8/13/2019 Behar br. 113

1/100

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXII 2013. BROJ 113 CIJENA 20 KN

BEHAR

INTERVJU:INTERVJU:Prof.dr.HusnijaKAMBEROVI

LIKOVNI

PORTRET:

Edin Numankadi

KNJIEVNI PODLISTAK:

Asmir Kujovi Tomislav Dretar Goran VrhuncJasmin Jusufovi Elvedin Nezirovi Enes Ratkui Hanan al-ajh

Sead Begovi:

Zemir Sinanovi:

Filip Mursel Begovi:

Edin Urjan Kukavica:

Emir Dambegovi:

Faris Nani:

Sead Begovi:Maallah, nie veze: U Bosni su knjievne

nagrade ustrajno regionalne

Zemir Sinanovi:

Ubice u ratu samoubice u miru

Filip Mursel Begovi:ljem nacionalnakapa svih Bosanaca

Edin Urjan Kukavica:Osobnost, identitet

i etnicitet

Emir Dambegovi:Zapadna tradicija

islamofobije ijavno mnijenje

Faris Nani:Nedovreni Hrvati

Vlaha Bogiia

8/13/2019 Behar br. 113

2/100

2 BEHAR 113

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu jeurednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei.Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodneknjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov sesjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, aniti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar oci-

jenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najboljiizraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom,dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovi-ni. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgo-

vorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tuslubu obnaao do ljeta 2006. godine.

Na naslovnici: Edin Numankadi, detalj s izlobe Alhemija, fotografija Almin Zrno

RIJE UREDNIKA3 Sead Begovi: Maallah, nie veze: U Bosni su knjievne

nagrade ustrajno regionalne

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA5 Zemir Sinanovi: Ubice u ratu samoubice u miru (Agresija na

Republiku Hrvatsku i Republiku Bosnu i Hercegovinu - problem samoubistva)

ZOON POLITIKON9 Faris Nani: Nedovreni Hrvati Vlaha Bogiia

ESEJ: TOKOVI MISLI

13 Sead Ali: Scar(t)face

18 Emir Dambegovi: Zapadna tradicija islamofobije i javno mnijenje

STAV22 Midhat Hajrovi: Brisel duhovni centar muslimana?

LIKOVNI PORTRET: EDIN NUMANKADI

24 Intervju Edin Numankadi

(razgovarao Sead Begovi): Duh pobune i afirmacija istine o Bosni30 ARS AEVI razgovori u povodu retrospektivne izlobe Edina

Numankadia ALHEMIJA 1970.-2010.

33 Biografija Edina Numankadia

35 Retrospektivna izloba Edina Numankadia ALHEMIJA 1970.-2010.

KNJIEVNI PODLISTAK

43 Filip Mursel Begovi: Skender Kulenovi pjesnik koji jenadiao potroni drutveni nadzor

44 Asmir Kujovi: Kad se na seddi savijem u fetus Muhammeda49 Sead Begovi: ivot u uljuenoj knjievnosti: Aferim, Tomislavu Dretaru!49 Tomislav Dretar: Ruke navikle na mimoilaenje54 Sead Begovi: Kako mogu rei zbogom... kad ne mogu rei ni dovienja!

54 Jasmin Jusufovi i Goran Vrhunc: Mlada bosanskohercegovaka poezija59 Elvedin Nezirovi: Veera61 Enes Ratkui: Kad ti u Stocu pukne paner...65 Hanan al-ajh: Crvene jagode

MULTIMONOLOG67 Senad Nani: Motivacijsko pismo I u smrti mi smo Evropljani

INTERVJU: Prof. dr. Husnija Kamberovi68 Historiografska scena u Bosni i Hercegovini prepuna je politikanata

i umiljenih veliina (Razgovarao: Filip Mursel Begovi)

ISLAM NA BALKANU74 Edin Urjan Kukavica: Osobnost, identitet i etnicitet

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU80 Filip Mursel Begovi: ljem nacionalna kapa svih Bosanaca

POVIJESNA ITANKA83 Suadin Straevi: Vojne oblasti u Bosni i Hercegovini i K. und. K.

Garnizon u Tuzli

PRIKAZI I KRITIKE

90 Enes Ratkui: Knjiga koja vraa dostojanstvo rijei,

svetost papiru i tinti (o Edinu Urjanu Kukavici)

92 Filip Mursel Begovi: Izai na vrata i Bosna e ti reitajnu svoga ivota (o Rusmiru Agaeviu)

96 Fahrudin Novali: Ideja kozmopolitske Europe u kojoj ljudi imajukorijenje i krila (o Esadu Zgodiu)

99 Nadija Rebronja: Sluajui rog (o Alminu Kaplanu)

SADRAJBEHAR, dvomjeseni bonjaki asopisza kulturu i drutvena pitanja

Nakladnik:Kulturno drutvo Bonjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI

Izvrni urednik:Filip Mursel BEGOVI

Urednitvo:Senad NANI, Sena KULENOVI, EdinUrjan KUKAVICA, Ervin JAHI, AzraABADI NAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

Adresa:BEHARKDBH PreporodUlica Grada Vukovara 235,10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr

casopisbehar@gmail.comweb: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godinja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godinja pretplata 20 KM.

Kunski iro-raun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Tisak: top grafika, Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnogprorauna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Miljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nuno i stavovi urednitva.

8/13/2019 Behar br. 113

3/100

3BEHAR 113

Maallah, nie veze:

U Bosni su knjievne nagradeustrajno regionalneU knjievnosti (bilo kojoj) oduvijek su

postojale koterije, interesne skupine, brat-stva i kumstva koji su meu sobom, uza-jamno, dijelili nagrade, asti i novane sla-

sti. Slijedom toga moemo primijetiti izli-nost nekih antologija u nae doba, a to zo-rno moe dokazati i pisac ovih redaka kojije do sada uvrten u tridesetak antologijasuvremene hrvatske poezije (na hrvatskomi na stranim jezicima) te u sve dosadanjebonjake antologije i to u koliini od dvijedo 12 pjesama. To bi nemutom i tatompjesmopiscu svakako imponiralo, iako seneki nee olako zavarati. No, ako jo prido-damo da je gore reeni u svakoj od tih anto-logija uvrten s drugim pjesmama (ni jedna

se ne ponavlja), to onda zabrinjava. Naime,

to bi istom znailo da on posjeduje dvjesto-tinjak antologijskih pjesama, to je vienego smijeno i zadovoljit e one pjesnikekoji nisu svjesni povrnosti antologiarakoji nasumce trpaju i zatrpavaju svoje an-tologije materijalom koji nije provjeren ucijelosti opusa pojedinih pjesnika. Ili, imajusvoje favorite koje nekritino promiu zbognekih dugova te ih postamentno (iz istihrazloga) uspinju na Parnas, dok se istovri-jedni autori zapostavljaju jer nisu ni ula-

gai ni investicije sami po sebi.Dakle, antologije bi trebale raditi i urei-

vati vielane strune ekipe i to panoramski(to manje obvezuje i sastavljae i osjetljivepjesnike), a nipoto pojedinac -arbitar koji ekasnije za eventualno uskraene autore poni-

jeti svu teinu njihove sujete na svojim lei-ma. To naravno ne znai da nema uspjelihautorskih antologija kao to je, primjerice,netom izila prijeko potrebna knjiga s antolo-gijskim nakanama: Bonjako pjesnitvo od1990. do naih dana, koju je priredio ErvinJahi, galantno izuzevi sebe. Tim je iznim-nim projektom afirmativno podsjetio na je dansegment bonjake knjievnosti koja je uvijekbila pomalo utopljena u druge knjievnosti ilipak u bosanskohercegovaki trokut.

I upravo je o tome rije. Tko e bosansko-

hercegovakom piscu vratiti povjerenje u vla-stitu nacionalnu knjievnost. Naime, kao toje poznato, nekolicina preostalih knjievnihnagrada u BiH, koja se u javnosti percipirajukao ugledne (dvije koje nose ime Maka Diz-dara, a dodijeljuju se u Stocu i Sarajevu, za-tim Nagrada Mea Selimovi, koja se dodi-jeljuje u Tuzli i Nagrada Sarajevskih danapoezije) zapravo su regionalnog znaaja te jeindikativno da su zadnjih godina gotovo beziznimaka nagraivani srpski, crnogorski ihrvatski pisci. Svi samo ne Bosanci i Herce-

govci. Naravno, nismo tupavi, takav re giona-lni pristup garantira ulagivaku ravnoteu(mir pri hii, rekli bi Zagorci, ili mir u ka-sabi, rekli bi Bosanci) na koju, ini se jo je-dino paze i raunaju Bosanci, a posebno Bo-njaci koji jo jedini, uz asne iznimke, na timprostorima emaniraju bosanski duh kojiponekad lebdi ponad Bosne i kao objedinjuju-e osjeanje. No, treba rei da je BiH najsiro-manija zemlja u regiji, a najvanije kultur-ne ustanove i institucije su pred zatvaranjemili su u osipanju.Para za kulturne projekte je

iznimno malo, ali u to se potom umijea nekiejtan, onaj netko koji je pomislio da ima

U Hrvatskoj su sve nagrade nacionalne - ako izuzmemo neke

bosanske Hrvate s interrektalnim varijacijama koji sjede na dva

knjievna vibratora pa kad dobiju nagradu u Hrvatskoj ili u

Bosni doivljavaju iste orfike orgazme, jer, nije mala stvar

obno postati poeta vates. Slina situacija je i u Srbiji i Sloveniji

sve su nagrade uglavnom nacionalne, ako izuzmemo onu koja

se dodijeljuje u Vilenici (Slovenija) te je meunarodnog

karaktera. Ali, eto, maallah, u Bosni su nagrade regionalne

rekli bismo: nie veze ili gdje je tu zdrava modana kora.

Sead Begovi

RIJE UREDNIKA

8/13/2019 Behar br. 113

4/100

4 BEHAR 113

RIJE UREDNIKA

novaca da potie kulturu itave regije,odnosno da ima para za itavu regiju.Pitamo se stoga tko e zapravo nagra-diti talentiranog knjievnika iz Bosnei Hercegovine (Bonjaka, Hrvata,Srbina i ostale) koji je ukorijenjen u

svoje iskreno kulturnopovijesno biva-nje na tim prostorima.

Nije, dakle, nita udno da bosan-ski knjievnici svoje knjievne ovjere ikvalitativne verifikacije trae po bije-lom svijetu, a zatim, nakon njihovesmrti instaliraju se bjesomune ras-prave o tome, na primjer: iji je pisacAndri, Selimovi, Dizdar i drugi uzve postojea, ivua imena i koja oi-gledno oekuje ista sudbina. Priseza-nja su iz tih razloga neminovna inje-nica. Jo ako tome pridodamo obiajnopravo da svak svakome kulturno zabi-ja no u lea, uz neprestano natjecanjetko je najvei, a tko je efemer uz kon-stataciju da je svaki sam za sebe naj-vei, situacija postaje jasnija. A, budu-i da je tekua i struna kritika nedo-statna i oprezno bojaljiva (da se slu-ajno kome ne zamjeri), svatko sa stra-ne moe zakljuiti da se radi o genijal-nim luacima. Bosna, izgleda, ne moe

bez oksimoronskih veza. Posve je ra-zvidno da si prijateljskakumad u me-usobnim interakcijama dodijeljujenagrade, a to zaista unitava iskonskevrijednosti jedne, po mnogima, vrsneknjievnosti. Sve je to, na alost, pove-zano i s politikim previranjima bazato to se prati i ustrajava na regiona-lnoj simetriji i ustrojstvu koji su iznad,ili bolje reeno, ispod knjievnosti.

Abdulah Sidran, na primjer, i kaoto se proulo, vodi osobni rat s grado-

naelnikom Tuzle Jasminom Imamo-viem jer, kako kau upueni ideurni nije dobio Nagradu MeaSelimovi, a mi se pitamo treba li gauzeti u zatitu kad ve vodi osobnirat i ne brani neko vie knjievno-kritiko naelo. Zakljuak se nameesam od sebe: Tko e vratiti samopo-uzdanje bosanskom piscu? U tom smi-slu navedimo primjer koji je namanajblii. U Hrvatskoj su sve nagradenacionalne - ako izuzmemo neke bo sa-nske Hrvate s interrektalnim vari ja-cija ma koji sjede na dva knjievna vi-bratora pa kad dobiju nagradu u Hr-vatskoj ili u Bosni doivljavaju iste or-fike orgazme, jer, nije mala stvar ob-

no postati poeta vates. Slina situ-acija je i u Srbiji i Sloveniji sve sunagrade uglavnom nacionalne, akoizuzmemo onu koja se dodijeljuje uVilenici (Slovenija) te je meunarod-nog karaktera. Ali, eto, maallah, u

Bosni su nagrade regionalne reklibismo: nie veze ili gdje je tu zdravamodana kora. Pitamo se, nadalje, to

je to onda bh knjievnost. Hrvatskiknjievni korpus stopio se s hrvats -kom knjievnou, a isto je i sa srpsk-im, a Bonjacima su ostali samotni ot-paci i zagledanost, poesto, u tue tri-arije.

