavile hrvatsketelevizije, ali je jednako zbunjuju}e da je zaista mali broj recent-nih prijevoda. To je prije svega nasu{na potreba trì{ta, jer, izponude onoga {to zovemo najljep{e pri~e ili bajke za djecuodavno se ponavlja jedna te ista izdava~ka matrica. Upravo zatosu prijevodi orijentalnih pri~a (s arapskog i perzijskog) BesimaKorkuta, Alije Bejti}a i [a}ira Sikiri}a, ura|eni polovinom pro{logstolje}a, zanimljivi i kao reizdanja potrebna trì{tu. Treba spo-menuti i prijevode koje su uradili srpski prevodioci, poput onoguvr{tenog u ovaj broj prevoditeljice s ruskog Milene Magli} Jo-

vanovi} (afganistanske pri~e). Me|utim, prijevodi s ruskog nasrpski pate od vi{ka nepoznavanja obi~ajnosti i vjerske speci-fi~nosti orijentalnih kultura. Mogli bi re}i da je posrijedi i nerazu-mijevanje kulture ali i moèbitno krivo tuma~enje kulturolo{kihznakova. Razumijevanje teksta uvelike se razlikuje u onih pre-

voditelja koji su sami ba{tinici orijentalnih kultura i prevodedirektno s izvornika. Gre{ke tada ne postoje ili su minimalne (onestilske i leksi~ke) te se ne moè dogoditi da, iako nenamjerno,neka autenti~na i napredna kultura doìvi svoje kvalitativno sro-zavanje i krivo tuma~enje. U tom smislu uredni{tvo je interveni-ralo u prijevod afganistanskih pri~a i u~inilo znatne redaktorskepromijene, koje nisu promijenile smisao u prijevodu, ali su ga,

vjerujemo, koliko-toliko pribliìle izvorniku.

5BEHAR 97

EROTIKA NEUTA@ENE LJUBAVNE Ê@NJE

8/7/2019 Behar br. 97

6/926 BEHAR 97


8/7/2019 Behar br. 97

7/92

UVOD

avno nekada ìvio je u dalekoj zemlji Indijicar, po imenu Dep{elim. Vladao je ogrom-nom dràvom, bio je veoma mo}an i bogatpa se zbog toga osilio. Po~eo je tiraniziratisvoje podanike, zlostavljati ih i ~initi im na-

silje preko svake mjere. Ukoliko je njegova mo} rasla, utolikoje bivao nesnosniji. U doba cara Dep{elima ìvio je neki mu-drac, zvani Bejdeba, veoma pametan i ~estit ~ovjek, koga sumnogo uvaàvali i priznavali, i ~ija se rije~ slu{ala. Vidjev{ikakav zulum ~ini svojim podanicima car Dep{elim, mudracBejdeba odlu~i da ga odvrati od toga i da ga vrati na putpravde i ~ovje~nosti. Smisliv{i dobro {ta }e i kako }e, mudracBejdeba odlu~i da jednog dana po|e caru Dep{elimu. Odre-|enog dana on obu~e svoje sukneno odijelo, kakvo su u onodoba nosili mudraci, i po|e ka carskoj kapiji.

- @elim da posjetim cara zbog jednog savjeta - re~e

mudrac Bejdeba, kada stiè na carsku kapiju, dvoraninukoji je odobravao ulazak kod cara.

Dvoranin odmah u|e kod cara i re~e mu:

- Na kapiji ~eka neki ~ovjek, po imenu mudrac Bejde-ba, pa veli da bi èlio posjetiti cara zbog jednog savjeta.

Car odmah naredi da se Bejdeba uvede. Kada Bejdebau|e kod cara, stade pred njega, najprije mu se pokloni, paonda pade pred njega ni~ice na zemlju, a zatim se {ute}ipodiè. Caru Dep{elimu bi ~udno za{to Bejdeba {uti pa mure~e:

- Iako su carevi prvi u svome carstvu, ipak su mudraciispred njih. Mudracima nisu potrebni carevi ba{ zato {to

su mudraci, a carevima su potrebni mudraci, iako su mo}-ni i bogati. Savjeti mudraca mogu biti samo dobri, pa on-da, hajde, Bejdeba, reci nam {to èli{?

Kada Bejdeba saslu{a {to mu car re~e, malo se pribra,pa se ponovo pokloni caru, preda nj na zemlju pade ni~i-

ce, a onda se podiè i re~e:- Najprije }u re}i ovo: Molim Svevi{njeg da caru podari

dug ìvot i da mu carstvo o~uva. Meni je u~injena osobi-ta ~ast {to mi je car dopustio da mogu stajati pred njim.Ja sam se usudio da zamolim da me car primi zbog jednogsavjeta koji bih èlio samo caru da kaèm. Ako mi car do-pusti da govorim i zapamti moje rije~i, to mu i prili~i; aako ih omalovaì, ja sam sa svoje strane u~inio sve {totreba da u~ini jedan mudrac prema svome vladaru.

- Govori, Bejdeba, {ta god ho}e{! - re~e mu car. - Ja}u te pa`ljivo saslu{ati samo da saznam {to eli{. Kako bu-

de{ zasluìo, tako }u te i nagraditi.- Kada mi je car, Svevi{nji ga dugo poìvio, dopustio da

govorim koliko ho}u - re~e mudrac Bejdeba - neka ondacar iz mojih rije~i izvu~e korisnu pouku, jer to èlim. Carod toga moè imati samo koristi, a ja }u sa svoje straneu~initi ono {to mi nalaè du`nost. Zato ti, care, velim:

- 0, care, ti si naslijedio svoje silne pretke koji su prije te-be osnovali i osnaìli tvoje carstvo. Oni su izgradili tvr|ave iutvr|ene gradove, osposobili zemlju, vodili ratove, opremalivojske i vladali dugo. Imali su mnogo oru`ja i vladali su stol-je}ima u svakoj sre}i i zadovoljstvu. Ali im ipak sve to, care,nije smetalo da ne ostave lijep spomen u narodu. înili su

7BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

S arapskog preveoBesim Korkut

Indijske pri~e

DD

8/7/2019 Behar br. 97

8/92

dobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili suodmjereni u svojim postupcima, lijepo pos-tupali prema svojim podanicima, iako sui oni bili izloèni isku{enjima vlasti ipijanstvu sile. A ti si, o sretni care,~ija zvijezda sre}e blista, naslijedio

od njih zemlju, pokrajine, blago i dvor-ce, i sada ìvi{ u carstvu kojim sam upravlja{.Naslijedio si ~itavo bogatstvo carstva i mo}nuvojsku, ali, care, ti ne vlada{ kako treba. Ti si u svo-joj vladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta,osilio si se, ru`no postupa{ sa svojim podanicima, pa zbogtebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si po{aoputem svojih prethodnika, da ide{ stopama careva koji suvladali prije tebe, da se ugleda{ na njih, da se ~uva{ svega {tote moè osramotiti, da {titi{ svoje podanike i da ih okre}e{na pravi put, pa da u narodu ìvi vje~na uspomena na tebe.

Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svojim postupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigratisama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman~ovjek. Razmisli, care, o svemu {to ti rekoh, i neka ti to nebude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik kojiti èli dobro, a ne sebe radi.

Kad ~u {ta mu Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pamu doviknu:

- Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dos-tojanstvenika usudio da mi u brk rekne ono {to si mi ti

izgovorio, a kamoli ti, tako si}u{an i nemo}an. Zaprepa{-}uje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mje-ru. Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti da bi sedrugi pou~ili na tvom primjeru. Neka to ujedno bude opo-mena svakom onom koji bi poku{ao da se prema carevimaponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vi{e kada ih ca-revi susretljivo primaju.

Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne.Kada odvedo{e Bejdebu na gubili{te, car razmisli o svomnare|enju i donese drugu odluku da se mudrac baci u ta-mnicu i stavi u okove. Tako je mudrac Bejdeba danima ~a-

mio u zatvoru, a car se za njega uop}e nije raspitivao. [ta-vi{e, niko se nije ni usu|ivao da ga pred njim spomene. Alijedne no}i car ne moga{e dugo da zaspi. Bdiju}i tako, onpade u duboke misli pa se tad sjeti mudraca Bejdebe i nje-govih rije~i. "Ru`no sam se ponio prema onom mudracu,a na to me navela nagla srd`ba - re~e u sebi car. - Eto,meni je bio do{ao ~ovjek da mi da savjet, a ja se premanjemu nisam ponio kako treba. Nisam ga smio ovako kaz-niti, nego je trebalo da saslu{am njegove rije~i i usvojimnjegove savjete."

Prekoriv{i tako sebe, car odmah zapovjedi da mu se

mudrac Bejdeba dovede. Kad Bejdebu do-vedo{e pred cara, car mu se obrati

ovim rije~ima:

- O, Bejdeba, zar ti nisi,izgovoriv{i mi onakve rije~i, po-

ku{ao da me potcijeni{ i da kaè{kako ne umijem vladati?

- O, ~estiti, dobronamjerni i blagi care- odgovori mu Bejdeba - Ja sam ti htio samo

predo~iti kako treba da vlada{, pa da i tebi i tvojimpodanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna.

- Reci mi ponovo sve {to si mi ranije rekao, ne izostavini jednog slova! - re~e car Bejdebi.

Bejdeba onda po~e redati svoje rije~i, a car ga pa`ljivoslu{a{e. Kad je Bejdeba zavr{io svoj govor, car ga je pog-ledao i naredio mu da sjedne, rekav{i mu:

- O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje rije~i, jer one prijat-no djelovahu na moje srce! Ja }u jo{ razmisliti o svemu {tosi rekao i gleda}u da poslu{am tvoje savjete.

Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kadmu ih skido{e, on ga ogrnu svojim ogrta~em, pokazuju}imu na taj na~in da ga veoma cijeni.

Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci bu-du kako treba i u tome je uspijevao. Car Dep{elim je ìvio~estitim ìvotom i pravedno postupao sa svojim podanici-ma, upravo onako kako mu je mudrac Bejdeba preporu~i-

vao, pa njegovi podanici i velika{i bijahu njime zadovoljni.Jednoga dana kopkao je car Dep{elim po knji`nici svo-

jih predaka, pa vidje kako je svakom njegovom pretku bilanapisana i posve}ena po neka knjiga koje su napisali indij-ski mudraci. I ne potraja dugo, a car Dep{elim pozva mu-draca Bejdebu i re~e mu:

- 0, Bejdeba, ti si indijski mudrac. Ja sam, evo, razgle-dao knji`nicu svojih predaka i vidio sam da je svaki mojpredak posjedovao knjigu koja je bila njemu napisana iposve}ena. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj knji`-nici ne ostane knjiga u kojoj }e se govoriti o meni. Zato

bih volio da mi ba{ ti napi{e{ takvu knjigu i èlim da ovaknjiga ostane kao uspomena za sva vremena! Neka ta knji-ga bude po svojoj sadrìni i ozbiljna, i duhovita i mudra.Ja }u postavljati pitanja, a ti na njih odgovaraj!

