behar br101-102

7/28/2019 Behar br101-102

1/96

BEHARÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XX 2011. BROJ 101-102 CIJENA 40 KN

POSLJEDNJI INTERVJU

IZ DJELA:

Ugursuz, Vje~nik, El-Hidrova knjiga,

Nakaza i vila, Ruhani i {ejtani inspiracija

U@ASAVAMSE DRVE]AKOJE JE @IVO,

A NE MO@EDA HODA

U@ASAVAMSE DRVE]AKOJE JE @IVO,

A NE MO@EDA HODA

O Nedàdu Ibri{imovi}u pi{u: Ferid Muhi}, Ervin Jahi}, Abdulah Sidran, Sanjin Kodri},

Danko Plevnik, Ratko Adamovi}, Asmir Kujovi}, Nadija Rebronja, Filip Mursel Begovi}

Nedàd

Ibri{imovi}

Nedàd

Ibri{imovi}(1940. - 2011.)

7/28/2019 Behar br101-102

2/962 BEHAR 101-102

BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis zakulturu i dru{tvena pitanjaNakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka HrvatskePREPORODGlavni i odgovorni urednik:

Sead BEGOVI]Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI]Uredni{tvo:Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI],Azra ABAD@I] NAVAEYRukopisi i fotografije se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH PreporodIlica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godi{nja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godi{nja pretplata 20 KM.

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma KukavicaTisak: STAJER GRAF, ZagrebTiskano uz financijsku potporu iz Dràvnogprora~una Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunu`no i stavovi uredni{tva.

SADR@AJ

UVODNIKNedàd Ibri{imovi} (1940. 2011.) 3

OPRO[TAJ S NED@ADOM IBRI[IMOVI]EM

Ferid Muhi}: Ka}uni i zahvalnost 4Ervin Jahi}: Bio jednom jedan koji svoje srce nije poùrivao 6Abdulah Sidran: Da bi krenuo sa mrtve ta~ke

u Bosni ~ovjek najprije mora da umre 8Sanjin Kodri}: @ivotna storija i knjièvna historija 11

POSLJEDNJI INTERVJU (razgovarao Ervin Jahi})Nedàd Ibri{imovi}: Uàsavam se drve}a koje je ìvo,

a ne moè da hoda 14

EL-HIDROVA KNJIGA

Nedàd Ibri{imovi} o El Hidrovoj knjizi 33

LIKOVNO OKNOSjenke i odrazi (kiparski radovi Nedàda Ibri{imovi}a) 41

KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]AAsmir Kujovi}: Roman Vje~nik Nedàd Ibri{imovi}a 45Nadija Rebronja: Vje~ita snaga pisanja u romanu Vje~nik 60Danko Plevnik: Pisac koji èli biti vje~an svojim slovima 62Ratko Adamovi}: Apoteoza pripoveda~koj imaginaciji 64

NED@AD IBRI[IMOVI]: Izbor iz djelaUgursuz 65

Vje~nik 71

El-Hidrova knjiga 78

POST SCRIPTUMFilip Mursel Begovi}: Nedàdova pjesma muslimanka 94

Na naslovnici: Nedàd Ibri{imovi} (fotografirao Fuad Fo~o)

Nakaza i vila 83

Ruhani i

{ejtani inspiracija 85

7/28/2019 Behar br101-102

3/96

17. {evvala 1432. po Hid ri, ili 15. rujna 2011. po

Isau, alejhisselam, u Sarajevu, u 71. godini ìvota,na ahiret je preselio bosanskohercegova~ki knji-èvnik i kipar Nedàd Ibri{imovi}. Behar je jo{za njegova ivota pripremao specijalni broj posve-}en njegovu djelu, ali Allahovom, d`. {., odredbomne bi su|eno da ga on lista svojim rukama. Ne-dàd Ibri{imovi} bija{e neponovljiv pisac i ~ovjek!U spomen na njega i zahvalnost za umjetnost ko-jom nas je obogatio, ovaj broj Behara podsje-}anje je na njega, na duboki trag koji je ostavio uliteraturi, kiparstvu i na{im srcima kao na{ prija-

telj. Uostalom, upravo u Beharu moète pro~itatinjegov posljednji intervju. Skicu za portret ljudske,spisateljske i intelektualne veli~ine. Neka je rah-met lijepoj du{i na{eg hadìje Nedàda!

NED@AD IBRI[IMOVI] ro|en je 20. oktobra 1940.godine u Sarajevu. Osnovnu {kolu zavr{io je u@ep~u. Srednju umjetni~ku {kolu, odsjek kipa-rstvo, zavr{io je 1961. godine u Sarajevu. U Sara-jevu je 1977. diplomirao na Filozofskom fakul-tetu, odsjek filozofija. Bio je ~lan Dru{tva pisacaBosne i Hercegovine od 1964. godine i Udruènjalikovnih umjetnika od 1982. godine. Bio je pred-sjednik Dru{tva pisaca Bosne i Hercegovine od1993. do 2001., a od 1955. do 1998., glavni i odgo-vorni urednik ~asopisa za knjièvnost @ivot.Autor je vi{e knjiga, pripovijesti, drama i romanaod kojih navodimo:

UGURSUZ. Roman. Svjetlost, Sarajevo, 1968;ZLA KREV. Preloìla Milada Nedvedova. Odeon.Praha, 1976; 3. izd. V. Masle{a, Sarajevo, 1982; -OGURSEZI. Perkhteu Musa Ramadani, Prishti-

ne, Rilindija, 1988; UGURSUZ. Svjetlost, Saraje-vo, 1984/1985; UGURSUZ. Svjetlost, Sarajevo,1991; - UGURSUZ. Preporod, Sarajevo, 1996; -UGURSUZ. Svjetlost, Sarajevo, 1997; - UGUR-SUZ. Publishing, Sarajevo, 1999; - UGURSUZ.Autorovo izdanje, Sarajevo, 2009.Roman UGURSUZ nagra|en je [estoaprilskomnagradom grada Sarajeva 1969.

KARABEG. Roman. Svjetlost, Sarajevo, 1971; -drugo izd. Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985; -KARABEG. El-Kalem, Sarajevo, 1996.

Roman KARABEG nagra|en je Nagradom IP

Svjetlost 1971.

BRA]A I VEZIRI. Roman. V. Masle{a, Sarajevo,1989; -BRA]A I VEZIRI, Autorovo izdanje, Sara-jevo, 1991.Roman BRA]A I VEZIRI nagra|en je NagradomIP V. Masle{a 1989.

KNJIGA ADEMA KAHRIMANA NAPISANA NE-D@ADOM IBRI[IMOVI]EM BOSANCEM. Svjetlost,Sarajevo, 1992. - KNJIGA ADEMA KAHRIMANA...

Dvojezi~no izdanje na bosanskom i engleskom,Ljiljan, Sarajevo, 1994; - ELLIBRO DE ADEMKAHRIMAN. Traduccion de Antonio Saborit yStephen Schnvartz, Breve Fondo Editorial,Mexico, 2000; - KNJIGA ADEMA KAHRIMANA...Trojezi~no izdanje na bosanskom, engleskom injema~kom. Dru{tvo pisaca Bosne i Hercego-vine, Sarajevo, 2003; -KNJIGA ADEMA KAHRIMA-NA... Connectum, Sarajevo, 2006.KNJIGA ADEMA KAHRIMANA... nagra|ena jeNagradom Dru{tva pisaca za 1992.

WOLAND U SARAJEVU. Drama. CZKIO, Te{anj,2000. Nagrada za najbolji dramski tekst naFestivalu doma}e drame u Zenici 2003.

IZABRANA DJELA U DESET KNJIGA. Svjetlost,Svjetlost-komerc d.d., 2005.Nagrada Skender Kulenovi} za izabrana djela2005.

VJE^NIK. Roman. Svjetlost-komerc d.d., 2005.(5 izdanja); - VJE^NIK. VBZ, Zagreb, 2007; -

VJE^NIK. Zalihica, Sarajevo, 2008, - VJE^NIK.[ahinpa{i}, Sarajevo, 2008; - ETERNEE. Tran-slated by Ahmed i Lejla Ananda. Acamedy ofsciences and arts of Bosnia and Herzegovina,Sarajevo, 2010.Nagrada Bo{nja~ke zajednice kulture Preporod,2005.Nagrada izdava~a Bosne i Hercegovine, 2005.Nagrada Hasan Kaimija, 2005.

EL-HIDROVA KNJIGA. Roman. Vlastita naklada,2011., Sarajevo.

3BEHAR 101-102

UVODNIK

NED@AD IBRI[IMOVI] (1940. 2011.)

7/28/2019 Behar br101-102

4/964 BEHAR 101-102


Nedàd i ja smo nekoliko godina proveli sasvim blizu nije nas dijelilo vi{e od desetak kilometara. A ni-smo ni znali jedan za drugog niti smo se za to vrije-me sreli. Kada je u tre}oj godini ìvota ostao jetim(babo mu preselio), majka je sa Nedàdom oti{la u@ep~e. Te iste godine rodio sam se ja u Zavidovi}i-ma. I kao {to smo od po~etka rasli u blizini jedandrugoga, a nismo se vi|ali, tako je ovo mimoilaènjepotrajalo neobi~no dugo. Bivalo je da smo mjeseci-ma u istom gradu, i ~ak da u~estvujemo na istimsimpozijumima, konferencijama i susretima, a da semimoi|emo ne vidjevi{i se, kao da na{e trajektorijekontroli{e neki mo}an daljinski upravlja~. Tako se ina{ poslednji susret desio; sreli smo se, a ni on ni janismo znali da }e onaj drugi po}i na to nezaboravnoputovanje u Ka}une...Na {ta prvo pomislite kad se sjetite odre|ene li~no-sti?! Kad se sjetim Nedàda Ibri{imovi}a, ja odmahpomislim na ka}une i na zahvalnost! Ka}un je, bota-ni~ki, biljka koju na{ narod naziva jo{ i salep. To je pla-ninska biljka, iz familije orhideja sa dubokim kori-jenom. Kad vidite ka}un taj ukras i pravu rijetkost me-|u biljkama, kraljevske purpurne boje, kako se u pla-ninskoj livadi izdvaja od svih ostalih biljaka i nadvisujeih, onda ste vidjeli i kraljevsku pojavu Nedàda Ibri-{imovi}a kako se izdvaja od svih ljudi, dok prolazi uli-com prepunom pje{aka i nadvisuje ih gotovo za glavu.A i prezime ti je, brate dragi, ba{ lijepo! Ibri{imovi} -Ibri{im karanfil! A ~uj tek kako zvu~i i na latinskom:Dionthus superbus! To sam mu spomenuo dok smosjedili u Ka}unima. Tada smo i otkrili da smo prvodjetinjstvo proveli ne samo uz istu rijeku (Bosnu),

gledaju}i iste oblake i slu{aju}i iste gromove, negoda smo i brojali iste vagone {to su na hiljade prola-zile kompozicijama dugih teretnih vozova; razlika jebila u tome da je Nedàd prvi brojao one koji su i{liprema sjeveru, iz Bosne, dok sam je prvi brojao onekoji su i{li prema jugu, u Bosnu! Iako djeca, zapazilismo jo{ tada da je mnogo vi{e punih teretnih vago-na odlazilo iz Bosne, nego {to je dolazilo u Bosnu; uBosnu su uglavnom pristizali prazni vagoni.Ka}un Nedàd Ibri{im Karanfil!Blijede i gube mo}sve one pompezne titule rimskih imperatora, sak-sonskih nadvojvoda, {panskih vice-kraljeva, step-skih gospodara, hanova i sultana, mogula i mahara-dà! A i zar bi moglo biti druga~ije!? Nije to {to jeNedàd Ibri{imovi} pjesnik, dok bi oni mogli biti nje-gov stih njegove pjesme; ni to {to je Nedàd skulp-tor, a oni bi mogli biti bista u njegovom ateljeu; ni to{to je Nedàd slikar, a oni bi mogli biti portret njego-ve slike; ni to {to je on dramski pisac, dok bi oni mo-gli biti tek neki lik njegove drame. To je zato {to Ne-dàd zna ne{to {to ni jedan od vladara, a malo ko odljudi, - zna! Zna {ta zna~i zahvalnost i zna kome du-gujemo zahvalnost!Sunce sija, mrak razgoni, svijet obasjava, grije nas, aniko od ljudi ne vidi u tome ni{ta ~udno i ne pita sekako je to mogu}e i za{to je to tako! Ali {ta god im inajmanje zasmeta; bilo kakvo zlo, ili bol, glad, muka,zujanje komarca, dje~iji pla~, dosadni tipovi - odmahse po~nu ~uditi, àle se na sva usta, traè obja{nje-nje i pitaju {ta su Bogu zgrije{ili kad ih je to i to sna-{lo. O vi, povr{ni ljudi! A nikada se ne pitate ~ime stezasluìli svoj ivot, zdravlje, radost, zanos, ljubav, ra-dost, kona~no: svoju jutarnju kahvu za koju je neop-hodno da sve u kosmosu, i u na{oj galaksiji, i u sun-~evom sistemu bude na svom mjestu, da ne spomi-njemo koliko jo{ nu`nih uslova treba ispuniti za tositno zadovoljstvo!?Samo sam od Nedàda Ibri{imovi}a o tome ~uo pravurije~: Nikoga ne optuùjem i nikoga ne krivim zadèhennem kroz koji sam prolazio cijeli ìvot, evo ve}pedeset godina na svojoj rodnoj grudi, jer je tako Allahodredio; ali nikome i ne zahvaljujem na sre}i, snazi,zadovoljstvu i ushi}enju koje danas osje}am, I ovo mije rekao Nedàd Ibri{imovi}, tamo u Ka}unima, i dugosmo o tome razgovarali. Kakva je to suverenost du{e!Jer, Nedàd im time zapravo poru~uje: Nemojte ni