Bosanskohercegovaka knjievnostne postoji, rekli bismo, ako je ine samoBonjaci, a ba je knjievnost jedan odimbenika ouvanja zajednitva i cjelo-vitosti BiH. Zato se i pitamo: Dok goripod petama, kada su temelji uzdrmanizato se okreemo regiji i regionalnom(posebno Bonjaci za koje ne vrijediona stara poslovica: i orava koka zrnopogodi) umjesto da afirmiramo vlasti-te knjievne umove sva tri (i vie) naro-da koji ive u Bosni s velikim uvaava-njem spram nje te im je ona nepresuniizvor inspiracije, ili ja osobno ipak neke

stvari ne razumijem, jer sam samohrvatski salonski pjesnik, kako miimputira i imponira MustafaemeritusCeri i njegovi panbonjaki amateri-kusi po opskurnim web portalima snacionalistikim upalama identiteta.Pa, zaista, moram priznati da je Mu-stafaemeritus Ceri u pravu jer tvrdida je svaki Bonjak odgovoran za dru-gog Bonjaka pa sam i ja odgovoran zanjega te stoga tako odgovorno i obzirno,s mnogo uvaavanja i piem.

Tko e bosanskohercegova-

kom piscu vratiti povjerenje u

vlastitu nacionalnu knjievnost.

Naime, kao to je poznato,

nekolicina preostalih knjievnih

nagrada u BiH, koja se ujavnosti percipiraju kao ugledne

(dvije koje nose ime Maka

Dizdara, a dodijeljuju se u Stocu

i Sarajevu, zatim Nagrada Mea

Selimovi, koja se dodijeljuje u

Tuzli i Nagrada Sarajevskih

dana poezije) zapravo su

regionalnog znaaja te je

indikativno da su zadnjih

godina gotovo bez iznimakanagraivani srpski, crnogorski i

hrvatski pisci. Svi samo ne

Bosanci i Hercegovci.

www.behar.hr

114 GODINA

TRADICIJE

bonjakog asopisa za kulturu

i drutvena pitanja

BEHAR

Dragi itatelji,

sa zadovoljstvom Vas

obavjetavamo da su

pojedinani lanci dostupni

na web adresi

8/13/2019 Behar br. 113

5/100

5BEHAR 113

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

Uvod

Poetni interes za pojavu samoubi-stva pokazala je ponajvie psihijatrija,gdje je u prvim udbenicima samoubi-stvo tretirano kao simptom mentalnogoboljenja. Kompleksnost problema sa-moubistva uslovila je i samu nauku,tako da moemo potvrditi da je problemsamoubistva ozbiljan drutveni problemte je zbog toga predmet prouavanja vienaunih disciplina, poput: sociologije, fi-lozofije, antropologije, psihologije, psihi-jatrije, itd. U svome djelu,Istorija samo-

ubistva, Georges Minois tvrdi da danaspostoji samo jedna sinteza historije sa-moubistva koja ide od antike do XX. vije-ka, to je djelo Albera Bajea iz 1922. godi-ne (Samoubistvo i moral), ve zastarjelo,ali i dalje predstavlja najreferentnijuknjigu iz te oblasti.

Krajem XIX. vijeka pojavila su seprva ozbiljnija istraivanja fenomena sa-moubistva u okviru sociolokih studija.Pored niza nastojanja da se problem sa-moubistva nauno (socioloki) sadrajni-

je tretira, ipak, od prvog objavljivanjamonumentalne studije Samoubistvo,Emilea Durkheima, proao je cijeli vijek,a da se jo nitko nije sveobuhvatnije ba-vio problemom samoubistva. Durkheim,meu sociolozima najpoznatiji teoretiarsamoubistva, postavio je teoriju koja je idanas aktuelna, prema kojoj jefenomensamoubistva rezultat poremeene socijal-

ne ravnotee i naruenih odnosa izmeu

pojedinca i socijalnih institucija. Durk-heim, u svome djelu Samoubistvo, stav-

lja naglasak na tzv. drutvenom ovjeku,izmiljenom biu u kome vlada kolektiv-

na svijest, i da nije samo metafora ako

kaemo da u svakom ljudskom drutvupostoje vee ili manje sklonosti samoubi-stvu, to je opravdano prirodom drutva.Prema, Durkheimu, svaka drutvena za-jednica ima istinski odreenu i za njukarakteristinu dozu kolektivne sklono-sti prema inu samoubistva, jer je toizvor svih individualnih sklonosti. Ipak,potrebno je razgraniiti da kolektivnasklonost samoubistvu nije posljedicaindividualnih dispozicija.

Agresija na Republiku Hrvatsku iRepubliku Bosnu i Hercegovinu -problem samoubistva

Srpsko-crnogorska agresija na Repu-bliku Hrvatsku i na Republiku Bosnu iHercegovinu imaju u strategijskom smi-slu zajednike odrednice: ideoloki i pla-nski, a naredbodavno i izvrno su se od-vijale iz istog centra i po istoj matrici izpolitiko-vojnog vrha uz jasan plan da seu to krae vrijeme okupira to vie hr-vatske i bosanskohercegovake teritorije

(sa tendencijom potpune okupacije dra-va), sa masivnim izvrenjem zloina pro-tiv ovjenosti i meunarodnog prava naokupiranim teritorijama (ubistva, silo-vanja, progoni, unitavanje imovine,unitavanje vjerskih i kulturnih zname-nitosti nesrpskog stanovnitva,...).

Namjera je bila jasna: da dan poslijeokupacije okupirana teritorija u cjelostiizgleda kao vekovna srpska zemlja,sasrpskim stanovnitvom, srpskim vjers-kim i kulturnim objektima, srpskom vo-

dom, srpskom umom, srpskim zra-kom...

UBICE U RATU

SAMUBICE U MIRUAgresija na Republiku Hrvatsku i RepublikuBosnu i Hercegovinu - problem samoubistva

Behar po prvi put

predstavlja

socioloku studiju

sa zastraujuim

podacima o broju

samoubistava uRepublici Srpskoj i

Republici Srbiji

koji su u brojanoj

korelaciji sa

poinjenim

ratnim zloinima.

Pie: Zemir Sinanovi

8/13/2019 Behar br. 113

6/100

6 BEHAR 113

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

Prema aproksimativnim procjena-ma, u navedenim ratovima (raunaj-ui i brutalni srbijanski napad/rat naKosovu) poginulo je preko 500.000 voj-nika i civila i najmanje 500.000 teepovrijeeno, dok je kroz logore i zatvo-

re prolo preko 500.000 graana, aegzodusu je bilo izloeno preko3.000.000 lica - iskljuivo civila. Pri-vreda zemalja bive Jugoslavije je,usljed ratnih posljedica srpsko-crno-gorske agresije, potpuno unitena,tete se procjenjuju na stotine milijar-di dolara.

Problem samoubistava uRepublici Hrvatskoj

Problem samoubistava u Hrvats-koj je izraen drutveni problem, pre-ma kojem se Hrvatska, u odnosu nadrave nastale raspadom bive Jugo-slavije, ipak odnosi ponajbolje. UHrvatskom zavodu za javno zdravstvokoji je osnovan je 1986. godine nalazise(i) Registar izvrenih samoubistavau Hrvatskoj (to je, svakako, pohvalanprimjer u odnosu na iskustvaiz drugihzemalja).

Prema podacima Svjetske zdrav-

stvene organizacije (1999.), Hrvatska-je meu 74 zemlje u svijetu zauzimala11. mjesto po broju samoubistava ietvrto mjesto po stopi nasilnih smrtina 100.000 stanovnika uzrokovanihvatrenim orujem, gdje spadaju i ubi-stva i samoubistva. Analitiari upozo-ravaju da je realnost jo gora od stati-stike, jer se prave brojke samoubicaskrivaju iza tzv. pasivnih samoubista-va. Sociolozi zastupaju, najee, mi-ljenje da su u Hrvatskoj prisutni oz-

biljni indikatori bolesti drutva, kojise vide, prije svega, kroz socijalnu sli-

ku koja je veoma nepovoljna. Hrvat-ska javnost, ali i nauni radnici, sveee pozivaju dravne zvaninike najo efikasnije rjeavanje problema sa -moubistva, naroito samoubistava bo-raca. Svake godine izmeu 900-1.100

ljudi u Hrvatskoj poini samoubistvo.Prema statistikim pokazateljima,vidljivo je da je u Hrvatskoj najviastopa samoubistava bila 1990. godinei to 23,9 (visoka stopa samoubistava)a najnia 2005. godine i to 19,7 (sre-dnje visoka stopa samoubistava). Mu -karci u Hrvatskoj od 1985. do 2006.godine imaju kritino visoke stope sa -moubistava, najviu 1990. godine, ko-ja je iznosila 35,0 a najniu 2006. godi-ne, koja je iznosila 26,9.

U tabeli (gore) predstavljen je pre-gled broja samoubistava hrvatskihbranitelja po godinama, od 1990. do2005. godine. Iz navedenog pregledaposebno je vidljiva brojka od 1632 sa-moubistva hrvatskih branitelja za 16godina, koja pokazuje da je u Hrvats-koj prisutan stalni porast samoubista-va branitelja. Zabrinjavajua je brojkada se od posljednjeg statistikog izvje-taja iz 2007. godine do 2008. godine

ubio jo 181 hrvatski borac, to je za79 vie od godinjeg prosjeka ili43,4%. Sada se u Hrvatskoj zvaninogovori o 1813 samoubistava branite-lja. Veterani proteklog rata u Hrvat-skoj postaju trajni zatoenici prolosti.Ivan Bukovac, koji je izvrio samoubi-

stvo runom bombom nakon hapenja

Ante Gotovine. Zadnje rijei veterana

supruzi su bile: Ne mogu vie to da gle-

dam. Strano je to to nam rade. Ne

sude oni naem generalu. Oni sude

meni, sude itavoj Hrvatskoj. Ne moguto vie da izdrim (Dostupno na:http://forum.vidi.hr/showthread.).

Najei nain izvrenja samoubi-stava u Hrvatskoj: vjeanjem, skaka-njem s visine, pucanjem iz vatrenogoruja, aktiviranjem eksplozivnih sre-dstava i trovanjem. Dr. Alan Bosnar,specijalist sudske medicine, docent priZavodu za sudsku medicinu Medici-nskog fakulteta u Rijeci, doktorirao jena temu Samoubistva u ratu i miru.

On smatra da je rat u Hrvatskoj cjelo-kupnoj populaciji donio nesigurnost i

poveao broj samoubistava.Prema statistikim podacima u

Hrvatskoj ivi oko 30.000 braniteljaoboljelih od PTSP, a do sada poznatipodaci govore da 34.610 ratnih vojnihinvalida u Hrvatskoj, njih 17.690, imanaznaen uzrok invaliditeta. Dr. Sla-ven Letica navodi da po iroj definiciji

poremeaja, od PTSP-a pati ak 70posto Hrvata. Prema zvaninim poda-cima, Hrvatsku obiljeava crna stati-stika: oko 13.500 poginulih; 37.000ranjenih; 6.695 poginulih boraca;5.139 poginulih civila; 1.176 nestalihboraca; 1.878 nestalih civila; 1.632samoubistva boraca od 1990.-2005.;306 djece je poginulo; 365 djece nesta-lo; 5.053 djece je ostalo bez roditelja;111 djece je bez oba roditelja.

Samoubistava onih snaga kojisu sudjelovali u odbrani odagresije u Bosni i Hercegovini

Problem samoubistava snaga odb-rane od agresije u Bosni i Hercegovinije karakteristian prije svega to se onmora sagledavati dvojako - entitetski(kao dva drutva u okviru bosansko-hercegovakog drutva), budui da sustope samoubistava u Republici Srps-koj 2 do 4 puta vee nego u FederacijiBiH.

U sagledavanju problema samou-bistava u Bosni i Hercegovini, mora-

Oekivati je da e do 2068.

godine, tanije za period

1992.-2068. (ljudski vijek), u

Republici Srpskoj i Republici

Srbiji, samoubistvo izvriti oko

123.196 lica (pribliavaju se

broju ubijenih Bonjaka u

agresiji na Republiku Bosnu iHercegovinu 1992. 1995.).

8/13/2019 Behar br. 113

7/100

mo poi od injenice da je najagresi-vniji i u posljedicama najtraginiji ratbila srpsko-crnogorska agresija naRepubliku Bosnu i Hercegovinu. Uperiodu od 1992.-1995. godine, u agre-siji na Bosnu i Hercegovinu, prema

brojnim istraivanjima, poginulo je ilinestalo vie od 250.000 ljudi. Sa as-pekta duine trajanja, ljudskim rtva-ma i stravinim genocidnim svirepo-stima, a posebno po obimu i oblicimastradanja civilnog stanovnitva, ovo jebio jedan od najbrutalnijih ratova, ukojem je nad Bonjacima izvren i naj-tei ratni zloin - zloin genocida.

