behar br. 114

8/13/2019 Behar br. 114

1/144

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXII 2013. BROJ 114 CIJENA 40 KN

BEHAR

ESAD OLAKOVI

SALMIR KAPLAN

BOIDAR PETRA

SANJIN KODRI

EMSUD SINANOVI

SEAD BEGOVI

MIRSAD KUNI

MURIS BAJRAMOVI

DIJANA HADIZUKIDAVOR ALAT

STIJEPO MIJOVI KOAN

AMIRA DERVIEVI

AJKA TIRO SREBRENIKOVI

VILDANA PEENKOVI

AMEL ALI

MARIJA GAVRAN

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN

ENVERA OLAKOVIA

TRAJNIKNJIEVNI ZNAMEN

ENVERAOLAKOVIA

Meunarodni znanstveni simpozijpovodom 100. godinjice roenjaknjievnika Envera olakovia

KNJIEVNI PODLISTAK:

Enver olakovi: Minijature Haiku Biblijske prie XX. stoljea Bosni

Prizori (ulomak iz Knjige majci)

8/13/2019 Behar br. 114

2/144

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je ured nikom bioSafvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je teksto-ve za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosan-ske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pre-topiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godi-ne izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosadimali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivot-nom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni iHercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i

odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tuslubu obnaao do ljeta 2006. godine.

SADRAJBEHAR, dvomjeseni bonjaki asopisza kulturu i drutvena pitanja

Nakladnik:Kulturno drutvo Bonjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI

Urednik broja 114:Filip Mursel BEGOVI

Urednitvo:Senad NANI, Sena KULENOVI, EdinUrjan KUKAVICA, Ervin JAHI, AzraABADI NAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

Adresa:BEHARKDBH PreporodUlica Grada Vukovara 235,10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godinja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godinja pretplata 20 KM.

Kunski iro-raun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Korektura: Damir Muhamerovi

Tisak: top grafika, Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnogprorauna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske iUreda za kulturu grada Zagreba

ISSN 1330-5182

Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisununo i stavovi urednitva.

Na naslovnici: Mehmed Akamija, portret Envera olakovia

8/13/2019 Behar br. 114

3/144

3BEHAR 114

SADRAJ

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

4 Esad olakovi:Prilog za biografiju Envera olakovia

12 Mr. Salmir Kaplan (ministar kulture i sportaFederacije BiH): Pozdravni govor

14 Boidar Petra (predsjednik DHK): Pozdravni govor

16 Prof. dr. sc. Sanjin Kodri (Filozofski fakultetUniverziteta u Sarajevu): Izgubljeno u povijesti:Knjievno djelo Envera olakovia i njegovikulturalno-poetiki konteksti

24 Boidar Petra (knjievnik):Knjievnik Enver olakovi skica za portret

29 Dr. sc. Emsud Sinanovi:Osnovne crte olakovieve poetike

37 Sead Begovi (knjievnik): Enver olakovi:Doivljaj u koji moe stati svemir,ili poezija kao ivot, a ivot kao poezijaO zbirkama poezijeMinijature, Evropski haiku,Biblijske prie XX. stoljea i Bosni

42 Prof. dr. sc. Mirsad Kuni (Filozofski fakultetUniverziteta u Tuzli): Dva erzeleza olakoviev i epski

47 Doc. dr. sc. Muris Bajramovi (Filozofski fakultetUniverziteta u Zenici): Lokljanii Iz Bosne o BosniEnvera olakovia

51 Doc. dr. sc. Dijana Hadizuki (Fakultet humanistikihnauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru):Semiotika prostora u pripovijetkamaEnvera olakovia

55 Davor alat (knjievnik): Slika Boga, svijetai ovjeka u poemi Envera olakoviaStvaranje svijeta

58 Prof. dr. sc. Stijepo Mijovi Koan: Pogled naBiblijske prie XX. stoljea Envera olakovia

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi:67 U zasjenku Allahova vrta

68 Zlatan olakovi: Zbirke poezije nastaleu doba olakovievog najzrelijeg stvaralatva

69 Enver olakovi: Minijature

73 Enver olakovi: Haiku

75 Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

85 Enver olakovi: Bosni

96 Zlatan olakovi:Knjiga majci olakoviev testament

96 Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)


123 Doc. dr. sc. Amira Dervievi (Pedagoki fakultetUniverziteta u Bihau): Usmenoprozna linija uromanu Envera olakovia Legenda o Ali-pai

126 Mr. sc. Ajka Tiro Srebrenikovi:Likovi u romanu Legenda o Ali-pai

129 Mr. sc. Vildana Peenkovi (Pedagoki fakultetUniverziteta u Bihau): Refiguracija slikepatrijarhalne porodice u romanu

Legenda o Ali-pai

133 Prof. dr. sc. Amel Ali (Filozofski fakultet Univerzitetau Zenici): Identitet u strukturi odnosatradicionalne obitelji: Optika transgeneracijskogmodela na primjeru olakovievih pripovijetki

140 Mag. Marija Gavran: Vanost i vrsnostolakovieveZlatne knjige maarske poezije

142 Zagreb e dobiti ulicu Envera olakovia

BERIET RIJEI

144 Enver olakovi: Cvijee

Meunarodni znanstveni simpozij povodom 100. godinjiceroenja knjievnika Envera olakovia

8/13/2019 Behar br. 114

4/144

4 BEHAR 114


Ne kanim pisati romansiranu bio-grafiju svog pokojnog oca povodom 100.obljetnice njegova roenja, a jo manjese usuujem uputati u vrijednosneocjene njegova literarnog stvaralatva.Za takvo to sasvim sigurno nisam pro-fesionalno dorastao, a i inae smatramda djeca nikad ne mogu biti najbolji, pani sasvim vjerodostojni interpreti rada,talenta i svjetonazorskih opredjeljenjasvojih roditelja ak ni onda kada to

ine s vremenskom i emotivnom dis-tancom interesno neutralnih tumaa.

Moja je iskljuiva namjera u ovomosvrtu oteti zaboravu neke vane inje-nice iz ivota i rada Envera olakoviai portretirati svog nezaboravnog ocakao ovjeka u obiteljskoj atmosferi i ukontekstu ideoloko-politikih (ne)pri-lika zatiranja slobode kulturnog stva-ralatva u vrijeme vladavine KPJ/SKJna prostoru bive drave.

Prvo je potrebno zato da oni kojinisu poznavali Envera olakovia dobi-

ju iz prve ruke svjedoanstvo o njego-vom radu i svjetonazorskim poimanji-

ma u duhu kojim je odgajao nas djecu,to smatram vanim ve i zato jer je udosad objavljenim bio-bibliografskimcrticama sadrano previe mistifikaci-ja, netonosti i vrijednosnih predikatakoji nisu vjerodostojni, a ponekad su imaliciozni ili povrno dokumentiraniprikazi njegova ivota i knjievnogstvaralatva.

Drugi aspekt vano je izloiti ba-rem u skici, da bi suvremeni itatelji

olakovieve literature lake razumje-li kako je bilo mogue da njegovi roma-

Prilog za biografijuEnvera olakovia

Mr. sc. Esad olakovi

8/13/2019 Behar br. 114

5/144

ni, pripovijetke i ogromni pjesnikiopus nisu bili nimalo kontaminiraniokrutnom privatnom sudbinom umjet-nika koji je nakon 1945. g. bio doivot-no ekskomuniciran s kulturne scenekomunistikog reima, premda nikad

nije bio ni optuen ni osuen zbog bilokakvog zloinakog ili neprijateljskogdjelovanja spram naroda ili poretka, ni-ti je ikada koketirao a kamoli pripadaojavnim ili tajnim disidentskim sku-pinama intelektualaca u bivoj SFRJ ilimeu politikim emigrantima.

Roditelji i djetinjstvoEnver olakovi rodio se u Budim-

peti 27. svibnja 1913. g. kao prvo ijedino dijete iz braka Vejsil-bega ola-

kovia, podrijetlom iz Sarajeva, i natu-ralizirane Maarice Illone Mednansky,ija je plemika obitelj u maarskumetropolu doselila iz Slovake. Kao toje i inae zagonetno dokuiti kako izato se neki ljudi pronau, mimoilazeili rastaju, moe se jedino logiki pret-postaviti da je Vejsil-beg kao industri-jalac iz Bosne (bio je vlasnik i upravi-telj jedne od prvih industrijskih cigla-na u Sarajevu) imao poslovne razlogeesto putovati u Budimpetu, pa je ta-

ko nekom zgodom tamo upoznao svojubuduu suprugu. Kako djecu te okolno-sti ne zanimaju, a roditelji ih i ne eleoptereivati svojim emotivnim legiti-macijama, tako o toj temi ni moj pokoj-ni otac nije znao nita sasvim pouzda-no.

Iz autobiografskih zapisa i, sasvimeksplicite, iz Knjige majci moe sezakljuiti da je majka, osim prirodnevezanosti uz sina jedinca, imala i pre-sudan utjecaj na formiranje intelek-

tualnog, kulturolokog i vrijednosnogsustava Envera olakovia. Ali je istotako prilino izvjesno da je od oca nasli-jedio ne samo tradicionalni islamskisvjetonazor, nego i mnogo karakternihosobina, ponajprije principijelnost, ra-dinost, upornost, osjeaj drutvene od-govornosti i samopouzdanje u smisaovlastitog rada.

Illona Mednansky je vjerojatno uoima vlastite (dodue ekonomski pro-pale) baronske obitelji bilanfant teri-

ble kada je odluila zasnovati brak sprovincijalnim muslimanskim podu-

zetnikom, premda begovskog porijekla.Vejsil-beg ak nikada nije ovladao ma-arskim, a njegovo formalno obrazova-nje bilo je u svakom pogledu skromnijeod onog njegove izabranice koja je bilameu prvim damama ondanjeg gra-

anskog drutva Austrougarske mona-rhije koje su uope pohaale sveuili-ne studije, a svakako prva ena koja jena Sorboni studirala orijentalistiku ibranila disertaciju o poloaju ena uislamskom drutvu. Kako se povijestzna naaliti s drutvenim konvencija-ma i nasljednim statusnim privilegija-

ma, nekoliko godina kasnije, tj. nakonPrvog svjetskog rata, propasti KuKmonarhije i kratkotrajne Maarskesovjetske republike pod diktaturomBele Kuna, 1919. g. okolnost da je Illo-na bila supruga nerezidenta spasila jenekretnine obitelji Mednansky odnacionalizacije, kao to je utemeljenjeJugoslavije pod krunom Karaorevi-a oznailo, izmeu ostalog, poetak

propadanja tradicionalnih begovata uBiH, te su ciglane Vejsil-bega u tim

okolnostima dospjele pod dravnisekvestar, to je i bio razlog da se poet-kom 1923. g. obitelj olakovi preselilau Sarajevo.

Nulla dies sine linea

Iako od pisanja nije mogao ivjeti,on je ivio da pie i marljivo, potpunosamozatajno, naravno na utrb vlasti-tog stvaralatva valja naglasiti, ne ponarudbi nakladnika nego u najveojmjeri po vlastitu izboru prevodi ma-arsku i njemaku poeziju, koju je po-put nekog samozvanog kulturnog am-basadora tih knjievnosti, elio pribli-iti itateljima na naim prostorima.