KA]UNI I ZAHVALNOST

Pi{e: Ferid Muhi}

7/28/2019 Behar br101-102

5/965BEHAR 101-102

FERID MUHI]

pomisliti da biste mogli stati izme|u mene i mogosmjeha! Ne postoje du{mani toliko va`ni umom ivotu, da bi me mogli u~initi nesre}nim! Atek kad pomislim na ono {to slijedi! Zahvalnost!Na filozofiju zahvalnosti! Isku{enja i stradanja,primi mu{ki, upravo ljudski, kao udare sudbine!Ne dolikuje ti kukati! Ne prekorijevaj vjetar, neoptuùj pljusak, ne proklinji grom! Ni{ta od toganije tebi ni bilo namijenjeno! Ali sre}a i snaga,zadovoljstvo i ushi}enjejesu uvijek upravo na{i,moji, li~ni, za nas namijenjeni, nama darovani!To je po{iljka upu}ena ba{ na na{u adresu, to jei milost i hedija i blagoslov. I zato na svakoj sre}ii dobroti treba biti zahvalan.Ponekad pi{em osje}aju}i da }u, ako kroz pisa-nje ne ispraznim glavu od svega {to se u njojnakupilo, prosto poluditi! pri~a mi Nedàd,dok mi {etamo proplankom iznad Ka}una, apramenovi kose mu vijore na povjetarcu kaoresaste latice bijelog ibri{im karanfila. Nekimgestom i iznenada okrenutim poluprofilom, pod-sjeti me na Dòrdà Gordona Bajrona! Poslijena|em sasvim sli~nu misao kod Bajrona. I shva-tim: to je, preru{en u Bajrona, Evropom iBalkanom nekada ve} {etao Nedàd, a ono tadau Ka}unima, preru{en u Nedàda, usput zakratko, ali da se upamti! to je nai{ao Bajron.Poneko od ljudi postane vje~nik. Ne umre nika-da, nego ìvi mijenjaju}i samo obli~je, kao {todrugi mijenju odijelo! Ne zna se kako se birajuoni koji }e to postati. Izgleda da su u konkuren-ciji samo oni najbolji. I oni najgori.Sopstvenom dostojanstvu nikako ne uspijevamnametnuti ideju smrti!I to je rekao, skoro kao zasebe, Nedàd. Pa me pogledao i dodao: Akoikada nai|e{ na ne{to {to me optuùje, znaj da jeistrgnuto iz konteksta! Nikada nisam na{aoni{ta {to bi optuìvalo Nedàda Ibri{imovi}a. Nebi se moglo ni na}i, makar mu sve istrgnuli izkonteksta. Eto, taj ~isti duh, taj vje~nikodjenut uNedàda Ibri{imovi}a, oti{ao je.A sada, zauvijek Zbogom, dok um ne~ujnim zbo-gom zida, Zbogom glasnije od jeke jerihonskihtruba, Zbogom sujeti i slavi i bogatstvu i mo}i,igra~kama smrtnih ma{ina Zbogom!

Nadvisio sve oko sebe, u kraljevskom purpuru,ka}un sa dubokim korijenom na proplanku. Iodmah zatim ona misao o zahvalnosti. Na todvoje pomislim kada se sjetim Nedàda Ibri{i-movi}a.

7/28/2019 Behar br101-102

6/96

Bio jednom jedan {to ima{e jedan bunar u kojem bijahusve njegove re~enice, poznavao je njegovu tamu i njego-vu dubinu.A bio gotovo neprekidno, cio dan i cijelu no}, pisac, ~ak,nekako, i ispod dana i ispod no}iI bio sav od du{e, sav bio ~ista du{a.A bio od bosanske zemlje, od trava mi{kaki, kahvaji,

mavi i turun|i boje.Ruke mu bija{e sna`ne, kova~ke, hod uspravan, glasdubok, ko iz bunara, hrapav, mu{ki i bez mahane.Misao mu bila svijetla, istinita, duboka poput najdubljegoceana.La` mu bija{e strana, taj ima{e snage i znanja izricatistvari po istini.A bio gord, uznosit bez oholosti.I bio postojan drug.I umio razgovarati s ljudima, i umio otrpjeti |ahkaddokone, |ahkad smjerne.

Na{aliti se znao, zasmijati za svoj, a bogme i tu|i }eif.A bio prema ljudima obziran, plaho uvi|avan.A bio ponizan i zahvalan prema Tvorcu svome, a{ikzaljubljeni.I stalno se preispitivao, stalno isko uputu da upu}enbude i da se Gospodaru svjetova omili.I bio vazda budan, traga~.Mrzak mu bio prostakluk, strana mu bila zavist.Bio tako jedan {to zaistinski ìvlja{e umjetnost, {to netrati{e ni svoje ni tu|e vrijeme.Bio ponizan u davanju, gospodstven u primanju.Bio sav od najfinijih niti skrojen, nepatvoren plemi} duha.

Boljela ga pomisao da ljudi ne valjaju, ùdio je za uljudbom.A bio s ciljem da sve {to radi bude halal.

A bio isti taj i klonio se harama.I po svu no} i po sav dan mislio i na Drugi svijet, hodiv{ipo tvrdoj zemlji.A bio taj isti, rekosmo, pisac, i to da ti pamet stane, apo-stol rije~i dugovjekih, nesmrtnih.I bio time i sam nesmrtan, vje~nik.Bio jedan {to svoje srce ne poùriva{e, {to zna{e svojemjesto u svijetu, i bio zadovoljan imanjem i nemanjem.Njegova mo}na rije~ moga{e da drì, diè i odiè

***A bio jedan {to, kad mu vjera omili, za njega misli{ehodà petkom.I dok bi dàhil, vjeru je }utio, i dok bi sarho{, u dergjahusvoga srca izgovara{e La illahe illallah, i tu istinu upot-puni s Muhammedun resulullah.Bio jedan {to se ~uvao tu|eg haka.I {to ni~iju me|u nije pomjerao.Bio jedan {to je sagradio Kabu u svom srcu.I zna{e zahvaliti se Gospodaru svome i na sre}i i na tuzi.I mnogo se uzda{e u Njega.

I sve {to imade, zna{e da je od Milostivog.I da nikad nije sam.

Tako, po prilici, ide jedna od mogu}ih pri~a o rahmetli Ne-dàdu Ibri{imovi}u, mo`da najautenti~nijem piscu kojegupoznah, a nesumnjivo, da je takve vage i instrumenata,vidjelo bi se, du{i koja je odistinski tanjila razliku izme|uosobe gra|anina i pisca. Jer on bija{e ~ovjek sav uronjen uliteraturu, sav od rije~i i ideja koje filtrira{e kroz vlastitumentalnu re{etku, da bi samo nekima od njih dao statusknjièvne javnosti. Jedan od malobrojnih posve}enika

umjetnosti, kojem je alternativni identitet bio kiparstvo i sli-karstvo, nipo{to ne{to {to nema veze sa za~inja vala {tvom iizraàvanjem. Ne znam ispri~ati pri~u dostojnu spomenana tog knjièvnog prvaka, velikana, El-Gigantea bosansko-bo{nja~ke literature. Bog me nije obdario takvim pripovje-da~kim darom pa da osjetite da je na ovaj papir pala bistrasuza. Nedàd bija{e ponosit i otmjen ~ovjek. Potkraj ìvotaìvje{e po strani, u dragovoljnom izgnanstvu od intriga isihirbaza mati~ne bosanskohercegova~ke kulture, u nekojvrsti unutarnjeg egzila jer mu je u vanjskom svijetu mnogo-{to bilo naopako i ru`no. Prestravljivala ga je ru`no}a, aposve mu stranima bijahu mr`nja i zavist. Kad bi, skrupulo-

zan kakav bija{e, osjetio nepravdu ili naslutio zlo u ljudima,povla~io bi se u samo}u, zapadao bi u posve nemetafori~nu,

6 BEHAR 101-102


Pi{e: Ervin Jahi}

Bio jednom jedan koji

svoje srce nije poùrivao

7/28/2019 Behar br101-102

7/96

fizi~ku {utnju, nijemost, nevoljan da joj se otme i da je sekutari{e. I nije u tome bilo gega ili mimikrije, kako seu~estilo kazivati ovih dana. To nipo{to ne zna~i da Nedàdnije bio majstor usmenog kazivanja, urnebesno duhovit iiznimno tanko}utan verbalist. U Popovi}ima pokrajSarajeva dogotovio je svoju knjigu ìvota koju zapo~e{e

desetlje}ima prije, knjigu o prvim pitanjima ivota o smrti,ili mo`da o njezinu odga|anju. Na hrvatskom izdanju teknjige zapisah: Danas toboè umjetni~ki potro{en, nemo-deran i patrijarhalan motiv ljudske bes mrtnosti u romanuponajboljeg bosanskohercegova~kog pisca NedàdaIbri{imovi}a Vje~nik i kao mitologem i kao poeti~ki djela-tan pojam aboliran je i sa~uvan od ovodobnog (literarnogi kulturnog) zaborava. Vje~nikje, uvjetno re~eno, roman li-ka. Pisar Neferti (~as Imhotep, ~as Hu an San~os Eskobar,~as Abdullah Misri el-Bosnawi...),naime, poku{ava otkriti tajnusvoje dugovje~nosti i pritomsusre}e mitolo{ke i povijesnelikove besmrtnih ili dugovje~nihljudi. Vje~nikje, me|utim, tako|eruvjetno, i metafizi~ki roman. Me-tafizi~ki po svojoj vertikalnoj im-postaciji, ali i ideologiji: u njemu jeBog s pravom gore, a ljudi, tako-|er s pravom, dolje. U njemu senaveliko razgovara o du{i i njezi-nim mnogolikim manifestacija-ma, o grijehu, smrti i ìvotu. Nji-

me promi~u likovi Utnapi{tima,Ahasvera, Ukletog Holandeza,Pindole... koji svoju besmrtnostnose kao prokletstvo i kaznu. Je-dino Neferti alias Abdullah Misriel-Bosnawi i El-Hidr, iako smrtni,sa svojom su dugovje~no{}upomireni u Bogu, suglasni pod-nijeti Bo`ji plan i odre|enje.Uvjetno re~eno, Vje~nikje i povijesni roman i roman stezom. Sasvim je, me|utim, neprijeporno da je njegov pri-

povjeda~ poput postmodernog Orfeja koji se enciklopedijskisje}a svega po~etaka i krajeva svijeta i vremena, kultur-ne historije, ali i doba me|uproìmanja razli~itih religija,mitologija i duhovnosti. Ibri{imovi} je erudicijom, stilskimmajstorstvom, bezmalo starinskim sluhom za re~enicu,imaginacijom i vje{tinom da nas oblikotvornom vjerodos-tojno{}u i nesvakida{njom sugestivno{}u pro{eta kultur-nom povije{}u svijeta od pamtivijeka do na{ih da na velik,mo}an i nezaboravan pisac. Pisac koji po diè standarde nesamo unutar svoje mati~ne knjièvnosti.

Vje~nikmalo pred autorovu smrt dobi svoj nastavak u El-

Hidrovoj knjizi. Poput viso~kih piramida, taj epohalan iustvari te{ko usporediv roman, bi do~ekan na no`. I sva{ta

mu spo~itava{e knjièvni kaplari i pigmeji duha, i rasple{enekovrsnu knjièvnu hobotnicu oko njega koje se ne bipostidjeli ni socijalisti~ki prokaziva~i i atentatori literature.I ma koliko bio najdragocjeniji duh jedne male i, ruku nasrce, minorne kulture, u tako maloj knjièvnosti tijesnoji ~a|avoj, uskogrudnoj i svadljivoj, maloj koja bi da je veli-

ka i velikoj samo u svom pogledu sve }e u~initi da tizgade ìvot, da te poremete, da te nasekiraju, da ti ne dajudahnuti jer bi da si vaki i naki, ovo i ono. Nedàd ne{}edabude ni ovo ni ono, ne pade mu na pamet da bude po nji-hovu kroju i arku, po njihovu tabijatu. Formiran na bosan-skoj zemlji, ponikao iz tradicije koja nije samo an-tagonirala i krvarila nego se i samjeravala i ogledala udrugima, duboko po{tuju}i etni~ki kolorit i ne previ|aju}ipluralizam bosanske pro{losti i sada{njosti, Nedàdu

Ibri{imovi}u ni jedna novovjekamejhana od kulture, kojom su-vereno ravna{e nakaze i vilenja-ci, nipo{to nije mogla biti mje-rom. Taj otmjeni i osobito gos-podstven ~ovjek ni jednom rije-~ju nije dao na znanje da se ljutiili da ne halali. Ni kad im argu-menti bija{e da je Nedàd previ-{e musliman, to jest da on i nije~ovjek nego musliman, kakokrivokletnici nakaradno ironizi-ra{e njegove rije~i. Dodu{e, Ne-dàd je bio sr~an ~ovjek, zauzet i

empati~an u pitanjima vjere.Gorio je da nadoknadi ono {to jepola stolje}a bilo rupa na njego-voj du{i. Pedeset punih godinatraìo je smirenje, teìo dosluhus Gospodarom, i tek nakon togdugog lutanja Gospodar mu jeotvorio svoju ku}u. A to ne bija{eni ku}a bez vrata, ni ku}a zatvo-

renih vrata, ve} ku}a sr~ane ispunjenosti. Kada paliku}e ihulje zapali{e Bosnu, Nedàdova rije~ pobunila se protiv

zlo~ina. U tome bi i pretjerivanja, ali te{ko da ne stojemnoge od tih njegovih rije~i ima li se na umu kontekst. Iju~er i danas. Jer, ruku na srce, iskrenom vjerniku na sva-koj stopi Zemlje, a nekmoli u Bosni, pretraùju nutrinu,otimaju du{u da bi je iznova preoblikovali. Tom novovje-kom }udore|u insan se te{ko odupire. Jo{ ako je spisa-teljska gromada poput NedàdaPosve indiskretno, Hadìja, kako sam ga oslovljavao, umom je srcu sebi Dènnet sagradio. I zato dovim: O tidu{o smirena, hadì Nedàdova, vrati se svome Gospo-daru zbrinuta i razraha}ena.

Bio jednom jedan koji svoje srce nije poùrivao.Bio jedan Nedàd, ni s kim usporediv.

7BEHAR 101-102

ERVIN JAHI]

Formiran na bosanskoj zemlji, poni-

kao iz tradicije koja nije samo antago-nirala i krvarila nego se i samjeravalai ogledala u drugima, duboko po{tuju-}i etni~ki kolorit i ne previ|aju}i plura-lizam bosanske pro{losti i sada{njo-sti, Nedàdu Ibri{imovi}u ni jednanovovjeka mejhana od kulture, kojomsuvereno ravna{e nakaze i vilenjaci,ni po{to nije mogla biti mjerom. Taj ot-mjeni i osobito gospodstven ~ovjek nijednom rije~ju nije dao na znanje dase ljuti ili da ne halali. Ni kad im ar-gumenti bija{e da je Nedàd previ{emusliman, to jest da on i nije ~ovjeknego musliman, kako krivokletnicinakaradno ironizira{e njegove rije~i.