Nakon svakog rata, a naroito na-kon agresije na Bosnu i Hercegovinu,moe se postaviti otvoreno pitanje: Ko-liko je (u Bosni i Hercegovini) ostalozdravih graana na koje se moe rau-nati u obnovi stanovnitva, obezbjee-nju radne snage i kadrova za obnovuzemlje od posljedica rata, a posebno ukakvom je stanju mlada generacija -budunost zemlje? Za sada postoje par-cijalni prilazi sagledavanju posljedicaagresije na Bosnu i Hercegovinu i stra-danja naroda, kroz kvantifikaciju po-dataka, svjedoenjima preivjelih rta-

va agresije, obraenu dokumentaciju

za pojedinana i grupna gonjenja ideo-loga, planera, naredbodavaca i izvrio-ca zloina, te objavljenih historiograf-skih i drugih djela. Navedeno predstav-lja osnovni izvor informacija o ukup-nim negativnim efektima agresiji na

Bosnu i Hercegovinu.Opravdanost istraivanja samoubi-

stava u Bosni i Hercegovini vidimo i upodatku da je u poslijeratnom perioduu Bosni i Hercegovini (1996.-2005.) re-gistrovano oko 5.000 samoubistava.Podatak nije toliko alarmantan kolikoinjenica da je broj samoubistava u po-rastu u odnosu na prethodne periode.Bez naunog istraivanja, o pravim uz-rocima bosanskohercegovakih samo-ubistava teko je govoriti. Prema poda-cima policije, sociologa i psihijatarauzroke najee treba traiti u PTSP-u, egzistencijalnoj prirodi, ali i u ugro-enim vrijednostima u naem drutvu.Pritom se istie da demobilisani borcidostojanstvo krvavo steeno u ratu nedaju za drutveno poniavanje u mi-ru. Uz PTSP stvaraju se realni predu-slovi za destruktivno ponaanje, a utakvom stadijumu moe doi do samo-ubistva. U navedenim situacijama, da

postoji adekvatna drutvena preven-

cija, PTSP bi se u poslijeratnom pe-riodu razvlaio toliko dugo da ne bipresudno uticao na ivot traumatizira-nog. Bosanskohercegovako drutvone samo da ne poduzima mjere na pre-

venciji PTSP, ve sistematski radi nastvaranju drutvenog ambijenta koji idalje ostaje stresan, te slobodno moe-mo kazati da je na sceni produenistresni period, koji ne samo da snanoutie na one koji su doivjeli ratnistres, on proizvodi i tzv. transgeneraci-jski PTSP, od kojeg obolijevaju novegeneracije roene poslije rata.

Posebno je zabrinjavajua injenicada se kod velikog broja graana Bosnei Hercegovine (ratnih i poslijeratnihgeneracija) sve vie manifestuju poja-ani indikatori PTSP (koji imaju za po-sljedice pojaanu agresivnost i autoa-gresivnost), to moe do vesti (u sluajuizostanka adekvatne prevencije) dodrutvene ekspanzije navedenog pore-meaja, odnosno masovnih samoubi-stava, ubistava, ali i porasta/ekspanzi-je maloljetnike delikvencije.

Bosanskohercegovako drutvopoinje da karakterie fenomen bo-

rake solidarnosti kada je npr. javno-sti poznat sluaj heroja iz rata kojemdrutvo u miru ne prua drutvenujednakost u odnosu na ostale lanove.Na primjer, heroj koji je bez posla,ponien i on i njegova porodica, prozi-van za svoj patriotizam, drutvenosataniziran i kao takav izvri samo-ubistvo. Slini njemu i u slinom dru-tvenom poloaju, a ponajvie slabijiod njih iz iste one solidarnosti iz ratakada su rame uz rame svakodnevno

bili na liniji izmeu ivota i smrti po-novo se solidariu, i ovaj put odlaze u

7BEHAR 113

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

Bosanskohercegovako drutvo ne samo da ne poduzima mjere na

prevenciji PTSP, ve sistematski radi na stvaranju drutvenog

ambijenta koji i dalje ostaje stresan, te slobodno moemo kazati da

je na sceni produeni stresni period, koji ne samo da snano utie

na one koji su doivjeli ratni stres, on proizvodi i tzv.

transgeneracijski PTSP, od kojeg obolijevaju nove generacije

roene poslije rata.

Republika Srpska i Republika

Srbija ne mogu planirati i

realizovati tzv. samoprevenciju

samoubistava (rehabilitaciju

drutva), jer im to trenutno

stanje mentalne svijesti nedozvoljava. Naime, negiraju

dokaz - ono to su poinili, a to

je u mentalnom smislu najtee

stanje svijesti.

Stope

samoubistava u

Republici Srpskoj

2 do 4 puta su

vee nego u

Federaciji BiH.

8/13/2019 Behar br. 113

8/100

smrt pozivajui jedni druge. Nekiuspiju pobjei iz ovakvog drutvenogambijenta (iseljenje u druge zemlje)jer znaju da ostanak u zemlji znaismrt. Samoubistvo predstavlja buntprotiv cijelog svijeta i odbijanje da se

ivi u njemu i doivljavanje smrti kaojedinog rjeenja svih nevolja.

Problem samoubistava (snagaagresije) u Republici Srbiji iBosni i Hercegovini (RepubliciSrpskoj)

Iz tabele u nastavku teksta vidljivisu sljedei podaci: U periodu od 1992.-2011. (za dvadeset godina) u Republi-ci Srpskoj je poinjeno 6.175 samoubi-stava (pribliavaju se broju ubijenih

Bonjaka u najteem ratnom zloinu zloinu genocida u i oko Srebrenicejula 1995. godine).

U periodu od 1992.-2011. (za dva-deset godina) u Republici Srbiji je po-injeno 29.024 samoubistava.

U periodu od 1992.-2011. (periodagresije na Bosnu i Hercegovinu i es-naest godina nakon agresije na Repu-bliku Bosnu i Hercegovinu) u Republi-ci Srpskoj i Republici Srbiji je poinje-no ukupno 35.199 samoubistava.

Uzimajui u obzir ukupan broj po-injenih samoubistava u RepubliciSrpskoj i Republici Srbiji 35199, i-njenicu da su Republika Srpska i Re-publika Srbija bili nosioci agresije naRepubliku Bosnu i Hercegovinu (ideo-

loki, planski, naredbodavno i izvr-no) i injenicu da je nakon agresije naBosnu i Hercegovinu registrovan na-gli porast samoubistava u RepubliciSrpskoj i Republici Srbiji, uzrono-po-sljedino moemo dovesti u tijesnu po-

vezanost navedene injenice.Prema navedenim pokazateljima

oekivati je da e do 2068. godine, ta-nije za period 1992.-2068. (ljudski vi-jek), u Republici Srpskoj i Republici Sr-biji, samoubistvo izvriti oko 123.196lica (pribliavaju se broju ubijenih Bo -njaka u agresiji na Republiku Bosnu iHercegovinu 1992. 1995.).

Prema znanstvenim predvianji-ma, a rukovodei se onim ta su Repu-blika Srpska i Republika Srbija poi-nile u protekloj agresiji na RepublikuBosnu i Hercegovinu (brojni ratni zlo-ini ali i najtei ratni zloin zloingenocida nad Bonjacima, djelo koje

ivotinja ivotinji ne radi) Repu-blika Srpska i Republika Srbija nemogu planirati i realizovati tzv.samo-prevenciju samoubistava (rehabilita-

ciju drutva), jer im to trenutno sta-nje mentalne svijesti ne dozvoljava.Naime, negiraju dokaz - ono to su po-

inili, a to je u mentalnom smislu naj-tee stanje svijesti. Jedini izlaz zadrutvo u Republici Srpskoj (kojegmoramo promatrati odvojeno od dru-tva u Federaciji BiH jer se u Repu-blici Srpskoj u okviru bosanskoherce-govakog drutva 2 do 4 puta vieizvri samoubistava nego u FederacijiBiH) i Republici Srbiji je istinsko priz-nanje i pokajanje za ono to su uradi-li oekujui tada da prevencija po-ne davati rezultate.

Bez srama od bilo kakvih etiketa-cija, trebala bi se traiti i pomo odnpr. Svjetske zdravstvene organizacijeda razvije odreene programe preven-cije, tanije potpunu rehabilitacijudrutava. Bez navedenog, oekivati jerazliite zakljuke (ali i one krajnjetragine) da e Republika Srpska iRepublika Srbija ui u fazu postepe-nog odumiranja pa ak i (samo)nesta-nka (uzimajui u obzir i druge nega-tivne trendove: ubistva, mortalitet, al-

koholizam, opojne droge, trajno iselja-vanje, nepoznate bolesti.

8 BEHAR 113

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA

Nakon svakog rata, a naroito nakon agresije na Bosnu i

Hercegovinu, moe se postaviti otvoreno pitanje: Koliko je (u Bosni i

Hercegovini) ostalo zdravih graana na koje se moe raunati u

obnovi stanovnitva, obezbjeenju radne snage i kadrova za

obnovu zemlje od posljedica rata, a posebno u kakvom je stanju

mlada generacija - budunost zemlje?

8/13/2019 Behar br. 113

9/100

Podloga prva

ovjek koji je izazvao bonja-ke intelektualce u Hrvatskojda javno reagiraju na govor

mrnje kada je, navodno branei Mi-

ljenka Jergovia, napao jednog bo-njakog knjievnika kojemu nijeimao hrabrosti navesti ime, prozvav-i ga balijom, Vlaho Bogii, navodniautoritet za kojeta, pa odnedavno iza kulturnu povijest Hrvata, u jed-nom je od EPH ekskremenata Ju-tarnjem listu, objavio 100 kratkihbiografija tzv. Nedovrenih Europ-ljana, odnosno Hrvata ili s Hrvatimapovezanih stranaca koji su utjecalina hrvatski hod k Evropi. Krasno,

reklo bi se, kulturno-povijesni, ling-vistiki i knjievnokritiki autoritets potporom Jutarnjeg lista i njego-vih oglaivaa, od Todoria do Mud-rinia i irom bespua hrvatskog po-duzetnikog, politiko-klijentelisti-kog duha, povodom ulaska Hrvatskeu propadajuu Evropsku uniju, obja-vljuje atraktivni serijal ivotopisapovijesnih linosti, od stoljea... Sed-mog, zaletili biste se.

Ne, od stoljea prvog jer je ono, po

izboru Bogiia-autoriteta, putee-stvijama Pavla iz Tarza preko rimskog

Ilirika do prestolnice carstva, povukloprvu crtu hrvatskog europejstva.Kako je mogue da je hod jednog kri-votvoritelja i tumaa naknadne pame-tiizvornog, usmenog Evanelja, kon-vertita koji je slabo poznavao tadanju

lingua francu Levanta grki i loeMarku evangelisti prevodio tek stolje-ima kasnije kanonizirane 4 verzijeIndila, to je bilo jednim od povodaObjave Kurana, po, tek puno stoljeakasnije, od Hrvata i ostalih slaven-skih divljaka zauzetom, teritoriju podvlau Bizanta i Franaka, bio poet-kom europskog hoda Republike Hr-vatske koja ulazi u Uniju, jasno je va -ljda samo onomu koji se ne libi spomi-njati balije u kontekstu prijepora na

hrvatskoj knjievnoj desnici ruci.

Rafali povijesne megalomanijeNo, ovaj sirotan tu ne zastaje.

Eurohrvatstvo ili nedovreno europej-stvo Pavla iz Tarza nastavljaju jedna-kim prohrvatskim entuzijazmom ve -necijanski pijun Marco Polo, bonja-ki vlastelin Hrvoje Vuki, bosanskii kralj inih susjednih balkanalija Tvr-tko Kotromani (to je onaj koji je cije-lu dananju Dalmaciju prikljuio Bo-

sni i iji je dobar dio ostao u toj zemljisve do Poarevakog mira 1718). Tu

je i Fra Aneo Zvizdovi provincijalBosne Srebrene kojemu je sultan Me-hmed El Fatih izdao prvu povelju oljudskim (ne stalekim) pravima uEvropi Ahdnamu (u Aziji su posto-jale tisuljee i pol prije povelja per-

zijskog aha Kirua Velikog), MaarMatija Korvin koji vodi ratove protivbosanskih heretika i Osmanlija te os-niva kratkotrajne Jajaku i Srebreni-ku banovinu kao maarske kolonije ivjerne vazale, uz pomo manjeg dije-la kue Kotromania koji nije priznaovrhovnu vlast Osmanlija umjesto ma-arske krune.

Tu je, iz ne zna se kojih razloga i Al-berto Fortis, Venecijanac, jo jedanobavjetajac, koji je pronaao Ha sana-

ginicu za koju i Hrvati i Srbi tvrde daje njihova, iako se islamskog civilizacij-skog nasljea odriu sve u esnaest, amoda i u vie. Zalae li se to, skrive-ki, Bogii i za islamsku komponentuhrvatske, a onda i europske povijesti?to e na to rei Papa? A to Milanovi?Prisvajanje tuega, uvijek zavrava uparadoksu. Te paradokse, hrvatski ku-lturhistorikeri rjeavaju neim to sedanas eufemistiki zove spinom. Neka-da se zvalo laju. Ti prijepori, te apori-

je, te neloginosti, ta kriptografija stva-rne povijesti...