Volumen rukopisne ostavtine im-presivan je. Obuhvaa preko tristo bib-

liografskih jedinica u rasponu od ciklu-sa europskog haikua i minijatura, dopoema i ciklusa pjesama epskih raz-mjera, te pripovijetki, novela, drama iromana. Nema skoro ni jedne knjie-vne forme u kojoj se nije okuao (prvi,tj. jedini sistematizirani prikaz prire-dio je i objavio u asopisu HAZU mojpokojni brat dr.sc. Zlatan olakovi1980. g.). Premda je pisao s lakoom,ostaje zagonetno kada je i kako stigaosve to napraviti. Svoje rukopise nije

cizelirao, nego ih je eventualno dotje-rao prilikom prijepisa na pisau mai-nu. Ali je zato znao utroiti dane i tje-dne razmiljanja, istraivakog rada ikonzultacija da pronae neku adekva-tnu rije, frazu ili idiom u duhu hrvat-skog jezika kojim bi najvjernije i naj-plastinije izrazio sadraj, melodiju ismislenost izvornika nekog prijevoda.Sjeam se, anegdotalno, kada je za pri-godu sveanog otvorenja renoviranezgrade Hrvatskog narodnog kazalita

u Zagrebu moj otac dobio posao da pri-redi libreto za praizvedbu WagnerovihMajstora pjevaa. On to nije shvatiosamo kao zanatski profesionalni zada-tak izrade kvalitetnog prepjeva, negoje danima traio od nae majke i NikeBareze, koji je dirigirao opernim an-samblom, da mu na klaviru sviraju pa -rtituru najkompliciranijih opernih dio-nica, kako bi izabrao one rijei koje bisolisti i zbor mogli najlake uskladiti smuziko-scenskim prizorom, a publika

razumjeti sukladno dramaturkomkontekstu opere. Kada je predstava

5BEHAR 114

Mr. sc. ESAD OLAKOVI

Prije nekoliko godina

kontaktirali su me iz

zagrebake idovske opine usvezi procedure imenovanja

Pravednikom meu narodima,

jer je tu inicijativu pokrenuo

Ameriki idovski kongres

povodom testamenta i

svjedoenja lanova jedne

sarajevske idovske obitelji

koja je za vrijeme Luburievih

racija 1944. g. i prije emigracije

u SAD nala utoite u kuiVejsil-bega olakovia, to je i

za njegovu obitelj moglo biti

pogibeljno u doba

bjesomunog Holokausta.

Toliko o budalatinama onih

knjievno-povijesnih kritiara

koji uz Envera olakovia i

njegova djela nastoje vezati

objedu o njegovoj prikrivenoj

proustakoj orijentaciji.

8/13/2019 Behar br. 114

6/144

6 BEHAR 114


konano bila izvedena kao kulturni dogaajpar excellence,ispostavilo se da je, eto, tehnikom omakom na plakatima iu divot izdanju broure povodom praizvedbe opere i jubilar-ne godinjice obnovljenog HNK zaboravljeno navesti tko jebio autor libreta, ali su zato, osim solista i lanova ansam-bla, bili navedeni svi, pa i tehniki realizatori predstave.

Taj propust nije bio sluajnost i, znajui duh vremenakada se to i dogodilo (1969. g.), moe se razumjeti i zato setako moralo dogoditi. Puno je tee razumjeti zato i etrde-set godina nakon smrti Envera olakovia njegovo djelo jouvijek prati neki zloduh zaborava i nezainteresiranosti knji-evne kritike i kulturnih poslenika podjednako u RH kaoi u suvremenoj BiH. Jo se iz dananje perspektive moenekako razumjeti to ne znai i opravdati kako je i zatoposlijeratna komunistika agitpropaganda u znaku angai-rane knjievnosti Envera olakovia smatrala potencijalnoopasnim graanskim elementom tzv. sumnjive, (itaj:nezavisne) inteligencije, premda on u politikom smislu nije

bio nikakav faktotum, niti pritajeni, a kamoli djelatno opa-sni disident ili pripadnik kakve revizionistike konspiracije.Za razliku od mnogih drugih intelektualaca svoje generaci-je, koji su razvili zauujuu sposobnost ideoloke mimikri-

je i koji su se s nevjerojatnom lakoom odrekli neugodnihepizoda svojih politikih biografija ili ranih radova za vri-jeme NDH i faistikog terora u podruju kulture i zato subili amnestirani ili ak kao konvertiti unovaeni u komuni-stiku avangardu kulturnih radnika Enver olakovi nijedoista imao ni razloga, a ni potrebe traiti bilo kakvu reha-

bilitaciju. Moda ba zato to je bio potpuno bezopasan inespreman da pravi loe kompromise s vlastitom savjeujer se ni kao graanin ni kao knjievnik ni za to nije osje-ao krivim, ni pred Bogom ni pred suvremenicima. Meu-tim, bio je stigmatiziran, zaboravljen i marginaliziran kaoautorska pojava u okvirima hrvatske i bosanskohercegova-ke knjievnosti XX. stoljea.

Ipak, na jedan sasvim opak i misteriozan nain, politikai policija stalno su se upletali u njegov profesionalni i gra-anski ivot. Usprkos tome to nije bio ni optuen ni osui-van za bilo kakvo kazneno djelo, prvu putovnicu dobio je tek1968. g., a kada je Hrvatski dravni arhiv omoguio istrai-

vaima i zainteresiranim osobama uvid u djelomino otvore-ne arhive Slube unutranje dravne bezbjednosti (nekada-nja UDBA), zanimalo me da ex post pokuam izviditi natom neugodnom izvoru nae nedavne stvarnosti ima li

Vejsil-beg olakovi, 1909., SarajevoIlona Mednyanszky, Budimpeta, oko 1900.

8/13/2019 Behar br. 114

7/144

kakvih zapisa i to je bio njihov inkri-minirajui sadraj. Tamo sam doistapronaao tridesetak mikrofilmiranihautentinih zapisnika s rutinskih sas-luanja koje su sastavili uglavnom po-lupismeni isljednici, a nekoliko doku-

menata odnosi se na prekrajne prija-ve protiv mog djeda Vejsila olakovia,kojega je neki kondukter u vlaku zaBeograd prijavio nakon uvoenja e-stojanuarske diktature zbog klevetanjaNj. Kr. Velianstva i verbalnog zaziva-nja propasti Kraljevine Jugoslavije.Meutim, osim to su dotini istraite-lji u zapisnicma sasluanja uzeli sebislobodu iznositi vlastite procjene kara-ktera ispitanika poneke ak i objekti-vne iz tog izvora nisam pronaao

ama ba nita supstancijalno vrijednoili stvarno optuujue. Postojale su ob-jektivno samo dvije metafizike hipote-ke. Prva se odnosila na diplomatskistatus Envera olakovia u ulozi ata-ea za kulturu pri veleposlanstvuNDH u Maarskoj 1945. g., a druga jebila vezana uz njegovo graansko ipolitiko opredjeljenje u smislu hrvat-skog dravljanstva i kulturnog identi-teta hrvatskog knjievnog jezika.

Ovo posljednje pitanje, naravno ne

u lingvistikom smislu, bilo je delikat-no u cijeloj poslijeratnoj povijestiSFRJ, jer se vezivalo uz nacionalniidentitet i kulturnu samobitnost naro-da i narodnosti na podruju bive dra-ve i utoliko ugroavalo propaganduideologije bratstva i jedinstva - osobitona relaciji hrvatsko-srpski, srpsko-hrvatski, odnosno hrvatski ili srpski ivice versa. Dakle, neoprostivi grijehmog oca bio je taj to se otvoreno dekla-rirao kao hrvatski pisac, tovie i kao

potpisnik Deklaracije o hrvatskomknjievnom jeziku, i kao jedan od ute-meljitelja i lanova redakcija knjie-vnih asopisa Maruli i Hrvatskiknjievni list, koji su kasnije oznaenikao subverzivni elementi nacionalisti-ke euforije tzv. Hrvatskog proljea1971. g. Politiki bezazlen kakav je doi-sta bio, Enver olakovi imao je gra-anske hrabrosti meu prvima pridru-iti se ovim spontanim inicijativamahrvatskih intelektualaca, ali njegov

motiv bio je iskljuivo taj to se naivnonadao da e napokon moi negdje

objavljivati svoju literaturu.Doista, nakon 1945. g. politike

okolnosti uvijek su se na najrigidniji

nain ispreplitale sa ivotom Enveraolakovia. Kada je Miroslav Krlea

sebi uzeo u zadatak da ustroji Jugosla-venski leksikografski zavod i prionuoposlu sistematiziranja enciklopedijskegrae iz dalje i suvremene povijesti,meu inima pozvao je i mog oca dabude redaktor za bibliografske jedinice

vezane uz utjecaj maarske knjievno-sti i kulture na prostorima bive dra-ve i da usput (zapravo primarno) ano-nimno prevodi na hrvatski romane ipublicistike radove njegova i Titovaintimusa, maarskog revolucionara ivisokopozicioniranog partijskog lanaondanjeg polit-biroa Ervina inka,koji je za ivota slabo govorio hrvatski,ali je imao arku ambiciju da budezapamen kao bilingvalni pisac. Krleaje poznavao mog oca i izuzetno cijenio

njegov knjievni rad, a jo vie njegovuerudiciju. Napokon, ili prije svega,ambiciozan i cjeloivotni plan djelatno-sti matinog leksikografskog zavoda oni nije mogao zapoeti regrutirajuisamo provjerene partijske kadrove,nego je morao zvati na suradnju irikrug intelektualaca. Meutim, kada jenakon rezolucije Informbiroa i razlazas Rankoviem, jedan od prigovora kon-tra Krlee bio i taj, da se u JLZ okruiosumnjivim graanskim elementima,

poput Mate Ujevia, Envera olakovi-a et al. Krlea se podvinuo partijskojdisciplini, ostao lan CK SKJ i nastaviose voziti u dravnom mercedesu, ali suotkazom dravne slube (druge tadnije moglo ni biti) ceh platili sumnjiviintelektualci iz njegova zavoda. Ukrat-ko, nakon 1950. g. Enver olakovi vienije mogao dobiti nikakvo zaposlenje, azbog opisanog incidenta ostao je trajnonepoudan i potencijalno opasan politi-ki element. Istini za volju, sve da je i

htio, Krlea po svoj prilici ne bi mogaospasiti ni mog oca, ni mnoge drugesuvremenike iz kruga svojih suradni-ka, bez da se izloi opasnosti da i samzavri na Golom otoku ili kakvoj nje-nijoj izolaciji iz javnog ivota.

Osim reenog, jedan od formalnihprigovora glede zaposlenja mog oca uredakciji JLZ bio je i taj, da on nemadiplomu profesora matematike i fizike,iako je u tom statusu bio primljen uradni odnos. Doista, moj otac tu diplo-

mu nije imao jer se, prema njegovukazivanju, taj papir izgubio u paleu

7BEHAR 114


Ilona Mednyanszky-olakovi i Vejsil-begolakovi sa sinom Enverom, Sarajevo, 1920.

Iz autobiografskih zapisa i,

sasvim eksplicite, iz Knjige

majci moe se zakljuiti da je

majka, osim prirodnevezanosti uz sina jedinca,

imala i presudan utjecaj na

formiranje intelektualnog,

kulturolokog i vrijednosnog

sustava Envera olakovia. Ali

je isto tako prilino izvjesno da

je od oca naslijedio ne samo

tradicionalni islamski

svjetonazor, nego i mnogo

karakternih osobina,ponajprije principijelnost,

radinost, upornost, osjeaj

drutvene odgovornosti i

samopouzdanje u smisao

vlastitog rada.

8/13/2019 Behar br. 114

8/144

obiteljske kue u Sarajevu, a ionako sene bi mogao nostrificirati jer je steenna Politehnikoj koli u Budimpeti. Jeli doista tamo diplomirao ili nije, neva-no je, jer bio je izvrstan matematiar,a nakon to je izgubio mogunost da

dobije dravnu slubu u bilo kojem svo -jstvu, na obiteljski dom u Martievojulici u Zagrebu postao je prava malaprivatna akademija koju su pohaali isrednjokolci i studenti strojarstva,elektrotehnike ili PMF-a. Poto je ma -tematiku i fiziku volio ba kao i poeziju,njegove instrukcije dole su na glas kaonajbolje u Zagrebu, a skripte koje je mojotac priredio kao repetitorij za uenikei studente cirkulirale su kao najtraeni-je gradivo. Kasnije, kad je moj otac zav-

rio i studij povijesti na Zagrebakomfilozofskom fakultetu, sjeam se njego-ve izjave da bi volio napisati povijestmatematike kao gradivo s pedagokomsvrhom lakeg razumijevanja te funda-mentalne znanosti. Za njega je mate-matika bila i strast i ljubav i znanje,ba kao i poezija, i zato je na najjedno-stavniji nain znao kako svojim kolar-cima prenijeti to znanje, alate izraunai zadovoljstvo razumijevanja svih pos-tupaka i formula u rjeavanju zadata-

ka. Usmenom predajom generacija za-dovoljnih studenata, ali i njihovih pro-fesora, on je postao neka vrsta instituci-je za vrhunske instrukcije iz matemati-ke i fizike, a od toga je i ivio, premda jei mnogim siromanim studentima radodavao podukupro bono.