7/28/2019 Behar br101-102

8/968 BEHAR 101-102


Da bi krenuo sa mrtve ta~ke u Bosni ~ovjek najprije mora da umre

Pi{e: Abdulah Sidran

Valjda }e mi se sada napokon prestati

podsmjehivati kada ponovim: Nedàd je

bio najve}i umjetnik ikada ro|en u Bosni

i Hercegovini.

êsto je u sarajevskim knjièvnim krugovima bivalaizvrgavana podsmijehu moja nedokaziva tvrdnja daBosna nije rodila darovitijeg umjetnika od knjièvnikaNedàda Ibri{imovi}a. Takvo je moje uvjerenje vjero-vatno zna~ajno podupirala vi{estrukost njegove daro-vitosti: pisac koji neprekidno istraùje i biva majstor unajrazli~itijim knjièvnim formama, od kratke pri~e,eksperimentalne radijske drame i novele, do klasi~nepripovijesti i modernog romana. Uz to, slikar-crta~, ikipar, tvorac krajnje neobi~nih konstrukcija i formi u

najrazli~itijim materijalima: drvo, kamen, poliester,ìca, bronza... I na kraju, a nimalo neva`no: umjetnikneobi~nog filozofskog dara, naravno, ako filozofijurazumijevamo ne kao skup ideja, teorijskih postavki isistema, nego kao nivo i na~in na koji moèmoraspravljati o bilo ~emu.Ve} od 1964/5. godine, kad po~inje objavljivati svoje prveozbiljnije radove, bilo je sasvim o~igledno da se radi onesvakida{njem, veoma rijetkom i beskrajno poseb-nom individualnom talentu: tada{nja uredni~ka

Nisam upamtio ni{taod svega {to se zbivalo danastrinaestog juna devedesetpetehiljadu sto i ne znam kojegdana pod OpsadomSamo mi pred o~imadok se uvodim u sanblista osmijeh~iste djetinje radostina licu Nedàda Ibri{imovi}au trenu kad mu umjesto poz-dravana bosanskom jeziku rekohEselamu alejkumTrista hiljada sarajevskih logora{aznaju da ova pjesma

ovdje prirodno zavr{ava ali {ta sa cijelim Svijetomu koga je davno struhlo srce?Zato o Majstoru Nedàdudodajem jo{ ovo:Njegova je du{azajedno sa tijelom~etiri decenije gorjelana loma~i vlastitenesno{ljive darovitostiPo sebei po druge opasan takav je bio taj spoj~ovjeka i njegovoga daraGdje god bi do|i svirala Op}a Opasnost

I ve} se vidjelokako u dim, prah i magluodlazi Majstori svako njegovo nadahnu}ePrijatelji kriomiceposmrtne govore spremaliTad u~ini samo jedan korak- ni udesno ni ulijevoni naprijed ni natrag nego udubinu u~ini korakkojim se skloniu ku}u i pod krovrevne i smjerne molitveSada nam otamona na{e pozdravedje~ijim osmijesima uzvra}a

(1995)

Prestanak op}e opasnosti(prilog biografiji Nedàda Ibri{imovi}a)

7/28/2019 Behar br101-102

9/96

deùrna svijest nije mogla progutati defetisti~kinaslov njegove prve knjige, bijahu to kratke pripovijetke,Ku}a bez vrata, pa je knjiga izi{la pod malo veselijimnaslovom Ku}a zatvorenih vrata, ~ime se, naravno,poni{tila jedna od va`nijih pi{~evih ideja. RomanUgursuz, 1968, ve} biva knjièvna senzacija, a njegoveprve re~enice... Jesam sluga Muzafer i gad - recitujugimnazijalci po sarajevskim ulicama. Pisac dobija[estoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Slijedi mo`da icijela decenija njegove opsesije povijesnim likom i feno-menom Husein-kapetana Grada{~evi}a. Uz kratkotraj-nu ekskurziju do Mostara, gdje u liku mostarskog muf-tije Karabega, {to je i naslov romana, postavlja pitanje osmislu borbe i otpora u istorijski beznade`nim okolno-stima, te o prirodi i izgledima pojedina~ne svijesti irazuma u sukobu sa pomahnitalom svije{}u kolektiva,da ba{ ne kaèmo: rulje. Uz re~enu ekskurziju, ta jedecenija rezultirala brojnim knji evnim formama(dokumentarni zapis, propovijetka, dra ma, roman), asve na jednu temu: Husein-kapetan Grada{~evi}.Krunsko djelo, veoma obiman roman Bra}a i veziri, kaoda nije dovoljno pa`ljivo recipiran. Pisan je iz jednogdaha, kao u jednoj jedinoj re~enici. Ono {to je izgledalopitko i bistro u ranim pripovijetkama iz ciklusa o [ami-lima - tu se pokazalo te{ko prohodnim, kao da je pisac,hotimice, pred doma}ega ~itaoca postavio zadatakkakvome taj vjerovatno nije bio dorastao. Veoma suva`na i zna~ajna Ibri{imovi}eva djela nastala u vrijemeagresije na BiH, na prvom mjestu, svakako KnjigaAdema Kahrimana... i drama Woland u Sarajevu ali je -pa makar i kao kuriozum - potrebno zabiljeìti kako seba{ u tome nevaktu Ibri {imovi} oglasio i kao pjesnik! Uzdesetinu pjesama koje se zasnivaju na kakvoj zgodi,po{alici, dosjetki, posre}ilo mu se (valjalo bi biti mnogopakostan pa kazati omaklo), da napi{e i neke od naj-boljih i jednu pod nazivom Bosna, mo`da i ponajboljudomoljubnu pjesmu u ovda{njoj na{oj knjièvnostiOstajem pri svojoj nedokazivoj tvrdnji da je NedàdIbri{imovi} najdarovitiji umjetnik {to ga je Bosna rodi-la. Roman Vje~nik, zajedno sa svojim produètkom-nastavkom, El Hidrova knjiga, ìvotno su djelo Nedà-da Ibri{imovi}a. U svega nekoliko godina nakon objav-ljivanja Vje~nikje doìvio desetak izdanja i u mjeroda-vnim stru~nim krugovima ozna~en knjièvnim remek-djelom. Filozof i publicist iz Hrvatske Danko Plevnikobjavljuje op{iran analiti~ki tekst i sa ushi}enjem us-tvr|uje kako bi bosanski pisac Nedàd Ibri{imovi}, daje kojim slu~ajem pisao na francuskom, za svoje djelove} dobio Nobelovu nagradu. Roman obuhvata vrije-me od nekoliko hiljada godina, a jedinstveni pripovje-da~ki subjekt, vje~nikna planeti Zemlji ve} pet hiljada

godina, svoje vje~ni{tvo zapo~inje u starom Egiptu,kao tada imenom Neferti, prvi pisar vrhovnoga sve}e-nika Ahmozea u hramu Ptahi nastavlja, sve do XX. vi-jeka u Sarajevu, kroz likove osu|enika na vje~nost,vje~nika: Utnapi{tima iz mesopotamske, Aideneja izstarogr~ke, Ahasfera iz jevrejske, Ukletog Holandezaiz kr{}anske, El-Hidra iz islamske, El-Kaima iz islam-sko-{iitske, te Pindole Baradva|e iz budisti~ke kultur-ne tradicije. Ne postoji ili barem ja ne znam da usavremenoj svjetskoj knjièvnosti postoji tako supe-rioran knjièvno-jezi~ki zahvat i tako grandiozna izved-ba jedne nadasve originalne filozofsko-literarne ideje.Ibri{imovi} je Vje~nikapisao punih ~etrdeset godina.Bio sam svjedokom tog procesa i pamtim da sam,nakon prvih nekoliko fragmenata objavljenih u ~asopi-sima Odjeki @ivot, a uvijek u razmacima od po nekoli-ko godina, nepristojno radoznalo zapitkivao pisca za{-to posao ide tako sporo. Nije se smjelo ni{ta pitati, tre-balo je odmah znati: lako i brzo, izglave i napamet -pi{u diletanti. Ozbiljan pisac, pravi pisac, onaj na kogaje Svevi{nji, podariv{i mu talenat, prenio dio svojihnadle`nosti pi{e sporo, ne radi napamet i iz glave, iuz njega su uvijek brojna pomagala: rje~nici i enciklo-pedije, almanasi, kalendari, leksikoni i kuhari... Da bizapo~eo svoj roman, pisac Ibri{imov} je moraoprou~iti desetinu knjiga iz egiptologije. Da bi tek opre-zno pristupio motivu Ukletog Holandeza, morao jepostati stru~njak za povijest brodogradnje. On zna da

9BEHAR 101-102

ABDULAH SIDRAN

îtamo i slu{amo ovih dana kako o njegovom

zna~aju, vrlinama, moralnoj i povijesnoj veli ~i-

ni punih usta govore oni koji su praznih srca

godinama gledali kako se taj ~ovjek zlopati ipre ivljava na rubu bijede. Njima, koji su ude-

sili da u Federaciji BiH 25.000 ljudi (!?) - me|u

kojima nema niti jednog nau~nika ni kultur-

nog ra dnika - prima nekakve zaslu`ne, iznim-

ne, beneficirane penzije, njima dakle, vlasto-

dr{cima, bilo je normalno da veliki pisac, aka-

demik, ima poniàvaju}u penziju od dvije-tri

stotine KM i bilo im normalno da taj naciona-lni bard, sa svojih 65 i 70 godina, po partijskim

kancelarijama i po kafanskim ba{tama tegli i

nosa i nudi i prodaje vlastite knjige.

7/28/2019 Behar br101-102

10/96

brzina, aljkavost i {lamperaj ni u kojem poslu nisudopustivi, a da u spisateljskom poslu stvar stoji jo{teè: u njemu, biti povr{an i aljkav, isto je {to i biti -nemoralan. Talenat je svetost, svetost obavezuje.A talenat - {ta je to? Otkuda dolazi? Moè se na{irokogovoriti o njegovim svojstvima, ali {ta kazivati o njego-vome porijeklu? ôvje~anstvo jo{ nije odgonetnulotajnu ljudske darovitosti i jo{ se moramo sluìti prispo-dobom o {koljci i biseru koji u njoj nastaje tek i samoonda ako se i kad se na njenom organizmu stvori rana.Zamislite zato roman, jedan po svemu bosanski roman,~ija nevesela radnja po~inje obi~nom, banalnomnesre}om pri iskakanju iz voza na provincijskoj staniciu @ep~u. Poginuo je mlad ~ovjek, otac porodice. Ostalaza njim mlada i lijepa udovica, sa dvoje djece, jednomu{ko, drugo ènsko, dvije zla-tne jabuke, ne zna se koja jeljep{a i sla|a, s imenima kao izkakve bajke: Nedàd i Nidàra.Zamislite sad kako prolazi vrije-me, kako prolazi neko nedugovrijeme, i kako rodbina lijepeudovice sjedne da vije}a i vije}a-vije}a te izvije}a da udovici valjana}i ~ovjeka. Ne}e biti te{ko,udovica je ljepotica, i ne valja datako lijepa i tako mlada i jo{ uzto plaho sojli èna ìvi bezsvoga ~ovjeka. Na{la se i prilika,{tonokaù spramnje, ali je prema tradiciji koja veoma brineo pravu naslje|a po mu{koj lini-ji udova u novi brak mogladovesti samo ènsko dijete. Ono mu{ko - jok! Zamislitejedan takav bosanski roman i zamislite u tome romanuod majke otrgnutog desetogodi{njeg dje~aka koji senajednom obrete u zeni~kom domu ratne siro~adi!Zamislite kako prolazi vrijeme, zamislite kako dje~akbjeì prugom, preska~e i zapinje o pragove izme|u {ina,vidite li kako ga goni domski vaspita~, kako ga goni ikako ga hvata za kragnu od ko{ulje... i vu~e natrag, uveliku spavaonicu, iz koje dje~ak voli pobje}i, gdje bilo,gdje bilo... Pogledajte ga kako, svijen kao fetus, u drve-nom ambala`nom sanduku od {e}era fabrike Crvenka,~ita Dèka Londona i Tomasa Mana. Mra~no je u san-duku i dje~ak pomjera knjigu naspram pukotine izme|udasaka kroz koju prodire tra~ak svjetla od domskerasvjete... îta red po red, dva po dva reda - jer vi{e nemoè stati u svjetlosnu traku, dje~ak ~ita, {koljka lu~isvoj ~arobni sekret, ra|a se i oblikuje dragulj-biserboànske darovitosti. Sad pustite da opet pro|e neko

vrijeme i pogledajte istoga dje~aka, sad malo odraslijeg,sad je to ve} mom~i}, eno ga u sarajevskoj srednjoj{koli za primijenjenu umjetnost, eno, na {kolskim ~aso-vima pravi papirnate ~amce i pu{ta ih da plove nevidlji-vom rijekom izme|u klupa, eno ga, potom, na psihija-trijskoj klinici, strogo je vrijeme, strogi su doktori, govo-re o mladala~koj {izofreniji, to im je najlak{e, {ibaju ituku dje~aka elektro{okovima, on bjeì, bjeì, bjeì,sada ga gone i bolni~ari i policajci, on se sakriva u kana-lu Ko{evskog potoka, kod Alipa{ine dàmije i satima~eka da potjera mine... îm se, u prvi sumrak, kad jesve utihlo, uzverao uz podzidu, pravo im u ruke uletio...Ne mo e se ute}i od vlastite sudbine...Nikada ne}e biti napisan taj roman. Njegov junak i nje-gov nesu|eni pisac, Nedàd Ibri{imovi}, oti{ao je od

nas. îtamo i slu{amo ovihdana kako o njegovom zna~a-ju, vrlinama, moralnoj i povije-snoj veli~ini punih usta govoreoni koji su praznih srca godi-nama gledali kako se taj~ovjek zlopati i preìvljava narubu bijede. Njima, koji suudesili da u Federaciji BiH25.000 ljudi (!?) - me|u kojimanema niti jednog nau~nika nikulturnog radnika - prima ne-kakve zaslu`ne, iznimne, be-neficirane penzije, njima da-kle, vlastodr{cima, bilo je nor-malno da veliki pisac, akade-mik, ima poniàvaju}u penzijuod dvije-tri stotine KM i bilo im

normalno da taj nacionalni bard, sa svojih 65 i 70godina, po partijskim kancelarijama i po kafanskimba{tama tegli i nosa i nudi i prodaje vlastite knjige.Kupio sam jednom od svoga drugara Nedàda, u kafa-ni [etali{te, dva primjerka njegovog Ugursuza. Pa sesageo i kazao mu {apatom, da niko drugi ne ~uje:Nedàde, bolan, kako moè{? Mene bi bilo stid, a onme u o~i gleda i veli: Stid je i mene. Ali - moram!To je na{a Bosna. Srami se onaj koji ima i prava i raz-loga da se golemo uznosi i di~i, a ponose se i u prsabusaju oni koji bi se, sa hiljadu razloga, morali srami-ti. To je na{a Bosna. U njoj, da bi stvari do{le na svojamjesta, ~ovjek najprije mora u grob. @iv ~ovjek, u Bos-ni nema {ta da traì. Cio ìvot - u crnoj rupi poniènja,u mrtvoj ta~ki ignorancije. Da bi krenuo sa mrtve ta~ke u Bosni ~ovjek najprije mora da umre.