Saslu{av{i careve rije~i, Bejdeba pade pred njega ni~icena zemlju, a onda se diè i re~e:

- O, sretni care, neka ti zvijezda uvijek blista, neka tesre}a prati, budi nam iv i zdrav! Neka car pita {ta god ho-}e, ja }u se potruditi da ga u svemu zadovoljim.

I tako je car Dep{elim postavljao pitanja, a mudrac

Bejdeba je odgovarao...

8 BEHAR 97


8/7/2019 Behar br. 97

9/92

LAV I VO

Car Dep{elim re~e mudracu Bejdebi:

- Navedi mi jedan primjer o dvojici koji se vole, a me|ukoje je neki lukavi la`ljivac bacio ugarak, i me|u njima stvo-rio neprijateljstvo i mr`nju.

- Ako dva prijatelja dopuste da se u njihovo dru{tvo u{u-lja lukavi la`ljivac, me|u njima brzo pukne tikva i razvrgne seprijateljstvo - odgovori caru Bejdeba. Kao primjer za to moèposluìti ovaj slu~aj. U zemlji Destavendu ìvio je nekakavstarac koji je imao tri sina. Kad oni poodrasto{e, po~e{e rasi-pati o~ev imetak. Nisu znali nikakvog zanata da bi pomo}unjega mogli ìvjeti, pa ih otac zbog toga izruì i istovremenonasavjetova. On im, izme|u ostalog, re~e:

- O, djeco moja, ~ovjek treba da se bori za udoban ìvot iugled me|u ljudima. Da bi to postigao, treba da stekne ime-tak na dozvoljen na~in, da ga dobro ~uva, da svoj imetakunapre|uje i da tro{i tako da pobolj{a ìvot i zadovolji po-rodicu i svoje prijatelje. Me|utim, ko ma i jedno od re~enogzanemari i zapostavi, ne moè posti}i ono {to èli. Jer, ako~ovjek ne privre|uje, ne}e imati od ~ega ìvjeti. A ako jebogat, i jo{ usto privre|uje, a nije ~uvaran, imetka }e mu brzonestati i on }e ostati praznih {aka. Ako se imetak zapusti i neunapre|uje, brzo ga nestaje, makar se i pretjerano {tedjelo,isto kao {to nestaje i surme iako se uzima koliko prione zadrvce kojim se o~ni kapci maù. Ako ~ovjek imetak rasipa iako ga ne ulaè gdje treba, imetka }e brzo nestati. Ali,upamtite, imetak moè da propadne i uprkos ~uvanju; on je

uvijek ne~im ugroèn. On mi izgleda kao ustava bez otvora ipropusta u koju se sliva voda. Takvu ustavu sila vode ili o{teti,pa se ona izlije na sve strane, ili je provali, i tada sva voda uza-lud ote~e.

Sinovi primi{e savjet svoga oca i pridràvahu ga se, jer seuvjeri{e da je dobar. Najstariji izme|u njih po|e u zemlju kojase zvala Mejun pa u putu upade u glib. Putovao je kolimakoja su vukla dva vola od kojih je jednom bilo ime [etreba adrugom Bendeba. [etreba se zaglibi pa star~ev sin i njegovidrugovi uloì{e sve napore da ga izvuku, ali ne uspje{e. Ondastar~ev sin produì put, a kod [etrebe ostavi jednog od svo-

jih saputnika da ga pripazi, vjeruju}i da }e se osu{iti blato i da}e mu dovesti vola. Taj ~ovjek preno}i tu, ali mu dosadi~ekanje i dodija samo}a, pa ostavi vola, uputi se za svojimdrugom i kad ga stiè, najprije mu javi da je [etreba uginuo,a zatim mu re~e:

- Kada ~ovjeku budu dani odbrojani i pribliì mu se smrt-ni ~as, ne}e mu ni{ta pomo}i ako se ne znam koliko ~uvaosmrti. [tovi{e, njegova opreznost i nastojanje da se sa~uvamogu da budnu kobni po njega.

Pri~a se da je nekakav ~ovjek i{ao predjelom u kome suìvjele opasne zvijeri. Taj je ~ovjek znao da je taj kraj nepro-hodan i opasan. Usput ga presrete jedan najlju}i i najopasniji

vuk. Kada taj ~ovjek vidje vuka kako ide prema njemu, pre-

pade se, pa pogleda desno i lijevo ne bi li na{ao kakav zaklon,ali ne vidje ni{ta drugo nego nekakvo selo iza rijeke, pa ùrnopo|e prema njemu. Do{av{i do rijeke, vidje da na njoj nemamosta. Iz straha da ga vuk, koji samo {to ga nije stigao, nerastrgne, on sko~i u vodu. Nije umio plivati, i udavio bi se daga ne ugleda{e i ne spaso{e stanovnici onog sela u posljed-

njem ~asu. Na{av{i se me|u seljacima i ne strahuju}i vi{e odvuka, pribra se, i tada opazi na obali rijeke osamljenu ku}u pau sebi re~e:

- U}i }u u onu ku}u i u njoj }u se odmoriti.

Kada u|e u tu ku}u, zate~e nekoliko razbojnika koji sudijelili imovinu nekog trgovca koga su presreli na putu i op-lja~kali, pa ho}e da ga ubiju. îm to onaj ~ovjek vidje, pobojase za sebe pa se vrati u selo. U èlji da se odmori od pretr-pljenog straha i umora, nasloni se le|ima na jedan seoski zidkoji se iznenada na njega sru{i i tu na|e smrt.

- Istinu govori{, i ja sam za to ~uo - odgovori mu star~ev

sin.Onaj vo zvani [etreba izvu~e se nekako poslije iz gliba i

po|e. Zaustavi se najzad na jednoj livadi bogatoj pa{om i vo-dom. Tu se, ìve}i spokojno, utovio, pa stade rikati. U blizinite livade nalazila se gusta {uma u kojoj je boravio ogromanlav, car toga kraja. S lavom bijahu mnoge zvijeri: vukovi,{akali, lisice, leopardi i panteri. Ovaj je lav bio na svoju ruku,nije slu{ao mi{ljenja ni jednog od svojih drugova. Kad je on~uo riku, jako se prepade jer nikada ranije nije ~uo takav glasniti je kad vidio vola. Ovaj lav je bio nepokretan, nije nikudai{ao, niti je ma {ta poduzimao, a za hranu mu se svakog dana

brinula njegova vojska. Me|u zvijerima, koje su ìvjele slavom, bila su i dva {akala. Jednom je bilo ime Kelila, a dru-gom Dimna. Ti su {akali bili o{troumni, u~eni i lijepo odgo-

jeni. Jednoga dana upita Dimna svoga brata Kelilu:

- Brate, za{to se lav nikuda ne kre}e, za{to nikuda ne ide,niti i{ta poduzima?

- [to se tebe ti~e, i za{to se za to raspituje{? - odgovorimu - Mi smo pred kapijom svoga cara, zato i radimo ono {to

je njemu drago i ne ~inimo ono {to ne voli; Mi ne spadamou one ugledne koji mogu s carevima da razgovaraju i da onjihovim poslovima vode brigu. Jezik za zube, jer znaj da }e

svakoga ko se usudi da govori i radi ono {to mu ne prili~i sna-}i neprilika sli~na onoj koju je priredio stolar majmunu.

- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.

- Pri~aju da je jedan majmun gledaostolara kako pili dasku na kojoj je sjedio.Kad god bi pilom razrezao jedanlakat daske, umetnuo bi udasku klin. Majmunu se tosvidje pa ostade da i daljegleda stolara. Stolar poslije odenekuda nekim svojim poslom, a

majmun se popne nadasku i po~ne da

9BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

8/7/2019 Behar br. 97

10/9210 BEHAR 97


8/7/2019 Behar br. 97

11/92

radi ono {to mu ne prili~i: uzjaha na dasku, okrenu le|a pre-ma klinu, a lice prema dasci tako da mu rep upade u procijep.

Majmun onda izvadi klin te mu procijep pritisnu rep, i on seumalo ne onesvijesti od bola. Poslije nekog vremena stolar se

vrati i zate~e majmuna u takvom stanju. On ga po~e tu}i i bi-jahu mu teè stolarove batine, nego {to ga daska pritiskivala.

- ûo sam {ta re~e - odgovori mu Dimna. - Ali treba dazna{ da svako ne sluì careve iz koristoljublja. Neko im se do-dvoruje samo zato da bi obradovao prijatelja, a okahario du{-manina. Ima ljudi koji nemaju ponosa, a to su ve}inom onikoji se raduju sitnicama i zadovoljavaju ~ime bilo, upravo kao{to se pas raduje kad na|e suhu kost. Ali ljude s dosto-

janstvom i ponosom ne mogu zadovoljiti sitne stvari. Oni teèka Uzvi{enom, ka onome {to njima dolikuje, isto kao {to i lavpojuri za kamilom kad je ugleda, iako je ve} pred njim ulov-ljen zec. Zar ti ne vidi{ da pas ma{e repom dogod mu se nebaci korica hljeba, a da slon, ~ija se vrlina i snaga priznaje,

ne}e da jede donesenu hranu dok se ne pogladi i ne pomilu-je po licu i dok mu se ne umiljava. Ko bogato ìvi i pomaèsvoju porodicu i svoje prijatelje, taj }e, makar i kratko ìvio,biti dugovjek, a ko ìvi u tjeskobi i neima{tini, i oskudijeva ion i porodica mu, toga se nikada nitko ne}e sje}ati. Tko mislisamo na svoj stomak, i to mu pri~injava jedino zadovoljstvo,a sve ostalo zanemaruje, ubraja se me|u ìvotinje.

- Ja sam razumio {ta ti re~e - odgovori Kelila Dimni - aliti utuvi u glavu ovo i znaj da svaki ~ovjek zauzima nekakavpoloàj i ima svoju vrijednost. Ako je ~ovjek na poloàju ustal-

jen, treba da bude time zadovoljan. [to se mene i tebe ti~e,na{ je poloàj takav da ne moèmo niè pasti.

- Za poloàje se treba boriti, i oni su svakom pristupa~ni,samo ako se ima dostojanstva - re~e Dimna. - ôvjeka dosto-

janstvo moè uzdi}i s nièg na vi{i poloàj, a onaj koji nemadostojanstva strovali sam sebe na nizak poloàj. Te{ko sedomo}i visokog poloàja, a s njega je sletjeti vrlo lako, istokao {to je te{ko di}i na rame teàk kamen, a lako ga je spusti-ti na zemlju. Mi ba{ treba da traìmo vi{i poloàj i da se bori-mo za to, jer imamo dostojanstva. Za{to da se zadovoljimosada{njim svojim poloàjem kada smo u stanju da postigne-mo vi{i?

- Pa {ta si odlu~io? - upita ga Kelila.

- Ja namjeravam da iskoristim priliku i da se nekako na-metnem lavu, jer je o~igledno da je on kratke pameti. Mo`da}e mi po}i za rukom da mu se dodvorim i da na taj na~insteknem bolji poloàj.

- A otkud ti zna{ da lav ne zna {ta radi? - upita ga Kelila.