Osim ovih predmeta, u naoj malojprivatnoj koli bilo je i uenika koji sutrebali instrukcije iz latinskog, povije-sti, nacrtne geometrije, statistike ilihrvatskog jezika. Po savjet ili radi pro-

vjere nekih vlastitih istraivako-znan-stvenih dilema k mom ocu su dolazilimnogi mladi ljudi, iji autorski ugled

ili akademska karijera su bili tada ufazi etabliranja u raznim prirodoslov-nim ili humanistikim disciplinama. Imeu danas ivuim akademicima imaonih koji su znali na ogled i sugestijudonositi mom ocu svoje znanstvene iliknjievne radove, jer su cijenili njegovomiljenje i besplatni konzalting. A,kako i ne bi, kad su redoviti lanovi

kruoka obitelji olakovi u to vrijemebili najistaknutiji intelektualci i umjet-nici iz kruga knjievnosti, muzike, liko-vne umjetnosti i kulture. Primjerice,meu kunim prijateljima bili su:Vesna Parun, Mak Dizdar, Nusret Idri-zovi, Vladimir Kranjevi, Vanja Sut-li, Slavko Jei, Nerkez Smailagi,Aleksandar Hondl, Rudolf Matz, Kse-nija Kantozzi, Frane imunovi, Jero-lim Mie, Melita Lorkovi, JuricaMurai, Mladen Raukar, Toma Proev,

Truda Reich, Milivoj Slaviek, NikaBareza, Enes engi, Marijan Matko-vi - da se prisjetim samo nekih.

Enver je bio izuzetno komunikati-van, obazrivo neposredan i izrazitoempatian sugovornik. Iako je bio ho-dajua enciklopedija, nikad se nije raz-metao svojim znanjem i razumijeva-njem u toliko razliitih podruja. Po-tujui svakog, nije se dao impresionira-ti formalnim titulama i poloajnimautoritetima, ali je znao cijeniti tue

svjetonazore i argumente i bio izuzetnokoncilijantan spram njemu tuim sta-vovima. U ophoenju s ljudima bio jestrpljiv slua i naroito je nastojaonikoga ne povrijediti. Iako je imao crtuneke staromodne plemenitake otmje-nosti u smislu samosvijesti o vlastitomporijeklu i osjeaju drutvene odgovor-nosti, u komunikaciji nije mario za for-malnu graansku uljudnost. Ne moguse sjetiti da je ikada u ivotu izgovoriopsovku, ak niti govorio povienim to -

nom, a vulgarni izrazi ionako nisu bilidio njegova vokabulara. Volio se izraa-vati u slikama i duhovitim ivopisnimmetaforama, esto i retorikim pitanji-ma ako se radilo o metafizikim kon-verzacijama, ali je isto tako znao bitinedvosmisleno jasan i matematiki ko -ncizan kada se oko nekog pitanja trai-lo njegovo miljenje ili konkretan odgo-vor. Kao to je majstorski vladaoperom, bio je i apsolutni vladar izgovo-renih rijei. ak i kada je sudjelovao u

raspravama koje podrazumijevaju oz-biljnost ili vii stupanj emocionalne os-

8 BEHAR 114


Enver olakovi kao gimnazijalac,Sarajevo, oko 1928.

Stella Podvinec-olakovi, 1946., Zagreb

Kada je, nakon rezolucije Informbiroa i razlaza s Rankoviem, jedan

od prigovora kontra Krlee bio i taj, da se u JLZ okruio sumnjivim

graanskim elementima, poput Mate Ujevia, Envera olakovia et

al., Krlea se podvinuo partijskoj disciplini, ostao lan CK SKJ i

nastavio se voziti u dravnom mercedesu, ali su otkazom dravne

slube (druge tad nije moglo ni biti) ceh platili sumnjivi intelektualci

iz njegova zavoda. Ukratko, nakon 1950. g. Enver olakovi vie nijemogao dobiti nikakvo zaposlenje.

8/13/2019 Behar br. 114

9/144

jetljivosti, njegov govor se doimao kaoda ita netom napisani tekst. Rijei bijednostavno tekle kao moni vodopadiz vrela misli i autentine senzacijedoivljaja. Kada bi u krugu prijateljaitao svoje pjesme ili fragmente eseja

a nerado se producirao bio je uitakne samo sluati melodiju recitacije,nego i doivjeti interpretaciju autorakoji vlastiti tekst prezentira kao da gaprvi put susree, skoro kao da ita tuedjelo na nekoj veeri poezije ili zapubliku radioemisija u kasnim nonimterminima.

Za mene i one koji su ga izbliza poz-navali i voljeli, Enver olakovi je bioponajprije roeni pjesnik. Opus kojiobuhvaa preko tri tisue sauvanih

pjesama toliko je raznovrstan, da ga jeteko klasificirati u neku od tipinihkategorija poezije. U malo rijei kazatipuno nije samo stvar ekonomike voka-bulara i stila pisanja, nego podrazumi-jeva mo duhovnosti, osjeajnosti i eti-nosti. Premda je imao apsolutno istan-an osjeaj za metriku i znaenje ritmau svim formama poezije, njegove pje-sme u najveoj su mjeri osloboene dis-cipline sloga i zato su puno prijemljivi-je za intimno itanje nego za recitira-

nje. Bilo da su potpuno kratke poputonih iz ciklusa Evropski haiku iz1960-ih godina ili poeme epskih raz-mjera poput Stvaranja svijeta iliBiblijskih pria XX. stoljea, njegovepjesme kao da namjerno ne ele bitidopadljive za sluanje, nego radije poti-cajne za itanje, razmiljanje i intimnisvijet doivljaja. Tematski opseg, osimBosne, kojoj je posveeno oko etvrti-ne volumena rukopisa, kree se u ras-ponu od egzistencijalnih briga svakod-

nevice obinog ovjeka, do prvih i pos-ljednjih pitanja filozofske antropologi-je. Sasvim rijetko dozvolio si je da unekim od autoportretskih pjesamaizrazi vlastite brige i oiljke osobnogivotnog iskustva (imao je obiaj da sv-ake godine na Silvestrovo napie pje-smu kojom bi ispratio staru i doekaoNovu godinu, a i one su vie dokumen-tarne nego autobiografske). Veina o-lakovievih pjesama ostavlja dojamkao da su pale s neba poput rose ili ki-

e, a poneke uz grmljavinu boanskiholuja. Neke, osobito one vezane uz Bo-

snu i sudbinu Bonjaka, toliko su sna-ne da imaju doseg najljepih patriot-skih himni izniklih iz samog duha ibia naroda, a ne iz umjetnike tvorbepjesnika. Ljepota i bogatstvo te lirike jeu autentinosti nadahnua, jednosta-

vnosti i kristalnoj jasnoi izriaja iporuka koje ne ciljaju samo na intelek-tualnu razinu razumijevanja, negotrae i pogaaju i srce i duu onih zbogkojih su pjesme nastale. Ako su inspi-rirane povijesnim motivima ili legen-darnim narodnim predanjem, ondaone ne zvue samo kao jeka pradavnihzbivanja otrgnutih zaboravu, ve eleosnaiti suvremenike da uvaju najbo-lju tradiciju kulturne samobitnosti i sponosom ostanu svoji na svome. Takve

su, primjerice, pjesme Bosni, erze-lezu Ale, Ovim je kamenim ploamai mnoge druge posveene Bosni, kojezvue kao da su same od sebe nastale,odnosno djeluju izvanvremenski i takokao da ih je sluajno zapisao Enverolakovi, a da on to nije uinio, prijeili kasnije netko drugi bi ih morao pre-poznati i ugraditi u mozaik bonjakekulturne batine, jer su od tamo dolei tamo zbiljski pripadaju.

Za razliku od veine umjetnika koje

ivot esto ba ne mazi, ali im zato oko-lina tolerira boemtinu i oprata

ekstravaganciju ili bijeg u opijate, mojotac nikada nije ostavljao dojam neshv-aene veliine ili ovjeka kome je ui-njena teka nepravda. Bio je pjesnikljubavi, a ne mizantrop, i naivno je htiovjerovati da je ponaanje onih koji su

mu zagoravali ivot vie proizvodnevolja u kojima su se i sami nali, jerje u zadanim okvirima politike indok-trinacije bilo teko sauvati vlastitiintegritet. Vlastiti ego ionako je od naj-ranijeg djetinjstva znao obuzdavati, jerje ve kao mladi spoznao uzaludnostnastojanja da se u kovitlacu revolucijai svjetskih ratova sprijei erozija mora-la i ekonomsko propadanje itavih soci-jalnih klasa, a kada je njegov roman-prvijenac Legenda o Ali-pai, kojeg je

napisao s nepunih 30 godina, ovjenannagradom Matice Hrvatske kao naj-bolje literarno djelo 1944. g. bio doe-kan superlativnim knjievnim recenzi-jama i odmah postao jednom od naji-tanijih i najtraenijih knjiga doivioje i svojih pet minuta slave.

Naravno da mu je kao autoru topriznanje godilo, a po svemu sudei,znailo mu je podjednako i kao privat-na poruka ocu, koji bi, da je mogaoutjecati, radije vidio svog sina kao

nasljednika u voenju ciglane i obitelj-skog imanja, nego kao ovjeka od perakoji se kree u oblacima fantazije. UKnjizi majci, pisanoj takoer tih rat-nih godina, nastala je i monodramaSud razuma, u kojoj Enver olakovisebe razdvaja na ovjeka baenog usvemir i onog astralnog, koji je od tamoupravo doao da kao umjetnik svojimsuvremenicima rasvijetli put k imagi-narnom svijetu dobrote, ljubavi i uni-verzalne skladnosti. Iz tog je najintim-

nijeg tiva posve jasno da ni jedan nidrugi Enver olakovi nisu mogli bitiastohlepni ili gramzivi za novcem imoi i da su oba mnogo prije francu-skih egzistencijalista raskrstili s bloc-hovskom dilemom imati ili biti, i tone samo na razini filozofsko-antropolo-ke apstrakcije, nego i na razini sasvimpragmatinih izazova karijere ili dru-tvenih poloaja. Pjesnik olakovi jeznao da se kao ovjek ne moe istovre-meno druiti s Mammonom i muzama.

Inspiracija za pisanje Legende o Ali-pai usred ratnog vihora 1942./43.

9BEHAR 114


Enver olakovi, 1935., Sarajevo

8/13/2019 Behar br. 114

10/144

sigurno nije bila karijeristika, niti jemotiv nastanka tog djela mogla bitiliterarna nagrada ili osobno samodo-kazivanje autora. Isto kao to je upo-mo zvao legendarnog junaka erzele-za Alu da spasi Bosnu i jadnu raju,

tako je i Legenda u sutini dubokoantiratni roman koji nije mogao nasta-ti u radionici salonskog intelektualca,nego je stvoren kao izraz uasnutostinad sudbinom svog naroda i putokazspasa ili barem utjeha za nedune inemone ljude zahvaene mrnjom,indoktrinacijom i karnevalom destruk-tivne energije geopolitikih igara. U tojsvjetlosti ne moe nikako biti sluaj-nost da je Legenda o Ali-pai za vrije-me brutalne opsade Sarajeva i nedav-

nog rata u BiH opet uskrsnula kaonajitaniji i najomiljeniji roman kojizrcali najbolju tradiciju irine i kultur-ne samobitnosti bonjakog duha, sas -vim nezavisno o prolaznim povijesnimperipetijama dravno-pravnih okvirasuivota pripadnika razliitih naroda ivjera. I opet se pokazalo koliko je veli-ka i izvanvremenska mo Rijei koja,dodue, ne moe zaustaviti krvarenje ibratoubilake ratove, ali zato - bolje ne-go ita drugo - moe itekako bodriti

ljude da moralno uspravni izdre iustraju u borbi i ljubavi za svoju domo-vinu i slobodu. Pjesme koje su nastaletijekom Drugog svjetskog rata, a objav-ljene tek 2000. g. u knjizi Bosni, naj-bolje dokumentiraju ovu tezu, a kadaih ovjek ita, ima dojam kao da sunapisane juer, a ne prije sedamdese-tak godina.