Govor odr an na komemoracijiu Akademiji nauka i umjetnosti BiH

10 BEHAR 101-102


Ibri{imovi} je Vje~nika pisao punih~etrdeset godina. Bio sam svjedo-

kom tog procesa i pamtim da sam,

nakon prvih nekoliko fragmenata

objavljenih u ~asopisima Odjeki @i-

vot, a uvijek u razmacima od po ne-

koliko godina, nepristojno radoznalo

zapitkivao pisca za{to posao ide ta-

ko sporo. Nije se smjelo ni{ ta pitati,trebalo je odmah znati: lako i brzo,

izglave i napamet - pi{u diletan ti.

7/28/2019 Behar br101-102

11/96

Ju~er se promijenila historija, ova na{a bosanska,knjièvna i kulturna. Ve} od danas kao ~injenica sta-jat }e to da je Nedàd Ibri{imovi}, jedna od najve}ihfigura u na{oj knjièvnosti uop}e, ro|en u Sarajevu20. oktobra 1940. godine i da je umro u istom, rodnomgradu 15. septembra 2011. godine, iznenada, u 71.godini ìvota. U njegovoj, sad ve} zavr{enoj biografijistajat }e i to da je bio pripovjeda~, romanopisac, dra-mati~ar, pjesnik, esejist te likovni umjetnik, uglednakulturna i dru{tveno priznata li~nost dobitnik broj-

nih nagrada, uklju~uju}i i [estoaprilsku nagradugrada Sarajeva (iz daleke 1969), kao i ~lan Dru{tvapisaca BiH (od 1964) i njegov predsjednik (19932001),~lan Udruènja likovnih umjetnika BiH (od 1982) te~lan Akademije nauka i umjetnosti BiH (od 2008), kaoi jedan od utemeljitelja Bo{nja~ke akademije nauka iumjetnosti (2011). Zavr{ena je i Ibri{imovi}eva biblio-grafija, a u njoj posebno mjesto zauzimat }e izme|ubrojnih drugih knjièvnih i neknjièvnih radova auto-rova prva pripovjeda~ka zbirka Ku}a zatvorenih vrata(1964), potom njegov prvi roman Ugursuz (1968), a

nakon njega i ostali autorovi romani, pripovjeda~ke,dramske i pjesni~ke knjige, me|u kojima posebnoromani Karabeg (1971) ili Bra}a i veziri(1989), sve doKnjige Adema Kahrimana napisane NedàdomIbri{imovi}em Bosancem (1992) i, kona~no, romanaVje~nik (2005), temeljem kojeg ga je Dru{tvo pisacaBiH kandidiralo za Nobelovu nagradu, te romana El-Hidrova knjiga(2011), knjige koja jo{ uvijek miri{e ponovini, po svojem tek zapo~etom ìvotu, i knjige zakoju niko nije mogao ni slutiti da }e biti ona kona~na,knjiga opro{taja.

Ispod ovih suhih, bio-bibliografskih ~injeni~nih reda-ka, u koje samo naizgled, tek u prvi mah, stao je cije-li jedan ljudski ìvot i golemi spisateljsko-umjetni~kirad, krije se, me|utim, jedna nesvakida{nja ìvotnastorija, ali i jedna od najva`nijih dionica historijesveukupne novije bo{nja~ke i bosanskohercego-va~ke knjièvnosti. U nju je, ba{ kao i u ìvot, NedàdIbri{imovi} u{ao na na~in koji je samo njegov, jedin-stven i neponovljiv, i zato tako dragocjen, i zato takavda ovaj trenutak, teàk i bolan, jeste trenutak kad

nikad dokraja znana tajna smrti, te uvijek iznenadne,ali ipak jedine ~ovjekove izvjesnosti, postaje i povije-sni ~in nakon kojeg ni{ta ne}e vi{e biti isto, i to nesamo u na{im li~nim, pojedina~nim ìvotima, ve} i una{em zajedni~kom, op}em ìvljenju, kojeg smo svimi dio. Jer, odlazak Nedàda Ibri{imovi}a, odlazakje i bri`nog muà i oca, i sr~anog prijatelja, i neiscr-pnog, a pa`ljivog sugovornika u gotovo svemu onomka ~emu ~ovjekov duh moè na}i svojeg puta, i bur-nog, neobuzdanog, strasnog mislioca cjeline ìvotaoko nas, ali je to i odlazak pisca koji je, nevi|enom

snagom svojeg spisateljskog postojanja, gotovo sva-kim svojim tekstom mijenjao cjelinu na{e literaturei ukupne kulture, daju}i tako knjièvno-kulturnomvremenu u kojem je ìvio svoj neizbrisiv trag i pe~ati u~iniv{i ga tako kona~no (i) svojim, upravo (i)ibri{imovi}evskim. Naàlost moram to re}i ~inimi se da to tek sad vidimo u potpunosti, {to me|utimne}e niti bi smjelo kazati i to da je sve ovo nu`noi prekasno, jer bolje je i naknadno prepoznati vrijed-nost nego nikad.

11BEHAR 101-102

SANJIN KODRI]

@ivotna storija i knjièvna historija*

* Izlaganje na Komemoraciji odrànoj u Narodnom pozori{tu u Sarajevu 16. septembra 2011. godine.

Pi{e: Sanjin Kodri}

Knjièvno djelo Nedàda Ibri{imovi}a, bez i najmanje sumnje

jedinstveno i u {irem ju`noslavenskom te evropskom kontek-stu, jedna je od presudnih povijesnorazvojnih pojava u savre-

menoj bo{nja~koj i bosanskohercegova~koj knjièvnoj praksi,u kojoj je, sa svom eksplozivno{}u nepatvorene samosvojno-sti i novine, od samog svojeg po~etka funkcioniralo na na~incijele jedne istinske knjièvno-kulturne revolucije.

7/28/2019 Behar br101-102

12/96

***Knjièvno djelo Nedàda Ibri{imovi}a, bez i najma-nje sumnje jedinstveno i u {irem ju`noslavenskomte evropskom kontekstu, jedna je od presudnih povi-jesnorazvojnih pojava u suvremenoj bo{nja~koj ibosanskohercegova~koj knjièvnoj praksi, u kojoj je,sa svom eksplozivno{}u nepatvorene samosvojnostii novine, od samog svojeg po~etka funkcioniralo nana~in cijele jedne istinske knjièvno-kulturne revo-lucije. To je ve} bio slu~aj i s prvom Ibri{imovi}evomautorskom knjigom pripovjeda~kom zbirkom Ku}azatvorenih vrata(ili, izvorno, u prvoj svojoj naslovnojverziji, Ku}a bez vrata), koja }e ovog tad mladogautora, u ranim dvadesetim i prakti~no tek na praguìvota, najaviti kao pisca koji se ni po ~emu ne pre-poznaje kao po~etnik, a pogotovo ne kao epigon eta-bliranih knjièvnih pojava, ve} kao pisac u startu dokraja osobenog autorskog knjièvnog svijeta, koji jeu slu~aju Ibri{imovi}eva knjièvnog djela i tad, ba{kao i kasnije, sve do El-Hidrove knjige, njegova,naàlost, posljednjeg djela, uvijek podrazumijevaokonstantu izrazite inovativnosti i krajnje oneobi~e-nosti, pa ~ak i ono {to je sami estetski {ok. A kao ta-kva ve} prva knjiga Nedàda Ibri{imovi}a predstav-ljat }e odlu~an raskid s postoje}om knjièvnommatricom, i mada zasnovana jo{ krajem pedesetihgodina 20. st. povest }e bo{nja~ku i bosanskoher-cegova~ku knjièvnost svojeg vremena putem osva-janja novih literarnokreativnih prostora i mogu}no-sti, sve to na na~in kad Ibri{imovi}, iako knjièvnipo~etnik, postaje jedan od predvodnika ~itave jednenove knjièvne generacije i jedne nove, druga~ijeknjièvne vrijednosti. Svojim nesvakida{njim knji-èvnim svijetom i inoviranim knjièvnim postupkom,koji su redovno iznevjeravali sve ono {to je kod nastad bio vladaju}i horizont recipijentskog o~ekivanja,knjièvno{}u koja je, naime, predstavljala dotad kodnas nevi|enu kreativnu provokaciju tad ve} okame-njenim i ovje{talim literarnim kli{ejima klasi~nepostrealisti~ke i modernisti~ke knjièvne prakse,ve} prva Ibri{imovi}eva knjiga ispostavit }e se, dak-le, kao paradigmageni~na, a {to }e postati jo{ o~itijeonog trenutka kad se Ibri{imovi}, svega nekolikegodine kasnije, javio i svojim prvim romanom ro-manom Ugursuz, koji }e opet, naravno, predstavlja-ti ~in dodatne inovacije na{e onovremene knjièvno-sti i ponovo novi estetski {ok, zbog ~ega uostalom ine ~udi to da je upravo za ovaj, svoj prvi romanIbri{imovi} nagra|en presti`nom nagradom kakva je[estoaprilska nagrada grada Sarajeva, i to sa svega28 godina ìvota.

Kao prvi dio onog {to }e autor kasnije nazvati svojommuslimanskom trilogijom, i Ugursuz je romanpovijesne teme ovdje konkretno, barem u okvir-nom smislu, teme raspada tradicionalne porodice iuop}e tradicionalnog svijeta u vremenu dramati~nihpovijesnih raskr{}a i povijesne zebnje, ba{ kao inajve}i dio onovremene bo{nja~ke te bosanskoher-cegova~ke pripovjeda~ko-romaneskne knjièvneprakse, ali za na{u knjièvnost karakteristi~na pri-~a o pro{losti ovdje se javlja u sasvim novom, pot-puno druga~ijem vidu, kao onaj tip tzv. novohistorij-ske proze koji je oti{ao ~ak i dalje negoli je to bioslu~aj kod tad vode}ih, kanonskih autora kakvi su o pripovijeci i romanu kad je rije~ bili prije svegaIvo Andri}, Me{a Selimovi} ili Dervi{ Su{i}. Izrazitoamimeti~an, pa ~ak i antimimeti~an, metafori~an isimboli~an, ovakav, pseudopovijesni Ibri{imovi}evsvijet prestaje biti tek svijet pro{losti (kako }e to,uostalom, mnogo godina kasnije na jednom mjesture}i i sam autor) i postaje kako pozornica univer-zalne, vje~ite ljudske sudbine i ~ovjekove situaci-je, tako i jo{ vi{e ono na {to }e Ibri{imovi} skre-nuti pa`nju onda kad autopoeti~ki konstatira to kakoga u historiji zanimaju primjeri za njegovo stanje za ono {to sam ja sa svojim osje}anjem umjetni~-

12 BEHAR 101-102


Nedàd Ibri{imovi} svojim }e nevjerova-

tno istan~anim knjièvnim nervom nas-

taviti neke od ~vori{nih tematskih oku-

pacija novije bo{nja~ke i bosanskoher-

cegova~ke knjièvnosti uop}e, i to pono-

vo one koje pripadaju kompleksu povije-

snih raskr{}a i povijesnih trauma, ali sve

to, opet, ne na na~in ponavljanja knji-

èvne tradicije kao takve ve} na na~in

njezina izrazito inovativnog rekreiranja,kojem u ovom smislu sve do danas i

nema istinskog pandana u na{oj savre-

menoj knjièvnoj praksi.