9BEHAR 113

KOLUMNA

zoon politikon Pie: Faris Nani

Nedovreni HrvatiVlaha BogiiaPo Bogiiu Eurohrvat je i James Joyce jer je, siromah, par puta boravio u Opatiji, dok je u Puli par mje-

seci poduavao engleskom jeziku austrijske mornarike oficire i kadete. Ona se dodue tada zvala

Abazzia. No, to za eurohrvatstvo nije vano. Joyce bi bio vrlo iznenaen ovim uvrtenjem jer zasigurnoje bio svjestan da u toj austrijskoj pokrajini ive i Hrvati, na to je kao Irac mogao biti osjetljiviji. No, tu

je, hvala Allahu, Vlaho Bogii da njemu postmortem i nama premortem to otkrije.

8/13/2019 Behar br. 113

10/100

Islam u Dalmaciju meu Slavenedolazi kada i kranstvo, a tu imamoznatno pouzdanije, primarne povije-sne izvore one od Arapa koji tadabjehu narod znanja, znanosti, preciz-nosti, kartografije. Oni narod koji ta-

mo zatiu ba tako i nazivaju Sa-qalibi, odnosno Slaveni, a hrvatski po-vijesnoznanci naravno znaju to supisci htjeli kazati, pa te Saqalibe pro-glaavaju Hrvatima. U Bogiiev nizulazi i Sigmund Freud, beki idov,osniva psihoanalize i promotor seksakao glavnog nagona i oblikovateljasvijesti i neega to on zove podsvije-u. Nije valjda da Bogii smatra ka-ko je Freud sluajeve Edipova komple-ksa prouavao na Hrvatima. NjegaBogii prekrtava u Sigismunda.Inae, tako se zvao njemakikralj i carSvetog rimskog carstva koji je prekoene, ija je majka bila sestra bosan-skog kralja Tvrtka polagao i poloiopravo na maarsku krunu francuskedinastije Anjou koja je vladala i Na-puljskom dravom s druge strane ve-necijanskog zaljeva koji danas preuze-tno zovemo Jadranskim morem, anjega Bogii koji olako potee rijei i

brz je na obarau povijestine uvrtavau te Eurohrvate, poput ve spomenu-tog Pavla iz Tarza. Za potonjega Bogi-i kazuje kako je, bivi gostom kodMleana, (???), imao prigode dobronas promotriti u perspektivi (sic!). Ko-ga to nas? Hrvate, druge Saqalibe, uprvom stoljeu po Miladu? Kojoj toperspektivi? Je li to Pavao znao da eba neki Hrvati sedam stoljea poslijezaposjednuti majuni dio Ilirika? Ili toBogii zna iz nekih apokrifnih spisa?

Taj je farizejski pustolov, trgovac irimski graanin koga zovu svetim mo-gao jedino motriti na ve buntovneIlire raznih plemena, nikako na Hrva-te. Osim ako Bogii ne pie neku no-vu povijest.

Ne treba dugo ekati na novi hitac- Eurohrvat je i James Joyce jer je,siromah, par puta boravio u Opatijidok je u Puli par mjeseci poduavaoengleskom jeziku austrijske mornari-ke oficire i kadete. Ona se dodue ta-

da zvala Abazzia, nije osim u roman-tiarskim interpretacijama kasnije ti-

tule kneza Borne iz jednog primarnogizvora kao i kneza Liburnije, nikadabila u austrijskoj ili maarskoj pokra-jini Hrvatskoj, a potonjoj, sada venarodnoj republici u titoistikoj Jugo-slaviji pripala je, prvi puta u povijesti

odlukama AVNOJ-a, Potsdamske ko-nferencije i Osimskim sporazumimaJugoslavije i Italije. No, to za eurohr-vatstvo nije vano. Joyce bi bio vrlo iz-nenaen ovim uvrtenjem jer zasigur-no nije znao da je boravio u Hrvatskoji time postavio jedan mea u njenunedovrenu eurohodu. Vjerojatno jebio svjestan da u toj austrijskoj pokra-jini ive i Hrvati, na to je kao Iracmogao biti osjetljiviji. No, tu je, hvalaAllahu, Vlaho Bogii da njemu post-

mortem i nama premortem to otkrijete time njega poasti. Tako Bogiistvara kontinuum proto i eshatologije.

Doista, kreira platfomu za novo, jokreativnije itanje svehrvatske povije-sti. Aferim!

U tu kreativno napisanu noveli-ranu povijest Bogii ubraja i Ivu An-dria, bosanskog katolika koji se svr-stao u srpsku knjievnost, a glavnimu tekstovi prte odijumom spramislamske civilizacije, osmanske dra-ve i muslimanima. O tome je vrlo ar-gumentirano pisao rahmetli MuhsinRizvi, a otkako su dva bosanska

amidia pokrenula kampanju za re-habilitaciju Andria kao par excelle-

nce hrvatskog pisca, sjatilo se sijasethrvatskih kulturnih historiara, pa ina Vlaho, da ga uvrste meu Hrva-te i Eurohrvate. Iako mu Nema njaKusturica i Mile Dodik (prvi porije-kom Bonjak, a potonji Hrvat) kao

Srbinu u drugoj srpskoj (para)dravigrade kulisu na sruenim bonja-kim kuama u lijepom gradu Vieg-radu, a on je sam sebe smjetao u vrhsrpstva. Tu se, naravno, krije netodrugo. Ne bi se ni dva amidia niBogii puno trudili oko pohrvaenjaIva Andria. Otac mu je, po nekimsmjelim Andrievim prouavatelji-ma, ionako bosanski beg koji je silo-vao majku mu, slukinju u svojoj ku-i. No taj je pisac dobitnik Nobelove

nagrade za knjievnost 1961. A Hrv-ati su malobrojni narod, pa ih je malodobitnika Nobelove nagrade. U stva-

ri niti jedan.Vladimir Prelog, takoer uvrtenEurohrvat, avaj, takoer je Bosanac katolik, pa je lahko, slijedom etno-konfesionalne osnove nacionalnogidentiteta smatrati ga Hrvatom, dokje jo jedan uvrten Eurohrvat, La-voslav Ruika eh, tek sluajno ro-en u dananjim granicama Hrvats-ke kao sin strunjaka kojeg je austri-jska vlast u tzv. Kraljevini Hrvatskoji Slavoniji poslala da u vremenski

ogranienu mandatu pomogne raz-voju zaostale pokrajine. Autoritet

10 BEHAR 113

KOLUMNA

Ako pretpostavimo da se termin osloboenje od

Turaka odnosi na rekristijanizaciju osloboenih

podruja, pod nominalno kranskim vladarima

Venecije, Habsburga ili istonih dobrano kasnije

novostvorenih drava, zato onda ti franjevci trae

pravnu zatitu kod muslimana i to halife glavom i bradom.

E tu, nastaju prave aporije hrvatske, srpske, crnogorske imakedonske historiografije koja je vie popis elja kako bi

povijest trebala izgledati nego znanost o stvarnoj

povijesti.

8/13/2019 Behar br. 113

11/100

Bogiia potvruje se odabirom Meh-medalije Dizdara, moda najauten-tinijeg pjesnika bosanskog jezika uposljednja dva stoljea, ovjeka kojije svojim pjesnikim djelom bitnoutjecao na razvoj bonjake nacio-

nalne misli i bosanske dravotvornepolitike, posebno kod komunista ko-jima je srcem pripadao i koji su u onovrijeme vladali Bosnom. No, zbrkanemisli, uzrokuju zbrkana djela. Zbr-kana pseudohistoriografija dva bal-kanska naroda iji su glavni izvorisekundarni, a od nekoliko se primar-nih, neznanstvenom metodom kojuEnglezi zovu connecting the dots,stvara lana slika koja treba oprav-dati prisezanja raznih naravi teri-

torijalnih, duhovnih, knjievnih...stvara zbrkane misli njezinihsljedbenika. Oni pak, istovaraju zbr-

ke poput Nedovrenih Europljana,Vlaha Bogiia iz grada kod mostadoktora Franja Tumana, poznatogpseudohistoriografa i posizatelja zasusjedovim blagom. Ne ponovilo se.Ni jedno, ni drugo.

Podloga drugaGvardijan negdanjeg samostana

Bosne Srebrene na istonoj obali Ja-drana ree jedne prilike kako je Vrgo-rac, odnosno Vrhgorac bio osloboen

od Turaka ve 1690. te kako intenzi-van razvoj od tih Turaka osloboene

Dalmacije poinje od tog doba. Ti suTurci imali dodue prezimena kojasu zavravala na -ki, -ki ili -i, no tonije bitno. Toj je izjavi pribivao jedanArapin koji, osim to govori hrvatski,imao je i priliku prepoznati jedno ne-

potpuno Evanelje na arapskom jezi-ku u zbirci istoga samostana kojufratri ve stoljeima, valjda od oslo-boenja ne umiju deifrirati. Kao iitav niz osmanskim jezikom pisanihdokumenata koje tek treba dekodira-ti i izloiti javnosti. Jer je reeni sa-mostan javno kulturno blago Repu-blike Hrvatske. Njegovo je pitanje lo-gino i glasilo je a tko je to oslobo-dio Vr(h)gorac i Dalmaciju? Hrvati?Neka vojska banske Hrvatske iz Gor-

skog kotara? Je li nakon toga uspos-tavljena hrvatska drava na tom teri-toriju? Odgovore vjerojatno znate.

Jo je neto zbunjivalo sirotog Arapas hrvatskim pasoem.Kako to da su se Hrvati protiv tih

osloboditelja borili uskokim hajdu-kim terorizmom malo sjevernije i sje-vorozapadnije, to nam svjedoe bar-dovi hrvatske knjievnosti VladimirNazor i August enoa. to je po esen-ciji to osloboenje ako su vlast Tura-ka zamjenili oni ija prezimena zavr-avaju na -i, -e i-a, a politiko im je sje-dite u gradu u kojem, po Bogiiu,

boravi Pavao iz Tarsa i promatra nasu perspektivi, 5. godine po Isusu Kri-

stu. Ti franjevaki dalmatinski samo-stani, temeljem one spomenute Ahd-name ija se jurisdikcija protee naitavu osvojenu Bosnu, dakle i njenedalmatinske dijelove, a koja postajesandakom, pa ejaletom, pa paalu-

kom do poetka 18. stoljea, uivajuprivilegije koje gube dolaskom oslo-boditelja iz Mletaka i ale se te traepravnu zatitu. U Beu, Veneciji, Bu-dimu, pomislit ete. Ne, u Istanbulu,od sljednika Mehmeda El Fatiha, sul-tana Ahmeda II. i njegovih nasljedni-ka. Jedan od najaktivnijih stanovnikai djelatnika u tim samostanima, fraAndrija Kai Mioi svoj jezik zovebosanskim, a pie traktat o razgovoruugodnom naroda slovinskog. Pravi Ju-goslaven, reklo bi se. Ili barem pan-Slaven. O hrvatskom ni mukajet. Kaoni o srpskom. Naravno, i njega Bogiismatra Eurohrvatom. Jer, on poputmnogih pouzdano zna to je pisachteo da kae. Pa svaki slovinski, sla-venski, slavjanski ili ilirski prevodi nahrvatski, ili srpski, odnose se premapotrebama historiografije.

No, ako pretpostavimo da se ter-min osloboenje od Turaka odnosi

na rekristijanizaciju osloboenihpodruja, pod nominalno kranskimvladarima Venecije, Habsburga ili is-tonih dobrano kasnije novostvorenihdrava, zato onda ti franjevci traepravnu zatitu kod muslimana i tohalife glavom i bradom. E tu, nastajuprave aporije hrvatske, srpske, crno-gorske i makedonske historiografijekoja je vie popis elja kako bi povi-jest trebala izgledati nego znanost ostvarnoj povijesti. Viestoljetnu povi-

jest viedimenzionalnog prisustvaOsmanlija na Balkanu, u istonoj isredinjoj Evropi svode tek na okupa-ciju stranog elementa, islamskog ukranskoj Evropi, iako vrlo dobroznaju kao i evropski im kolege da po-etak evropskog identiteta koincidiras institucionalnim islamom na Iber-skom poluotoku, Siciliji, junoj Italiji.U tom smislu, evropski identitet kojije proet islamom i islamskim utjeca-jem na nerazvijeni dio Evrope koji

zrai s Iberskog poluotoka, ba ni-malo nije ugroen dolaskom Osman-

11BEHAR 113

KOLUMNA

Ne bi se ni dva amidia ni Bogii

puno trudili oko pohrvaenja Iva

Andria. Otac mu je ionako bosanski

beg koji je silovao majku mu,

slukinju u svojoj kui. No taj je pisac

dobitnik Nobelove nagrade za

knjievnost 1961. A Hrvati sumalobrojni narod, pa ih je malo

dobitnika Nobelove nagrade. U

stvari niti jedan.

8/13/2019 Behar br. 113

12/100

lija i institucionalizacijom ve davnoprisutnog islama i na Balkanu, isto-noj i dijelu srednje Evrope. Ta okupa-cija je sve samo ne nazadak i tamnamrlja na historiji. Dolaskom Os-manlija na Balkan, umjesto utvre-

nih hrpa kuica na brdima i ukama,osnivaju se otvoreni gradovi s infras-trukturom koja nije viena od rims-kih vremena, a poesto je i bolja.Cvjeta, zamislite, slobodna trgovina,uz znatno veu sigurnost puteva. Eko-nomski si stem nije feudalizam kakose to redukcionistiki nastoji prikaza-ti takvim historiografijama, ve spa-hijsko-timarski koji dugo ne poznajenasljedna prava na zemlju, ovrhu ku-a i minimuma poljoprivrednog ima-nja te maksimalno iskoritava tako,kao i na zakonu utemeljenim porezi-ma, haraom, dizjom te zekatom po-ticanu ekonomsku aktivnost, znatnoproduktivniju od feudalne.