SlomU vrijeme kada je zavravao ruko-

pis Legende o Ali-pai, a meu mla-im sarajevskim piscima imao ve eta-bliran poloaj kao autor nekolikodrama i lan redakcija kulturnih aso-pisa, silno ga je pogodila vijest da jenjegova zarunica, zbog tekog iva-nog sloma i nepopravljivog duevnogporemeaja, morala biti hospitalizira-na s dijagnozom koja nije davala izgle-de da e se njezino stanje ikada nor-malizirati. To je i bio jedan od privat-nih razloga da odlui napustiti Saraje-

vo i da koncem 1944. g. prihvati funk-ciju kulturnog ataea veleposlanstva

NDH u Maarskoj kako bi se u Budim-peti posvetio stvaranju mostova kul-turne suradnje. Meutim, koncem istegodine tamo mu stie vijest da su nje-govi roditelji stradali u pogibiji skoro300 civila koji su potraili zaklon u

sarajevskom gradskom sklonitu nakoje je pao neki od projektila to su ihsavezniki bombarderi bacili na Sara-jevo kada je ve bilo sasvim izvjesno daje rat u BiH okonan.

Usprkos razboritim upozorenjimaprijatelja Hamida Dizdara da se ne iz-lae opasnosti i ne dolazi u Sarajevo uokolnostima kada su partizanski Naro-dno-oslobodilaki odbor i nova revolu-cionarna vlast ve poeli provoditirevandikacijske mjere i istrage protiv

stvarnih i suspektnih kolaboracionistai narodnih neprijatelja, dakle u vrije-me kada se ve poinje formirati duga-ka povorka prema Bleiburgu, Enverolakovi kree put Sarajeva s namje-rom da se dostojno oprosti s pokojnim

roditeljima i uz ogromnu grinju savje-sti, koja ga je doivotno pratila, da je zataj tragini dogaaj bio sukrivac jer je,predostronosti radi, svoje roditeljeuporno nagovarao da u sluajevimazranih uzbuna potrae zaklon u sigur-nosti sklonita radije nego da fatalisti-ki ravnoduno ostaju kod kue ili naotvorenom prostoru (to su oiglednoee prakticirali). Dizdarovo upozore-nje obistinilo se i tako je Enver olako-vi uskoro po dolasku u Sarajevo bio

uhapen i, s kvalifikacijom sumnjivoglana diplomatskog kora NDH, nakonnekolko tjedana internacije bio trans-feriran u istrani zatvor u Zagrebu. Tuprovodi nekoliko mjeseci teke i ivotnoopasne neizvjesnosti, da bi tek ondakada je nastupila amnestija za onepolitike zatvorenike koji sasvim sigur-no nisu okrvarili ruke ili indirektnosudjelovali u zloinima ustakog rei-ma, dobio status slobodnog graaninauz obvezno javljanje na periodine

informativne razgovore s nadlenimisljednicima SDB-a, kasnije SUP-a. Teneugodne konverzacije pratile su gakao runa sjena sve do 1973. g. i uvijekse njegovo ime provlailo kroz registrenepostojeih Crnih ili Bijelih knjigai povjerljivih partijskih biltena o sum-njivim intelektualcima kojima je, zasvaki sluaj, trebala biti uskraenasvaka mogunost javnog djelovanja, au iznimno opasnim primjerima, imogunost dravne slube i slobode

kretanja.Dakle, jedini crimen ili grijeh

Envera olakovia i formalni razlognjegova cjeloivotnog stigmatiziranjabio je taj, to je pod sam kraj rata epi-zodno sudjelovao u diplomatskoj misijipropale drave i to se dosljedno dekla-rirao kao Hrvat muslimanske vjeroi-spovijesti, premda se i po mjestu roe-nja i po obiteljskom podrijetlu mogaojednako tako politiki legitimirati kaoMaar ili Europljanin islamske konfe-

sije. Postojali su i neformalni, modaak i vaniji razlozi njegovog iskljue-

10 BEHAR 114


Enver i Stella olakovi u etnji sa sinomEsadom, Zagreb, 1953.

Ne moe nikako biti sluajnost

da je Legenda o Ali-pai za

vrijeme brutalne opsade

Sarajeva i nedavnog rata u BiH

opet uskrsnula kao

najitaniji i najomiljeniji

roman koji zrcali najbolju

tradiciju irine i kulturne

samobitnosti bonjakog

duha, sasvim nezavisno o

prolaznim povijesnim

peripetijama dravno-pravnih

okvira suivota pripadnika

razliitih naroda i vjera.

8/13/2019 Behar br. 114

11/144

nja iz javnog ivota, o kojima, naravno,iz dananje perspektive analitiarimogu tek spekulirati. Jedan je biovezan uz samo ime i prezime, jer je nje-gov vrnjak Rodoljub olakovi, revo-lucionar, bliski Titov suradnik i visokidravni dunosnik, takoer bio i istak-

nuti srpski knjievnik, dodue poznati-ji kao prevoditelj Marxova Kapitalanego po svojim posljeratnim partizan-skim pripovjetkama. Ali, u maloj zem-lji bilo bi pretijesno za dva istoimenaknjievnika, iako je samo jedan od njihstvarao beletristiku, dok se drugi bavioangairanom literaturom. Nadalje,razlog je mogao biti i taj, da se nesme-tano nacionalizira obiteljska imovinapreostala nakon pogibije roditelja En-vera olakovia to je temeljito i spr-

ovedeno, jer konfiskacija ipak nijemogla biti uinjena poto nitko od obi-telji olakovi nije bio kolaboracionist.Suprotno tome, prije nekoliko godinakontaktirali su me iz zagrebakeidovske opine u svezi procedure ime-novanja Pravednikom meu narodima,jer je tu inicijativu pokrenuo Amerikiidovski kongres povodom testamentai svjedoenja lanova jedne sarajevskeidovske obitelji koja je za vrijemeLuburievih racija 1944. g. i prije emi-

gracije u SAD nala utoite u kuiVejsil-bega olakovia, to je i za njego-

vu obitelj moglo biti pogibeljno u dobabjesomunog Holokausta. Toliko obudalatinama onih knjievno-povije-snih kritiara koji uz Envera olakovi-a i njegova djela nastoje vezati objeduo njegovoj prikrivenoj proustakoj ori-jentaciji, ako ve ne i pripadnosti tomzloinakom reimu.

Maarsku je volio i osjeao kaosvoju civilizacijsku domovinu, a Bosnuje volio kao svoju izvornu duhovnu do-movinu. Meutim, stradao je i patiozbog hrvatstva, a ne zbog recimo islamskog fundamentalizma ili kontra-revolucionarne djelatnosti. Iako se nijepridravao strogih vjerskih rituala udamiju bi iao samo za Bajram istin-ski je vjerovao u mo islama kao povez-nice univerzalnog etikog habitusa isvjetovne odgovornosti svakog sljedbe-nika Muhammedova i sukladno tomeivio svoj ivot. Smatrao je da vjera nestanuje u bogomolji i prakticiranju re-ligioznih rituala, nego da je ima ili ne-ma u srcima, duama i postupcimapoklonika.

Pogled unaprijedPovijesne nepravde i okrutne ivot-

ne okolnosti ionako se ne moguex postispraviti. Uostalom, Envera olakoviase i ne treba rehabilitirati ili pred bilokime braniti ni zbog stvarnog ni zbog

verbalnog delikta. Ali, zato se moe itreba otkriti riznica njegove rukopi-sne ostavtine koja je nadivjela auto-ra Legende o Ali-pai i koja sigurnosadri elemente antologijske vrijedno-sti bez kojih bi mozaik kulturne bati-ne u podruju hrvatske, bonjake, pa imaarske knjievnosti XX. stoljeaostao nepotpun.

Nadam se da e netom odran me-unarodni simpozij o stvaralatvuEnvera olakovia otvoriti novo pogla-vlje istraivake radoznalosti posleni-ka struke i knjievnosti, s konanimciljem da se knjievno-kritiki valorizi-ra njegova cjelokupna rukopisna ostav-tina. Naznake interesa, barem u kru-govima struke, za to postoje. Premdarukopise valja repatrirati (moj pokojnibrat dr. sc. Zlatan olakovi posvetio jedobar dio ivota da radi na njima i zatoih ponio u Ameriku, gdje su i danas uposjedu njegove obitelji), velika riznicaautentinih rukopisa poezije pohranje-na je u arhivi Razreda za knjievnost iteatrologiju pri HAZU i dostupna je zaprouavanje. Volio bih doivjeti da seprilike u nakladnikoj djelatnosti nanaim prostorima poprave, barem utolikoj mjeri da se uz potporu kultur-nih institucija RH i BiH ostvari zami-sao objavljivanja kritikog izdanja iza-branih djela mog pokojnog oca.

11BEHAR 114


Stella i Enver olakovi, Zagreb, 1974.

Ne mogu se sjetiti da je ikada u

ivotu izgovorio psovku, ak

niti govorio povienim tonom,

a vulgarni izrazi ionako nisu

bili dio njegova vokabulara.

Volio se izraavati u slikama iduhovitim ivopisnim

metaforama, esto i retorikim

pitanjima ako se radilo o

metafizikim konverzacijama,

ali je isto tako znao biti

nedvosmisleno jasan i

matematiki koncizan kada se

oko nekog pitanja trailo

njegovo miljenje ili konkretan

odgovor.

8/13/2019 Behar br. 114

12/144

Potovani uesnici Meunarodnognaunog simpozija koji se odrava po-vodom stogodinjice roenja knjiev-nika Envera olakovia, predsjednieDrutva hrvatskih knjievnika gospo-dine Boidare Petrau, predsjednieKulturnog drutva Bonjaka Hrvat-ske Preporod gospodine Senade Na-niu, kao i svi zainteresovani za knji-evni opus i doprinos Envera olakovi-a koji ste se danas ovdje okupili svevas srdano pozdravljam, sretan to

ste se odazvali u ovom malom, ali, vje-rujem, izabranom skupu!

Takoer mi je drago to moguustvrditi (a na to e, vjerujem, uka-zati i ovaj simpozij), da prijem Enve-ra olakovia u dvije i ak tri ili eti-ri knjievnosti: bosanskohercegova-ku, bonjaku, hrvatsku, ali i maar-sku, kao i recepcija njegova djela jonisu zavreni, i bit e, takoer vjeru-jem u to, jo vie nadahnuta novimotkriima i naunom knjievnohis-torijskom i kritikom podrkom, tove dokazuje i ovaj skup.

olakovi je jednostavno knjiev-nik koji ima viestruki status, kao

uostalom i niz drugih naih knjievni-ka. Neki od njih su se ostvarivali iknjievno izgraivali u Hrvatskoj, gdjesu kao i olakovi proveli i jo uvijekprovode svoj radni i ivotni vijek kaouglednici koji su u svoja djela bez pote-koa ugraivali jezikostilske, sadr-ajne i etno-historijske ornamentebosanskog miljea, djelujui tako kaouzorno izgraeni most izmeu naihkulturnih batina i savremenosti. Utom smislu, olakovi je naprosto knji-

evnik koji je zaduio nekoliko vrloznaajnih i prepoznatljivih kultura na

12 BEHAR 114


Mr. Salmir Kaplan, ministar kulture i sporta Federacije BiH

Pozdravni govorministra kulture i sporta Federacije BiH

olakovi je naprosto meu nama kao dobri duh naih zajednikih knjievnosti, tim prije to on nije

tek hrvatski ogranak bonjake knjievnosti, niti bonjaki ogranak hrvatske, ve podjednako

participira u iskustvima obje ove knjievnosti, kao to u njima i egzistira.