- Ja to znam, jer tako osje}am i mislim - odgovori mu Di-mna. - Pametan ~ovjek moè da prozre svoga druga i spoznanjegovo unutarnje raspoloènje po njegovim kretnjama iizrazu.

- Ama kako ti moè{ misliti da }e ti lav dati poloàj kadnisi ni carev drug, niti zna{ kako se carevi dvore? - upita gaKelila.

- Snaàn ~ovjek moè da nosi teàk teret makar i ne bionaviknut na to, a slabi ga ne}e mo}i ni dignuti makar mu tobilo stalno zanimanje - odgovori mu Dimna.

- Car ne nagra|uje najbolje iz svoje svite, nego odabireone koji su mu najbliì i nadomak. Davno je re~eno da je carsli~an vinovoj lozi koja se ne penje uz najplemenitije drvo,

nego uz ono koje joj je najbliè. Kako ti onda moè{ o~eki-vati poloàj kada nisi lavu tako blizak? - upita Kelila Dimnu.

- Ja sam shvatio sve tvoje rije~i i razmislio o njima, i ti is-tinu govori{ - odgovori mu Dimna. - Ali ti treba da zna{ danesposoban, koji zauzima visok poloàj i koji je blizak caru,nije ravan sposobnome, koji je tek uspio da se caru pribliì. Ja}u nastojati da mojim trudom postignem visok poloàj. Poz-nato je da na carskim vratima moè ostati samo tko nije gord,tko moè podnijeti uvrede i ugu{iti u sebi srd`bu, ko je blagprema ljudima i umije da ~uva tajnu. Samo takav moè posti}iono {to èli - odgovori mu Dimna.

- Eto, recimo, da si nekako dopro do lava. Kako }e{, pitamte, uspjeti da postigne{ ono za ~im teì{, kako }e{ kod njegaste}i poloàj i ugled? - upita ga Kelila.

- Kad bih se pribliìo lavu i upoznao njegovu }ud, ja bihmu obazrivo povla|ivao i rijetko bih mu se kad protivio - od-govori Dimna. - Ako bi on èlio ne{to {to je samo po sebidobro, ja bih mu to jo{ ljep{im prikazao, preporu~io bih muda u tome istraje, iznio bih mu kakve bi sve koristi imao odtoga i stalno bih ga potsticao da to ostvari da bi se on jo{ vi{eradovao. Ako bi èlio da u~ini ne{to nevaljalo, ja bih ga upo-zorio na to i poku{ao bih na sve mogu}e na~ine da ga uvje-

rim da }e biti po njega mnogo bolje i korisnije ako to ne u~ini.Ja vjerujem da bih tada stekao ugled kod lava i da bi on uvi-dio da se ja razlikujem od drugih. Obrazovan, a umiljat ~ovjekmoè, ako ho}e, da istinu proglasi neistinom a krivdu prav-dom, ba{ kao {to vje{t slikar naslika na zidovima likove kojiizgledaju kao da izlaze, a u stvari ne izlaze, ili kao da ulaze, aoni zaista ne ulaze. Kad lav upozna moje sposobnosti i uvjerise da sam pametan i o{trouman, nastojat }e da me prigrli inagradi.

- Govorio ti ovo ili ono, ipak se bojim da ti car ne zabibe-ri, jer opasno je s carem se druìti - re~e mu Kelila. - U~eni su

ljudi davno rekli: "Postoje tri stvari od kojih ne preza samolu|ak, a malo tko, ako s njima ima posla, ostane zdrav i ~itav,a to su: druènje s carem, povjeravanje tajni ènama i pijenjeotrova probe radi". U~eni ljudi su usporedili cara s brdom nakoje se te{ko uspeti i na kome ima zrelih plodova, skupoc-

jenog dragog kamenja i korisnih lijekova, ali je ono istovre-meno i stjeci{te lavova, pantera, vukova i svega {tetnog iopasnog. Na takvo se brdo te{ko uspeti, ali se jo{ teè nanjemu odràti.

- Istina je to {to ti re~e - odgovori mu Dimna - samo, dra-gi moj, ako se ne pogleda opasnosti u o~i, ne moè se niposti}i ono {to se eli. Tko iz straha ostane neborben i ne nas-toji da postigne ono {to èli, taj u ìvotu ne}e posti}i bogzna

11BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

8/7/2019 Behar br. 97

12/92

{to. Re~eno je: "Samo je pregalac kadar, ali ne bez izlaganjaopasnosti, da druguje s carem, da trguje po moru i da izlazina mejdan neprijatelju". U~eni ljudi su rekli da ~estit i zreo~ovjek treba da bude ili u dru{tvu careva po{tovan ili udru{tvu pustinjaka poboàn, isto kao {to se i slonova ljepotamoè samo vidjeti kad je on divlji ili kad ga kao pripitoml-

jenog isklju~ivo car ja{e.- Daj boè da ostvari{ {ta si naumio! - re~e Kelila Dimni.

Dimna se onda uputi lavu. Kad je stao pored njega, dubokose poklonio u znak pozdrava.

- Ko je ovo? - upita lav jednog od prisutnih.

- Taj i taj - odgovori mu upitani.

- Poznavao sam mu oca, re~e lav, pa odmah zatim upitaDimnu:

- [ta radi{?

- Stalno sam pred carevim vratima i ~ekam da se {togod

slu~ajno ne dogodi da bih caru mogao biti pri ruci. Predcarskim vratima ~esto se doga|a {to{ta, pa je caru potreban itakav kome se ne pridaje va`nost. I najneznatniji ima svojih

vrijednosti, i on moè biti od koristi. âk i drvce na zemljiponekad moè da koristi kad ~ovjeku ustreba.

Lavu se dopado{e Dimnine rije~i, i on ste~e utisak da jeDimna razborit i pametan, pa prisutnima re~e:

- êsto o{trouman i velikodu{an ~ovjek ìvi zaboravljen izapostavljen, ali ipak njegova vrijednost izbija na povr{inu,isto kao {to i plameni jezici uvis liù, iako ih ~ovjek poku{avada utrne.

Kada se Dimna uvjerio da se lavu svidio, re~e mu:- O, care, vladarevi podanici dolaze pred njegova vrata unamjeri da pokaù caru {to sve oni znaju. Davno je re~eno dase vrlina najbolje ogleda u takmi~enju dvaju junaka, i dvajuu~enjaka. Jedan posao mogu valjano obaviti samo sposobnislu`benici, zato nije va`no koliko ima slu`benika, nego kakvisu oni. To je isto kao kad ~ovjek uprti teàk kamen i pod tere-tom malak{e i ne znaju}i da mu teret ne vrijedi ni{ta. ôvjekune}e biti dovoljne grane, makar ih bilo i mnogo, ako su mupotrebni trupci. Ne bi trebalo sada, care, da podcjenjuje{ vri-

jednost malog ~ovjeka, jer takav ~ovjek moè da postane velikkao {to i tetiva, makar bila i od uginule ìvotinje, dobija svoju

vrijednost tek kad se od nje napravi luk, jer je tada vi careviuzimate u ruke i ona vam sluì i u borbi i kad se zabavljate.

Postigav{i ono {to je htio, Dimni bija{e drago {to mu sepruìla prilika da uvjeri prisutne da je lavova naklonost premanjemu uslijedila zato {to je on pametan i sposoban, a ne zbogcareva poznanstva s njegovim ocem, kako su oni mislili, pare~e:

- Car ne prima u svoju svitu ljude zato {to su mu njihovio~evi bili prisni prijatelji, niti ih udaljuje od sebe zbog toga {tosu njhovi o~evi bili daleko od njega, nego on postupa naosnovu svog li~nog zapaànja. Kao {to je god ~ovjek, koji jenajpre~i samom sebi, prisiljen da potraì lijek kad oboli, tako

i car mora da potraì sposobne ljude ako ih nema.

Dimnine rije~i veoma odu{evi{e lava, i on mu zato ukazajo{ ve}u po~ast, a onda re~e prisutnima:

- Car ne treba da osporava i zapostavlja i~ija prava, samotreba da ima na umu da postoje dvije vrste ljudi: opaki i ljutikao zmije, koje kad prvi put ne ujedu, sigurno }e ujesti drugiput ako se na njih nagazi; a drugi su dobro}udni i mirni kaohladno sandal-drvo, koje, ako se dugo trlja, moè i da se upalii ope~e.

Otada se Dimna stalno nalazio u lavovu dru{tvu, s njimnasamo, bivao, pa mu jednog dana re~e:

- Primijetio sam da car nikuda ne ide, {to je razlog tome?

Dok su oni tako razgovarali, vo [etreba iznenada stra{noriknu, pa se lav od toga uznemiri, ali mu bi mrsko da o tomema {ta rekne Dimni. Dimna primijeti da je ta rika prestra{ilalava, pa ga upita:

- Da nije cara uznemirila ta rika?- Ba{ me to uznemirilo - odgovori mu lav.

- Car ne treba da napu{ta svoje mjesto zbog nekakvogglasa - re~e mu Dimna - Davno su u~eni ljudi rekli da odsvakog glasa ne treba strahovati.

- Pa, moè{ li ti meni navesti kakav primjer za to? upitaga lav.

- Pri~aju da je jedna lisica do{la u nekakvu {umu u kojojje o jedno drvo bio obje{en bubanj. Kada god bi duhnuo vje-tar kroz grane tog drveta, zanjihao bi ih, i one bi udarile obubanj, pa bi se tada ~uo jak i zvonak glas. ûv{i taj zvonki

glas, lisica po|e prema bubnju. Kad je do{la tamo, primijeti daje bubanj velik pa pomisli da je on pun loja i mesa. Mnogo senamu~ila dok ga nije poderala. Kada se uvjeri da je bubanj{upalj i da u njemu nema ni{ta, uzviknu: Ne znam, ali mi se~ini da su najbezna~ajnije stvari najzvonkije i najve}e! Ja tinavedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da se uvjeri{ da bi itaj glas, koji nas je upla{io, bio bezna~ajniji nego {to nam jeizgledalo, kad bi ga izbliza ~uli. Ako car èli neka ostane gdje

je, a neka mene po{alje tamo da mu donesem pravu vijest otome glasu.

Lav se sloì s Dimnom i dozvoli mu da ode tamo otkuda

je dopirao glas. Dimna se onda uputi u pravcu [etrebe. îm jeDimna izi{ao od lava, lav se zamisli i pokaja {to ga je poslaotamo.