7/28/2019 Behar br101-102

13/96

kog, ~ime }e se kod ovog autora do kraja, jo{ izra-zitije negoli u njegovoj prvoj knjizi, otvoriti upravoonaj svijet koji je odre|en kao samo njegov, kao ibri-{imovi}evski. Ovakvo {to bit }e slu~aj i u preostaladva dijela autorove muslimanske trilogije roma-nima Karabeg i Bra}a i veziri, gdje }e, kao i uUgursuzu, Nedàd Ibri{imovi} svojim nevjerovatnoistan~anim knjièvnim nervom nastaviti neke od~vori{nih tematskih okupacija novije bo{nja~ke ibosanskohercegova~ke knjièvnosti uop}e, i to po-novo one koje pripadaju kompleksu povijesnihraskr{}a i povijesnih trauma, ali sve to, opet, ne nana~in ponavljanja knjièvne tradicije kao takve ve}na na~in njezina izrazito inovativnog rekreiranja,kojem u ovom smislu sve do danas i nema istinskogpandana u na{oj savremenoj knjièvnoj praksi.Va`nu prekretnicu u Ibri{imovi}evu i ìvotu i knjièv-nom djelu predstavljat }e Agresija na BiH i jo{ uvijeku na{im sje}anjima ìvo prisutan nedavni rat, koji }ebitno promijeniti Ibri{imovi}a i kao ~ovjeka i kaopisca, kako to vrlo reprezentativno pokazuje i KnjigaAdema Kahrimana napisana Nedàdom Ibri{imovi-}em Bosancem, jedan od na{ih prvih zna~ajnihknjièvnih odgovora na bezumlje mr`nje i krvopro-li}a, a kojem }e se kako je to radio i s nekim dru-

gim tekstovima Ibri{imovi} vra}ati i kasnije, svedok ova prvobitna nesvakida{nja pripovijetka onaknadnom poku{aju spre~avanja zlo~ina koji seve} desio nije postala jo{ jedan osebujni i opet zanjega karakteristi~ni autorov roman. Ostaju}i vjeransebi, ali i potvr|uju}i onu istinu da je ~ovjek stalna inu`na promjena, ovim romanom, prvim za koji jeautor konstatirao da u potpunosti pripada onom {toje nazvao ruhani inspiracijom, Ibri{imovi} je pri-tom dokraja u{ao u podru~je koje i dalje ostaje, kakoi ranije, od njegove prve knjige pa nadalje, mjestopotrage za kona~nom, savr{enom knjièvnom for-mom, dakle i dalje mjesto poeti~ko-esteti~kog tra-ganja, ali sad je to postalo i mjesto jo{ {ire otvorenoza pitanja etike, {to }e, kona~no, biti va`na premo-snica ka narednom i, naàlost, posljednjem kruguglavnog toka knjièvnog rada Nedàda Ibri{imovi}a,onom koji ~ine romani Vje~niki El-Hidrova knjiga.A s Vje~nikomi El-Hidrovom knjigomIbri{imovi} sei u knjièvnom smislu najvi{e pribliìo smrti. Onakao jekin, kao sigurno saznanje, kao jedina izvjes-nost ~ovjekova ìvota, postaje osnovni pokreta~knjièvnog svijeta koji je autora opsjedao kako jesam vi{e puta kazivao gotovo od samih njegovihspisateljskih po~etaka, u ~udnovatom kazivanju o~ovjeku koji, pod razli~itim imenima i s razli~itimljudskim sudbinama i ìvotnim pri~ama, ìvi vje~ni~-ki ìvot, ìvot dug gotovo pet milenija, od pradavnogvremena Starog Egipta, pa sve do prve polovine 20.st. i bosanskog me|ura}a, nastoje}i ìvjeti i dalje,sve to u èlji da, kad kona~no do|e vrijeme smrti,umre ne mrtav, ve} ìv. Upravo ovakvim svojimposljednjim romanima, posljednjim svojim spisatelj-skim recima o bogougodniku Abdulahu Misriju El-Bosneviju, metafori ~ovjeka koji bi, uprkos izvornomljudskom strahu pred tajnom smrti, na kraju trebaoi morao prona}i u sebi snagu da se, smiren i pomi-ren, preda Apsolutu i tako pre|e u Onostranostmrtav i prije smrti, ba{ onako kako to veli sufijski,islamskomisti~ki nauk, Nedàd Ibri{imovi} mae-stralno je redefinirao ne samo cjelokupnu novijudoma}u knjièvnu tradiciju, posebno romanesknu,ve} je, isto tako, u potpunosti preokrenuo i poredakvrijednosti u cjelini moderne evropske kulturnepovijesti, one u ~ijem antropocentri~nom sredi{tustoji ~ovjek, a ne Bog. Time je, na kraju, kao pisacnapravio jedinstveni zaokret u povijesti cjelokupnesuvremene evropske kulture, a kao ~ovjek, smiren ipredan, spremio se za svoj put u Vje~nost.

Govor odràn na komemoracijiu Akademiji nauka i umjetnosti BiH

13BEHAR 101-102

SANJIN KODRI]

7/28/2019 Behar br101-102

14/9614 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Snimio: Fuad Fo~o

7/28/2019 Behar br101-102

15/96

7/28/2019 Behar br101-102

16/96

Ako ti nije mrsko, hajdemo povesti razgovor o ìvotukulture, o govoru svakodnevice, o prijeporima i dvojba-ma bosanskohercegova~ke stvarnosti, o putu od etikedo estetike, o duhu vremena uop}e. Izuj obu}u kadprelazi{/ Koranu, Glinu/ Savu i Drinu/ Operi noge urijekama/ Bosna je }ilimom zastrta, stihovi su iz tvojepjesme Bosna. Oni sugeriraju da je rije~ o svetojzemlji, bezmalo nestvarnom entitetu, ali ponajprijemo`da o tvojoj emocionalnoj geografiji. Je li, u tomsmislu, Bosna dom, kona~i{te i odmori{te, ili jedanizniman imaginarij ljudi, bi}a, energija usprkos neau-tenti~noj zbilji oko nas? [to je njena mjera bivanja, a{to bitak, ako mogu tako da kaèm?Prije svega, ~asopis Behar u kojem razgovaramo jeugledan ~asopis, a ti si, da to ne skrivamo, moj prija-telj, a ja tvoj, iako ti ìvi{ u Zagrebu, a ja u Sarajevu,meni je to daleko, ne volim da putujem i rijetko te vi-

|am. Kad sagledam tvoje kompaktno, mudro i dubo-ko, mnogostruko pitanje, misaono i re~eni~ki napro-sto kao iskovano u jednu besprijekornu, skladnu cjeli-nu, koja, usto, nimalo ne zauzdava emaniranje spo-rednih, usputnih silnica i, njime iskreno ponukan narazmi{ljanje, vi{estruko uvi|am da mu nisam dora-stao i da ne}u umjeti odgovoriti. [tavi{e, ovo tvoje pita-nje zahtijeva cio studij, ili barem niz teza kakva studijao kulturi i o Bosni, a ja, zapravo, nikad nisam nipoku{avao da na osam pitanja, sadrànih u ovom tvomjednom jedinom, poku{am odgovoriti, dakako, najpri-

je samome sebi, a onda ni drugome. Iako se govorsvakodnevice iz tvog pitanja ~ini naoko najjednosta-vnijim za razgovor, on me odvla~i do jedne re~enice izVje~nikakoja glasi: Svakodnevica, to su stepenice kaDènnetu, pa ni za taj dio tvoga pitanja ne bih umiosakupiti i uredno posloìti hrpu svakodnevnih ~injeni-ca iz ìvota kojim ìvim. Bilo bi mi, u najmanju ruku,neprijatno, ~ak ako bih u tome i uspio, ili pogotovostoga ako bih u tome uspio! Najprije zato {to krozstvarnost svakodnevice prolazim u neprekidnomoprezu da se ne ogrije{im o svoju vjeru, a s druge stra-

ne, kada se zagledam u sebe, ne nalazim nikakvihposebnih osobina, zapravo, nemam ni{ta, tek prijedvije-tri godine doktor mi je na{ao srce u prsima, jerje oboljelo i sve teè hodam i di{em. Ne nalazim u sebinikakvu li~nost, a jo{ manje kakvo sloèno bi}e, ilineke dubine duha i pameti, ili {ta ti ja znam... ja sam,drugim rije~ima, ~ovjek bez svojstava, ne vidim u sebinikakvih finih njegovanih odlika, ìva du{a i to je sve, aglad za kulturom utolim uglavnom ~itanjem knjiga,koje opet, avaj!, vrlo brzo zaboravim, pa kao da ihnisam nikako ni ~itao... Ne, ne!... Znam ja da tvoje pita-

nje ne zahtijeva ovakav pristup, ali ga ni ne prije~i, zarne? Hajdemo, kaè{, povesti razgovor o ivotu kulture.

Bilo bi vrlo uputno, znakovito, pa mo`da i plodotvornopogledati gdje to danas ìve kategorije duha? Kakvogje vida njihova stvarnost?Najprije, u filozofiji kao da je zavladao muk, knjièv-nost je oti{la u povr{nost, a likovna umjetnost u per-formans. Kao da se ~ovje~anstvo bliì kraju svoga 5-hiljadugodi{njeg braka s kulturom, hronolo{ki i u biti.Kako li }e se zvati oblici brakorazvodne parnice? Po{tose, u me|uvremenu, likovna umjetnost svela samo nagledanje, istjerana je iz svog rama u performans imo`da je ba{ on najslikovitiji prikaz tog op}eg samoo-svje{}enja. Umjetnost, dakako, nije bez golemih para-doksa. Recimo, druga strana likovne umjetnosti danasu svijetu je basnoslovna trgovina umjetninama.Paradoksi u knjièvnosti, naro-~ito u odnosu na film, io-nako su vi{estruki, na-ravno, zato {to semogu mijenjati i ra-zarati forme i oblici,ali sama umjetnostostaje ìva, posto-je}a, netaknu-ta u svojojsrì.

16 BEHAR 101-102


Ja ìvim Bosanca, ali u isti mah ja sam isva svjetska povijest, dakako, onoliko koli-ko je poznajem i shvatam, a osje}am i svastanja koja proìvljava savremeni svijet ucjelini, jer se svi ti fenomeni i u moju koù,|ah nje`nije, |ah grublje urezuju.

Ervin Jahi} sNedàdom Ibri{imovi}em

7/28/2019 Behar br101-102

17/96

Moè biti dokinuta samo onako kako se dokida ljudskadu{a, nikako druga~ije, ~ak kad ne bi postojao nijedannjen vid i nijedan njen pojavni oblik. Film nema svojeosnove, film po~iva na knjièvnosti zadràvaju}i svenjene klasi~ne odlike, do~im sam scenarij nije literar-no djelo, ni prije snimanja filma, a pogotovo poslije.Obru{avanja u knjièvnosti, kakva su se dogodila ulikovnoj umjetnosti, po~ev{i s Dòjsom, Kafkom, Ka-mijem i zavr{no s Beketom, i nadalje su u krilu knji-èvnosti, umjetnosti, za razliku od nekih eksperime-nata koji su zaista uspjeli u svojoj namjeri da ne u|u uumjetnost, kao, naprimjer, romaneskno djelo AlenRob Grijea. Najve}i paradoks koji je antipisac SemjuelBeket li~no doìvio je pozori{ni uspjeh njegovog koma-

da, njegove antidrame ê-kaju}i Godoa. On o uspje-

hu svojih literarnih op-servacija niti je mislio,niti ih je prièljkivao,literarni uspjeh je usuprotnosti s njego-vim knjièvnim pro-sedeom. Pa on se

cijelim svojim

bi}em trsio da uvijek bude tamo, s druge strane sva-kog pojma, ali izgleda da rije~, i kad se njome ni{ta neèli re}i, zadràva svoja prava. Sve {to je u domenukulture, to je njeno i ona to ne da. Umjetnost je milo-srdna mati kojoj su i kopilad njena draga djeca. Ali po~emu je knjièvnica Jelinek zasluìla Nobelovu nagra-

du za knjièvnost, i posljednje desetlje}e ne samoona? Kakva je to recepcija knjièvnosti u svijetu ako jeP. Kueljo planetarno poznat pisac? Ta on nije pisackrimi}a, njegove knjige imaju privid literarnog, a klasi-ci su jo{ uvijek ìvi, od Homera i Mevlane do Tolstoja iFlobera, zar ne? Imamo je ~ime samjeravati. (Usput,odavno se na svijetu nije pojavila knjiga koju ne trebasamjeravati ni sa ~im!) Zna~i da je svijet potpunopobudalio. [to se pak ti~e etike, u svijetu vlada la` (dvacara najve}eg savremenog svjetskog carstva, prvootac car, pa sin car, obmanu sav svijet izmi{ljotinama

i premo}nim oru`jem napadnu muslimansku zemljubogatu naftom da u nju nazor uvedu demokratiju,nekoliko najmo}nijih svjetskih dràva raketama razo-re jednu drugu muslimansku dràvu bogatu naftomsamo zato {to im se nije dopadao njen dugogodi{njivladar, usput mu ubiju sinove i unuke, a UN to izvani~no odobri jer èli, toboè, za{tititi do zubanaoruàne nedu`ne civile), a estetika je danas, o~ito,kozmetika...Ali {ta ima u Bosni? Pa vjerovatno, manje-vi{e, istoono {to i u Hrvatskoj i svuda u svijetu. Meni po{tar

svakodnevno donosi pozivnice za brojne kulturnemanifestacije. Kad bih se svakom pozivu odazvao, a svisu iz domena kulture, bio bih profesionalni konzumentkulture i mogao bih se samo time i ni~im drugim bavi-ti. Da li bih tada znao odgovoriti na tvoje pitanje? înimi se da ne bih znao ni tada. U svim gradovima uBosni i Hercegovini odràvaju se kulturne manifesta-cije s razli~itim sadràjima, ima mno{tvo pozori{nih ifilmskih festivala, nebrojene promocije knjiga, otvara-ju se mnoge likovne izlo`be, ve~eri klasi~ne i zabavnemuzike, simpoziji i debate o temama iz filozofije, knji-

èvnosti i nauka, ali mene li~no ni{ta od svega toga neprivla~i, sve mi je to dosadno i zamorno. I pored svegatoga {to se nudi, kao pisac osje}am zastra{uju}uneman op}e knjièvne nepismenosti, a kao ~ovjek igra|anin nedostatak kulture i uljudbe svuda okosebe, te{ke vla`ne }erpi}e svakojakih zabluda,haos u vrednovanju kulturnih tvorbi i ~inova, otvo-rene laì i gluposti, feudalna knjièvna interesnalena i kapetanije, neuhvatljive mreè skromnogfinansiranja kulture, op}u nebrigu dru{tva i teksporadi~no individualni napor i uzlet, koji opet svaki

put propada u jamu bez dna!To {to ja ne mogu ìvjeti nigdje doli u Bosni, i to tamo

17BEHAR 101-102


Jezik je izgleda uvijek kod svoje ku}e, nigdjene ide, jer ne samo u bosanskom, nego i usvim jezicima svijeta nedostaje hiljade razli~i-tih rije~i za nostalgiju. Nostalgija uvijek, magdje oti{ao, ostaje kod ku}e i jezik je ne pozna-je, ni onaj koji si ostavio, ni onaj u koji si u{ao.