8/13/2019 Behar br. 114

13/144

Balkanu i Evropi dajui svoj obolonome to su ponajbolje iznjedrile ju-noslavenske knjievnosti. Mogli bismorei da su sve te knjievnosti nepotpu-ne bez uvida u knjievnu linost Enve-ra olakovia.

Za ovog vrlog knjievnika jednosta-vno ne postoje geografske i civilizacij-ske koordinate na knjievnoj ljestvici,koje s lahkoom brie i prelazi, a opet jerije o autoru koji je vrsto vezan za tlosvoga porijekla i bivanja, za Bosnu,Maarsku, kao i Hrvatsku. Potrebno jeistai i to da je olakovi poetski znaoobraditi sakrosanktne vrijednosti isla-mske i kransko-katolike duhovno-sti, kao i nacionalne vrijednosti razlii-tih kultura na ljudski dostojanstvennain kroz sistematizaciju vlastitog po-etskog iskustva, naprimjer u Biblijs-kim priama. Rije je, dakle, o poets-ko-proznoj kozmogoniji koja u prviplan istie ivotne pulsacije za sva vre-mena. I upravo su fantazije i folklorispunili i roman Legenda o Ali-pai,za koji su knjievni historiari ustvrdi-li da je rije o jednom od naih najboljihromana objavljenih za vrijeme Drugogsvjetskog rata, romanu u kojem dolazi

do izraaja iskustvo islamskog koloritau pretapanju s multikulturalnom i mu-ltikonfesionalnom Bosnom.

Kao viejeziki pisac, koji je pisaona bosanskom i hrvatskom, kao i namaarskom, ali i njemakom jeziku, uskladu s karakterom onodobnog pisa-nja, mogao je iz Bosne, Hrvatske iliBudimpete (gdje je roen) s distanceobuhvatiti i sintetizirati toliko kultu-roloki razliite, a opet povijesno bli-

ske sredine koje je jo jednom u duho-vno-knjievnom smislu bremenitasadraja obnavljao. Sada, u naedoba, to je napokon prepoznato kaonepromjenjiva vrijednost i lino mis-lim da e to i ovaj simpozij dokazati.

Ne, dakle, neku duhovno-entitetskurasutost, ve, naprotiv, koherencijuonog to je bitno i esencijalno za svenas. Nadam se da emo na taj nainjo jednom dubinski afirmirati one vri-jednosti koje podrazumijevaju humanozajednitvo. Jer, olakovi je naprostomeu nama kao dobri duh naihzajednikih knjievnosti, tim prije toon nije tek hrvatski ogranak bonja-ke knjievnosti, niti bonjaki ogra-nak hrvatske, ve podjednako partici-pira u iskustvima obje ove knji -evnosti, kao to u njima i egzistira.

Nadam se, takoer, da e ovim sim-pozijem jo jednom biti sastavljenavjerodostojna i vie nego mozaina sli -ka ovog nezaobilaznog knjievnika,koja e biti okrenuta novim konteksti-ma i kriterijima, i da se pritom nitanee izgubiti iz vida. Na taj nain eopa mjesta u prolosti i sadanjostizadobiti puni smisao knjievne egzis -

tencije vanog djela Envera olakovi-a s pogledom na budunost.elim isto tako kazati i to da mi se

rijetko prua prilika da, kao ministarkulture Federacije BiH, imam ast, uzpokroviteljstvo, govoriti na skupu kojiu sebi nosi one identitetarne elementekoji na najljepi mogui nain svjedoenacionalnu raznolikost BiH, ba kao ipotencijal potreban za meudravnukulturnu saradnju. Posebno sam po-nosan to smo na ovom skupu uspjeli

na jednome mjestu, kroz organizatore,zadovoljiti tri sastavna identitetarnaelementa Federacije BiH: kroz Kultur-no drutvo Bonjaka Hrvatske onajbonjaki, kroz Drutvo hrvatskihknjievnika onaj hrvatski i kroz Bo sa-nsko filoloko drutvo onaj bosanski,koji, barem to se tie BiH, djeluje ob -jedinjujue za sve narode.

Moram, uza sve ovo, istaknuti i toda me kao ministra kulture izrazitoveseli svaka svrsishodna i kvalitetna

saradnja bonjakih kulturnih udru-enja u dijaspori i temeljne kulturne

institucije Republike Hrvatske, kakvoje nesumnjivo Drutvo hrvatskih knji-evnika. I ne samo to, ovaj simpozij jejedan od pokazatelja, da je za razlikuod stanja u ostatku bonjake dijaspo-re, Republika Hrvatska pohvalan pri-mjer kako rijeiti model kulturne au-tonomije za svoje nacionalne manjine.Jer, ovaj skup, meu ostalim, svjedoidva desetljea uspjene integracijeBonjaka u Republici Hrvatskoj.

Prije dvije godine svjedoio samobiljeavanju dvadeset godina Kultur-nog drutva Bonjaka Hrvatske Pre-porod u Matici hrvatskoj, kada suuvodniari bili predsjednik Republike

Hrvatske Ivo Josipovi i tadanjipredsjednik Predsjednitva BiH Ba-kir Izetbegovi. Tada sam se uvjerioda Bonjaci u Hrvatskoj itekako dobroartikuliraju svoje prisustvo i nemalidoprinos hrvatskoj kulturi (bilo bipredugo da na ovom mjestu uz knjie-vnike navodim sve znamenite Bonja-ke koji su kroz film, pozorite, slikar-stvo, nauku itd. zaduili hrvatskukulturu).

Takoer, izrazito mi je drago da je

medijski pokrovitelj skupa asopis zakulturu i drutvena pitanja Behar,koji je, posebno u posljednjih nekolikogodina, ureivakom politikom poka-zao ta znai graditi kulturne mostoveizmeu dva naroda bonjakog ihrvatskog.

Na kraju, izraavajui svoje iskre-no zadovoljstvo to sam ovdje i to jeMinistarstvo kulture i sporta FBiHmoglo podrati ovaj simpozij, uesnici-ma Simpozija elim ugodan i uspjean

rad, a svima drugima jo jednom zah-valjujem na prisustvu!

13BEHAR 114

Mr. SALMIR KAPLAN

Rijetko mi se prua prilika da,kao ministar kulture Federacije

BiH, imam ast, uz

pokroviteljstvo, govoriti na

skupu koji u sebi nosi one

identitetarne elemente koji nanajljepi mogui nain

svjedoe nacionalnu

raznolikost BiH, ba kao i

potencijal potreban za

meudravnu kulturnusaradnju.

Izrazito mi je drago da je

medijski pokrovitelj skupa

asopis za kulturu i drutvena

pitanja Behar, koji je,

posebno u posljednjih

nekoliko godina, ureivakompolitikom pokazao ta znai

graditi kulturne mostove

izmeu dva naroda

bonjakog i hrvatskog.

8/13/2019 Behar br. 114

14/144

14 BEHAR 114


Potovane gospoe i gospodo, cije-njeni uzvanici, dragi gosti i prijatelji,

ast mi je pozdraviti vas u imeDrutva hrvatskih knjievnika u pri-godi sveanog otvaranja Meunarod-noga znanstvenoga simpozija Trajniknjievni znamen Envera olakoviau povodu njegove 100. obljetnice roe-nja. Na dananji skup svakako je vie-kratno zanimljiv i znaajan. Na sesimpozij o olakovievu knjievnom

opusu odrava pod visokim pokrovitelj-stvom dvaju ministarstava: Ministar-

stva kulture i sporta Federacije Bosnei Hercegovine i Ministarstva kultureRepublike Hrvatske.

Dopustite mi stoga da najprije poz-dravim ministra kulture i sporta Fede-racije Bosne i Hercegovine mr. sc. Sal-mira Kaplana i ministricu kultureRepublike Hrvatske prof. dr. sc. An-dreu Zlatar Violi, iju izonost ispri-avam zbog vama ve dobro znane oba-vijesti o sjednici Vlade RH. Osim toga,simpozij se odrava u suorganizaciji

Kulturnoga drutva Bonjaka Hrvat-ske Preporod, Bosanskoga filoloko-

ga drutva iz Sarajeva i Drutvahrvatskih knjievnika. Srdano poz-dravljam predsjednika Preporoda mr.sc. Senada Nania i prof. dr. sc. Sanji-na Kordia. Hvala gospodinu gradona-elniku Grada Zagreba Milanu Bandi-u, koji e organizirati prijam za sudio-nike u Dvercima, a pozdravljam njego-va izaslanika Dragutina Palaeka, po-monika proelnika Gradskog uredaza obrazovanje, kulturu i port. Hvalasvima koji su na bilo koji nain omogu-

ili organizaciju i realizaciju ovoga me-unarodnoga skupa.

Knjievnik Boidar Petra, predsjednik DHK-a

Pozdravni govorpredsjednika Drutva hrvatskih knjievnikaDuboko vjerujem da e ovaj simpozij otvoriti novo poglavlje u prouavanju olakovieva literarnoga

opusa, identitetski vrsto povezana uz hrvatsku, bonjaku, maarsku i austrijsku kulturnu i

knjievnu batinu.

8/13/2019 Behar br. 114

15/144

Prije sto godina 27. svibnja 1913.rodio se u Budimpeti prozaist, pjes-nik, esejist, dramski pisac i prevodilacEnver olakovi. Do 1945. knjievno jedjelovao i ivio u Budimpeti i Saraje-vu, a zatim u Zagrebu, gdje je na Filo-

zofskom fakultetu 1962. diplomiraopovijest. Radio je kao srednjokolskiprofesor, a od 1953. pa do svoje smrti18. kolovoza 1976. djelovao je kao pro-fesionalni knjievnik. Pisao i govoriomaarski, njemaki i hrvatski. Zapo-eo je svoj knjievni ivot pjesmama,smatrajui se roenim pjesnikom, aod 1939. zapoinje intenzivno pisati iobjavljivati prozu. Do kraja 1942. napi-sao je romanLegenda o Ali-pai, ruko-pis koji je 1943. nagraen nagradomMatice hrvatske, i autobiografskodjelo Knjiga majci. olakoviev ro-manLegenda o Ali-pai pripada nizunajboljih hrvatskih romana 20. stolje-a. Uz brojne pjesme, objavljuje pripo-vijetke, novele, eseje, kazaline prika-ze, drame. Godine 1943. izvodi se uSarajevu i Banjoj Luci njegova salon-ska komedijaMoja ena krpi arape.

Tih godina pie i roman u nastavci-maMujia Hanka i nastaje zbirka pri-

povijedakaLokljani. Koncem kolovoza1944. odlazi u Maarsku kao povjere-nik hrvatske vlade. Njegov sin Zlatano tome pie: Kako je do toga dolo?Prema svjedoenju Trude Reich-Ribar,on se zamjerio ustakoj vlasti, jer suna jednome putovanju iz Sarajeva uKonjic u njega pronaeni antiustakileci. Kada je bio uhien, za njega su seu vladi zaloili utjecajni muslimani.Otposlali su ga u Maarsku i tako gaizvukli iz ivotne opasnosti. Iste godi-

ne ostao je bez roditelja stradalih ubombardiranju Sarajeva. Neposrednoposlije rata pjeice se vraa iz Maar-ske u Zagreb, a zatim u Sarajevo, gdjeje bio uhien te prebaen u Zagreb.Imanje mu je odmah nakon rata biloeksproprirano. Godine 1946. puten jeiz zatvora, ali do 1965. ne moe nitaobjavljivati. Zadesila ga je sudbinaslina mnogim sudbinama hrvatskihpisaca i kulturnih djelatnika koji susueni zbog suradnje u medijima za

vrijeme NDH. Oenjen profesoricomklavira Stellom Podvinec, preivljuje

prevodei primjerice dva romana idvije zbirke pripovijedaka Ervinainka na maarski, ali je kao prevodi-lac naveden samo inicijalima, te daju-i instrukcije iz matematike, fizike,latinskoga i povijesti. G. 1947. poinje

pisati autobiografski romanJedinac idovruje ga 1962. Nakon 1965. dobivaputovnicu.