- Nisam postupio kako treba {to sam Dimnu prisno prigr-lio i {to sam mu otkrio svoju tajnu - re~e u sebi lav - jer se on

vucarao pred mojom kapijom kao nitko i ni{ta. Nije pametnoda car lakomisleno povjeruje ljudima koji obijaju carske pra-gove, pa ostanu i bez svoje krivice dugo nezapaèni. Isto takocar se ne smije oslanjati ni na ljude kojima je li~no u~iniozulum, koje poznaje kao pohlepne i nezaja`ljive, koje je sna{lakakva bijeda i nevolja pa ih on ne prihvati, ili koji su zgrije{ili,pa se boje kazne, ili koji prièljkuju caru nesre}u iz koje bi zasebe izvukli korist, ili koji se boje da ne bi ono {to bi caru

12 BEHAR 97


8/7/2019 Behar br. 97

13/92

koristilo, njima {tetilo, ili, najzad, koji su s carevim neprijatelji-ma u dobrim odnosima, a s prijateljima na ratnoj nozi. Dimna

je neobi~no pametan, obijao je moje pragove i ostao dugonezapaèn. Zebem da me zbog toga nije zamrzio i da ga tone ponuka na izdaju svog cara, pa da ne pomogne mogneprijatelja protiv mene i pred njim me okleve}e. Moè Dimna

kojim slu~ajem i da utvrdi da je onaj {to je riknuo mo}niji odmene, pa da njega prizna za cara i s njim po|e protiv mene.

Lav onda ustade i malo prohoda. Ne potraja dugo kad etoti Dimne. Opaziv{i Dimnu, lav se veoma obradova i vrati nasvoje pre|a{nje mjesto. Kada mu Dimna pri|e, on ga upita:

- [ta je to tamo, {ta si vidio?

- Vidio sam vola. Taj vo je riknuo i njegov si glas ti ~uo,care - odgovori mu Dimna.

- Je li snaàn? - upita ga lav.

- Nije ba{ jak - odgovori mu Dimna - bio sam blizu nje-ga, s njim sam razgovarao kao {to razgovara jednak s jed-nakim i nije mi mogao ni{ta.

- Ama, da se ti nisi u njemu prevario, nemoj ga nipo{topotcjenjivati! - re~e lav. - Jak vjetar se i ne osvr}e na slaba{-nu travu, nego ~upa visoke palme i ogromna drveta.

- Nemoj se ti njega nimalo pla{iti, care, i neka te on neuznemirava! Ja }u ti ga dovesti i prisili}u ga da ti bude poko-ran rob - odgovori mu Dimna.

- Pa de, u~ini {ta si naumio! - re~e mu lav.

Dimna se onda uputi volu [etrebi, i kad se sastade s njimre~e mu neustra{ivo i s omalovaàvanjem:

- Hajde sa mnom, poslao me lav po tebe! Naredio mi je dati kaèm da ti ne}e uzimati za zlo {to mu nisi prije do{ao napoklonjenje, ako iz ovih stopa po|e{ sa mnom. Ako se bude{skanjivao, naredio mi je da se brzo vratim i da ga izvijestim otome.

- A ko ti je taj lav {to te meni poslao? - upita Dimnu [et-reba. - Gdje je on, i {to radi?

- On je car zvijeri, a nalazi se tu i tu i ima ogromnu vojsku- odgovori mu Dimna.

[etreba se prepade kada ~u za lava i zvijeri, pa re~e:

- Ako mi ti moè{ zajam~iti ìvot, ja }u s tobom po}i do

lava. Dimna ga onda uvjeri da mu se ne}e ni{ta dogoditi pa snjim krenu. Kad je Dimna uveo [etrebu kod lava, lav ga lije-po primi i upita:

- Kada si do{ao u ove krajeve i {ta te u njih dovelo? Vo[etreba mu ispri~a sve po redu, a lav mu na to re~e:

- Budi moj nerazdvojni drug, a {to se mene ti~e, ja }uznati da te cijenim!

- Bog ti dao svako dobro! - re~e [etreba hvale}i lava.

Kasnije je lav jo{ ja~e prigrlio [etrebu, jo{ mu je ve}u ~astukazivao, s njim se potpuno sprijateljio, svoje mu tajne povje-ravao i u svemu se s njim savjetovao. Kako je koji dan prola-zio, lav se volu sve vi{e divio, sve ga je vi{e volio, sve je s njim

usrdniji bio tako da mu [etreba postade najprisniji drug. KadaDimna vidje da se [etreba bez njega i njegovih drugova druìs lavom, da je postao carev savjetnik i da se car s njim nasamodruì i zabavlja, silno mu pozavidje i njegov gnjev dostiè

vrhunac. Dimna se onda poàli na ovo svome bratu Kelili i re-~e mu:

- Zar se ne ~udi{, brate, mojoj kratkoj pameti i nespretnos-ti? Ja sam mislio da lavu pomognem, a zaboravio sam na svoj

vlastiti interes. Dovedoh mu vola [etrebu koji me istisnu sapoloàja.

- Ama najprije ti meni reci {to ti misli{, i {ta si odlu~io da~ini{? - upita ga Kelila.

- [to se mene ti~e, ja od lava vi{e ne o~ekujem kakav boljipoloàj, ali }u se truditi da se vratim na poloàj na kome samranije bio. Pametan ~ovjek treba da crpi pouku iz svojih rani-

jih gre{aka da mu se tako ne{to ponovo ne bi dogodilo, bilodanas, bilo sutra. Isto tako on mora da uvijek vodi ra~una o

svojim ranijim uspjesima i da nastoji da ih postiè i ubudu}e.Kad pomislim na koji sam na~in istisnut s poloàja i kad mina um padnu napori koje ulaèm da ga se ponovo domog-nem, meni ne preostaje ni{ta drugo nego da onoga {to pasetravu li{im ìvota. Kad vola nestane, ja se mogu tek tada do-ma}i svog ranijeg polo aja. A i za lava bi to, po svoj prilici bilobolje, jer prevelika prisnost s volom moè ga samo osramoti-ti i umanjiti mu ugled.

- Ja mislim da se lav ne}e osramotiti niti }e imati kakveneprilike {to o volu tako misli i {to ga toliko cjeni - re~e Kelila.

- Kada car nema pametnih, povjerljivih i odlu~nih surad-

nika, savjetnika i upravlja~a i ne nastoji da ih na|e, kada uzemlji vladaju bune i neredi, kad previ{e voli ène, sijela,zabave, pi}e, lov i drugo, kad za malenkost psuje, vrije|a i tje-lesno ka`njava ljude, kad su nerodne godine, pa nastupipomor stoke, podbace prihodi i doìve se neuspjesi u ratnimpohodima i, najzad, kad je neopravdano o{tar ili blag - sve to{to ti nabrojah, ako kojim slu~ajem cara sna|e, moè ga lakoupropastiti. Lav se po mome mi{ljenju zaljubio u vola, i to mumoè okrnjiti ugled.

- Kako se ti moè{ boriti protiv vola kada je on od tebeja~i, kada ga lav po{tuje vi{e nego tebe i kada ima vi{e pri-jatelja? - upita ga Kelila.

- Ama, nemoj ti gledati {to sam ja mali i slab! - odgovorimu Dimna. - Nije u tome stvar, nije va`no da li je neko snaànili slab, krupan ili sitan, jer ~esto mali i nejaki mogu posti}isvojom lukavo{}u i o{troumno{}u ono {to nisu u stanjumnogi jaki. Pa zar ti nisi ~uo da je slabi gavran prevario crnuzmijurinu i ubio je?

- A kako je to bilo? - upita ga Kelila.

- Pri~aju da je neka gavranu{a imala gnijezdo na jednomdrvetu koje je raslo na brdu. U njenoj je blizini bila rupa crnezmijurine. Kad god bi gavranu{a izlegla mlade, zmija bi se prik-

rala njezinim pti}ima, pa bi ih pojela. To gavranu{u te{ko oà-losti, pa se potuì jednom {akalu, svom prijatelju, i re~e mu:

13BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

8/7/2019 Behar br. 97

14/92

- Ja èlim da se s tobom posavjetujem o jednoj svojojodluci.

- A {to je to? - upita je {akal.

- Odlu~ila sam da odem onoj zmijurini pa da joj, kadabude spavala, kljunom iskopam o~i, ne bih li je se tako oslo-bodila - re~e gavranu{a.

- Ne valja to {to si smislila ni prebijene pare! - odgovorijoj {akal. - Gledaj ti da ostvari{ svoju èlju tako da sebe neizlaè{ opasnosti! ûvaj se, da te ne sna|e ono {to je sna{lopatka kada je htio da ubije raka, pa ubio sama sebe.

- A kada je to bilo? - upita ga gavranu{a.

- Pri~aju da je neki patak bio savio gnijezdo u jednom {u-marku u kome je bilo jezerce sa dosta ribe. Taj je patak dugoìvio love}i te ribe, ali kad je ostario nije ih vi{e mogao loviti,pa izgladni i pade u veliku bijedu. Sav àlostan potrudi se dana|e neki izlaz. Pored njega pro|e jedan rak, koji mu se,primijetiv{i njegovu tugu i nevolju, pribliì i upita ga:

- Za{to si ti, ptico, tako tu`na i àlosna?

- A kako ne}u biti àlostan? - odgovori mu patak. - Jasam ìvio love}i ribe na ovom mjestu, a danas sam vidio dvaribara kako pro|o{e pored ovog mjesta i jedan re~e drugome:"Ovdje ima mnogo ribe, ho}emo li najprije nju da lovimo?""Ja sam na tome i tome mjestu prona{ao da ima vi{e ribenego ovdje - odgovori mu drugi. - Zapo~nimo lov tamo, pakada zavr{imo, do}i }emo i ovdje, i sve }emo ribe pohvatati".

Ja znam da }e oni - re~e patak raku - kada zavr{e onamo, do-}i do ovoga jezerceta i pohvatati svu ribu. A kada se to dogo-di, to }e onda biti moja pogibija i moj kraj.

Rak istoga ~asa ode ribama i to im saop{ti. A one se od-mah obrati{e patku, zatraì{e od njega savjeta rekav{i mu:

- Mi ti do|osmo da nas posavjetuje{, jer se pametan i sasvojim neprijateljima savjetuje.

- Ja se ne mogu nositi sa ona dva lovca - odgovori impatak. - Ja ne znam drugog izlaza nego da pre|ete u obli`njurijeku u kojoj ima mnogo vode i riba, i koja je obrasla {ibljem.Ako vam po|e za rukom da tamo pre|ete, bi}e vam dobro iima}ete dosta hrane.

- Tu nam uslugu niko drugi ne moè u~initi nego ti! -

odgovori{e mu ribe.Patak onda po~e svakoga dana da prenosi po dvije ribe,samo bi ih odnosio na jedan breùljak i tamo jeo. Tako jed-noga dana kad patak do|e da uzme i prenese dvije ribe, rakmu pri|e i re~e mu:

- Ama i ja se tako|er bojim da ostanem ovdje, jer seosje}am nekako usamljen. Odnesi ti i mene u tu rijeku!

- Patak ga uze i s njim odletje. Ali kada se pribliìle onombreùljku na kome je patak jeo ribe, rak baci pogled i ugledahrpu ribljih kostiju. On se onda uvjeri da je patak pojeo sveribe i da sada ho}e i njega da pojede.

- Kada se ~ovjek sretne sa svojim neprijateljem na pop-ri{tima borbe i zna da }e tu nastradati, borio se ili ne, on i

tada treba da se brani i da ~uva svoju ~ast - zaklju~i u sebirak, pa svojim klije{tima stisnu patka za vrat i udavi ga.

Rak se poslije toga vrati preostalim ribama i re~e im {ta sesve dogodilo.

- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e {akal gavranu{i - da seuvjeri{ kako poneko lukavstvo moè da upropasti i lukavog.Ali ja }u te nau~iti kako }e zmija glavom platiti, samo ako tobude{ mogla izvr{iti. I znaj da ti od toga ne moè{ stradati,naprotiv, ti se tako i jedino moè{ spasti.

- A kako? - upita ga gavranu{a.

- Ti }e{ letjeti i u letu motriti ne bi li opazila kakav ènskinakit. îm ga opazi{, zgrabi ga pa leti i spu{taj se dok nedo|e{ do rupe te zmijurine, samo pazi da se svijetu ne izgu-bi{ iz vida. Kad doleti{ do rupe, onda nakit baci pored nje.îm ljudi to vide, oni }e nakit uzeti i tebe izbaviti od te zmi-

jurine.

Gavranu{a poslu{a {akala i diè se u vazduh. Kruè}i ugle-da ènu nekog velika{a kako se na krovu kupa i kako je svojeodijelo i nakit stavila na stranu. Gavranu{a sletje kao strijela,zgrabi jedan |erdan i s njim odletje. Ljudi po|o{e za njom, aona je neprestano letjela i spu{tala se da bi je svak vidio, dokse ne nadvi nad rupu one zmijurine. Tad baci pred rupu onaj|erdan nao~igled svih posmatra~a. Kada ljudi do|o{e do terupe, na|o{e i uze{e |erdan, a zmijurinu ubi{e.

- Ja sam ti sve ovo ispri~ao - re~e Dimna Kelili - da seuvjeri{ kako se lukavstvom moè posti}i vi{e nego snagom.

- Bilo bi to tako kao {to ti veli{ - odgovori Kelila Dimni -da vo nije i jak i pametan. Ali {ta mu ti moè{ kada on ima isnage i pameti.

- Vo je, kao {to ti re~e, i jak i pametan, ali on mi prizna-je da sam mu valjao. Ja sam kadar da ga pobijedim, kao {toje zec pobijedio lava.

- A kako je to bilo? - upita ga Kelila.

- Pri~aju da je u nekom kraju koji je bio bogat pa{om i vodom ìvio jedan lav. U tom je kraju bilo mnogo divljihìvotinja koje su ìvjele u izobilju, ali nisu bile zadovoljne ispokojne, jer su strahovale od lava. One se jedanput sakupi{e,odo{e lavu i reko{e mu:

- Ti s trudom i velikom mukom uspijeva{ da uhvati{ po-neku od nas. Mi }emo ti ne{to predloìti {to }e za tebe bitidobro, a i mi }emo biti spokojne. Ako ti nama zajam~i{ miranìvot i ne bude{ nam ulivao strah u kosti, obavezujemo se dati svaki dan po{aljemo po jednu ìvotinju u ru~ano doba.

Lav pristade na to, nagodi se s njima, i one se pridràvahuugovora. Poslije nekog vremena do|e red na zeca da budelavov ru~ak, pa se on obrati divlja~i ovim rije~ima:

- Ako vi meni pomognete, a to vam ne}e biti uzalud, ja senadam da }u vas osloboditi od lava.

- [ta traì{ da uradimo? - upita ga divlja~.

- Traìm da naredite onome, koji me bude vodio lavu dane ùri, kako bih malo zakasnio.

14 BEHAR 97


8/7/2019 Behar br. 97

15/92

- Pristajemo! - odgovori mu divlja~.

Zec po|e lavu, ali je usput zastajkivao u namjeri da nestigne u lavovo ru~ano doba. Do{av{i tamo, on sam polakopri|e lavu, koji bija{e veoma ogladnio i ljut. Lav ustade sasvoga mjesta, po|e prema zecu i upita ga:

- Otkuda dolazi{?

Ja sam izaslanik divljih ivotinja. Posla{e po meni jednogazeca tebi za ru~ak. Neki drugi lav po|e putem za mnom, otemi zeca i re~e: "Jedini ja imam pravo na ovaj kraj i na divlja~u njemu". "Ovo je carev ru~ak koji mu je po meni poslala divl-

ja~, ne otimaj mu ga!" - rekoh mu ja. - On te opsova i izgr-di, pa, evo, ja navrat-nanos dotrkah da te o tome obavijestim.

- Hajde sa mnom, pokaì mi gdje je taj siledìja! - re~e lavzecu.

Zec odvede lava do jedne jame, koja je bila puna bistrevode, nadnese se nad nju i re~e:

- Evo, ovdje je!Lav se nadnese nad jamu, pa u vodi ugleda svoju i ze~evusjenku i ne posumnja u ono {to mu zec re~e. Sko~i put onoglava kojeg je ugledao u vodi da se s njim obra~una, ali se u

jami utopi. Zec se onda vrati divljim ivotinjama i kaza im {taje s lavom u~inio.

- Ako si kadar da i vola na neki na~in upropasti{, a da setime lavu ne nanese {teta, ti to u~ini, jer je vo dozlogrdio imeni, i tebi, i ostaloj vojsci - re~e Kelila Dimni. - Ali ako timora{ ni{te}i vola upropastiti i lava, onda se ne usu|uj da to~ini{, jer bi to bilo vjerolomstvo i s moje i s tvoje strane.

Pro|e dugo vremena, a Dimna ne ode lavu. Do|e mu kas-nije kad je lav bio sam.

- Ama gdje si ti, odavno te nisam vidio? - upita lav Dim-nu. - Da te nije kakvo dobro zadràlo?

- Da je bogdo dobro, care! - odgovori mu Dimna.

- Da se nije {ta desilo? - upita ga lav.

- Ama dogodilo se ono {to nije èlio ni car niti iko od nje-gove vojske - odgovori mu Dimna.

- A {ta to? - upita ga lav.

- Nevaljale rije~i - odgovori mu Dimna.

- Ispri~aj mi to! - re~e uznemireno lav.

- Te su rije~i takve, care, da nisu prijatne onom {to ihslu{a, a da se ne usu|uje da ih izgovori onaj koji treba da ihkaè. Ti si, care, visoka li~nost, pa samo je po sebi razumljivoda meni ne}e biti prijatno ako kaèm ono {to tebi nije drago.

Ja pouzdano znam da ti vjeruje{ u moju iskrenu ljubav i davi{e cijenim tebe nego samoga sebe. Ponekad mi se u~ini dane}e{ povjerovati u ono {to }u ti kazati, ali kada se sjetim ipomislim da smo mi, divlje ìvotinje, zavisne od tebe, ondanemam kud nego da izvr{im ono {to mi du`nost nalaè, iakome nisi pitao za to i ma da strahujem da }e{ me saslu{ati.

Davno je re~eno: "Ko izbjegava da da savjet svome caru i kaè

{to misli prijatelju, taj vara samog sebe".

15BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

8/7/2019 Behar br. 97

16/9216 BEHAR 97


- A {to je to? - upita ga lav.

- Meni je pri~ao neki povjerljivi i istinoljubivi, da se vo[etreba nasamo do{aptavao s glavarima tvoje vojske i da jerekao: "Ja sam ve} upoznao lava, doku~io sam {ta misli, vidiosam njegovu snala`ljivost i snagu i sada mi je jasno da }e oniz dana u dan bivati slabiji i nemo}niji. Ima}emo ja i on

posla!" Kad sam to ~uo, uvjerih se da je [etreba izdajnik. Tisi ga odlikovao kako moè biti bolje i u~inio si ga ravnim sebipa on sada misli da je ono {to si i ti. Odsada }e on na svakomkoraku gledati da ti naudi, a poslije tebe on }e se do~epatitvoga carstva! Davno je re~eno: "Ako car primijeti da se neki~ovjek s njim izjedna~io ugledom i poloàjem, neka gaodmah uni{ti, jer ako s njim tako ne postupi, bi}e samuni{ten". A [etreba bolje no iko zna kako treba postupati.Pametan je onaj koji pripremi otstupnicu prije nego se ma {tadogodi, a ti, care, nisi spreman da suzbije{ ako se slu~ajno{togod dogodi. Re~eno je: "Ima tri vrste ljudi, odlu~nih, od-

lu~nijih i slabi}a. Odlu~an je onaj koji se ne zbunjuje niti pla-{i, jer se pomo}u svoje snala`ljivosti, svog lukavstva i razbori-tosti zna izvu}i iz {kripca. Odlu~niji od ovoga je onaj kojiunaprijed sve pripremi, koji moè da predosjeti nesre}u prijenego {to se ona dogodi, koji moè da utvrdi kakve je onanaravi i da je onemogu}i kao da je ~itavog ìvota imao snjom posla. Eto, takav je u stanju da i bolest i svaku druguneda}u na vrijeme sprije~i. Nemo}ni je onaj koji se koleba,prièljkuje ne{to i skanjuje se u svojim odlukama dok nenastrada. Kao primjer za to moè da posluì slu~aj triju riba.

- A kako je to bilo? - upita ga lav.

- Pri~aju da su u nekoj lokvi ivjele tri ribe: o{troumna, jo{o{troumnija i nerazborita. Ta je lokva bila na jednoj visoravni,kojoj gotovo niko nije mogao pri}i. Pored nje je protjecao

jedan potok. Slu~aj htjede da pored tog potoka pro|u dva rib-ara i da ugledaju tu lokvu. Njih dvojica se dogovore da se sasvojim mreàma vrate do te lokve i da pohvataju sve ribe kojesu u njoj. Ribe ~u{e njihov razgovor. îm ona najo{troumnija~u {ta oni govore, posumnja u njih, poboja ih se, pa, neobaziru}i se ni na {ta, izi|e kroz otvor kojim je uticala voda izpotoka u lokvu. Ona o{troumna otade na svome mjestu dokne do|o{e ona dva ribara. Kad ih ona vidje i saznade {ta onièle, pohita da izi|e kroz otvor kojim voda uti~e, kad tamo, a

ribari za~epili to mjesto. Vidjev{i to, ona re~e:- Ja sam se skanjivala, evo, ovo je posljedica skanjivanja.

Kako }u se izvu}i iz ovog {kripca? Rijetko kada koristi i pre-brzo i sporo dovijanje. Samo pametan nikada ne gubi nadu.On nikad ne o~ajava, on uvijek razmi{lja i trudi se.

Riba se onda napravi kao da je mrtva, pa po~e ploviti popovr{ini vode, izvr}u}i se, ~as na le|a, ~as na trbuh. Ona dvaribara je uze{e i metnu{e na zemlju izme|u rijeke i lokve, aona se odmah baci u rijeku i tako se spase.

- A {to se ti~e one nerazborite ribe, ona je po vodi lutalatamo amo dok ne bi ulovljena.

- Dobro sam te razumio - re~e lav Dimni - ali ja mislim da

vo ne}e mene prevariti i da mi ne èli zlo. Kako bi to onmogao uraditi kada mu nisam nikad ni{ta ru`no u~inio. Nemadobra koje mu nisam u~inio, niti èlje koju mu nisam ispunio.