7/28/2019 Behar br101-102

18/96

gdje su njena brda, jer ima goreprema Savi i ravnice, za mene je imjera bivanja i bitak, bit Bosne injena su{tina. Bosna je za menezemlja i to {to osje}am svoju pot-punu sraslost s njom neuporedivo

je ja~e od politi~kih sistema u njoj,od razaranja, kidanja i prijetnji koji-ma je neprekidno izloèna. Jezik jeizgleda uvijek kod svoje ku}e,nigdje ne ide, jer ne samo u bosan-skom, nego i u svim jezicima svije-ta nedostaje hiljade razli~itih rije~iza nostalgiju, rije~i za sve one niti ispone kojima je ~ovjek vezan zasvoju rodnu grudu. Nostalgija uvi-jek, ma gdje oti{ao, ostaje kod ku-

}e i jezik je ne poznaje, ni onaj kojisi ostavio, ni onaj u koji si u{ao.Jedna {uma negdje u Hrvatskoj ijedna {uma negdje u Bosni nisugeografski tako daleko jedna oddruge, ali ja u bosanskoj {umi di-{em punim plu}ima, u hrvatskoj segu{im. U kom jeziku, bilo govor-nom, bilo nau~nom, postoje rije~ikoje bi opisale to moje stanje? Ni ukakvoj zemlji ne mogu ostati duè

od sedam dana. Nakon sedamdana hvata me nesvjestica. I {to jejo{ ~udnije, moè u toj zemlji bitiobilje hrane za mene, ali koliko godda jedem, ja sam gladan. Samo timene vrati mojoj ku}i! I nisam sa-mo ja ovakav, ima jo{ ovakvih ljudi.Ali ima i milion onih koji su, nedav-no, napustili Bosnu i na{li domnegdje drugdje. Ja to ne mogushvatiti nikako. Svaka im ~ast! Mo-

`da su to pravi ljudi, Dostojevski,uostalom, i kaè da je osnovna lju-dska osobina mo} navikavanja. Alije i Nasrudin-hoà navikavao svogamagarca da ne pase, pa taman kadga je to nau~io, magarac mu kre-pao od gladi. Nenad Veli~kovi} svo-jim studentima knjièvnosti na Fi-lozofskom fakultetu u Sarajevu testihove pjesme Bosna, koje si citi-rao, tuma~i kao nacionalisti~ke i

rasisti~ke. Iako je takvo tuma~enjeza mene nepojmljivo, ipak me

duboko vrije|a i boli. M. Dushampse davno upitao kako je mogu}e da

o umjetni~kom djelu svako moèdonijeti kakav god ho}e sud, anikome ne pada na pamet dadonosi sudovi o kirurgiji, ili atom-skoj fizici? Ako se pak, doslovnoshvati fraza Bosna od Une i Savedo Drine, onda cijela Cazinskakrajina, mo`da samo srce Bosne,ostaje izvan Bosne. Pogledav{izemljopisnu kartu, vidio sam darijeke Korana i Glina doslovno

grani~e s Hrvatskom, pa mi seu~inilo logi~nim i prirodnim da stihzapo~nem Koranom i Glinom, anastavim sa Savom i Drinom do-biv{i usto i sliv. Gledaju}i divlje bo-sanske travnjake, primijetio samda svake sedmice, od snijega dosnijega, na njima ni~e novi cvijet,neki ostane, neki uvehne, ali pro-sje~no svakih sedam dana pojavise jo{ jedan, osobene boje, osobe-na oblika, osobena mirisa. Osje-}aju}i Bosnu domom, ukazalo mi

se da je po svoj Bosni prostrt }ilimraznolikih boja i {ara. Treba se

popeti, recimo, na Vla{i} pa podnogama osjetiti debeli tepih trava,cvije}a i ljekovita bilja. Krajnja jebahatost po takvom }ilimu gazitikrvavom ~izmom i blatnjavim kun-durama ili, pjesni~ki re~eno, prlja-vim nogama. Ne vidim {ta je u timstihovima nacionalisti~ko i rasis-ti~ko, }ilim je {arolik, nije jednobo-jan, a valjda i rasisti peru svoje sm-rdljive noge. Oti{av{i jedne godine

u Arabiju, za~udio sam se kako setamo ~esto i u enterijeru i u ekste-rijeru moè vidjeti nehoti~an krst.Onda sam shvatio da ga Arabljanizapravo i ne vide, nemaju ga gdjevidjeti u svojoj pustoj okolini. Ali za-to mome kolegi Nenadu Veli~ko-vi}u, u njegovom demokratskomkomoditetu, sarajevske dàmijskemunare neprekidno bodu o~i, pamu je i moja pjesama Bosnarasi-sti~ka i nacionalisti~ka...Ja ìvim Bosanca, ali u isti mah ja

18 BEHAR 101-102


@ivot osje}am kao uàs, uàsavam se {to je Voyager 1, lete}i

brzinom od pedeset i sedam hiljada kilometara na sat, jo{ ma-

ja 1988., pre{ao granicu solarnog i zvjezdanog vjetra, uàsavam

se buke svih vrsta motora, uàsavam se ne~ijeg filozof skog

pogleda na ìvot, uàsavam se svih me|uljudskih odnosa

7/28/2019 Behar br101-102

19/96

sam i sva svjetska povijest, dakako,onoliko koliko je poznajem i shva-tam, a osje}am i sva stanja kojaproìvljava savremeni svijet u cjeli-ni, jer se svi ti fenomeni i u mojukoù, |ah nje`nije, |ah grublje ure-

zuju. Pa ipak, sve skupa, ìvotosje}am kao uàs, uàsavam se{to je Voyager 1, lete}i brzinom odpedeset i sedam hiljada kilometarana sat, jo{ maja 1988., pre{ao gra-nicu solarnog i zvjezdanog vjetra,uàsavam se buke svih vrsta moto-ra, uàsavam se ne~ijeg filozof-skog pogleda na ìvot, uàsavamse svih me|uljudskih odnosa, neiz-mjerno se uàsavam toga {to sam

ro|en, uàsavam se drve}a koje jeìvo, a ne moè da hoda, a zamislida zna za sebe; a {ta da vatra znaza sebe? Uàsavam se rastoplje-nog kamenja u utrobi zemlje, uà-savam se svake vrste pretjerano-sti, naro~ito pretjeranosti u govoru,uàsavam se pretjerane otvoreno-sti, uàsavam se pretjerane zatvo-renosti, uàsavam se vo|a, velikih imalih, uàsavam se otvorenih laì i

svakojakog nasilja danas u svijetu,uàsavam se umiranja rije~i, vi{eni{ta ne zna~e, uàsavam se svakevrste pameti, glupost svakako svezaustavlja, nikud ne ide, uàsavamse svakog stava, uàsavam se sva-kog komoditeta u raspravi, uàsa-vam se bilo kakve rasprave, zapra-vo se svega uàsavam, ali nemamgdje pobje}i i, naravno, Bogu zah-valjujem na svim tim zastra{uju-

}im, zapanjuju}im uàsima.Ali ima, dakako, i pjesma (sevdalin-ka, ilahija, kasida) koja jo{ uvijek nadlanu drì moju bo{nja~ku du{u.

Usput, fascinantna mi je poetskaslika u istoj pjesmi kojom se majkapopne na brdo, mahne ma{inovo|ia lokomotiva krisne. Lucidan spojvizualne i akusti~ne informacijekoji, mimo bilo kakve poznate miasocijacije, djeluje iskonski, kaone{to {to sam podsvijesno registri-

rao neko}, bilo kada, svejedno.Osim {to si skulptor, prozaik, da sinapisao samo ovu pjesmu, a autorsi cijele stihozbirke, ti si i pjesnik.Odri~e{ li to?Odri~em. Ne kaèm da u mojim

prozama nema poezije, to su drugive} odavno otkrili (~ak i Huan Rulfou jednoj svojoj posveti na mom pri-mjerku Pedra Parama), ali ja se nebavim pjesni{tvom. To sam odga-|ao za duboku starost, a, eto, osta-rio sam, a jo{ mi ne pada na pametda se oku{avam u toj knjièvnojformi. Pjesma Bosna nastala jeslu~ajno i kada je nai{la na op}eodobravanje i dopadanje, poku{ao

sam drugom pjesmom ponovitinjen uspjeh, ali nisam uspio.Imam, dodu{e, stihozbirku, ali nedrìm do nje...Nekada bi ljudi po Bosni, u ovoj ilionoj prilici, u kolu, u igri, pri kakvuveselju, u kakvu zanosu, pa i prikolektivnom radu krisni, pu{tali

bi iz sebe pun, snaàn vrisak, ~estosamo kao izraz svog prisustva, kaoizraz snage, zdravlja, vrisak jedolazio iskreno, nenadano, kaorije~ koja se morala izre}i i na pri-sutne je uvijek djelovao, iako

iznenadan i zastra{uju}i - osloba-|aju}e, relaksiraju}e, svima bi se susana otimao, upola zatomljen,smije{ak odobravanja, prihvatanjai razumijevanja, ali danas se tajspecifi~an bosanski vrisak, naà-lost, vi{e ne ~uje. Mo`da si ga ne-kad negdje ~uo, pa ti je ostao u sje-}anju. Ili ga osje}a{ negdje dubokou sebi, ali u Zagrebu nema{ gdjekrisnuti, boji{ se da visokim tonom

svojih glasnica nekome ne polupa{prozor, ne!Kao skulptor uspio sam izvajatinekoliko skulptura na kojima nepreovladavaju gre{ke i to smat-ram svojim velikim uspjehom. Ikad vajam i kad crtam i kad sli-kam i kad pi{em, uvijek i nehoti~no

19BEHAR 101-102


Uàsavam se rastopljenog kamenja u utrobi zemlje, uàsa-

vam se svake vrste pretjeranosti, naro~ito pretjeranosti ugovoru, uàsavam se pretjerane otvorenosti, uàsavam sepretjerane zatvorenosti, uàsavam se vo|a, velikih i malih,uàsavam se otvorenih laì i svakojakog nasilja danas usvijetu, uàsavam se umiranja rije~i, vi{e ni{ta ne zna~e

7/28/2019 Behar br101-102

20/96

poku{avam izraziti, po svemu sude}i, jednu te istustvar, u likovnom to je sjenka i odraz, u pismenustvarno i privid, a {ta je to uistinu, jo{ uvijek neznam. A prozaik jesam i tu se osje}am komotno, kaoriba u vodi. Kad ne razmi{ljam o tome, pisac samodavno, od ro|enja, objavio sam prvu noveletu s tri-

naest godina, prvu ozbiljniju pri~u s osamnaest, biosam zvani~no najmla|i knjièvnik u Bosni 1964.godine. Ali kad o tome malo razmislim, uvi|amne{to neobi~no, a to je da jo{ nisam odlu~io da li dabudem pisac! Ovako, mene je oduvijek stid zato {tobiti pisac izaziva mnogostruke vidove diskrepancije.Naàlost, meni su se u po~etku desili nekolikiknjièvni uspjesi koji su me odigli od zemlje, puh-nuli pod krilca, poslije ~ega mi se bilo nemogu}evratiti. Sada za te uspjehe kaèm naàlost, a kadasu se doga|ali osje}ao sam ih kao neponovljiv ushit

i zadovoljstvo. îni mi se da je zet Thomasa Mannaskovao krilaticu koju je Mann prihvatio, da svakompiscu s vremena na vrijeme treba dati da proguta

vitamin p, vitamin pohvale. Ne znam {ta sve piscapokre}e da pi{e osim uro|enog dara, ali znam dvijestvari koje ga na to tjeraju, a to su ta{tina i strah.Alen Rob Grije kaè da mu ne treba nijedan ~italac,{to je ~ista besmislica. Biti pisac i pisati knjige kojeniko ne ~ita, biti pisac i objavljivati knjige koje se ne

prevode, biti pisac a ne biti svima znan i poznat, nijeli to besmislen trud, zalutalost. Takva pozicija neodgovara zvanju i pozivu pisca, iako je pisac u svojojbiti zatomljena, sklonjena, posmatra~ka figura.I, ina~e, baviti se umjetno{}u, a ne napraviti u najma-nju ruku ~udo - poraz je i pad!

Jesi li ti muslimanski ili bo{nja~ki pisac i {to po tebizna~i jedno a {to drugo? Je li Dervi{ i smrt musliman-ska knjiga?[to se ti~e te sintagme muslimanski pisac, drìm da

je gotovo neprimjenjiva. Ne znam da li u Hrvatskoj imapisac uz ~ije ime stoji katoli~ki pisac? Ta sintagmanajprije vu~e porijeklo iz vremena poslije stalnih atakana bosanske muslimane da se izja{njavaju kao Srbi,kao Hrvati, ili kao Neopredijeljeni, i potom pogre{nognarodnosnog odre|enja Muslimana kao naroda s veli-kim M.Kulturno dru{tvo Muslimana Preporod svojedobno jezapo~elo ediciju Muslimanska knjièvnost u sto knjiga,ali je potonja Bo{nja~ka zajednica kulture Preporod tuediciju preimenovala onako kako je jedino i mogu}e,

onako kako treba i kako je ispravno, u Bo{nja~kaknjièvnost u sto knjiga, ~ija kola, od po pet knjiga, svremena na vrijeme, jo{ uvijek izlaze. Dakle, ja sambo{nja~ki pisac.[to se ti~e sintagme muslimanska knjiga, 1997.godine napisao sam ~lanak pod naslovom Dervi{ ismrtnije muslimanska knjiga. I, eto, tu je upotrijeb-ljen taj pojam, jer mnogi muslimani drè da je Dervi{ ismrt muslimanska knjiga, a nije. Tamo, na po~etkutoga ~lanka stoji: Roman Mehmeda Me{e Selimovi}a(1910. 1982.) je, po op}em uvjerenju, najbolji roman

bo{nja~ke knjièvnosti. To je sloèna i lijepa knjièvnatvorba gra|ena kontrapunktnom re~enicom i kontra-punktom likova. Doìvjela je veliku slavu i priznanja inai{la na velik odziv kriti~ara i ~italaca. Ali glavnali~nost knjige, dervi{ Ahmed Nurudin, nije dervi{, anaj~e{}e nije ni musliman. Kada se knjiga 1966. godi-ne pojavila, muslimanima je zna~ila mnogo, jer je ukomunisti~kom miljeu spominjala islam, muslimane,Kuran, dervi{ku tekiju, iako su i islam i muslimani iKuran i dervi{ka tekija bili i ostali samo spoljni okvirknjige, njeno vanjsko ruho, a ne njena su{tina.

Svih {esnaest poglavlja romana imaju moto, kakoautor navodi, iz Kurana, ali pisac Kuran uvijek citi-

20 BEHAR 101-102


Vi{e volim biti mali musliman nego veliki~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{evolim da budem malo musliman, nego puno~ovjek. Postoje i dìni, nevidljiva bi}a, odkojih su neki muslimani, a neki nisu. Postoji

~ovjek koji bi htio da bude inènjer, nijezadovoljan samo time da bude ~ovjek...