Od tada pa do 1971. zapoinje raz-doblje njegova oivljavanja u javnosti.Postaje lanom DHK-a, PEN-a i Dru-tva hrvatskih knjievnih prevodilaca.G. 1970. tiska se drugo izdanje njego-va glasovita romana Legenda o Ali-

pai u izdanju zagrebakoga Znanja.

Prijevodima i radioemisijama o ma-arskom i austrijskom pjesnitvu za -poinje njegova intenzivna prevodila-ka djelatnost. U asopisima Republi-ka i Mogunosti predstavlja suvre-menu austrijsku i maarsku poeziju.G. 1969. za otvorenje HNK-a prevodilibreto Wagnerove opere Majstori pje-vai. U tom razdoblju napokon primapriznanja za svoj knjievni rad. G.1970. dobiva maarska priznanja Pro

Letteris Hungaricis i Petfi-plaketu tevisoko austrijsko odlije Kri asti za

znanost i umjetnost I. reda. No, od1972. objavljuje s velikim potekoa-ma, susree se s omalovaavanjem iminoriziranjem svoga djela i svojeosobnosti. Na sline potekoe nailazi iu Maarskoj. Njegove rukopise nakla-

dnici ne prihvaaju tako i nije mogaovidjeti svoju Zlatnu knjigu maarske

poezije, koju je dovrio 1972. i koja jeobjavljena tek 1978., dvije godine pos-lije njegove smrti 18. kolovoza 1976.

Jedino mu je utoite bila Hrvat-ska knjievna revija Maruli priHrvatskom knjievnom drutvu sv.irila i Metoda, danas Drutvu svetogJeronima, u kojoj je bio lanom uredni-koga vijea i jedan od njezinih uteme-ljitelja. U tom je asopisu objavio nizknjievnih i kazalinih kritika i eseja.Iako mu je RSIZ za kulturu odobriodotaciju roman Mali svijet 1974. nemoe nai nakladnika. Veina njego-vih rukopisa konano je objavljena tekpo slomu komunistikoga reima inakon demokratskih promjena, nonjegov knjievni i prevodilaki opus jouvijek nije dovoljno vrjednovan; u tomje poslu vrjednovanja i potivanja nje-gova knjievnog opusa svakako vie

uinila bonjaka knjievna i kulturnasredina. Drutvo hrvatskih knjievni-ka Umjetnikom je veeri, posveenojpoeziji Envera olakovia 27. svibnjaove godine, dakle na sam dan njegovaroenja, i prijedlogom da se jedna za g-rebaka ulica imenuje njegovim as-nim imenom eljelo u naoj javnostipotaknuti interes za njegovo knjievnostvaralatvo, a, danas, odravanjemknjievno-znanstvenoga meunarod-noga kolokvija eli, zajedno s drugim

suorganizatorima, dostojno vrjednova-ti njegov prinos hrvatskoj, bonjakoj,austrijskoj i maarskoj knjievnosti ikulturi.

Duboko vjerujem da e na dana -nji skup otvoriti novo poglavlje u prou-avanju olakovieva literarnoga opu-sa, identitetski vrsto povezana uz hr-vatsku, bosansku/bonjaku, maar-sku i austrijsku kulturnu i knjievnubatinu.

elim vam ugodne trenutke za vri-

jeme vaega boravka u Zagrebu i uDrutvu hrvatskih knjievnika.

15BEHAR 114

Knjievnik BOIDAR PETRA

Prema svjedoenju Trude

Reich-Ribar, on se zamjerio

ustakoj vlasti, jer su na

jednome putovanju iz Sarajeva

u Konjic u njega pronaeni

antiustaki leci. Kada je bio

uhien, za njega su se u vladi

zaloili utjecajni muslimani.

Otposlali su ga u Maarsku i

tako ga izvukli iz ivotneopasnosti. Iste godine ostao je

bez roditelja stradalih u

bombardiranju Sarajeva.

Neposredno poslije rata

pjeice se vraa iz Maarske u

Zagreb, a zatim u Sarajevo,

gdje je bio uhien te prebaen

u Zagreb.

8/13/2019 Behar br. 114

16/144

16 BEHAR 114


Prof. dr. sc. Sanjin Kodri, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Izgubljeno u povijesti:Knjievno djelo E. olakovia i

njegovi kulturalno-poetiki kontekstiNaime, sagledano u cjelini, knjievno djelo Envera olakovia (sa svim rizicima koji proizlaze iz

italake nedostupnosti ukupnosti njegove knjievne ostavtine) pojava je ne neobina, strana, a

pogotovo ne knjievnohistorijski neobjanjiva, ve naprotiv sasvim karakteristina za ono to je

jedan znaajan dio novije bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse vremena izmeu

dvaju svjetskih ratova, ali i kasnije jer, naravno, olakovi nije jedini autor novije bonjake i

bosanskohercegovake knjievnosti koji je u meuratnom dobu te vremenu to za njim neposredno

slijedi na svoj nain nastavljao ranije, preporodne knjievne tendencije, s tek manjim i ne posebno

znaajnim izmjenama ovog nekadanjeg poetikog okvira.

8/13/2019 Behar br. 114

17/144

8/13/2019 Behar br. 114

18/144

18 BEHAR 114


Izabrane pjesme (1990), pripovjedakazbirka Lokljani Iz Bosne o Bosni(1991), roman Mali svijet (1991), pje-snika zbirka Bosni (1998), roman

Jedinac (2005) i, zasad najnovija,Knjiga majci (2012), anrovski hibrid-

na knjiga pievih autobiografsko-ispovjednih tekstova iz njegove knji-evne ostavtine. Usto, meu ovimolakovievim knjievnim radovima,jedino je roman Legenda o Ali-paiobjavljen pravovremeno zavren dokraja 1942, objavljen je tek dvije godi-ne kasnije, dakle relativno brzo zaonovremene i usto ratne prilike (usp.olakovi, Z. 1990b:400), dok su svidrugi spomenuti pievi knjievniradovi objavljeni sa znaajnim zaka-njenjem Izabrane pjesme, kao i pje-snika zbirkaBosni, javljaju se vie od60 godina nakon olakovievih pjesni-kih poetaka s pjesmama pisanim tadnajprije na maarskom jeziku (usp.olakovi, Z. 1990b:399400), pripo-vjedaka zbirkaLokljani Iz Bosne o

Bosni s prve tri pripovijetke zapoetaje izmeu 1936. i 1939, kao cjelinanapisana je 1943/44, dopunjena 1953.godine, a objavljena ak 47 ili, u najbo-

ljem sluaju, 38 godina kasnije (usp.olakovi, Z. 1990b:401, 402;1991b:297), romanMali svijet olako-vi je poeo pisati tokom ezdesetihgodina 20. st., a objavljen je s gotovo tridesetljea kanjenja (usp. olakovi,Z. 1990b:403), a drastian je i sluajromanaJedinac, koji je pisan od 1947.do 1962. godine, da bi bio objavljen teknakon cijele 43 godine (usp. Hadie-fendi-Pari 2005:5), kao i sluajKnji-

ge majci, koja je zavrena do kraja

1942, nadopunjena 1955. godine, aobjavljena sa zakanjenjem od gotovonevjerovatnih 70, odnosno 57 godina(usp. olakovi, Z. 2012:5)!

U ovakvoj situaciji, istinski vrlorijetkoj i neobinoj u knjievnoj histo-riji, olakovievo knjievno djelo nesamo da je tek parcijalno prisutno ujavnosti knjievnog ivota nego je ono,isto tako, i knjievnohistorijski gotovou potpunosti dekontekstualizirano praktino vjetaki izmjeteno iz kul-

turalno-poetikih konteksta u kojimaje nastajalo, u kojima se oblikovalo,

koje je i samo moglo oblikovati, u koji-ma je moglo biti pravovremeno i valja-no vrednovano, i u kojima se, prisvemu ovom, moglo razvijati i mijenja-ti na nain kod drugih, u ovom smislusretnijih pisaca uobiajene dinamike

knjievnopovijesnih procesa i pojava,te tako do nas doi moda i drugaije.Istina, ovakva pretpostavka primjere-nija bi bila nekoj knjievnoj futuristicinegoli historiji knjievnosti, no injeni-ca jeste da i zbog svega ovog i pitanjebilo ueg poetikog, bilo ireg kul-turalnog odreenja olakovieva knji-evnog djela predstavlja poseban knji-

evnohistorijski izazov. Jer, rije je konano o djelu izgubljenom u povi-

jesti.

Upravo zato, iako se najee istiei iako je nesumnjivo posebno vana,olakovieva nasilna i vjetakaiskljuenost iz javnosti knjievnogivota nije, ipak, i jedini razlog objek-tivnog karaktera koji je uvjetovaopievu nesretnu knjievnu sudbinu.Ovome treba, naime, dodati upravo iunutarknjievne znaajke olakovie-va knjievnog djela, posebno njegovuapostrofiranu poetiku, onakvu kakvuje pisac uspio ostvariti s obzirom na

njegov poloaj u knjievnom ivotu, akoja je zasigurno i sama imala veze s

njegovom javnom izolacijom u godina-ma nakon Drugog svjetskog rata, alikoja je, isto tako, i sama na vaannain odredila poziciju olakovievaknjievnog rada u historiji knjievno-sti, naroito sagleda li se u iroj, kultu-

ralnoj perspektivi, koja takoer zaslu-uje posebnu panju. A sve ovo zajedno konano upuuje i na vanost kul-turalno-poetikih konteksta najprijeprodukcije, a potom i recepcije olako-vieva knjievnog djela, ili barem onognjegova objavljenog i poznatog dijela.

2.olakovi je, nesumnjivo, interlite-

raran i interkulturalan pisac, izvornovezan za razliite knjievne i kultural-ne tradicije, ime je imao neposrednumogunost njihova meusobnog pove-zivanja, komuniciranja i dijalogizira-nja, a otud i mogunost stvaranjabarem potencijalne osnove za nove,sinkretike i liminalno-hibridne vri-jednosti u svakom od knjievnohisto-rijskih ili kulturalno-poetikih kontek-sta za koje je bio vezan.

Jedan od ovih njegovih temeljnihkonteksta ove vrste svakako je i onaj

bonjaki te bosanskohercegovaki. Uzpoetni maarski te kasnije i hrvatski(koji e olakoviu postati vaan naro-ito u toku te nakon Drugog svjetskograta), za ovaj knjievnohistorijski ilikulturalno-poetiki kontekst olako-vi je vezan ne samo kolektivnimaspektima linog i knjievnog identite-ta (usp. Hodel 2012) svojim paterna-lnim porijeklom i svim onim na toupuuje jo daleko djetinje pievo sje-anje sebe kao bosanskog musliman-

ia meu njegovim maarskim roa-cima po majinoj liniji (usp. olakovi,E. 1990a:365), ve znatno vie odovog aspekta, koji ne mora nunoimati odluujuu vanost upravosamim svojim knjievnim djelom, kojeje posebno vezano za bosanski i bosan-skomuslimanski, bonjaki svijet,naroito onda kad je u pitanju olako-viev prozni, pripovjedaki i romane-skni knjievni rad, s kojim je i uao ubonjaku i bosanskohercegovaku

knjievnost, a koji je, u skladu s priro-dom literarne naracije, vie nego poe-

Na prezentaciji i promoviranjuknjievnog djela Envera

olakovia godinama je

predano radio posebno piev

sin dr. Zlatan olakovi, i sam

svojom uom strukom vezan

za knjievnost, no njegova

nedavna smrt (2008) prekinula

je ovu zadau koja je bila vie

od sinovske panje spram

roditelja. Tako su jo izrazitijepostale uvjetno govorei

objektivne okolnosti uslijed

kojih olakovieva knjievna

ostavtina i dalje ostaje

neobjavljena i nepoznata.