- Nevaljalac moè da se pravi iskren sve dotle dok se neuzdigne na poloàj kojeg nije dostojan - re~e Dimna lavu. -Kada se domogne jednog poloàja, traì jo{ ve}i. Takvi su

naro~ito izdajnici i gre{nici. Nevaljalac sluì cara i premanjemu je toboè iskren samo iz straha. Kada se u svemu za-dovolji i kada se prestane bojati, odmah se pokaè onakavkakav je. Isto kao {to je i pse}i rep prav dok je zategnut, a~im se opusti on se savije i zakovrne. Znaj, care, nijepametan onaj koji od svojih savjetnika ne prima i savjete kojisu mu neprijatni. Takav car je sli~an bolesniku koji ne slu{aljekara i radi {ta ho}e. Potrebno je da carev pomo}nik pod-sti~e svog cara na sve ono {to njegovu vlast moè osnaìti iljep{om u~initi, a da ga ~uva od svega {to bi mu moglona{koditi i nanijeti sramotu. Najbolji su oni prijatelji i pomo-

}nici koji su kod savjetovanja najmanje licemjerni. Najboljisu oni poslovi ~iji se ishod moè samo pohvaliti, najbolja jeona èna koja se slaè sa svojim muèm, najbolja je onapohvala koja se ~uje iz usta ~estitih ljudi i najbolji je onaj carkoji nije nadut. Davno je re~eno: "Ne bi trebalo da san prijaonome kome su vatra jastuk, a zmije du{ek". Kada ~ovjekosjeti da mu drug ho}e da u~ini naào, ne smije mu vi{e

vjerovati. Nisu pametni oni vladari koji sve olako shva}aju ikoji malo razmi{ljaju o budu}nosti. Oni su u tome najsli~nijirazjarenom slonu, koji se dok je razjaren ni na {to ne osvr}e.Ako takvog vladara {togod oàlosti, on preko toga olakoprelazi, a ako u~ini kakvu nesmotrenost, on to svaljuje na

svoje najbliè.- Ti mi izgovori te{ke rije~i, ali su rije~i iskrenog savjetni-

ka sno{ljive - re~e mu lav. - Ako je vo [etreba moj neprijateljkao {to ti veli{, on ipak nije u stanju da mi ma kakvo zlo u~ini.Kako bi on to i mogao kada se hrani travom, a ja mesom. Jase mesom takvih hranim, pa za{to da ga se bojim. Ali ja njegane mogu iznevjeriti zato {to sam ga ranije hvalio i {to sam musa~uvao ìvot. Ako bih postupao druk~ije nego dosada, ondabih pljunuo na svoje mi{ljenje, ispao bih neznalica i prekr{iobih rije~ koju sam dao.

- Nemoj da te prevari to {to govori{: "Ja se

hranim mesom takvih, pa se zato i ne bojim".Ako [etreba ne mogne sam nauditi tebi, on}e na}i na~ina, da ti to ko drugi u~ini.

Re~eno je: "Ako neko poèli da makarkra}e vrijeme proboravi kod tebe kaogost, a ti ne bude{ poznavao njegovunarav, nemoj mu vjerovati i mislitida si siguran, jer moè{ zbog njeganastradati kao {to je nadrljala u{zbog buhe.

- A kako je to bilo? - upita ga lav.

Pri~aju da se jedna u{ dugo nalazilau postelji nekog bogata{a. Ona mu je pila

8/7/2019 Behar br. 97

17/92

krv dok je on spavao, a on to nije ni osje}ao. Lazila je polakoi ìvlja{e neko vrijeme tako dok je jedne no}i ne zamoli buhada je primi u goste.

- Dobro, preno}i no}as kod nas, ima ovdje lijepe krvi imeka postelja! - re~e joj u{.

Buha ostade kod nje na konaku. Kada bogata{ leè u po-stelju, buha na njega sko~i i tako ga àcnu da ga probudi isan mu razbije. Bogata{ ustade i naredi da mu se postelja pre-trese. Sluge pregleda{e postelju, ali primijeti{e samo u{, kojuuhvati{e i ubi{e, a buha pobjeè.

- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da zna{da se od zloga ne moè niko za{tititi. Ako zao ~ovjek ne budekadar da to u~ini li~no, zlo }e se ipak dogoditi njegovimposredstvom. Ako se ti ne boji{ [etrebe, boj se ostalih svojih

vojnika koje je on nahu{kao protiv tebe i privolio ih da ti buduneprijatelji.

Dimnine rije~i djelova{e na lava, pa lav re~e:

- Pa {to ti onda misli{ i {to mi savjetuje{?

- Ko ima kvaran zub stalno }e trpjeti bol sve dok taj zubne izvadi. Nema mira dok se zaostala hrana iz stomaka neizbaci, a neprijatelja kojeg se boji{, treba ubiti - odgovori mu

Dimna.

- Ti si kriv {to mi sada [etreba vi{e nije u volji. Ja }u ponjega poru~iti i kad do|e re}i }u mu {ta mislim o njemu, azatim }u mu narediti da ide kud mu je drago - re~e lav Dimni.

Dimni to ne bija{e drago, jer je znao da }e se lav uvjeritida je neistinu govorio ~im porazgovara sa [etrebom. A kad od

[etrebe sve ~uje, lavu }e onda biti jasno da ima posla s varal-icom i laòvom, pa lavu re~e:

- Ja smatram da nije ni pametno ni razborito da ti [etre-bu zove{ k sebi. Neka car o tome promisli! Ja se bojim da se[etreba, kada to osjeti, odmah ne podigne protiv cara. Ako seon bude s tobom borio, bori}e se spreman, a ako se od teberastane, rasta}e se na takav na~in da }e te to osramotiti. Pa-metni carevi ne ka`njavaju javno onoga koji tajno u~ini prest-up. Za svaku krivicu oni na|u i kaznu: za javnu krivicu pos-toji javna kazna, a za tajnu, tajna kazna.

Kada car nekoga kazni na osnovu sumnje i ne uvjeri se daje ka`njeni kakav zlo~inac, onda on sebe ka`njava i sebi ~ininepravdu - primijeti lav.

- Ako je ve} takvo carevo mi{ljenje, neka onda car nipo{tone primi [etrebu sve dok ne bude sasvim spreman. ûvaj se,care, da te [etreba ne prevari i ne iznenadi! Ja mislim da }ecar, kada mu [etreba u|e, primijetiti da je on odlu~io da u~ini

ne{to krupno. A da je to tako uvjeri}e{ se, care, lako,jer }e{ primijetiti da je [etreba promijenio boju li-

ca i da mu udovi dr{}u. Vidje}e{ ga kako seobazire desno i lijevo i kako vrti rogovima kaoda ho}e da se bode i bije.

- Ja }u biti na oprezu - odgovori mu lav.- Ako primijetim to {to ti napomenu, onda }e

mi biti sve jasno i ne}u vi{e ni najmanje sumnjati.

Kada Dimna pripremi i okrenu lava protiv vola, uvjeriv{i seda je potpuno uspio u onom {to je htio, on onda odlu~i daode volu da i njega natutka protiv lava. Iz bojazni da car nebi doznao za njegov odlazak volu, Dimna odlu~i da ga o tomeobavijesti i da mu se preporu~i, rekav{i mu:

- O, care, kako bi bilo da odem [etrebi, da pogledam {toradi i oslu{nem {to govori? Mo`da }u nekako doku~iti nje-gove tajne misli pa da o tome i ostalom {to primijetim izvijes-tim cara?

Lav na to pristade. Dimna se onda uputi [etrebi i u|e mutoboè tuàn i àlostan. Kada ga vo ugleda, najprije ga poz-dravi, pa mu onda re~e:

[to je uzrok tvojim vrlo rijetkim posjetama? Odavno te ni-sam vidio. Kakva te sre}a nanijela?

- A kada je bilo dobro onome koji nije svoj gazda i ~iji ì-vot zavisi od onoga u koga se ne moè pouzdati? Takav jestalno u opasnosti i strahu, nikada nije siguran.

- [ta se dogodilo? - upita ga [etreba.

- Dogodilo se ono {to je su|eno i {to mora biti. Ko semoè boriti protiv sudbine? Ko je na ovom svijetu postigaoma {ta veliko, a da se nije osilio? Ko je ostvarivao svoje èlje,a da se najzad nije prevario? Ko je i{ao za svojom stra{}u, ada se nije nasamario? Ko je od nitkova ne{to zatraìo, a danije bio odbijen? Ko se druìo sa nevaljalima, a da je ostaonepo{te|en? Ko se druìo s carem, a da je bio siguran za svojìvot i da mu je on ostao duè naklonjen?

- Ama, {to to ~ujem od tebe, izgleda mi da si ne{to po-sumnjao u lava i da si ga se prepao - re~e mu [etreba.

- Da, posumnjao sam u njega, ali to se ne ti~e mene.

- A koga se onda ti~e? - upita ga [etreba.

- Ti zna{ {to je izme|u mene i tebe i {to ti dugujem, zna{da sam ti onoga dana kada me lav poslao tebi dao tvrdu rije~.Sada ti moram kazati {to sam doznao da bih te za{titio, jerme strah da lav {to ne u~ini.

- Pa {to si to ~uo? - upita ga [etreba. - Pri~ao mi je jedankoji je upu}en u sve, koji uvijek govori istinu i u ~ije se rije~ine moè posumnjati da je lav rekao nekim svojim prijateljima

i sabesjednicima: "Svi|a mi se [etrebina debljina i smatram daon vi{e ne treba da ìvi. Ja }u ga zaklati i njegovim mesomnahraniti sebe i svoje drugove". Kad sam ~uo te rije~i i uvje-rio se da }e lav prekr{iti zadanu rije~, do|oh da te o tomeobavijestim i da tako oduìm svoj dug prema tebi. A ti se,bogme, spa{avaj sada kako zna{ i umije{.