Sarajevo kao glavni grad Bosans-kog paaluka obrambene zidine dobi-va tek nakon gvardijanovog oslobo-enja i pohare austrijskog princa iizumitelja etnikog ienja na ovimpodrujima, Eugena Savojskog koji

grad spaljuje i unitava vrijedne bib-lioteke, visoka uilita i bogomolje,ak i katolike koje navodno brani.Inae, u to vrijeme Sarajevo ima pre-ko 120.000 stanovnika. Be ih imamanje od 60 tisua, zajedno s okoli-com izvan zidina. Mirovni sporazumiu Karlovcima i Poarevcu poetak sutemeljitog brisanja svakog traga mu-slimanskog identiteta s podruja Ma-arske i teritorija Bosanskog paa-luka koji oslobaaju Venecijanci i

Austijanci, a danas je dio RepublikeHrvatske. Sve se rui do temelja, unekoliko sluajeva damije se preobli-kuju u crkve, a muslimanima se dajeopcija zbog koje danas hrvatski histo-riografi zamjeraju Srbima protjera-ti, pobiti ili prekrstiti. Tragovi koji os-taju su nematerijalna kultura rijei,toponimi, prezimena. Nabrojimo sa-mo neke jastuk, boja, bubreg, kat,kutija, eki, dep, elo, bunar, ekrk,avlija, kapija, bekrija, bear, rakija,

arapa, izma, kositar, kalaj, bakar,sanduk... Ili Bonjaci, esma, Islam

Grki i Latinski, ... Ili pak Japundi-i, erbedije, Kadijevii, Paalii,Begii, Begovii, Murtii, Hadii,Amidii, Buljubaii...

Nedovreni Hrvati

No, da Bogii nije u hrvatske Ne-dovrene Evropljane utrpao bosanskevlasteline i kraljeve, bosanske franjev-ce i Maka Dizdara, na opisanu mega-lomaniju male i neznanstvene histo-riografije ne bi se trebalo osvrtati, veju samo prepustiti podsmijehu ozbilj-nih evropskih povjesniara. Zbog ovogposizanja u bosanski i bonjaki iden-titet, reagirati treba. Jer, na koncunije bitno to misli i pie Vlaho Bogi-i, ve to u falsifikaciji povijesti togatipa poesto dionitva uzimaju nekimuslimani, porijeklom Bonjaci kojise stalno uguravaju u hrvatski nacio-nalni korpus, iako i odabir BogiievihEurohrvata i stav ljudi gvardijanovogmentalnog sklopa sugerira kako sehrvatski nacionalni identitet prijesvega temelji na osloboenju od Tu-raka, na rimokatlokoj pripadnosti ivjernosti Papi, na davnanjem pa pin-skom propagandnom sloganu o Ante-

murale christianitatis. Do te mje re dabi ovjek mogao pomisliti kako hrvat-ske nacije ne bi bilo da nije bilo kato-like reconquiste na Balkanu.

Po lagahno rasno nadahnutim te-zama Ante Starevia Bonjaci doupride, Bosne radi, odnosno njezinaprikljuenja Hrvatskoj radi. To vein-sko i gotovo koncenzualno odbijanjemuslimanske i bonjake sastavnicehrvatskog kulturnog i nacionalnogidentiteta trebalo bi biti jasan znak

tzv. stareviancima da ih se, osim zaneke politike potrebe, s vremena navrijeme, ne smatra dijelom hrvatskognacionalnog korpusa, pa makar onioblaili uniforme, pardon, odore Poa-snih vodova i zdrugova. Ostaje jedinai veinskoj hrvatskoj misli potpunoprirodna i prihvatljiva prisutnost Bo-njaka u Hrvatskoj ona nacionalno-manjinska prema najboljim dosegnu-ima moderne politike i pravne misliu Evropi. Bez obzira na Bogiia,

Nedovrene Evropljane ili Nedovre-ne Hrvate.

12 BEHAR 113

KOLUMNA

Zalae li se to, skriveki,

Bogii i za islamsku

komponentu hrvatske, a onda

i europske povijesti? to e na

to rei Papa? A to Milanovi?

Prisvajanje tuega, uvijekzavrava u paradoksu. Te

paradokse, hrvatski

kulturhistorikeri rjeavaju

neim to se danas

eufemistiki zove spinom.

Nekada se zvalo laju. Ti

prijepori, te aporije, te

neloginosti, ta kriptografija

stvarne povijesti...

*

U Bogiiev niz ulazi i Sigmund

Freud, beki idov, osniva

psihoanalize i promotor seksa

kao glavnog nagona i

oblikovatelja svijesti i neega

to on zove podsvijeu. Nije

valjda da Bogii smatra kako

je Freud sluajeve Edipovakompleksa prouavao na

Hrvatima.

Vlaho Bogii

8/13/2019 Behar br. 113

13/100

Mnoga otkria u svijetu znanostineoekivano su bljesnula pred oimaokrenutim u nekom drugom smjeru.Slutnja, intuicija, umijee, igra poku-aja i predosjeaj ugraeni su u svavelika znanstvena otkria. Novo se ot-krivalo unato ljudskim naporima daga se zaobie. Pojavljivalo se na mje-stima i nainima gdje ih i kako ih nitko

nije oekivao. Fleming je tako napra-vio pauzu i otiao neto pojesti, a kadse vratio mogao je zakljuiti da je plije-san u njegovu sudoperu sprijeila ire-nje bakterija. Viagra je trebala bitisredstvo za sniavanje pritiska, LSDsredstvo za olakavanje zaea, CocaCola, lijek protiv malaksalosti, etc.

Mnogokoja je pobjeda u ratu izvoje-vana bez oruja, proizvodnjom prividai poticanjem nepovjerenja neprijateljau vlastitu sigurnost. Umjetnost ritma i

vatre znala je izvojevati pobjedu prijebitke. Snaga privida dokazala se krozpovijest i u ratu i u miru. Sun Tzu jepretea suvremenih medijskih kampa-nja koje se globalno prelijevaju svije-tom eljnim demokracije

Na lanim su dokumentima ute-meljene mnoge institucije, a igre, ma-kar i lanim relikvijama svetaca, uvi-jek su bile igre na sigurno. Ljudskadua ima svoje potrebe i sklona je prih-vatiti i lane argumente ako duu smi-

ruju i uvode poredak. Potreba da o-vjek bude prevarenim usidrena je u

kolektivnoj svijesti o neznanju poeta-ka, u nesigurnosti, u potrebi da seizgradi kakav-takav sustav koji omo-guuje odgovore na vjena pitanja. Suniverzalne potrebe mehanizam seprenosi na konkretno: nitko racionalnone prihvaa reklamne poruke, no onesu djelotvorne.

Zadnji japanski vojnik desetljei-

ma je lutao umama vjerujui da 2.svjetski rat jo uvijek traje.

uenje nad tom injenicom svevie se zamjenjuje bljeskom spoznajekoja pita: to ako je taj vojnik jedinibio u pravu to ako rat zapravo i da-lje traje

Veina filozofskih odgajatelja odga-ja nova pokoljenja uei ih da je esteti-ka znanost koja sreuje stvari upodruju osjetilnoga, odnosno nievrste spoznaje. U ovom radu elim

skrenuti pozornost na lukavstvo este-tikoga uma koje dva tisuljea nespo-razuma izmeu filozofije i umjetnostieli rijeiti ugovorom o miru kojim seumjetnost obvezuje da nee izlaziti izpodruja osjetilne spoznaje, a filozofijase zauzvrat obvezuje da o umjetnostinee govoriti drukije nego kao o obli-ku nie spoznaje. Lukavstvom je uve-den red, ali kakva je priroda tog reda?

Red je oduvijek bio sinonim zna-nja. U-rediti, dovesti u red, prepoznati

kao dio reda, oduvijek je donosilo pri-vidnu sigurnost. Red se oduvijek mo-

rao znati, jednako tako sustav znanjamorao je pokazivati svoju ureenost.Slobodan ovjek je bio slobodan ovjek,rob je bio rob, ena je bila ena. Jedna-ko tako i pojmovi su bili superordinira-ni ili subordinirani. U mnogim sluaje-vima to tako biti i mora. to meutimmisliti o sluajevima kada inzistiranjena poretku ponitava bit onoga to se

eli dovesti u red?Atenska demokracija tako nosi oi-

ljke ropstva i nejednakosti ena. Svereligije svijeta svoje hijerarhije hranevjerom svojih sljedbenika. Znanost jespremna i sposobna, zbog reda stvorititako veliki kamen kojega ne moepodii, ali kojim moe unititi svijet.Pokazatelji su to potrebe da se uvijekiznova promilja priroda uspostavlje-nih redova, te da se kritikim promi -ljanjem u pitanje stavlja i ono naizgled

neoborivo. Jedno od takvih pitanja jepitanje znanstvenih i filozofijskih do-sega filozofijske discipline estetike.U tom pitanju, pokazat e se, zrcali sepitanje filozofije same.

Otkad postoji, proza je vodila rat spoezijom. Loginost, dosljednost, gra-matinost prozne misaone filozofijskereenice, antici se uinila medijem ko-jim se sigurnije od interpretiranjamuza moe dohvatiti ono boansko. Izte vjere roeni su kamenolomi milje-

nja kojima se istovremeno i stvaralazakonitost medija filozofijske proze.

13BEHAR 113

ESEJ: Tokovi misli

SCAR(T)FACE

Pie: Sead Ali

Zadnji japanski vojnikdesetljeima je lutaoumama vjerujui da 2.svjetski rat jo uvijektraje. uenje nad tominjenicom sve vie sezamjenjuje bljeskomspoznaje koja pita: toako je taj vojnik jedinibio u pravu to ako ratzapravo i dalje traje

8/13/2019 Behar br. 113

14/100

14 BEHAR 113

ESEJ: Tokovi misli

Preutnim dogovorom filozofija jeprihvatila utemeljenost proze za svojmedij iskazivanja istine, a proza jezauzvrat pruila filozofiji odnos sub-jekta i objekta, predikate, atribute, u-reenost reenice, gramatiku kao pra-

sliku ureenog svijeta kao ureeneproze. Kako su u toj trgovini proli fi-lozofija i umjetnost?

Filozofija nikada nije mogla izaina kraj s umjetnou. Kad je bila iskre-na u njoj je uivala, interpretirala je,odnosno od nje uila. Mnogo koje jeknjievno djelo mudrije od mnogih filo-zofskih. Tamo gdje i ne oekujemo, pri-mjerice kod Prousta pronai emoosnove jednog moguega alternativnogutemeljenja filozofije same. itatelji

Ane Karenjine bit e iznenaeni Tols-tojevim razumijevanjem tiska i utjeca-ja tog medija na ljudsko iskustvo, u pje-smama Hoelderlina ili Rumija mjesti-mice ima vie misaonosti nego u biblio-tekama filozofijskih interpretacija

Ono meutim to je filozofija moglaa to je i uinila uredila je (barem jetako mislila) poredak onih duevnihmoi koje su u temeljima umjetnostikao takve. Finale prije finala, rekli bioni koji danas sudjeluju u namijeta-

nju rezultata nogometa: najsnaniji seizbacuje prije finala. O emu je rije?Poput japanskog vojnika koji je lutaoumama, generacije filozofa slijedemodifikacije baumgartenovske idejeda se iznae i osamostali ono srednjepodruje, podruje osjetilnosti, ljepote,doivljaja, pa i lijepe reenice

Ustanovljena je filozofijska disci-plina premda e stoljea nakon togarazmiljati o (ne)mogunosti estetikekao takve, o odumiranju tako odree-

ne umjetnosti, o suavanjima ili proi-rivanjima estetike, o prelascima iz per-formativne u digitalnu etc.

Povijest filozofije istovremeno je ipovijest zabluda da se neki fenomenimogu domisliti time to e se smjestitiu poredak, u hijerarhiju. Uvijek jenaravno lake umjesto o ivotu, jedin-stvenosti, suptilnosti, pa i neponovlji-vosti nekog fenomena govoriti o mje-stu kojega taj fenomen zauzima u hije-rarhiji. To je produktivno za hijerarhi-

je i katedre, ali pogubno za umjetnost.Postoji jedna dimenzija promiljanja

koja zadnjih desetljea snano uzimamaha u filozofijskim razmiljanjima,koja se ini produktivnijom od esteti-ke dimenzije koja se u svom gubljenjutla sve vie pribliava aspektima govo-ra o lijepom u suvremenoj industriji

zabave i medija. Rije je o filozofiji me-dija koja cjelovitije, kritikije i dubljemoe misliti o cjelini odnosa u kojima ikroz koje se umjetnost danas realiziraodnosno u kojima uspijeva opstati.