8/13/2019 Behar br. 114

19/144

zija ee otvoren neposrednosti ivotai njegovih sadraja.

Reprezentacijski, posebno u pie-voj prozi, ovaj svijet, dakle, dominiranjegovim knjievnim djelom, to ola-kovia za bonjaki i bosanskohercego-

vaki knjievnohistorijski i kultural-no-poetiki kontekst vezuje i u vanom

pragmatikom smislu (usp. Hodel2012), a to je, pak, posebno izraeno ina jo jednoj naroito vanoj kultu-ralno-poetikoj razini, odnosno razini

knjievnog sistema, gdje piev knjie-vni rad ni u kojem sluaju ne spore-i mogui znaaj i drugih potencijalnihokvira vrlo vidno korespondira s kul-turalno-poetikim osobenostima upra-vo sistema bonjake i bosanskoherce-govake knjievnosti vremena u kojemse olakovi javlja kao pisac i knjie-vno djeluje (usp. Kodri 2012:59 200).

U bonjaku i bosanskohercegova-ku knjievnost, sa svim specifinosti-ma njihove pozicije i statusa u jugosla-venskokraljevskom vremenu, olako-vi se ukljuuje tridesetih godina 20.st., kad i konano dospijeva u Sarajevoi kad, nakon prvih knjievnih, tad tekpjesnikih radova na maarskom i nje-

makom jeziku, poinje pisati nabosanskom (ili hrvatskom, to je bilanominacija jezika dostupna piscu uovom trenutku), i to upravo prije svegaprozu, s kojom se javlja prvenstveno uperiodici, ve od svoje prve pripovije-tke Bajram Muje Halvadije (1939)vezujui se prije svega za bosanskimilje i bonjaki svijet, koji e mu ikasnije ostati kljuni knjievni izazov iinspiracija. Nestanak starog vakta iiskuenja novog vremena, sadrina

ivota itavog jednog post- ili sad vepseudoorijentalnog svijeta koji se unjemu tad jo uvijek nedovoljno bli-skom i stranom zapadnoevropskomporetku naao u naroitoj, za ukupnubonjaku i bosanskohercegovakukulturu karakteristinoj poziciji ras-kra izmeu svoje izgubljene prolo-sti (koja se uglavnom s enjom ideali-stiki doivljava) i teke savremenosti(koja se najee nastoji nekako prei-vjeti), ba kao i u strahu od budunosti

(koja se u pravilu sa zebnjom nasluu-je), jednako kao i vrlo intenzivno pri-

sutan dramatino-traumatini doiv-ljaj povijesti i tradicijski ok neki suod kljunih momenata koji e domina-ntno odrediti bonjaku i bosansko-hercegovaku knjievnu praksu izme-u dvaju svjetskih ratova i u trenutku

kad se u njoj javlja olakovi. Zato eona i u meuratnom dobu nastavitibrojne knjievne pojave iz svojeg rani-jeg, preporodnog perioda s kraja 19. ipoetka 20. st., uz postepeno usvajanjei novijih, tad aktuelnih knjievnih ten-dencija, prije svega onih iz okvirameuratne knjievne avangarde, a

kasnije, neto prije Drugog svjetskograta, i iz okvira lijevo orijentiranog

pokreta socijalne literature, dakle, sjedne strane, i dalje pokazujui ele-mente tzv. zakanjelog knjievnograzvoja, odnosno, s druge strane, svevie sustiui povijesnorazvojne proce-se i pojave u drugim junoslavenskim ievropskim literaturama, na nainknjievnopovijesne pravovremenosti iaktuelnosti.

Ovakvu situaciju kanjenja uknjievnopovijesnoj dinamici u bonja-koj i bosanskohercegovakoj knjiev-

noj povijesti u trenutku kad se u njojjavlja Enver olakovi mogue je odre-

diti imenompostpreporodnog tradicio-nalizma kao specifinog knjievnogpravca bonjake i bosanskohercego-vake knjievne prakse u meurau,kao i kasnije, a koji se, dakle, u ovomkontekstu javlja uporedo s pojavama

razliitih avangardizama, prije svega spojavom ekspresionizma, kao i skasnijom pojavom tzv. socijalne litera-ture, ali i s pojavama poetikih alijan-si novijih i starijih knjievnih moda tes ovim povezanih neoizama (usp.Kodri 2012:147161), pri emu seupravo postpreporodni tradicionali-zam, uz tek elemente novijih knjie-vnih tendencija, nadaje kao vjerovatnonajprimjereniji kulturalno-poetikiokvir i olakovieva knjievnog djela,naroito proznog, i to ne samo u vre-menu njegovih spisateljskih poetaka.

U ovakvim kulturalno-poetikimdatostima, dakle, knjievno, a posebnoprozno olakovievo djelo u osnovinastavlja tek unekoliko modificiranuliterarnu matricu prvih bonjakih ibosanskohercegovakih pripovjedaanovijeg doba poput, npr., EdhemaMulabdia ili Osmana Nurija Hadia(Osmana Aziza) i drugih, s jakom

kako kulturalnomemorijskom tako isocijalnom, pa ak katkad i aktivno-propedeutikom ulogom knjievnosti(usp. Kodri 2012:110118), slino slu-aju niza drugih bonjakih i bosan-skohercegovakih meuratnih pisaca,meu kojima su, istina, najbrojniji tzv.knjievni saputnici, mada su ovdje unekim primjerima prisutni i neki odistaknutih autora glavnog tokabonjake i bosanskohercegovakeknjievnosti izmeu dvaju svjetskih

ratova, naroito onda kad je rije o nji-hovim prvim knjievnim radovima,kako je to, izmeu ostalih, sluaj ak ikod kasnije lijevo angairanog Hasa-na Kikia. Ovakvo to na svoj nainprati se u najveem broju olakovie-vih pripovijetki te u njegovim romani-ma, pa tako tek primjera radi uosnovi meuratna pripovjedaka zbir-kaLokljani Iz Bosne o Bosni saobra-ava se s jednim specifinim tradicio-nalim svijetom koji je ve u trenutku

nastajanja ove zbirke bio povijesnodotrajao, u nestajanju i pred svojim

19BEHAR 114

Prof. dr. sc. SANJIN KODRI

Roman Mali svijetolakovi je

poeo pisati tokom ezdesetih

godina 20. st., a objavljen je s

gotovo tri desetljea kanjenja

(usp. olakovi, Z. 1990b:403),

a drastian je i sluaj romana

Jedinac, koji je pisan od 1947.

do 1962. godine, da bi bio

objavljen tek nakon cijele 43

godine (usp. Hadiefendi-

Pari 2005:5), kao i sluaj

Knjige majci, koja je zavrenado kraja 1942, nadopunjena

1955. godine, a objavljena sa

zakanjenjem od gotovo

nevjerovatnih 70, odnosno 57

godina (usp. olakovi, Z.

2012:5)!

8/13/2019 Behar br. 114

20/144

konanim krajem, i to vrlo, do nerazli-kovanja blisko onome kako su o ovomsvijetu pisali njegovi prvi, preporodnipripovjedai s kraja 19. i poetka 20.st., romanLegenda o Ali-pai, sa svo-jom jednakom folklornoromantiar-

skom osnovom i uope jednakim tradi-cionalno insceniranim svijetom, iakonastao krajem meuratnog doba ipoetkom Drugog svjetskog rata istotako vjerno slijedi istu ovu preporodnuknjievnu matricu, neodoljivo podsje-ajui na ono to je, npr., Mulabdievapria kao sanjarija (usp. Lei 1998),s istina unekoliko prisutnim, ali vrloogranienim brojem dodirnih taaka sknjievnim aktuelnostima i novimpoetikim trendovima meuraa,odnosno svojeg vremena, a uz svemuovom slian romanMali svijet, romaniz nae nedavne prolosti jo jeegzemplarniji gotovo drastini sluajporatnog romanaJedinac, ostvarenogu stihovima (sveukupno 13.542 stiha),jo blieg tradicionalnom svijetuusmene knjievnosti i njezinu folklor-nom naslijeu te uope osobenoj fol-klornoromantiarskoj doivljajnosti,doslovno ba kao u preporodnoj knji-

evnoj praksi s prijelaza dvaju stolje-a, ak najslinije njoj u ukupnostipoznatog olakovieva knjievnogdjela, odnosno s viedesetljetnim poe-tikim povratkom u prolost, bez ika-kvih bitnijih, istaknutijih veza sa svo-jom neposrednom knjievnom savre-menou i za vrijeme svojeg nastankapraktino anahrono.

Izuzev pjesama domovinsko-domo-ljubne patetike (najee u pjesnikojzbirci Bosni) ili pojedinih pjesama

strogo privatnog intimno-ispovjednogkaraktera, a koje najee i nisu bile

pisane prvenstveno za objavljivanje(kakve su uglavnom pjesme u Knjizimajci), i drugih slinih pjesnikih pri-mjera, od ovog obrasca odstupa i toznaajnim svojim dijelom jedinoolakovievo pjesnitvo (barem ono

objavljeno u pjesnikoj zbirciIzabranepjesme), koje u svojim najuspjenijimtrenucima pokazuje ak i znakenesumnjive modernosti, nerijetko vrlocjelovito korespondirajui s knjie-vnim aktuelitetima i vladajuim poeti-kim tendencijama svojeg vremena.Ovakvo to nije sluaj iskljuivo usli-jed naroitog pieva razumijevanjafenomena pjesnike umjetnosti kaotakve i sebe kao pjesnika (usp. olako-vi, E. 1990a), ve, ak moda i prijesvega drugog, i stoga to je zahvalju-jui specifinoj poziciji pisca olako-vievo pjesnitvo imalo barem tu sreuda se u pievoj javnoj izolaciji raz-vijalo sve vrijeme neprekidno, nanain knjievnopovijesnog kontinuite-ta, i da je kao takvo nesumnjivonastavljalo i meuratna knjievnaiskustva bonjake i bosanskohercego-vake knjievnosti, ali isto tako ibarem u naznakama sauvana isku-

stva maarskog meuratnog knjiev-nog konteksta kao onog okvira za kojisu vezani pievi pjesniki poeci, bakao i uope iskustva savremenogevropskog pjesnitva, s kojim je pisacostao u trajnoj i neposrednoj vezi sobzirom na svoj prevodilaki rad sveto, dakle, bez naglih i radikalnih poe-tikih zaokreta kao kod drugih bonja-kih i bosanskohercegovakih pisaca uvrijeme i nakon Drugog svjetskog rata,a koji su, naime, u ovom povijesnom

trenutku imali nesreu izvravanjaobaveze sluenja socijalistikoj Revo-

luciji i poratnoj obnovi domovine, uzpotivanje strogih poetikih okviraknjievnosti NOB-a i socrealizma. Ana taj nain, upravo isti oni razlozi kojisu ga izopili iz javnosti knjievnogivota, i koji su njegovo prozno djelo

uinili knjievnohistorijski dekontek-stualiziranim i izgubljenim u povijestiu negativnom smislu, ovdje u slua-ju znaajnog dijela olakovieva pje-snitva ostvarili su se pozitivnimuincima, istina i dalje potvrujuidrugaijost pieve knjievnohistorij-ske pozicije, ali isto tako istovremenostvarajui osnovu i za to da upravo pje-sniki rad Envera olakovia postaneneka vrsta uvara moderne knjievnesvijesti i sasvim konkretni, stvarnimost izmeu knjievne prakse meu-ratnog avangardizma te njegovih poe-tikih alijansi i neoizama, na jednojstrani, i poratnog predmodernizma imodernizma u bonjakoj i bosansko-hercegovakoj knjievnosti, na drugojstrani, bez njezina povijesnorazvojnogdiskontinuiteta u vremenu i neposre-dno nakon Drugog svjetskog rata,odnosno vremenu knjievnosti NOB-ai socrealizma.