- Kada [etreba saslu{a Dimnu, sjetiv{i se tvrde rije~i kojumu je on dao, i kada razmisli o lavu, pomisli da Dimna gov-ori istinu i da je prema njemu iskren. On povjerova da je stvar

vjerovatno onakva kako je pretstavlja Dimna, i to ga zabrinupa re~e:

- Nije lijepo {to lav ho}e da pogazi svoju zadatu rije~.Otkako se s njim druìm, nisam u~inio ni{ta naào ni njemu

17BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

8/7/2019 Behar br. 97

18/92

niti ikome iz njegove vojske. Ja samo mislim da je lava nekonatutkao protiv mene, da me neko kod njega oblagao i da jeon sada u velikoj nedoumici. S lavom se druè nevaljalci, i onse ve} uvjerio da oni laù i da nije istina ono {to je od njih odrugima ~uo. Druènje sa nevaljalima ~esto natjera onoga kojise s njima druì da misli ru`no o ~estitima i da zbog toga

grije{i, kao {to je pogrije{ila i patka. Vele da je jedna patkaugledala otsjaj zvijezde u vodi, pa pomislila da je to riba. Tru-dila se da je ulovi, ali poslije nekoliko uzaludnih poku{ajauvjerila se da je to varka, pa je od toga odustala. Sutradan jestvarno ugledala ribu i pomislila da je to isto ono {to je ju~e

vidjela, pa nije ni poku{ala da je ulovi. Ako lav bude pov- jerovao u la` koja se protiv mene iznosi, onda }e se i menidogoditi ono {to se dogodilo drugima. Ali ako nije nalaganona me, a lav ipak èli da mi bez razloga u~ini zlo, onda je tozaista vrlo ~udno. Davno je re~eno: "ûdno je to da ~ovjeknastoji da ga njegov drug zavoli, pa ne uspije u tome, ali jo{

je ~udnije ako ga umjesto toga drug zamrzi". Ako se nekoopravdano ljuti, on se moè i odljutiti i oprostiti onome nakoga se ljutio, jer ako je srd`ba ne~im prouzrokovana, njemoè nestati nestankom samog uzroka. Ali ako se neko ljutibez razloga, onda nema nade da }e oprostiti. Ja sam, eto, raz-mi{ljao i ne vidim da izme|u mene i lava postoji i{ta {to binas moglo zavaditi. @ivota mi moga, niko nije u stanju, akose dugo druì s prijateljem, da bude uvijek oprezan i prisebani da ne u~ini ne{to {to nije po volji njegovu prijatelju. Samo}e pametan i vjeran ~ovjek, kada njegov drug ne{to pogrije{i,promisliti o toj njegovoj gre{ci, i utvrditi kolika je, bilo da jeu~injena hotimi~no ili nehotice. On }e tako|er razmisliti i o

tome da li ga ne}e poklopiti kakva bijeda ako oprosti svomeprijatelju. Ali kad se uvjeri da ne}e, on }e mu oprostiti kad godbude mogao. Ako lav misli da sam {togod skrivio, ja te kriv-ice nisam svjestan. Ali mi se ~ini da je lav mogao o menidonijeti pogre{an sud da sam drzak i neposlu{an zato {to namse ponekad nisu mi{ljenja podudarala. Ja smatram da u tomenema nikakva grijeha {to sam se ponekad, i to vrlo rijetko, su-protstavljao njegovu mi{ljenju ako je ono bilo upereno protivzdravog razuma i svega onoga {to je dobro i korisno. Tonisam nikada ~inio pred glavarima njegove vojske i njegovimprijateljima, nego sam uvijek s njim nasamo govorio, i to

{ap}u}i, kako obi~no govore oni koji imaju strahopo{tovanjeprema nekome. Ja znam da se jo{ vi{e zapetlja i uvali u jo{ve}u nepriliku svaki onaj koji sili svoje prijatelje da se uvijekslaù s njegovim mi{ljenjem, koji, kad je bolestan, traì odljekara ustupke i koji prisiljava pravnike da tuma~e zakon ka-ko njemu godi. Ako se lav ne ljuti na me zbog ovog {to tirekoh, onda je, mo`da, po srijedi carev bijes. A drugovati scarem veoma je opasno, makar to druènje s njim bilo iskreno,prijateljski i u ljubavi. Ako ni to nije, onda ja samo mogu stra-dati zbog svojih vrlina. A ako nije ni jedno ni drugo, onda jepo srijedi neminovna sudbina. Sudbina }e lavu oduzeti snagui èstinu i otjera}e ga u grob. Ona ponekad omogu}uje ~ak inejakom ~ovjeku da uzja{e na razbje{njelog slona, ona zmiji

otrovnici odre|uje ko }e joj i{~upati otrovni zub i s njom seposlije toga igrati, ona od nemo}nog stvara odlu~nog ~ovje-ka, ona zbunjuje o{troumnog, olak{ava ìvot bijednom, bodrikukavicu, a od junaka, kada ga baci u teàk poloàj, stvorikukavicu.

- Ono {to ti lav èli da u~ini nije ni zbog nagovaranja

nevaljalaca, ni zbog bijesa njegova, ili ne~eg drugog, nego jeto u stvari vjerolomstvo i pokvarenost careva. On je gre{nik,nevjera i izdajnik, slatka je hrana koju daje, ali ona na krajukrajeva postaje smrtonosan otrov - odgovori mu Dimna.

- Osjetio sam ja slast lavove hrane ~im sam je okusio - re~evo - ali koja mi je korist kad sam ve} pri kraju - smrt mi je zavratom. Da je sre}e ja i ne bih bio kod lava, jer se on hranimesom, a ja pasem travu. Ja sam u ovom }orsokaku sli~anp~eli koja u|e u cvijet lokvanja da uìva u njegovoj slasti imirisu. To uìvanje nju zadrì u cvijetu i kada se spusti no}cvijet se sklopi, a ona tako u njemu zatvorena vrte}i se ugine.

Ko na ovom svijetu traì hljeba nad poga~om ne boje}i se {taga sve moè zbog toga sna}i, sli~an je muhi kojoj nijedovoljno drve}e i cvije}e, nego traì smolu koja curi iz slono-

va uha, pa je slon udari uhom i usmrti. Onaj koji poklanjasvoju ljubav i iskrenost nezahvalnome, sli~an je onom koji sijepo neobra|enoj zemlji. Ko daje savjet uobraènom, sli~an jeonome koji gluhu {ap}e, a }oravu namiguje.

- Pro|i se takvih rije~i i na|i na~ina da se spasi{! - re~e Di-mna volu.

- Ama kako }u se spasti, kad lav ho}e da me pojede? Pazar mi nisi rekao {to lav smjera i kakva mu je }ud. Ta, ja znam

da me njegovi drugovi mogu uni{titi spletkarenjem i laìma,makar mi lav èlio i dobro. Kada se spletkari udruè protivnevinog, oni ga brzo mogu unesre}iti makar bili i slabi, a on

jak, isto kao {to su vuk, gavran i {akal upropastili kamilu, kadasu se, u èlji da je prevare i izdaju, udruìli protiv nje.


- Pri~aju da je ìvio jedan lav u nekoj {umi, a ta je {umabila blizu puta. Taj je lav imao tri druga: vuka, gavrana i{akala. Jednoga dana pro|o{e tim putem pastiri s kamilama.

Jedna kamila izostade od ostalih, u|e u tu {umu i na|e sepred lavom.

- Otkuda dolazi{? - upita lav.- Iz toga i toga mjesta - odgovori mu kamila.

- [to traì{ ovdje? - upita je lav.

- Traìm ono {to mi ti naredi{, care - odgovori mu kamila.

- Osta}e{ kod nas, ìvot }e ti biti osiguran, ìvje}e{ u izo-bilju i ima}e{ ovdje bogatu pa{u - re~e joj lav.

Tako kamila proìvje s lavom duè vremena. Jednoga da-na lav po|e da {togod ulovi, pa usput srete ogromnog slonas kojim se stra{no pokla. Lav jedva uma~e izmoren i sav uranama, krv se s njega cijedila, jer ga je slon izgrebao svojimkljovama. Kada stiè doma, pade, ne mogav{i ni da makne smjesta, a kamoli da i{ta lovi. Nekoliko dana vuk, gavran i {akal

18 BEHAR 97


8/7/2019 Behar br. 97

19/92

ne imado{e {to da jedu, jer su se oni hranili onim {to je osta- jalo iza lava. Zato oni stra{no izgladnje{e i omr{a{e. Lav toprimijeti, pa im re~e:

- Napatili ste se mnogo, treba da ne{to jedete.

- Ama, lako je za nas, nego nam je ào {to cara takvoggledamo. E, da nam je da caru na|emo {togod za jelo, pa dase on okrijepi!

- Ja ne sumnjam u va{u iskrenost - odgovori im lav. - Po-|ite na razne strane, mo`da }ete {togod uloviti, pa }u timlovom nahraniti i sebe i vas!

Onda vuk, gavran i {akal izi|o{e od lava, povuko{e se us-tranu i posavjetova{e izme|u sebe.

- Ama {to }e nam ona tamo {to se hrani travom? - reko{eoni. - Ta, me|u nama nema ni{ta zajedni~ko. Ona ne misli {tomi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da je pojede ida i nas nahrani njenim mesom!

- To ne smijemo ni pomenuti lavu - re~e {akal - jer je onkamili obezbijedio ìvot i dao joj ~asnu rije~.

- Ja }u to urediti s lavom - re~e gavran i uputi se lavu.

- Da li si {to ulovio? - upita lav, ~im ugleda gavrana.

- Moè loviti samo onaj koji moè da vidi i da se kre}e -odgovori mu gavran - a mi se ne moèmo ni maknuti s mjes-ta niti {to vidjeti, jer nam se navuklo na o~i od gladi. Ali mismo ne{to smislili i zaklju~ili, ako se i car s nama slaè, mi}emo mu re}i.

- Deder, da vidim {ta je - re~e mu lav.

- Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, uìva, a od nje

nikakve koristi nemamo. Ni{ta ne radi {to bi bilo korisno.îm lav to ~u, veoma se rasrdi i viknu:

- Ala si ti na pogre{nom putu, kako ti moè{ tako buda-lasto da govori{ i koliko si daleko od vjer-nosti i samilosti! Nisi se smio drznuti ida mi rekne{ te rije~i kada zna{ dasam kamili zajam~io ivot i dao jojtvrdu rije~. Zar ti nije poznato danema ni{ta plemenitije negoza{tititi onoga koji se boji, i ne do-pustiti da mu ko prolije krv. Ja sam

kamili zajam~io ìvot i ne}u jojnevjeru u~initi!

- Dobro, ja znam {to car ho}eda kaè - odgovori mu gavran - alicar sigurno zna da jedan ~ovjekmoè iskupiti ~itavu porodicu, po-rodica pleme, pleme ~itav grad, a gra-|ani svog cara. Cara je sna{la nevolja, ali ja}u na}i na~in da sve uredim, a car ne treba niprstom da makne, niti da i{ta nare|uje. Sve}emo mi to smi{ljeno izvesti, i to }e i za carai za nas biti spas.

Lav za{uti i gavranu ni{ta ne odgovori.

Kada se gavran uvjeri da je lav pristao, do|e dvojici svojih dru-gova i re~e im:

- Ja sam lavu predloìo da zakolje kamilu. Mi }emo skamilom do}i kod lava i razgovara}emo o njegovoj nevolji.Pravi}emo se kao da ga àlimo da bismo toboè pokazalikoliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegova

ìvota. Svaki }e od nas po redu sebe ponuditi lavu da gapojede, i kad jedan od nas to bude ~inio, druga dvojica ne}epristajati na to, govori}e da to nema nikakva smisla, i da bicaru {kodilo ako bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo,svi }emo se spasti i lavu }emo biti u volji.

Kako reko{e, tako i postupi{e i brzo se na|o{e kod lava.

- Care, ti treba da se okrijepi{ - prvi re~e gavran. - Svi mitreba da se `rtvujemo za te, jer samo tebi ima da zahvalimo{to ìvimo. Ako ti umre{, ni jedan te od nas ne}e preìvjeti.Zato vi{e nikakva dobra ne}emo vidjeti. Evo, neka mene carpojede, ja na to pristajem drage volje.

- ûti, {ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni nazub da natakne, zagraja{e vuk i {akal.

- Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! -re~e onda {akal. - Ja mislim da }e se najesti.