*Moja je èlja biti jedino musliman i ni{tadrugo, sve drugo je efemerno. Svaka je dvoj-ba vezana uz pojam ~ovjek, nemam nikakvedvojbe vezane uz pojam musliman. Ja bih~ovjeka volio ostaviti daleko iza sebe, iako

sam, naàlost, jo{ uvijek pre~esto ~ovjek.*

Visoku razinu civilizacije ~ovjek je posljednjihtri stotine godina dosegao odvojiv{i se odcrkve, u islamu nikad ni{ta, ni u nauci ni uumjetnosti, nije nastalo odvajanjem od isla-ma, sve je uvijek bilo sukladno s njim. Aliposljednjih tri stotine godina u islamu ni{ta

nije ni nastalo.

7/28/2019 Behar br101-102

21/96

ra kao puko literarno {tivo, {to je sasvim blizu blasfe-miji. U tom ~lanku (vidjeti: Nedàd Ibri{imovi}:Izabrana djela, Sarajevo, Svjetlost komerc, 2005.,Ruhani i {ejtani inspiracija, strana 294.) ukazano je naoko pedesetak mjesta u romanu Dervi{ i smrt kojajasno pokazuju, ~ak kada se roman ~ita samo s povr{i,

da tu ustvari nema ni{ta muslimanskog, naprotiv, vi{eima kr{}anskog i hri{}anskog. Tu je islam predstav-ljen u negativnom svjetlu kao puka ideologija,posluìv{i piscu za osudu svake ideologije. I to jeuredu, mislim osuditi kakovu ideologiju koja u imetoboè uzvi{enih stvari ljudima nanosi zlo. Ali islam,pa pretpostavljam, ni bilo koja druga vjera u svojojsu{tini, u svom poslanju i u svom postanju nisu ideo-logije, {to ne zna~i da odre|enim ljudskim uplivom inasilnim nastojanjem ne mogu to postati i vjere su se~esto koristile, a i dan-danas koriste, ili bolje re~eno,

zloupotrebljavaju, u tu svrhu. Ali pisac ovog romananije se posluìo nekim, u povijesti islama odre|enimizvitoperivanjem islama u ideologiju, pa to opisao i toosudio, nego je svoju li~nu dramu i iskustvo razo~ara-nog borca i ideologa komuniste i stvarnu egzekuciju(strijeljanje) svoga brata komuniste od ideologakomunizma, formalno preobukao u orijentalni ambijeti muslimansko ruho, posluìv{i se islamom kao ideo-logijom i to tako kao da se podrazumijeva da su islami dervi{ki redovi ideologije.Sam pisac Me{a Selimovi} bio je prononsirani ateist,

islam mu nije bio ni na kraj pameti, iako mu je, kakosam ~uo, rahmetli mati klanjala be{vakat. (Be{vakatto je obavljanje svaki dan svih pet molitava cio ìvot.)Volio bih znati da li je pomislio na tu svoju mater kadaje oti{ao u Beograd i tamo srpskoj akademiji napisme-no dao da je Srbin i da je srpski pisac? I da li bi bioponosan {to }e se jedna ~eta ~etnika u Banjoj Luci zavrijeme agresije zdruène vojske bosanskih Srba itransgrani~nih vojnih, paravojnih, policijskih i parapo-licijskih snaga iz Srbije na Bosnu i Hercegovinu 1992. 1995., zvati njegovim imenom?

Za mene je Me{a Selimovi} izdajica bo{nja~kog naro-da, pa ma kakve god da su ga pobude nagnale natakav ~in!I, evo, ve} ~etrdeset i pet godina roman Dervi{ i smrtje batina kojom muslimane tuku po glavi, a ogromanbroj njih to ne vidi. I sve do svoga vjerskog osvje{}enjato nisam vidio ni ja. I {to je jo{ gore, mnogi muslimanisami sebe tom knjigom udaraju po glavi, vrije|aju onojedino u sebi po ~emu jesu to {to jesu - muslimani.Jedan muslimanski u~enjak mi kaè: Pa nemoj namdirati roman Dervi{ i smrt, pa to je na{a knjiga, {ta

}emo bez nje...? Zar taj muslimanski u~enjak, bira-ju}i izme|u Allaha i Kurana i Me{e i Dervi{a, ne uvi|a

{ta mu je pre~e izabrati?Ogromna ve}ina Bo{njaka iogromna ve}ina ljudi u Bosni nisu muslimani (prista{eislama), mnogi su hri{}ani i kr{}ani, a ima i mnogoonih, od sva tri naroda, koji ne vjeruju u Boga i njih seto mo`da i ne ti~e, osim ako ih ne zanima istina. Alikako to da se to malo muslimana nikad nije upitaloza{to roman Dervi{ i smrtzvani~no i zdu{no prihvata-ju ba{ Srbi, oni koji muslimane i islam ne}e i ne vole,koji muslimane malo-malo pa ubijaju i progone, kako

je mogu}e da hvale, po{tuju i svojataju jednu knjigukoja govori o Allahu, Kuranu, tekiji i islamu? Zato {tose pisac Dervi{aislamom i muslimanima nije ni bavio,zapravo se bavio povr{no, iz svojih literarnih pobuda ipotreba nehoti~no napraviv{i bezbroj gre{aka i nepomi{ljaju}i da bi time mogao povrijediti istinu i uvri-jediti jedan dio svoga naroda kojega se najzad odre-kao. Nije on to, dakle, u~inio namjerno i meni nijete{ko potvrditi da je Dervi{ i smrt najbolji romanbo{nja~ke knjièvnosti, samo {to ja vidim {ta u njemupi{e, a mnogi ne vide, a oni koji vide, a {ute, {ute zato{to im je u interesu da je islam tako sna`no i tako lije-po literarno ocrnjen. Naravno, to nisu muslimani. A

21BEHAR 101-102


7/28/2019 Behar br101-102

22/96

musliman koji to dvoje, da je Dervi{ i smrt, iako anti-muslimanski, najbolji roman bo{nja~ke knjièvnosti,ne moè prihvatiti, pa {ta mu ja mogu, mada takvih,haman, jo{ nema!... I na kraju, najve}i je nonsens kadase pi{u knjièvno-teoretski radovi o islamskim tema-ma inspirisani romanom Dervi{ i smrt! Gdje su ti pro-

fesori-muslimani da upute svoje studente kakotreba...? I ima li ih igdje?I, eto, u ovom slu~aju je upotrijebljeno to musliman-ska knjiga, ina~e ne vidim neki smisao u tome da seknjige dijele na muslimanske i nemuslimanske, kaouostalom ni ljudi.

Jedna tvoja izjava svojedobno je izazvala sablazan tzv.intelektualne javnosti. Po prilici, ustvrdio si da nisi~ovjek, nego musliman. Moè li se danas u Bosni bitimusliman?Pa moè se re}i i tako, ali rekao sam, ~ini mi se, davi{e volim da budem mali musliman nego veliki~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{e volim dabudem malo musliman, nego puno ~ovjek, ili ne{to utom smislu. Ali bilo kako bilo, kao ~ovjek sam od Bogadat, a kao musliman sam Bo`jom milo{}u zadat i utome je stvar. Postoje i dìni, nevidljiva bi}a, od kojihsu neki muslimani, a neki nisu. Postoji ~ovjek koji bihtio da bude inènjer, nije zadovoljan samo time dabude ~ovjek, postoji ~ovjek koji bi htio da bude jo{

ne{to osim to {to je ~ovjek... Ali kad kaè{ vi{e volimda budem musliman nego ~ovjek, to u prvi mah niko-me ne ide u glavu.Prije svega ne zna se {ta je to ~ovjek, a ono {to se zna,nije ba{ za svaku pohvalu, a ako i jeste za pohvalu,veoma je sumnjivo, nesigurno, promjenjivo i neuteme-

ljeno. Jo{ od djetinjstva pamtim ~esto izgovaranufrazu dragog ruskog pisca i ~ovjekoljuba MaksimaGorkog: ôvjek, kako to gordo zvu~i! Danas bi te ri-je~i, u najmanju ruku, zvu~ale komi~no, zar ne? Ali dase na~as posluìm rije~ima pametnijeg od sebe:Sada{njost zahtijeva isto ono {to pro{lost nije uspje-la: da ~ovjek samosvjesno i kriti~ki objasni ~ovjeka.(R. D. Laing: Politika doìvljaja) To evropsko i ovovre-meno ~ovjek vjerovatno ide od renesansnog okreta-nje ~ovjeka od Boga ~ovjeku, u nas, posljednjih p sto-lje}a, podràno jo{ komunisti~kom idejom i upravom.

Kad god je Allah u Kuranu pomenuo ~ovjeka, pome-nuo ga je pokudno, s negativnim atributima, osim najednom mjestu, sad se ne mogu sjetiti u kojem sure-tu, gdje se kaè da je Allah ~ovjeka stvorio u najljep-{em obliku, ~ak, koliko se sje}am, kaè se u savr{e-nom obliku, ali odmah potom slijede ajeti opomenekoje, interpretirani mojim rije~ima glase, da }e Allah~ovjeka, ako ne bude dobar, ako ne bude valjo, ako nebude kako treba i u tom smislu, vratiti u najniè nizi-ne, bi}emo vra}eni, ako smijem tako re}i, do kambrij-ske eksplozije, ili mo`da ~ak do stromatolita... ili ko

zna gdje.Povod za taj moj sabla`njivi izri~aj bio je prili~no bana-lan. Naime, ~esto sam slu{ao kako ljudi govore: Ma,nije va`no koje si vjere, va`no je da si ~ovjek! i musli-mani su, ~ini mi se, nasjedali na tu floskulu.Moja je èlja biti jedino musliman i ni{ta drugo, svedrugo je efemerno. Tako bih bio zadovoljan, naravno,u nadi da }e i Allah biti zadovoljan mnome. Svaka jedvojba vezana uz pojam ~ovjek, nemam nikakve dvoj-be vezane uz pojam musliman. Ja bih ~ovjeka volioostaviti daleko iza sebe, iako sam, naàlost, jo{ uvijek

pre~esto ~ovjek. Dodu{e, jezik se ne moè li{iti rije~i~ovjek i, dakako, {to bi je se li{avao, pogotovo, reci-mo, rije~i ljudina!Unutar ovako nazna~enog odnosa ~ovjek musliman,razlika je u tome {to su u polju ~ovje{tva stvari rela-tivizirane, a u polju muslimanstva stvari se nedoseù, pa u ovozemaljskoj, dunjalu~koj ravni, {to seti~e ljudskosti, niko izgleda, za sada, nema o~iglednuprednost, ni ljudi ni muslimani. Visoku razinu civiliza-cije ~ovjek je posljednjih tri stotine godina dosegaoodvojiv{i se od crkve, u islamu nikad ni{ta ni u nauci ni

u umjetnosti nije nastalo odvajanjem od islama, sve jeuvijek bilo sukladno s njim. Ali posljednjih tri stotine

22 BEHAR 101-102


Ni u kakvoj zemlji ne mogu ostati duè odsedam dana. Nakon sedam dana hvata menesvjestica. I {to je jo{ ~udnije, moè u tojzemlji biti obilje hrane za mene, ali kolikogod da jedem, ja sam gladan. Samo ti me-

ne vrati mojoj ku}i!

7/28/2019 Behar br101-102

23/96

godina u islamu ni{ta nije ni nastalo. ovjek danas iviu svom paklenom raju u ovostranosti i ide ka samou-ni{tenju, musliman se nada Boìjoj milosti u onostra-nosti, jer zna da stvarnost nije ovdje.[to se ti~e toga moè li se danas biti musliman, moèse svuda biti musliman, ~ak i u Holandiji i u Americi,

ali je biti musliman svuda poku|eno, pa i u Bosni.

Humanisti~ka religija u temelju je fri{ke neoliberalnedogme koja pjeva himnu ~ovjeku i zadrto se upinje ob-ra~unati s Bogom u ljudskom svijetu (s Njim samim,naime, ne moè jer nema kompetencije!). Rije~ je odanas globalnoj ideolo{koj narud`bi koja solidnu radi-jaciju ima i u ovim na{im kolonijicama nastalim rasa-pom i ratnom demontaòm ne{to ve}e kolonijice. [too tome misli{?Pa imam utisak da se humanisti~ka religija neoliberal-

ne dogme ne obra~unava toliko s Bogom u kr{}an-skom svijetu, s Papom, crkvama i Isusom Kristom, ko-liko s pojmom Allaha i postojanjem islama. Osnovnipojam humanisti~ke religije neoliberalne dogme ljud-ska pravaje pogre{an, moè se re}i prava za sve ljude,a ne moè se re}i ljudska pravajer bi onda trebalo dasu ostvarena (kao {to su ostvarene ljudske o~i, ili ljud-ske ruke...); ljudska prava su samo jo{ jedan vidpravde, pravi~nosti, presu|ivanja, samo jo{ jedan obliksudske prakse a samo u Bosni ima najmanje desetakrazli~itih sudova za ljudska prava, u svijetu dakako bez-

broj sva~ijih i svakakvih sudova za ljudska prava...Zanimljivo je da je to zadrto upinjanje, koje pominje{(agresivni, surevnjivi ateizam), jako prisutno, ~ak odre-|uju}e ba{ u nas. I, dakako, daleko od svakog dijalogai time mogu}nosti za kreativne odnose. Ne mogu pro-niknuti {ta to zna~i i za{to je tako, ali se nadam da }eto jednom prestati. Naàlost, ovako, pod tim stalnimfrontalnim pritiskom islamofobije sa Zapada, koja ov-dje u Bosni nalazi na raznoliko i plodno tlo (i Karadì}i Tu|man su se hvastali da su evropsko predzi|e isla-mu prema Evropi), muslimani se nemaju kad samo-

kriti~ki okrenuti sami sebi. A tek bi tu bilo posla.Hajdemo, molim te, malo progovoriti o sitneì zbilje ipra}akanju u prakti~noj stvarnosti. Gdje su danasBo{njaci, a gdje njihova kultura? Je li mogu}e da jetemeljni ton njihove socio-kulturne egzistencije u vla-sti ideolo{kog mraka i nazadnja{tva? Enver Kazaz,naprimjer, inzistira na njihovoj o~itoj etnofa{izaciji,divljanju velikobo{nja~koga kompleksa, ali i }osi}iza-ciji bo{nja~kih pisaca.Pa, eto, ti si ve} u svom pitanju ocrtao program javnog