Ako je, a jest, hegelovski reenoovjek medij djelatnosti duha, onda jefilozofija medija u osnovi filozofija ov-jeka kao sjecita sustava i simbola,snaga i slabosti, bioloke odreenosti isvih promjena uvjetovanih ekstenzija-ma na koje je ovjek kao ogranieno

bie osuen. Utoliko postaje sve vani-jim razumjeti promjene koje namee

vrijeme, te otvoriti prostore za takvopromiljanje umjetnosti kojemu je usreditu medijska dimenzija. (Kad

govorimo o medijskoj dimenziji, govori-mo o mediju u irem znaenju, onakokako je o tom pojmu govorio McLuhan)

Ako je naime u poecima bila rije,a ona jest zaetnik eksperimenta koje-ga zovemo ljudskom civilizacijom,onda je filozofija medija zapravo filozo-fija jezika kao medija, odnosno svihkonzekvenci koje proizlaze iz uporabemedija rijei na ovjeka iskustvo ljud-sku civilizaciju.1

Konano ako je umjetnost medij

stvaralakog ljudskog vraanja dugadrugobivstvu kroz djelatnost koja

ukljuuje i osjeaje, i ljepotu, i imagi-naciju, i strast, i fantaziju, racionalno,iracionalno, osjetilnost, auditivnost,slikovnost, plastinost onda je filozo-fija medija i filozofija ljudskog stvara-latva realiziranog kroz umjetnost.

Umjetnost koja je postala nii osje-tilni oblik spoznaje (pa i samospoznajeapsolutnog duha) mrtva je umjetnost.2

Mrtva zombijevska umjetnost naa-lost, veliku potporu ima u sve veembroju takozvanih estetiara koji poputkomunikologa, PR-ovaca, retoriara,psihologa komunikacije, strunjaka zaneverbalno komuniciranje i slinih usvakom trenutku stoje na usluzi vrtu-ljcima kapitala koji se danas tako brzoobru da zavrte i pokoju misleu filo-

zofsku glavu.Estetika je od svojih poetaka pro-

maena filozofijska disciplina. Onasvoje mjesto moe i treba imati na ui-litima na kojima se nove generacijeue starim pravilima ljepote i novimoblicima obrtanja kapitala na raun teljepote. Filozofija se mora otvoriti pre-ma onom ivome u umjetnosti i pomo-i mu, da bi nam onda umjetnost samapomogla da ne umremo zbog (suhopar-ne filozofijske) istine.

Umjetnost bjei u podruja u koji-ma se moe osjeati slobodno, gdje ne-e biti pretvorena u robni ekvivalent novac. Ako se slike impresionista da-nas prodaju po vrtoglavim cijenama to ne govori mnogo o njihovoj, inae ne-sumnjivoj, ali sada nekoj veoj umjet-nikoj vrijednosti. Rije je o prelaskuumjetnikog djela u sustav trgovakerazmjene. Vrijednost i umjetnika vri-jednost razliite su dimenzije umjetni-kog djela. Svijet biznisa na putu je

dokidanja svijeta umjetnikih djelaumjetnike vrijednosti.

Kada je McLuhan govorio o pretva-

1 U drugim tekstovima govorili smo o us-menosti, plesu, ritualu, kao medijima na-predovanja artistikih oblika ljudskogaduha, ponajvie u tekstovima objavljenimu knjizi Masmediji, zatvor bez zidova,CFM Zagreb, 2012.

2 Takvoj se umjetnosti u Zagrebu primje-rice podiu nadgrobni spomenici u obli-

ku skulptura/kravata koje se steu okogrla svakog prolaznika s imalo ukusa.

Umjetnici su preuzeli metode

ulinih bandi. Svi su

nedodirljivi u svojim

svjetovima, u svojim

svjetovnim sinekurama, u

svojim istraivanjima

/kombiniranjima/ lego-

slaganjima. Kritika je eksces,kojega sebi doputaju samo

visoko pozicionirani politiki

ideolozi umjetnosti i to samo

zato to imaju imunitet,

osoba koje donose odluke o

financiranju.

8/13/2019 Behar br. 113

15/100

ranju televizije u prostor emitiranjaumjetnosti, slutio je dvije stvari: Prvo,mogunosti specijaliziranih kanalaposveenih umjetnosti koji e odgovori-ti potrebama specijaliziranih potroa-a. Drugo, suvremeno iskustvo YouTu-

be-a pokazuje kako i koliko su umjet-nike forme sposobne ui u nau sva-kodnevicu. Mnogi artistiki uradciprvo se vide ( komuniciraju) na mrea-ma da bi se kasnije pojavili na televi-zijskim programima. You Tube je pro-stor novog artistikog impresionizma.

Umjetnost kao djelatnost u kojojnajavie dolazi do izraaja kreativnaljudska praksa odavno je napustila po-druje majstorstva. Suvremeni global-ni kapitalizam kupujui svoju bolju

prolost kupnjom starih majstorskihdjela, pokuava se ustoliiti, (ubaciti) uulogu novih/starih naruitelja umjet-nosti. No, sa kakvom to umjetnostimogu initi? Uglavnom onom koja jeraena na starim medijima poputmedija slike, odnosno sa autorima kojise od basnoslovnog porasta cijena svo-jih djela ne mogu obogatiti.

2.Danas dodirujemo IPod, poput sli-

jepog ovjeka koji dodirom pokuavashvatiti skulpturu. To je jedna od di-menzija taktilnosti medija televizije.No, dublja je ona koja govori o potpu-noj uronjenosti suvremenog potroaamedija u aureolu elektronikih impul-sa koji surauju sa ljudskom aurom,uvlae gledatelja u medij, koriste gakao sadraj i postaju njegovim susta-vom komuniciranja. Beba koje ilustra-cije u asopisu doivljava kao pokvare-ni ekran (jer ilustracije asopisa ne

reagiraju na dodir), kada odraste, te-ko e staru umjetnost moi doivljava-ti na naine na koje ju doivljava ov-jek gutenbergovske ere.

Naa uronjenost u elektroniko di-gitalni okoli osudila nas je nakomunikaciju koja ide do razine udisa-nja najsitnijih medijskih estica. Zrakje danas obogaen porukama sadra-nim u sveprisutnim esticama. Uro-njenost je upuenost na interakciju,stalnu intenzivnu komunikaciju, sue-

ljavanje, princip suelja. Dolazak ka-mera koje e interaktivno pruiti na

dodir pojedinih predmeta dodatneinformacije o tim predmetima, dio jeinformacijske kiborgizacije ovjeka.Sveprisutnost informacija o svemuomoguuje nam da nas svi ti predmetiu potpunosti zaokupe: Svijest je svijest

o danim predmetima. Dani predmetiomoguuju, ali i odreuju dimenzijusvjesnosti. Vizualna samosvijest (me-dijska samosvijest) kreira se u podru-ju ljudske kreativnosti, a odreena jestarim okvirima umjetnosti.

Svojim izborom stranica biramosadraje koji nas odreuju. Vlasnici in-formacija u naim odabirima imajuprofile naih osoba (prema odabirustranica). Derrick de Kerckhove je naskupu u Brusselesu u povodu stogodi-

njice roenja McLuhana govorio o digi-talno nesvjesnom. Slino je i s podru-

jem emotivnog, mentalnog upravljanjastvarima koje se najavljuje kao novopodruje poslovanja s ljudskom svije-

u odnosno nesvjesnim. U tom smisluWikipedija se moe otitati kao odgo-vor na McLuhanovu najavu enciklope-dijske dimenzije ljudi elektronikogdoba.

3.Predmet estetike iziao je iz okvira

slike; napustio je kazalinu dvoranu,silazi sa filmskih platna u ivot. 11.rujna je umjetniko djelo. Osjetilni do-ivljaj lijepog nadaje nam se u svojoj

trgovakoj dimenziji (utog tiska, izbo-ra ljepotica, sustava filmskih zvijezda),

ali i u onoj drugoj, manje poznatoj iistraivanoj dimenziji. Umjetnost jepoput maslinovog ulja koje jest tekui-na, ali bjei od vode. Ako se estetikabavi osjetilnom dimenzijom spoznaje,onda njena metamorfoza potvruje

staru istinu: Istina je umjetnikog ukreativnom su-odnoenju, u nameta-nju svijetu u obliku umjetnikih cjeli-na. Sve ono to nije na tom tragu, dioje stereotipa kojima se trguje.

Znati osjetilno, to nam je blisko.Zgrade koje se na tom znanju grademogu s tim znanjem imati veze ali i nemoraju; one mogu biti povezane s osje-tilnom spoznajom ali tu spoznaju mo-gu imati samo kao pokrie za bespra-vnu gradnju na livadi na kojoj bi tre-

bale dominirati pjesma i ples zaigra-nih ljudi. Danas nema gotovo niti jed-nog filozofijskog teksta koji ne promi-lja jezik, sliku, komunikaciju, vizual-nost, auditivnost ili vezu ovih fenome-na s psihologijom, tehnologijom, kul-turom, tradicijom

Filozofija se negdje nesvjesno, a po-negdje i svjesno preustrojava premafilozofiji medija. U poetku se pojavlju-je svijest o nunosti promatranja ko-munikacije, tehnike, sredstava masov-

nog zavoenja i manipuliranja, da bi uslijedeem koraku ve filozofija samusebe shvatila odnosno uhvatila u igrivlastite (medijske) ogranienosti.

Duh vie ne stanuje u kulama poj-ma. Najvei dio tradicionalne umjetno-sti uglavnom smo osvijestili kao dobarzanat, suradnju autora sa novim teh-nikama, proizvod potrebe nekog sloja,za statusnim simbolom ili naprostorobom koja zbog svoje izuzetnosti (me-u ostalima i smrti autora), moe ima-

ti cijenu dijamanta.Tragajui za duhom u umjetnosti,

filozofija danas pronalazi uglavnomiaene koncepte maniristike igre,namjere provociranja i okiranja. Teablonsku igru igranja uloga poradiobeanih novaca drave, hotela, festi-vala, tajkuna i slino. Umjetnost je da-nas uglavnom mrtva. Kao to odumi-re medij knjige, kao to kazalitaglume kazalita, kao to slikarstvavie ne slikaju nego proizvode slike.

Nema umjetnosti bez istinskog drhta-ja publike. Dananja je publika sferu

15BEHAR 113

ESEJ: Tokovi misli

Mrtva zombijevska umjetnost

naalost, veliku potporu ima u

sve veem broju takozvanih

estetiara koji poput

komunikologa, PR-ovaca,

retoriara, psihologa

komunikacije, strunjaka za

neverbalno komuniciranje i

slinih u svakom trenutku

stoje na usluzi vrtuljcima

kapitala koji se danas tako

brzo obru da zavrte i pokoju

misleu filozofsku glavu.

8/13/2019 Behar br. 113

16/100

16 BEHAR 113

ESEJ: Tokovi misli

umjetnosti prebacila u podruje fol-klora, rituala, obreda, svjetovnih obli-ka klanjanja ostacima duha.

Dragulje uistinu nema smisla ba-cati pred strasti nogometnih navijaa.No, nije samo u pitanju recepcija um-

jetnikih djela. Rascjep izmeu realnedogaajue umjetnosti uivo i multi-medijskih a onda i mrenih umjetno-sti, ne samo da stavlja u pitanje jedins-tvo umjetnikoga nego podcrtava i sta-re dvojbe o ideolokom karakteru um-jetnosti, o zanatsko-trgovako-politi-koj dimenziji, o razlikama i slinosti-ma sa ostalim ljudskim djelatnostima,te o zajednikom nazivniku koji bi i si-nkrono i dijakrono izaao sa svim pita-njima na kraj.

4.Nedostaje nam svijesti da progova-

ramo u suton, onda kada Uroborosdohvati svoj rep, kada se krug ponezatvarati, kada huk sove oznaava za-vretak onoga to emo misliti. Nedos-taje nam svijesti i metode analize kojabi imala u vidu da izgovaramo misaokoristei se retrovizorom starih pojmo-va koji su graeni na nekim starim od-nosima.

Umjetnost je zajedniki nazivnikza zanatska umijea koja nisu sanjalao umjetnosti u suvremenom znaenjute rijei, ali i za aktualnu suvremenuumjetnost koja se iznimno rijetko uzdi-e iznad solidnog zanata. Jednako ta-ko, filozofija je razvijanje svijesti o od-nosu ovjeka i drugobivstva u formi re-enice, odreene zakonitostima gra-matike i iz nje filtrirane logike koja svemanje govori o fenomenima o kojimaeli govoriti, a sve vie ritualno i samo-

zadovoljno ivi svoju vlastitu upitnost.Stotine odrednica umjetnosti mo-

gu se staviti u kontekst sa stotinamaodrednica filozofije. I niti jednom te-ma nee biti promaena. Forma e bi-ti zadovoljena. I umjetnost i filozofijai dalje e moi nesmetano ivotariti u

zidinama svojih zastarjelih pojmova.Nikada na svijetu nije bilo vie um-

jetnika, a manje umjetnosti. Artistikipristupi pronali su nove putove koji-ma mogu komunicirati sa zaljubljeni-cima u lijepo, sklad, doivljaj, reenicu,

oblik, ton. Reproduktibilna i ne-aura-tina, umjetnost je krenula premaljudskom ivotu. Na putu joj se isprije-ila konzumeristika industrija kultu-re, prijetei pakirati ljepotu u lijepodizajnirane, ali kasnije nespojive ko -madie iskustava. Niti filozofa nikadanije bilo vie. Za svakoga od nas posto-ji djeli povijesno-filozofijskog mozaikana temelju poznavanja kojega predsta-vljamo sebe kao poznavatelje biti svihfilozofijskih nastojanja. U mladosti

nas tjera strast i slutnja razumije-vanja, zavravamo razumijevanjem daje sve to bila samo slutnja.