- Ama, kako }e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan -do~eka{e sada vuk i gavran.

- Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car menepojede, pristajem drage volje - re~e onda vuk.

Gavran i {akal mu upado{e u rije~ i reko{e:

- Ljekari su davno rekli: "Ko traì s lu~em belaja, neka

samo jede vu~jeg mesa!" Najzad do|e red i na kamilu. Ona je vjerovala da }egavran, {akal i vuk i za nju na}i kakav izgovor kad bude sebeponudila lavu da je pojede i mislila je da }e se tako spastinesre}e i ostati lavu u volji.

- Ako car mene zakolje - re~e kamila - moè se najesti imojom krvlju è| ugasiti. Moje je meso lijepo i lako probavlji-

vo, unutrica mi je ~ista. Pa, neka me car zajedno sa svojimdrugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem.

- Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona{ta govori! - povika{e vuk, gavran i {akal, pa onda na

nju sko~i{e i rastrga{e je.- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e vo Dimni

- da zna{ da se ne}u mo}i da odbranim i sa-~uvam od lavovih drugova ako oni odlu~e dame unesre}e, makar lav o meni mislio druk~ijenego {to oni misle. To mi ne}e niti moè i{takoristiti. Davno je re~eno: "Najbolji je onaj carkoji je ljudima pravedan". Da je lav prema

meni i naklonjen, ipak bi se pod uticajem bujicerije~i izmijenio, jer rije~i, kad ih je mnogo, brzoistisnu iz srca nje`nost i blagost. Zar ne zna{ da je

voda kao i ljudski govor i da je kamen tvr|i od~ovjeka. Pa kao {to rije~i djeluju na ~ovjeka tako i

19BEHAR 97

INDIJSKE PRIÊ

8/7/2019 Behar br. 97

20/92

voda izdube kamen i na njemu ostavi trag ako na njega duèkaplje.

- [to sada smjera{? - upita Dimna vola.

- Ja mislim da mi ne preostaje ni{ta drugo nego borba -odgovori mu vo. Ne moè zasluìti nagradu ni onaj koji semoli i milostinju dijeli, ni pobo`ni kao onaj koji se bori brane}isvoj ìvot i istinu.

- Niko ne treba da sebe izlaè opasnosti, ako moè druk-~ije postupiti - re~e Dimna. - Pametan smatra da je bitka pos-ljednje sredstvo. Da ne bi pao u takvo isku{enje, treba kolikogod vi{e moè da bude blag i da se posluì lukavstvom.

Davno je re~eno: "Nemoj nipo{to potcjenjivati nemo}nogneprijatelja, pogotovu ako je lukav i ako ima pomaga~a". A tipo{ao protiv lava! A zna{ li ti, vole, koja je on smjelost isnaga? I upamti dobro, ko potcjenjuje svoga neprijatelja zato{to je on nejak, mora doìvjeti nepriliku sli~nu onoj koju judoìvio Gospodar mora od ptice Tajtave.

- A kako je to bilo? - upita ga [etreba.- Pri~aju da je neka morska ptica, koja se zvala Tajtava,

ìvjela na morskoj obali. Tajtava je imao svoju ènku. Kadado|e vrijeme da legu mlade, ènka re~e mu`jaku:

- Dobro bi bilo da potraìmo kakvo sigurnije mjesto nakojem }emo izle}i mlade, jer se bojim, kada Gospodar morapo{alje plimu da nam voda ne odnese ptice.

- Snesi ti jaja gdje si ih i dosada nosila, jer nam to mjestonajbolje odgovara, voda i cvije}e su nam blizu - odgovori jojmu`jak.

- O, ludo jedna, promisli dobro, ja se bojim da namGospodar mora ne odnese mlade! - re~e mu ponovo ènka.

- Snesi ti jaja, kad ti kaèm, gdje si ih i dosad nosila,Gospodar mora ne}e to u~initi - odvrati joj mu`jak.

- Ala si ti tvrdoglav! - viknu mu ènka. - Zar si zaboravionjegove prijetnje, i zar ne poznaje{ sebe i svoju snagu?

Mu`jak je ne poslu{a. Me|utim, ona ostade pri svom, i kadvidje da joj ni{ta ne pomaè, re~e svome mu`jaku:

- Ko ne prima savjete mora doìvjeti nepriliku sli~nu onojkoju je doìvjela kornja~a zato {to nije poslu{ala dvije patke.

- A kako je to bilo? - upita je mu`jak.

- Pri~aju da su u nekoj mo~vari, oko koje je rasla trava,ìvjele dvije patke i jedna kornja~a. Kornja~a i patke ìvljahuu najboljem prijateljstvu. Slu~aj htjede da u toj mo~vari po~ne

vode ponestajati, pa one dvije patke odlu~i{e da odatle sele, iprije odlaska do|o{e kornja~i da se s njom oproste.

- Da si nam zdravo, mi idemo odavde jer vode ponestaje- reko{e joj.

- To {to vode ponestaje, moè uznemiriti samo mene -odgovori im kornja~a. - Ja sam kao la|a, i ne mogu ìvjeti bez

vode, a vi moète gdje god ho}ete. Pa, molim vas povedite imene sa sobom.

- Dobro - odgovori{e joj one.

- A kako }ete me ponijeti? - upita ih kornja~a.

- Mi }emo uzeti za krajeve jednog {tapa, a ti se uhvatiustima za njegovu sredinu, pa }emo te tako lete}i odnijeti. Ne{ali se glavom da izusti{ i jednu jedinu rije~ kada ~uje{ govorljudi!

One je onda uze{e i odletje{e s njom.

- ûda Bo`jeg! Pogledajte kako one dvije patke izme|usebe nose kornja~u! - povika{e ljudi.

- Dabogda vam o~i iskapale, ljudi - viknu im kornja~a kad~u njihov govor.

îm to izgovori, kornja~a tresnu na zemlju i razlijepi sekao smokva.

- Ja znam {ta ti ho}e{ da kaè{ - re~e Tajtava svojoj ènki- ali se ipak nemoj bojati Gospodara mora.

@enka, najzad, poslu{a svog mu`jaka, snese jaja gdje ih jei ranije nosila i izleè mlade. Ali ne potraja dugo, kad eto ti

plime, i voda odnese mlade, pa ènka re~e svome mu`jaku:- Znala sam ja unaprijed da }e se ovo dogoditi!

- Osveti}u se ja njemu! - uzviknu mu`jak, pa se odmahuputi jednom jatu ptica, i kad stiè do njeg, re~e mu:

- Vi ste moje sestrice i moje uzdanje, pomozite mi! - obratise on pticama.

- [ta traì{ od nas? - upita{e ga ptice.

- Molim vas, da sa mnom odmah sve po|ete ostalim pti-cama da im se poàlimo na Gospodara mora i da im reknemo:"Pa i vi ste ptice kao i mi, pomozite nam!"

To jato ptica mu re~e:- Na{a gospodarica i carica jeste ptica Anka. Hajde ti s na-

ma k njoj, pa }emo je nekako dozvati. Kada nam se pojavi,poàli}emo joj se na Gospodara mora koji ti pakost u~ini izamoli}emo je da mu se ona u na{e ime osveti i da pokaèsnagu svoje vlasti.

Ptice sa Tajtavom po|o{e k njoj, zovnu{e je i zamoli{e daim pomogne. Ona im se pokaza, a oni joj ispri~a{e {ta sedogodilo i zamoli{e je da po|e s njima u boj protiv Gospodaramora. Ona udovolji njihovoj molbi, ~im Gospodar mora doz-nade da je Anka s jatom ptica po{la protiv njega, poboja se

da se bori s carem s kojim ne}e mo}i da izi|e na kraj, paTajtavine mla|e vrati i s njim se izmiri. I carica Anka se vratinazad.

- Ja ti ispri~ah ovo - re~e Dimna volu - da zna{ da ti nijepametno {to namjerava{ da se bori{ s lavom.

- Ja se s lavom ne}u boriti, ne}u mu biti ni prikriveni, niotvoreni neprijatelj, niti }u prema njemu biti druk~iji no {tosam ranije bio, a ako primijetim ono ~ega se bojim, tek tada}u stupiti s njim u borbu.

- Dimni se ne dopade to {to re~e vo, jer je znao da }e lavnjega osumnji~iti i o njemu r|avo misliti ako na volu ne pri-

mijeti znake o kojima je svome caru ranije govorio.

20 BEHAR 97


8/7/2019 Behar br. 97

21/9221BEHAR 97

INDIJSKE PRI^E

8/7/2019 Behar br. 97

22/92

- Po|i ti lavu - re~e Dimna volu - samo }e{ iz njegova po-gleda vidjeti {to ti èli!

- A kako }u to vidjeti? - upita ga [etreba.

- Kada u|e{ kod lava, ti }e{ vidjeti da je on ~u~nuo, da seprema tebi isprsio i da te netremice gleda na~ulenih u{iju irazjapljenih ~eljusti, spreman da svakog trenutka sko~i natebe - odgovori mu Dimna.

- Ako sve to vidim, zaista }u se uvjeriti da istinu govori{ -re~e mu [etreba.

Kada je Dimna uspio da nahu{ka lava protiv vola i volaprotiv lava, on se onda vrati svom bratu Kelili. îm se njihdvojica na|o{e, Kelila upita Dimnu.

- [to si dosad postigao?

- Pri kraju sam, sve }e biti po volji i meni i tebi - odgov-ori mu Dimna.

Odmah poslije toga Kelila i Dimna odo{e da svjedo~e bit-

ki izme|u lava i vola, da vide {ta }e me|u njima biti i do ~ega}e sve to dovesti. Uto [etreba do|e, u|e kod lava i vidje gakako je ~u~nuo upravo onako kako mu ga je opisao Dimna.

- Carev drug je kao vlasnik zmije koja se nalazi u njegov-im njedrima, a ne zna kad }e ga ujesti - re~e u sebi [etreba.

Lav baci pogled i ugleda na volu sve one znake o kojimamu je govorio Dimna. Odmah mu bi jasno da je vo do{ao dase s njim bije pa, nimalo ne oklijevaju}i, na njega prvi sko~i.

Me|u njima se zametne borba. Lav i vo su se borili takoèstoko da im krv pote~e. Kad je Kelila vidio da }e lav nadvla-dati vola, re~e Dimni:

- Car je silan kad je okruèn svojim prijateljima, a snagamora je u njegovim talasima! Uzalud ja nastojim da te nasav-

jetujem i otvorim ti o~i i u tome sam sli~an ~ovjeku koji jeuvjeravao pticu ovim rije~ima: "Ne nastoj da ispravlja{ ono {tose ne da ispraviti, niti poku{avaj da preodgaja{ onoga koji sene da preodgojiti!"


- Pri~aju da je jedan ~opor majmuna ìvio na nekom brdu. Jedne hladne, vjetrovite i ki{ovite no}i majmuni potraì{evatru, ali je ne na|o{e. Ugleda{e krijesnicu kako leti kao iskravatre, pa pomisli{e da je to vatra. Oni onda nakupi{e mnogo

drva, nabaca{e ih na tu

behar br. 97

Documents