anga`mana knjièvnog teoreti~ara Envera Kazaza:ideolo{ki mrak, nazadnja{tvo, etnofa{izacija,

divljanje velikobo{nja~kog kompleksa, kleronacio-nalizam, klerofa{izam, arhaizirani identitet,bo{nja~ke oligarhije ovog ili onog vida, }osi}izaci-ja... Sve te zastra{uju}e definicije o Bo{njacima ibo{nja~kim politikama, zapravo, sve te rigidne presu-

de bo{nja~kom narodu u kolumnama Envera Kazazamo`da mogu posluìti kao opomena, ali detekcijenisu. Sve su to, zapravo, Kazazove psovke, nekakveumstvene, knji{ke psovke, bez sastavljanjajei be, ma-da se, kako ~ujem, pred svojim studentima ne libi nitoga. Neshvatljivo je da stvari, koje nam se obojici, imeni i njemu, doga|aju pred nosom, vidimo takorazli~ito.Svi problemi u Bosni i Hercegovini kao dràvi dolazeod Republike Srpske, koja od svog nastajanja ipo~etaka, neprekidno, otvoreno, jasno, o~igledno i ne

skrivaju}i to, ru{i ovu zemlju. Ni{ta se u Federaciji(drugom dijelu zemlje) {to ne valja, {to je lo{e i manj-kavo, ne moè sagledati u pravom svjetlu svoje vlasti-te negativnosti zbog neprekidnih ucjena te, nasiljemstvorene srpske polovice Bosne. [to se pak ti~eHrvata u Bosni i njihovog, recimo, domovinskog rata,~ovjek se stalno pita pa o kojoj se to domovini, napo-kon, radi...?!Bez obzira na to u kom dobu, u kakvom dru{tvu i ukakvom politi~kom sistemu ìvjeli, uvijek se moè za-te}i hrpa pjesnika raznih poetika, jedan je lirik, jedansklon misaonoj poeziji, jedan optimisti~an, jedan pe-simisti~an, a jedan u svojoj poetici moè biti i mra~an.

23BEHAR 101-102


Ne znam {ta sve pisca pokre}e da pi{e osimuro|enog dara, ali znam dvije stvari koje ga

na to tjeraju, a to su ta{tina i strah I ina~e,baviti se umjetno{}u, a ne na praviti u naj-manju ruku ~udo - poraz je i pad!

7/28/2019 Behar br101-102

24/96

E, meni dr. Enver Kazaz li~i na ne-kog mra~nog pjesnika upornog usvom mra~nja{tvu i ~ak, kako se tosamo pjesniku moè i dogoditi,zaljubljenog u svoje mra~nja{tvo.On je lijevo orijentirani intelektua-

lac veoma ponosan na svoje lijevoopredjeljenje i to njegovo lijevo op-redjeljenje svega ga proìma i kaoli~nost, i kao knjièvnog teoreti~arai kao kolumnistu.

Ima u Bosni izvrsnih analiti~aradru{tvene stvarnosti i mahom susvi kao i Enver Kazaz lijeve orijen-tacije, ali za razliku od Kazazovihzastra{uju}ih definicija o svomnarodu, volim pro~itati njihove ~la-

nke. Bilo bi tako|e zanimljivo upo-rediti osje}anje bo{nja~ke stvarno-sti kako je doìvljava Enver Kazaz iosje}anje bo{nja~ke stvarnostikako je doìvljava publicist FatmirAlispahi}. Fatmir Alispahi} je jedanod rijetkih bosanskih intelektuala-ca koji se posvetio demopediji, a nenegativnim stereotipima svoganaroda. (I, za~udo, od svakoga i sasvih strana je napadan i, ~esto,

stravi~no, brutalno vrije|an. Ako jasam nemam hrabrosti, znanja italenta da pi{em kao on, baremmu mogu odati otvorenu hvalu i jato uistinu uvijek, pa, evo, i u ovojprilici, i ~inim). Zanimljivo je da seposlije svakog njegovog ~lankaosje}am posti|en. I ina~e mi nijejasno za{to se oni bosanski inte-lektualci-muslimani, koji djelom,~inom i rije~ju potvr|uju ljudske

vrline kao {to su vjera, identitet,patriotizam, ljubav, strah i saàlje-nje za svoj stradali narod, i fizi~ki iknjièvno izop}avaju iz dru{tva...

Da su sve te Kazazove metafore obi}u bo{nja~kog naroda nasilne,govori i ~injenica da je u svoj izmi{-ljeni, nezgrapni pojam }osi}izacijebo{nja~kih pisaca jedva uguraojedan jedini roman jednog jedinog

bo{nja~kog pisca, a i o tome bi sedalo polemizirati, ta, rije~ je o um-jetni~koj tvorbi, a po Kazazu bi totrebalo da bude pojava. Poslijeokon~anja agresije na Bosnu i He-rcegovinu odnekuda se pojavila te-za o tri iste strane i Kazaz svimsilama nastoji bo{nja~ki korpusugurati u jednu od te tri iste stra-ne.Zaista ne èlim, ili ako ho}e{,

nisam kompetentan raspravljati oovoj temi, usto veoma cijenim, i tona jedan staromodan na~in, sva-kog nau~nika, pa tako i dr. EnveraKazaza. Ali zamisli da neki Hrvat, ilineki Srbin kaè: Ja nisam Hrvat,ili: Ja nisam Srbin, ho}e li mu ikopovjerovati, pa da to ponovi i stoti-nu puta? Ne}e. A zamisli da jedanBo{njak samo jednom izusti: Janisam Bo{njak, ho}e li mu iko

povjerovati? Ho}e! Odmah }e musvi povjerovati, i Bo{njaci i nebo{-njaci... Nije li to onda malo ~ud-no?... Ili zamisli Ciganina kako nasred ulice vi~e da je veliki romskinacionalist!... Ne idu svi Bo{njaci udàmiju. Samo jedna mala skupinaBo{njaka ide u dàmiju, svegamo`da nekih desetak posto popu-lacije, ostalih devedeset postoBo{njaka i Bo{njakinja su, zapravo,

Kazazovi drugovi i drugarice, oni suta demokratska ve}ina koja odlu-~uje.U Bosni vlada privid muslimanstva,a onda je i taj privid hipertrofiran,nakaradno izvikan, muslimani ne-maju utjecaja ni na {ta, u knji ev-nosti pogotovo. I u vascijeloj Bosnisu neprekidno izvrgnuti vrije|anju,napadanju, nerazumijevanju, zas-tra{ivanju i takvim stvarima kako

ondje gdje su ve}ina, tako i ondjegdje su manjina...

24 BEHAR 101-102


Za jednu tako veliku i takoduboku knjigu kakvu samèlio napisati bio mi je

potreban cio svijet i sviljudi, sve {to ima na zem-lji, a usto sam htio literar-nim kazivanjem, knjigom,pri~om, pokazati ne{to {toljudi neprekidno, oduvijekìve, a ne vide. Dakako,onaj koji je jednom umro,

oslobo|en je smrti, ìvizauvijek. Onda bi trebaloda ìvi i oduvijek.

7/28/2019 Behar br101-102

25/96

Bio bih najsretniji da mi se ~ini, alibojim se da je tome upravo tako:Ivo Andri}, nedvojbeno formativanpisac jedne epohe, s velikom odgo-dom no ni u kojem slu~aju stihijski,svakoga dana postaje sve o{trijaideolo{ka razdjelnica, manipulati-van simboli~ki kapital bosansko-hrvatsko-srpske kulturne identi-tarnosti, kojim se zatim testirana{e gra|ansko pravovjerje. Ako,primjerice, Bo{njaci iskaù stano-vitu rezervu prema njegovim lite-rarnim fikcionalizacijama (za{to nere}i i fantazmama) a vazda je i tolegitimno ako smo u polju knji-èvnosti i ako ga se na silu ne gurau historijske ~itanke u~as se diègalama i buka i zavr}u se {ije jer jekobajagi posrijedi bo{nja~ka isklju-~ivost i politikanstvo. [i}ar, me|u-tim, od takve projekcije naravnoimaju mali ili veliki komesari lite-rature, ali to u cjelini nema veze sknjièvno{}u i pravom na interpre-taciju, a jo{ manje istinito{}uumjetnine.Biblioteka Republike Srpske zab-

ranjuju upotrebu ({tampanje) An-dri}a u Federaciji, on je samo srp-ski. Vodi se sudski proces izme|uhrvatskog nakladnika iz Sarajeva isrpske zadu`bine Andri}eve u Be-ogradu, jer je Andri} uvr{ten u bib-lioteku hrvatskih pisaca u sto knji-ga u Bosni.Potpuno si u pravu i to je to, zapra-vo, upravo to, historijska slika o bo-sanskom muslimanu se samo po-

navlja, i kad Ivo Andri} u svojim dje-lima pi{e o muslimanima i kada semuslimanima spo~itava kako to~itaju Andri}eva djela, to je uvijekisti nepromijenjen pogled na bosan-ske muslimane. Jer u tim polemi-kama da li je Andri} toboè, ili jeuistinu ru`no pisao o muslimanimaBosne, vi{e se ne radi o tome dajeste, ili da nije, nego se radi upravoo tome {to si i sam rekao, da je

nedopustivo {to muslimani primje-}uju da ih Andri} mo`da vrije|a.

Autor si nekoliko novohistorijskihromana. U njima, ~ini se, traga{ zapojedina~nim i kolektivnim izviri-ma, posve svjestan uvira u kojimasu se Bo{njaci ~e{}e nasukavalinegoli komotno ivjeli. U njima eta-blira{ potragu za identitetom poje-dinca, jezika, svijesti, pam}enja i sl.Neki, poput Muzafera u Ugursuzu,podsvjesno osloba|aju zamukli,izgubljeni glas vlastite, ali, doimase, i narodne muke, izri~u velikaindividualna i univerzalna pitanja iùde za odgovorima. Oboàvaju liBo{njaci izmi{ljenu pro{lost -kako se pogre{no i nezgrapno pitaKazaz zanemaruju}i da vjeruju}ime|u njima mogu oboàvati samoBoga - ili samo traè da im sepro{lost vrati? To nipo{to, po momrazumijevanju stvari, ne zna~i ipovratak u pro{lost.Slika Muhammeda, alejhisselam,koji se prije ~etrnaest stolje}a,dakle, u pro{losti, jedne prilike,nasmijao tako da su mu se vidjelisvi zubi, i kutnjaci, je slika koja,jasna, ìva i o~aravaju}a, potresna,uputna i podu~avaju}a stoji ispredmene na ogromnom, praznom inerazaznatljivo dubokom zidumoje budu}nosti. Pro~itao sam u

jednom hadisu da se tako nasmi-jao, pa iako do nas njegov lik nije

dopro niti }e, nije te{ko zamislititamnoputa Arapina duge crnekose, bijelih zuba... a za ovaj osmi-jeh o kojem govorim nije mi potre-bno ni to, uostalom, to je bio gro-moglasan smijeh, a ne osmijeh. Aveliko je pitanje da li stotine hiljadaslika lika Isaa, alejhisselam, slika-nih kroz stolje}a, uistinu do~arava-ju lik Isaa, alejhisselam. Ali ako ja

25BEHAR 101-102


Vje~nika sam pisao dugo,pa`ljivo, svim svojim bi}em.Kada se u mojoj mladosti(oko 1964. 24 godine mi je)Vje~nik, otprilike i maglovi-to, za~eo, nisam ga imao nikao ideju, ni kao temu, ni

kao misao, pogotovo ne kaoknjigu, samo sam ga sna-`no osje}ao, naslu}ivao, ajo{ nisam znao ni {ta }e biti,ni {ta }e kazivati, ni kako;osje}ao sam ga samo kaosvoju istinu, kao svoje izi-stinsko srce, kao ono po

~emu jesam.

7/28/2019 Behar br101-102

26/96

sada imam pred o~ima taj smijehBoìjeg poslanika Muhammeda,alejhisselam, {ta je tu pro{lost? Paja njega upravo sada ìvim i volim![ta je tu pro{lo, {ta sada{nje, a {tabudu}e?

Ne vidim {ta to ~ovjek ima osimpam}enja i sje}anja! Davno sam sejo{ usudio izre}i da pro{lost nijepro{la, a da je historija jedna ne-iscrpna, ìva, stvarna, fakti~ka,pulsiraju}a storija i za onog kojiho}e da pi{e i za onog koji ho}e da~ita. I ko kaè da je historija defini-sana jednom za svagda? Zar suzlo~ini u Srebrenici pro{li? Ako supro{li, zna~i li to da ih vi{e nema?

Ako ih nema, zna~i li to da ih nika-da nije ni bilo?... Ni{ta nije pro{lo,sve {to se dogodilo uvijek se i ne-prekidno doga|a...Nikad ne}u zaboraviti drasti~nu,duhovitu i iznenadnu opasku prof.dr. Kemala Zuki}a na promocijinjegovog djela Islamska arhitektu-ra (2001.) u kojem se pominju ibrojna imena Bo{njaka slikara iarhitekata za koja mi u Bosni nikad

nismo ni ~uli, niti ih znamo. Na{eneznanje o nama je grandiozno!,rekao je dr. Zuki}, upotrijebiv{i ba{taj pojam grandiozno. I ja sam seonda poku{ao sjetiti barem jednogimena od preko pet stotina imenapjesnika Bo{njaka koji su tokom tristolje}a pisali na turskom, perzij-skom, arapskom i bosanskom jezi-ku i nisam se sjetio nijednog. Za-ista je bo{nja~ko neznanje o sebi,

ni manje ni vi{e nego grandiozno,kako se izrazio dr. Kemal Zuki}. I toda Bo{njaci oboàvaju izmi{ljenupro{lost, samo je jo{ jedna Kaza-zova psovka. Mizernu zaradu dono-si takva psovka...!Ali iz utrobe zemlje, ili iz utrobe lju-dske du{e, magma }e kadli-tadliprovaliti.Roman Ugursuz pisan je potpunonesvjesno, zaista nisam znao {ta to

pi{em. Zavr{io sam ga kada samnapunio dvadeset {est godina,

objavljen je kada sam imao dvade-set osam

behar br101-102

Documents