Umjetnici su preuzeli metode uli-nih bandi. Svi su nedodirljivi u svojimsvjetovima, u svojim svjetovnim sine-kurama, u svojim istraivanjima /kom-biniranjima/ lego-slaganjima. Kritikaje eksces, kojega sebi doputaju samovisoko pozicionirani politiki ideoloziumjetnosti i to samo zato to imajuimunitet, osoba koje donose odluke o

financiranju. Niti filozofi nisu daleko.Konstruktivni dijalog neto je poputzastarjele i odbaene metode. Na djeluje suglasje unutar orijentacija i hijera -rhija. Na djelu je izostanak sueljava-nja razliitih opcija. Filozof kao misle-e bie postao je navija, isto onako kaoto su navijai postali politiki glasai,kupci supermarketa ili ljudi vjere.

Moe li posluiti kao utjeha: rije jeo trendu koji je zahvatio zapadnomiljenje i to ne zbog miljenja kao

takvoga, ve zbog posvemanjeg oduzi-manja supstance svim aspektima ivo-ta od strane masmedija. Krucijalnestvari dogaaju se u medijima. Umjet-nost i filozofija igraju doputene imuloge. Dananja ljepota i strast i umje-tnosti i filozofije, naalost, podsjeaju

samo na ono to je od ljepote i strastiostalo u sjeanju.

5.Svaka mafijaka obitelj kad-tad

poeli legalizirati svoje poslovanje.

Steena bogatstva dovoljna nerijetkoza vie generacija potrebuju mirnije izakonom ureene oblike oplodnje.Djeca mafijaa sklona ne pitati se zapodrijetlo bogatstva, nerijetko pokazu-ju interes za umjetnost, posebno onukoja se moe kupiti.

Svaki dokument zapadne kultureistovremeno je (benjaminovski ree-no), dokument barbarskog odnosa za-pada prema bogatstvu ostatka svijeta.Na eksploatiranju, koloniziranju, pod-

injavanju i siromaenju treega svije-ta, poiva zapadna igra umjetnosti ikulture. Igramo uloge jer nam je tojedino preostalo u svijetu podignutihzidova izmeu svjetova. Zidova vrihod elinih zavjesa i neprobojnijih odBerlinskoga zida.

Svaka je drava demokratski pre-pjev mafijake organizacije. Igra ne-ovisnosti pojedinih segmenata vlasti(politike, zakonodavne i sudske), nascenu stupa povremeno da bi se potvr-

dilo pravilo o izuzetnosti te situacije. Uosnovi je na djelu, monolitni mehani-zam piramidalno ustrojenih utjecajakoji za upuene funkcionira na jedannain, a koji one druge naziva graani-ma, a smatra niim biima. Svakadrava, poput svake mafijake obitelji,potrebuje svoju ideoloku lakirovku.Nekada su velmoe plaale usmenepjesnike, uline svirae, putujue ka-zalite skupine, dvorske lude, slikareportreta, skulptore, arhitekte i druge

zanatlije u poslu uzdizanja imagea.Dananjim vladarima svijeta dovoljnoje da umjetniku strast degradiraju dorazine sponzorirane predstave, donira-nog platna za kostime, plaenog pro-stora za vjebanje, sufinanciranogobjavljivanja odabranih knjiga. Kada

Mnogo koje je knjievno djelo mudrije od mnogih filozofskih. Tamo gdje i ne oekujemo, primjerice kod

Prousta pronai emo osnove jednog moguega alternativnog utemeljenja filozofije same. itatelji Ane

Karenjine bit e iznenaeni Tolstojevim razumijevanjem tiska i utjecaja tog medija na ljudsko iskustvo, u

pjesmama Hoelderlina ili Rumija mjestimice ima vie misaonosti nego u bibliotekama filozofijskihinterpretacija

8/13/2019 Behar br. 113

17/100

jednom ue u taj sistem, umjetnost sevie ne mjeri strau gledatelja ili ita-

telja nego robnim ekvivalentom. Mje-riti neto robnim ekvivalentom znaisvesti to neto (umjetnost) na ono mr-tvo, mjerljivo, uporabivo u obliku nov-ca. Djela Van Gogha, vie nisu um-jetnika djela, njihova umjetnika vri-jednost nema nita zajedniko s kolii-nama nula koje se pridodaju sa sva-kom novom prodajom. Sasvim supro-tno, ta su djela postala plateno sred-stvo mafijaa sa vrha piramide.

Povratak ljudskim dimenzijama

doivljavanja drugoga, umjetnosti isvijeta, nalazi se s neku drugu stranuoperativno iskoritenog racionalitetamiljenja, miljenja pretvorenoga u in-strument mjerljivosti. Umjetnost usvijetu takvog racionaliteta i ne moebiti neto drugo do dama lijepih mani-ra, koja eka da joj se predstave, da jezamole za ples ili kau kada je prilinoukljuiti se u razgovor.

Strast, emocija, bunt, eksces, ui-tak, ljubav, slutnja i ostale elementa-

rno ljudske osobine, katedarske sufilozofije jedno po jedno izbacivale izumjetnosti i samim time iz uljue-nog ponaanja. Umjetnost je postalasuha, poput katedarskih podloakaza predavanja i kao takva savrenomanipulatibilna za politike i ekono-mske igre.

No, nije li u tu prazninu ugraen ioiljak teorija koje nisu znale izai nakraj sa matom i emocijama ovjeka,osjetilnou. Bijeg iz nejasnih podru-

ja ivota traio je sistematizaciju, aova je zahtijevala rangiranje. Neke od

ljudskih moi morale su biti rtvova-ne za srednji znanstveni put, za

takozvanu znanost osjetilne spoznaje,premda ivljenje, ljepota, strast,umjetnike genijalnosti i nema pose-bne bitne veze sa spoznajom. Naroi-to, ne na nain uspostavljanja hijerar-hije. Jednom smjetene u ladice hije-rarhije ljudske sposobnosti, ove suljudske osobine postale samo doka-zom znanstvenih pristupa, bez obzirakoliko to i bilo i zvualo nakaradno.Estetika je tako ve kod Baumgarte-na meu ostalima i umijee lijepoga

miljenja. Neto to sa srednjom mo-i, osjetilnou, pa i umjetnou nemagotovo nikakve veze.

Naa e ljubav biti kaos pisao jeKamov i ljudi joj ne naoe dolinerijei. upat u ti kosu, a ti e tiskatioi svoje u duu moju Autentiandoivljaj opire se formulaciji . Najljep-a, najuzvienija, neprevediva pjesni-ka djela svjedoe samo o pokuajima.No, postoji nain da se osebujnost po-etskoga, umjetnikoga, neobinoga,

autentinoga ukroti i to tako da seobiljei kao nesavren oblik spoznaje.Kao polu-spoznaja, kao spoznaja nie-ga ranga i slino.

ivot ima samo sebe sama. I samose sebi dokazuje. Omoguiti ivot znaimaknuti sve nepotrebne ograde, ste-reotipe, kalupe, ladice. ivjeti ivot, os-jetiti ga svom puninom, ivjeti naumjetnosti blizak nain, nikako neznai spoznavati na nii osjetilan na-in. Ali, spoznavati na nii osjetilan

nain i te kako znai reducirati energi-ju bivanja ovdje i sada na ablonu.

Najlake se osloboditi neprijatelja kojije slab. Najlake je to uiniti tako da ga

proglasimo slabim. Problem je meu-tim kada se izvornoj ivotnoj energiji,horizontu u kojem ivimo nalijepinaljepnica neega neuspjelog i slabog.Ta konfuzna osjetilna spoznaja kakoju je zvao Leibnitz, postaje konfuznatek kada se promatra kao spoznaja. Izperspektive osjetilnog proimanja o v-jeka sa drugobivstvom, rije je zapravoo beskrajnom bogatstvu. Upravo pri-kazujui to bogatstvo mnogi je suvre-meni roman postao filozofiniji od tu-

re filozofske misli, ako je podreenaunaprijed odreenim nedomiljenimpodjelama /osudama.

Hegelov pojam vrhunac je filozofij-ske zablude o jednakosti ustrojstvadrugobivstva i napredujue misli onjoj. To to slinosti struktura i konfi-guracija postoji, ne daje nam za pravouzdizati pojam na razinu apsolutneistine.

Vrhunac Kantovog utemeljenjamorala u odnosu na maksime i moral-

nog zakona pokazuje svoju ogranie-nost u copy/paste sustavima industrijekulture. Moral je tu rezerviran za gra-ane/ gledatelje/potroae/kolonizira-ne/sretne strojeve/robove.

Estetska pak dimenzija, podrujelijepoga, umjetnosti, ukusa, osjetilno-sti, uitka, doivljaja ini zapravo onoistinsko podruje ljudskoga ivljenja.Reduciranje tog podruja na ovako ilionako interpretiranu spoznaju oiljakje na licu filozofije, znak je to odustaja-

nja, znak lijenosti duha ogrezlog upokuaje sistematiziranja.

17BEHAR 113

ESEJ: Tokovi misli

Potreba da ovjek bude

prevarenim usidrena je u

kolektivnoj svijesti o neznanju

poetaka, u nesigurnosti, u

potrebi da se izgradi kakav-

takav sustav koji omoguujeodgovore na vjena pitanja. S

univerzalne potrebe

mehanizam se prenosi na

konkretno: nitko racionalno ne

prihvaa reklamne poruke, no

one su djelotvorne.

Umjetnost je danas

uglavnom mrtva. Kao

to odumire medij

knjige, kao to kazalitaglume kazalita, kao

to slikarstva vie ne

slikaju nego proizvode

slike.

8/13/2019 Behar br. 113

18/100

Govoriti o islamu u svijetu globalnihmedija danas nije mogue bez osvrtanjana imid islama prije pojave mas-medi-ja, kao ni bez uvida u rezultate istraiva-nja javnog mnijenja. To nas, zapravo,

vodi ka povijesti, budui da je islam kaoreligija prisutan vie od 14. stoljea.Uprkos zajednikim teolokim vjerova-njima i abrahamovskom korijenu, zajed-nika historija muslimansko-kranskihodnosa zatamnjivana je sukobima isla-ma i kranstva. Pokuaemo dati pre-gled u jednoj reenici: od poraza ranogBizantskog (Istonog rimskog) carstva usudaru s islamom u 7. stoljeu, protjeri-vanja Maura iz panije, preko osmanskeprijetnje Evropi do evropske (kranske)

kolonijalne ekspanzije u 18. i 19. stoljeukoja e prerasti u politiki i kulturni iza-zov velikih sila (Amerike i Sovjetskogsaveza) u drugoj polovini 20. stoljea pasve do stvaranja drave Izrael i savreme-nog potvrivanja islama u politici.1

Sve su ovo dogaaji koji nas, kada seosvrnemo na prolost, navode na zaklju-ak da je ista negativna osnova imidaislama koja je na Zapadu postavljena uSrednjem vijeku, ostala ouvana do da-nas. Uz to, postkolonijalna i posthladno-ratovska era savremenog Zapada opte-

reena je kristo-eurocentrinim i ideolo-kim predrasudama. Ono to posebno

zabrinjava u meunarodnim odnosimaje reafirmacija retorike koja dijeli svijetna civilizovane i barbare.2 Vano jenapomenuti da ova retorika svoju osno-vu nalazi u ranoj evropskoj historiji, ak

i prije roenja Muhammeda a.s.. Na ime,Zapadnjaci su sebe djelimino definisalijo u ranim grkim i rimskim vremeni-ma, kao civilizovane Evropljane kojese sukobljavaju sa despotskim barbar-skim strancima.3

Stoga moemo rei da je imid isla-ma na Zapadu zapravo povijest razvojastereotipa o Istoku, te stereotipa o musli-manima, a koje je uzgojila evropska kul-turna tradicija i kranska religijskatradicija. Odbojnost kakvu su pokaziva-

le prema islamu i kulturnoj tradiciji mu-slimana nikada u povijesti nije zabiljee-na u odnosu na druge religije i tradicije.Iako u povijesti imamo primjere bezbroj-nih obrauna sa neistomiljenicima (pri-mjerice sa Katarima kao hereticima ilisa jevrejima diljem Europe), islamofobi-ja je antagonizam koji je u neusporediv uodnosu prema drugim religijama i tradi-

cijama. Posebno ako uzmemo u obzir po-sljedice kolonijalizma i rezultata orijen-talizma koje se osjete i dan danas. Tako-er, antagonizam prema svim drugim sejavno osuuje, a posebno je u javnosti

razvijen senzibilitet za reagovanje nasvaku, pa i najmanju naznaku antisemi-tizma, to nije sluaj sa Arapima iako sui oni semitski narod, a kamoli sa musli-manima.

Istinitost tvrdnje da je odbojnostprema islamu uobiajena, za razliku ododnosa prema drugim religijama i tradi-cijama, svjedoi jednostavno usvajanje iintegracija u svoju kulturu i tradicijuelemenata drevne egipatske, perzijske,indijske, grke i rimske religijske i kul-

turne tradicije. Drugim rijeima, bilo jemogue usvajanje i integracija elemena-ta svake, osim islamske kulture i civili-zacije. Ovu tvrdnju dodatno potcrtavavrlo uoljivo iskrivljivanje osnovne poru-ke i znaenja islama.4 I tako, unatopromjeni stava prema islamu i musli-manima iniciranom na Drugom vatika-nskom koncilu (1962. - 1965.), pomenu-

18 BEHAR 113

ESEJ: Tokovi misli

Huntingtonova teorija sukoba civlizacija postala tek pokuaj kvazinaunog ovjeravanja sutinski

starih stereotipa o islamu i Zapadu kao o vievjekovnim neprijateljima. Pompezno medijsko istica-nje ove kvaziteorije imalo je svrhu da se njen status teorije pretvori u zakon o sukobu civilizacija,ba poput zakona gravitacije, kako bi se nauno opravdala nunost nasilnog djelovanja u svijetu.

Pie: Emir Dambegovi

ZAPADNA

TRADICIJAISLAMOFOBIJEI JAVNO MNIJENJE

ZAPADNA

TRADICIJAISLAMOFOBIJEI JAVNO MNIJENJE

1 Islamska prijetnja mit ili stvarnost, John L. Esposito, Selsebil, ivinice, 2001., str. 19-202 Barbarians and Civilization in International Relation, Mark B. Salter, Pluto Press, 2002., USA,

str. 1623

The Sum of All Heresies, Frederic Quinn, Oxford University Press, USA, 2008., str. 1604 Islam u otkriu kranske Evrope: povijest meureligijskog dijaloga, Adnan Silajdi, Fakul-tet islamskih nauka, Sarajevo, 2003., str. 346-347

8/13/2019 Behar br. 113

19/100

ta iskrivljena gledita igraju ulogu te-meljnog odnosa. Ovdje emo ih pokua-ti predstaviti, u njihovom odnosu premaislamu.

Varijacije na temu

Osnovni konstrukt formiran je krozodnos prema poslaniku islama Muham-medu (a.s.). Opisivali su ga u etiri rije-i heretik, senzualist, vladar i religij-ski lider. Oko ovih osnova Zapad je obli-kovao stoljeima imid islama koji je,tako zasnovan na predrasudama, igraoulogu poput one koja ima osnovna temau muzici koja, nakon to se prvi putodsvira, ponovo vraa kasnije u netodrugaijoj formi, kao varijacija na te-mu.5 O pomenutoj temi dosta je toga, skritikim tonom, napisano u svjetskoj li-teraturi, a od domaih autora posebnose izdvajaju Hazim abanovi (Muha-mmed, a.s., u evropskoj kritici, Prvamuslimanska nakladna knjiara, Sara-jevo, 1943.) i Adnan Silajdi (Islam ot-kriu kranske Evrope: povijest me-ureligijskog dijaloga, FIN, Sarajevo,2003.). Posljednje pomenuti prikazujeodnos kranstva (bizantskog i evrops-kog) prema islamu propraen dugim iiscrpljujuim kriarskim ratovima kojie odrediti negativno razumijevanje is-

lama i muslimana. U tu svrhu razvijanesu legende koje imaju svoju politiku iideoloku, a time i povijesnu i kulturolo-ku potku. Cilj je bio stvaranje mental-ne barijere izmeu okcidenta i orijenta.Ta ista barijera, u vrijeme moguih su-sreta i upoznavanja, nazvana je suda-rom (engl. clash) u uvenom Hunting-tonovom pamfletu Sukob civilizacija,koji je izloen brojnim kritikama.

Svo neznanje o islamu nije samo od-raavalo nedostatak znanja, nego neizo-

stavnu zajedniku tenju, podjednakoprisutnu medu obrazovanim i neobrazo-vanim, da se isfabriciraju predstave oMuhammedu a.s. i islamu, s malom za-interesiranou da budu tane. Da ironi-ja bude vea, esto su vjerovanja i praksakao to su politeizam, seksualni promi-skuitet, pijenje vina i jedenje svinjetine,

bili pripisivani islamu i Muhammedua.s.6 Opisivan je kao osoba koja je svojuputenu i hedonistiku prirodu uspiolegalizirati ili opravdati Boijom vo-ljom. Iako se za teologiju kranskihautora, kada je rije o pristupu islamu i

muslimanima, moe rei da je preladug put, od ignorancije (nepoznavanja),preko arogancije zatvorene juridikecrkve, do tolerancije u modernom razdo-blju, to ne znai da je dolo do znaajnijepromjene kada je rije o drugim javnosti-ma i naunim oblastima. Naime, kada jerije o portretiranju muslimana (strana-ca saracena7) oni su bili predstavljanikao monstruozna rasa u liku crne irune psee glave Cynoscephalae (Cino-scefal-pasije glave).

Svrha ovakvog portretiranja krozpovijest na Zapadu uvijek je bila ista vraanje samopouzdanja svojim vjerni-cima uz zatitu od otpadnika. Pri tomese stvarala pomraena i runa sliku omuslimanima kao krajnjoj su protnosti,svojevrsnom negativu u odnosu na kr-anski bonton ili kanon ponaanja, a ko-ga bi se svaki musliman, ukoliko li elibiti spaen i civiliziran, trebao pridra-vati. Konkretno, poruke u srednjovjeko-vnim engleskim priama su u svojoj su -tini bile tek propagandno sredstvo u

kojoj su ideali vitetva bili koriteni zareligiozne i politike ciljeve. Kada sukrstake ratove zamijenili kolonizatori,na scenu je stupila, po formi drugaija,a sutinski ista, poruka. Pri tome su Da-rwin i njegovo djelo The Descent ofManfunkcionisali kao opravdanje rasi-stike ideje da su evropski bijeli ljudisuperiorni u odnosu na rase kao to suAfrikanci, Azijci, Turci (muslimani) i dakao takvi imaju prirodno pravo njimaupravljati i brinuti. Ta kvim pristupom

u politiku korespondenciju je uvedenafraza breme bijeloga ovjeka, a koje seizraava idealom tobonje odgovornostiza pomo rtvama i nemonima.8

Prilikom okcidentalnog prikazivanjaislama od kljune vanosti je bilo portre-tiranje islamske civilizacije kao kvazi-civilizacije. Da bi se to ostvarilo, nagla-

avane su civilizacijske razlike izmeuislamske i evropske civilizacije, te supotirane sve vitalne povezanosti islam-ske civilizacije sa svojstvima koja odre-uju ono to je sutinsko za Evropu. Doovog se dolo na dva naina:

1. Poricanjem da islamska civilizaci-ja posjeduje neku svoju zasebnu suti-nu. Osnovni argument je bio da se raditek o pukoj civilizaciji-prenositelju koja

je bila tu da pomogne da se u Evropuunesu neki bitni intelektualni i materi-jalni elementi iz spoljnog svijeta koji sutek kontigentno vezani za islam; i

2. Pripisivanje neprikladne sutineu doivljaj te islamske civilizacije-pre-nositelja, opisanoj u izjavi: utisnuta mr-nja prema onima koji nisu muslimani.9

Sukobi civilizacija kao posljedicarazvijanja islamofobija

Summa summarum, negativno pi-

sanje o islamu i muslimanima nije netoto je nastalo nakon dogaaja znanogkao 11/9, nego neto to ima veomadugu genezu. Kada je rije o medijskomtretiranju islama i muslimana, u ovomradu se neemo detaljno baviti fenome-nom islamofobije, ali ovaj termin mora-mo uvesti zato to njeno osuivanje ima

19BEHAR 113

ESEJ: Tokovi misli

Monarh Fahd, suveren Saudijske

Arabije i dugogodinji saveznik

Zapada, koji tvrdi da

demokratski sistem koji

dominira u svijetu ne odgovara

ovom podneblju, te daizbornom sistemu nema mjesta

u islamskoj vjeri. Sve to izgovara

s nevjerovatnom lahkoom zato

to nije raireno shvatanje da

veina muslimana svijeta ivi

zapravo u Aziji i Africi, a ne u

arapskom svijetu. Meutim,

istina je da je tek jedan od pet

muslimana svijeta Arapin, to

ini tek oko 20% muslimanske

populacije irom svijeta.

5 The Sum of All Heresies, Frederic Quinn, Oxford University Press,USA, 2008., str. 159

6 Islamska prijetnja mit ili stvarnost, John L. Esposito, Selsebil, ivi-nice, 2001., str. 60

7

Porijeklo rijei Saracen se ne moe utvrditi sa sigurnou, ali je krozpovijest postao peorativni termin kojim se oznaava svaka osoba kojagovori arapski. Prema nekima ovo je verzija (play) grke rijei sarakeo-

noi to znai istonjaci. Vidi vie: The Sum of All Heresies, Frede-ric Quinn, Oxford University Press, USA, 2008., str. 25

8 Islam u otkriu kranske Evrope: povijest meureligijskog dijaloga,Adnan Silajdi, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2003., str. 232

9

Formacije sekularnog: hrianstvo, islam, modernost, TalalAsad, Beogradski krug, Beograd, 2008., str. 243

8/13/2019 Behar br. 113

20/100

za cilj upravo suzbijanje demonizacijeislama i muslimana. U tom smislu vrlointeresantnu definiciju islamofobije daoje imam Dr. Abduljalil Sajid, jedan odlanova the Runnymede Trust-oveKomisije za Britanske muslimane i

islamofobiju, u izvjetaju iz 1997. godi-ne. On opisuje islamofobiju kroz korite-nje mnoine (islamofobije), s obzirom daje neprijateljstvo prema islamu i musli-manima odlika evropskog drutva veod 8. stoljea nae ere koja se izraavalau razliitim oblicima u razliita doba ina razliite naine. Svaka verzija isla-mofobije ime svoje odlike kao i slinostii imitacije drugih verzija. Neprijatelj-stvo tokom postojanja Osmanskog car-stva ili onog koje je preovladavalo u vri-jeme imperijalizma i kolonijalizma nijeisto, ali je ista varijacija na temu.10

Sve se ponavlja, kao to smo pomenulina poetku: od poraza ranog Bizantskog(Istonog rimskog) carstva u sudaru sislamom u 7. stoljeu, pa sve do stvara-nja drave Izrael i savremenog potvri-vanja islama u politici.

Meutim, ono to mnogi vjeruju je toda je posljednje stoljee zapravo najvieobiljeeno politikim nestabilnostimakoje uzrokuju muslimani, ili diplomat-ski kazano, u koje su ukljuene zemlje

sa muslimanskom veinom: Arapsko-Izraelski ratovi, Sueska kriza (1956.),Irako-iranski rat (1981-88. Prvi zalje-vski rat), Iraka invazija Kuvajta(1990.) i oslobaanje Iraka (1991. Dru-gi zaljevski rat), rast moi Talibana uAfganistanu (1996.), rat u Afganistanu(2001.) i u Iraku (2003). Pomenuti doga-aji su u mas-medijima propraeni izlje-vima mrnje. Karakterisalo ih je podsje-anje na mogue prijetnje fanatinih po-jedinaca (poslije su nazvani elijama

Al-Kaide), a koji na osnovu fetve (pra-vne odluke islamskog religijskog klera)mogu djelovati samoincijativno ili orga-nizovano u ilegali ili pokrenuto odislamskih fanatinih voa. Dogaajikojima je pojaavana fobina atmosfera

su: afera Rudi (1989.), prvi napad bom-bom na World Trade Center (1993.),masakr nad stranim turistima u Luxo-ru, u Egiptu (1997.), napadi na ambasa-de SAD u Keniji i Tanzaniji (1998.),druga intifada u Palestini (2000.). Ako

sve pomenuto uzmemo u obzir, jasno jezbog ega su na pitanje zato se desio11/9 u javnosti jednostavno prihvatanibanalni odgovori orijentalistikog tipa.Oni se i dan danas, iako osporeni i ne-utemeljeni, uzimaju kao samodostatni.Naveemo neke stavove koji, navodno,objanjavaju zato se desio 11/9:

- nasilje i terorizam su sastavni dio

muslimanske vjere i obiaja;

- teroristi mrze na ameriki nain

ivota - nau mo, prosperitet i slobode;

- islam je nespojiv sa modernou i

demokracijom;

- to je dokaz sukoba civilizacija izme-

u islama i Zapada;

U prihvatanju ovih stavova mediji sukroz koncept agenda-setting-a, odn. kon-struisanja i predstavljanja stvarnosti ujavnosti, nesumnjivo, igrali veliku ulo-gu.11 To znai da u stanju ovako uzgoje-nog miljenja o Istoku i muslimanimamediji vie ne trebaju rei publici ta damisle, nego o emu da misle. Pri tome jeHuntingtonova teorija sukoba civlizacija

postala tek pokuaj kvazinaunog ovje-ravanja sutinski starih stereotipa oislamu i Zapadu kao o vievjekovnim ne-prijateljima. Pompezno medijsko istica-nje ove kvaziteorije imalo je svrhu da senjen status teorije pretvori u zakon osukobu civilizacija, ba poput zakonagravitacije, ka