3.Knjievnohistorijski, a posebno

kulturalno-poetiki konteksti odigralisu, dakle, nedvojbeno izrazito vaneuloge i u produkciji, ba kao i u recep-ciji knjievnog djela Envera olakovi-a. Uz izuzetak pieva poetnikogmaarskog pjesnitva (koje se nijesauvalo u pisanom tragu i o kojempraktino nema saznanja), sigurno jeda je olakoviev knjievni rad uvijek

bio i ostao na neki nain knjievnohi-storijski dekontekstualiziran i izgub-ljen u povijesti, s negativnim ili pozi-tivnim uincima ovakvog ega, osim,moda, u jednom trenutku u vreme-nu objavljivanja romana Legenda o

Ali-pai, mada je, uprkos svojemnesumnjivom onovremenom uspjehu, iovaj tekst na svojevrstan nain ipakjednim dijelom stranstvovao u knjiev-noj praksi NDH, u kojoj je veu panjumogao izazvati, prije svega, tek svojom

muslimanskom osnovom i post- ilipseudoorijentalnom egzotikom, koja

20 BEHAR 114


Danas, dakle, barem onda kad je rije o historiji bonjake i

bosanskohercegovake knjievnosti, nema potrebe lamentirati nad

olakovievom nepravednom knjievnom sudbinom i u osnovi

jalovo insistirati na nepravednosti njegova dosadanjeg

knjievnohistorijskog tretmana. Umjesto ovog, potrebno je

okrenuti se zbilji knjievnog ivota bonjake i

bosanskohercegovake kulturalne prolosti i u njoj prepoznati

stvarni, nepatvoreni knjievnopovijesni znaaj knjievnog djelaEnvera olakovia jer on je knjievnopovijesna realnost

8/13/2019 Behar br. 114

21/144

21BEHAR 114


ga dominantno obiljeava.Na ovu svoju specifinu povijesnu

poziciju panju e iako na drugaijinain skrenuti i sam pisac u brojnimzapisima u svojoj knjievnoj zaostav-tini i dnevnicima, pa tako i onda kad,

uz brojne pasae o svojoj ljudskoj iknjievnoj samoi, izmeu ostalog sgorinom, pa ak i s ironijom i sarka-zmom pie (1954):

Dakle Bosna me se odrekla. Oname ne treba. Nju danas reprezentirajuMak Dizdar, Hromadi, Ilija Kecma-novi i t.d. Mogao bih o tome pisati jomnogo, ali mi se pomalo gadi. Dosta.

(Usp. olakovi, Z. 1991b:299)

Kako to pokazuje kasnija povijestbonjake i bosanskohercegovakeknjievnosti, od triju pisca ija imenaspominje, olakovi se ozbiljno preva-rio u vezi s ak dva, dok je samo s jed-nim u vezi bio gotovo u potpunostiupravu: Ilije Kecmanovia, poratnogistaknutog bosanskohercegovakogknjievnog i kulturnog radnika, sjease jo manje-vie samo historija knji-evnosti i kulture, dok je Mak Dizdarvrlo brzo izrastao u jednog od najzna-

ajnijih pjesnika bonjake i bosansko-hercegovake knjievnosti uope, aAhmet Hromadi u isto tako jednu odnajvanijih figura u cjelini bonjake ibosanskohercegovake knjievnosti zadjecu i omladinu. A ovakvo to kona-no na osoben nain uokviruje i slije-dei olakoviev dnevniki zapis(1954), posebno vaan u smislu pie-va vlastitog razumijevanja pozicijesvojeg knjievnog rada, kao i u smislunjegova dananjeg knjievnohistorij-

skog razumijevanja:Ne bih nikome nikada oprostio,ako bi u kritikoj analizi moje poezijepokuao govoriti o nekakvoj zaostalo-sti, reakcionarnosti, desniarstvu, itome slino. Nisam i ne elim bitiborac protiv novoga, niti branilaconoga, to spada u povijest, u muzeje,u vitrine kao relikvije, ili kao primjer-ci neega to nije valjalo, jer je nadra-eno, preraeno, korigirano prirod-nim odabiranjem. Nisam i ne elim

biti zloguka ptica kukavica, koja uza-lud plae nad razorenim hramom sve-

ovjeanskog razbora! Duboki jaz kojidijeli moju generaciju od nove, kojaistom die svoja slabana krila u eljida uzleti na nebo poezije i nagleda seodozgor, iz perspektive nadoblanebistrine, svijeta, i ivota na njemu, da,taj duboki jaz ja ne elim produbljiva-ti, nego suziti. Ne elim ak ni bacitimost preko njega i tako prijei u novisvijet, ili omoguiti novome da doe kmeni, ako to razumije se hoe imoe, nego ja upravo bolesno udim zatim, da taj jaz izmeu generacija zatr-pam leinama zabluda, kako bih opeturavnao razvojni put literature.

(olakovi, E. 1990b:67, 68)

Rije je, dakle, o onome to su ola-kovieva strahovanja i nadanja opievoj indirektno iskazanoj bojazni o

anahronosti i izvjesnosti zaborava nje-gova knjievnog djela, s jedne strane,kao i jednako tako o pievoj dokraja neiskazanoj, skrivenoj nadi oeljenoj vanosti njegova pisanja i usavremenosti, nadi da ipak modamoe opet biti pisac Legende o Ali-

pai, dakle autor priznat i vaan zatekuu i buduu knjievnu praksu, sdruge strane. A upravo ova i ovakvanekadanja olakovieva strahovanjai nadanja, bez obzira na to bila ona

realna ili nerealna, ispostavit e sedanas paradoksalno na prvi pogled na poseban nain vana te naroitoknjievnohistorijski indikativna uonom to je perspektiva vrlo specifi-nih povijesnorazvojnih procesa i poja-va novije bonjake i bosanskohercego-vake knjievnosti, odnosno onogposebnog dijela ukupne bonjake ibosanskohercegovake knjievne pra-kse koji zapoinje preporodnim doboms kraja 19. i poetka 20. st. i traje prak-

tino sve do danas, ba kao i naroitoznaajna za razumijevanje olakovie-

va knjievnog rada u ovom okviru.Naime, sagledano u cjelini, knjie-

vno djelo Envera olakovia (sa svimrizicima koji proizlaze iz italakenedostupnosti ukupnosti njegove knji-evne ostavtine) pojava je ne neobi-na, strana, a pogotovo ne knjievnohi-storijski neobjanjiva, ve naprotiv sasvim karakteristina za ono to jejedan znaajan dio novije bonjake ibosanskohercegovake knjievne pra-kse vremena izmeu dvaju svjetskihratova, ali i kasnije jer, naravno, ola-kovi nije jedini autor novije bonjakei bosanskohercegovake knjievnostikoji je u meuratnom dobu te vreme-nu to za njim neposredno slijedi nasvoj nain nastavljao ranije, preporo-dne knjievne tendencije, s tekmanjim i ne posebno znaajnim izmje-

nama ovog nekadanjeg poetikogokvira. Preciznije govorei, u pitanju jespecifian kulturalno-poetiki okvirnovije bonjake i bosanskohercegova-ke knjievne prakse njezinpolitra-dicijski kulturalno-poetiki makromo-del, a koji smjeten izmeu kanon-skog i postkanonskog kulturalno-poe-tikog makromodela novije bonjake ibosanskohercegovake knjievnostikao njezina druga dva temeljna kultu-ralno-poetika okvira ove vrste (usp.

Kodri 2012:104130, 174200) nesamo da ih spaja i meusobno povezu-je u smislu knjievnopovijesne dinami-ke ve, isto tako, poev od meuratnogdoba pa sve do vremena nakon Drugogsvjetskog rata u sebi okuplja upravoelemente i jednog i drugog, poivajuiupravo na mijeanju kulturalno-poeti-kih znaajki razliitih vrsta i karak-tera, pa ak i onih sasvim suprotnih imeusobno iskljuujuih, nerijetko uknjievnom djelu jednog autora, pa

ak katkad i u jednom te istom knji-evnom anru ili pojedinanom knji-

Situaciju kanjenja u knjievnopovijesnoj dinamici u bonjakoj i

bosanskohercegovakoj knjievnoj povijesti u trenutku kad se u

njoj javlja Enver olakovi mogue je odrediti imenom

postpreporodnog tradicionalizma kao specifinog knjievnog pravca

bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse u meurau,

kao i kasnije

8/13/2019 Behar br. 114

22/144

evnom tekstu (usp. Kodri 2012:131174), ba, dakle, kao kod olako-via.

Ovaj, politradicijski kulturalno-poetiki makromodel, koji, izmeuostalog, obuhvata i apostrofirani post-

preporodni tradicionalizam, kao i mo -dernije knjievne pojave meuraa tepojedine pojave poslijeratnog knjiev-nog stvaranja, uinak je vrlo specifi-nih i sloenih povijesnorazvojnih pro-cesa i pojava novije bonjake i bosan-skohercegovake knjievnosti, pa takoi njezine od kraja 19. i poetka 20. st.trajue traume evropeizacije, mode -rnizacije i emancipacije, njezina upoetku zakanjelog razvoja, a zap-ravo vrlo osobene povijesne dinamike,njezinih razvojnih skokova, lotmanov-skih eksplozija, ali i knjievnohisto-rijskih retardacija i retrospekcija,njezina (post)kolonijalnog kretanja odpreporodne adoptivne, preko mahommeuratne adaptivne te kasnije adep-tivne faze itd., konano uinak vrlospecifine i sloene lokalne povijesti,kao i, posebno, jednako specifine i slo-ene kulture sjeanja bonjake ibosanskohercegovake knji evne pra-

kse vremena o kojem je rije (usp.Kodri 2012:131174), a to je svezajedno ono u emu na vrlo vaan iindikativan nain uestvuje i olako-vi sa svojim postpreporodnim tradi-cionalizmom, s jedne strane, i elemen-tima knjievne modernosti, s drugestrane.

Istina, olakovievo prisustvo ujavnosti knjievnog ivota u jednom jetrenutku nasilno i vjetaki prekinuto,pa njegovo knjievno djelo i nije tokom

niza godina neposredno uestvovalo uzbilji knjievnog ivota svojeg vreme-na, ali je i to jedna od karakteristinihpojava onda kad je rije politradicij-skom kulturalno-poetikom makromo-delu u novijoj bonjakoj knjievnostijer slino olakoviu iz neposred-nosti knjievnog ivota nakon Drugogsvjetskog rata bili su iskljueni i poje-dini drugi pisci koji su svoj knjievnirad zapoeli u meurau, poput, npr.,Ahmeda Muradbegovia ili Alije Na -

metka, takoer optereenih njihovomNDH-ovskom prolou, ali i drugih

autora bez ovakvih biografskih okolno-sti. A sve ovo, najzad, na posebannain smjetajui knjievno djeloEnvera olakovia u ono to su povije-snorazvojni procesi i pojave novijebonjake i bosanskohercegovake

knjievnosti, govori napokon i o nu-nosti promjene odnosa i prema ola-koviu, ali i prema drugim sliim poja-vama u onom to je bonjaka i bosan-skohercegovaka knjievna historijadanas.

Danas, dakle, barem onda kad jerije o historiji bonjake i bosansko-hercegovake knjievnosti, nemapotrebe lamentirati nad olakovie-vom nepravednom knjievnom sudbi-nom i u osnovi jalovo insistirati nanepravednosti njegova dosadanjegknjievnohistorijskog tretmana. Umje-sto ovog, potrebno je okrenuti se zbiljiknjievnog ivota bonjake i bosan-skohercegovake kulturalne prolosti iu njoj prepoznati stvarni, nepatvoreniknjievnopovijesni znaaj knjievnogdjela Envera olakovia jer on je knji-evnopovijesna realnost, naroito sobzirom na ono to su specifini i slo-eni povijesnorazvojni procesi i pojave

novije bonjake i bosanskohercegova-ke knjievnosti i njihovi kulturalno-poetiki konteksti. A u ovim povijesno-razvojnim procesima i pojavama i nji-hovim kulturalno-poetikim kontek-stima knjievno djelo Envera olako-via ne predstavlja tek neki usputnieksces ili izuzetak, ve naprotiv ak i ono to je knjievnopovijesna

pravilnost. To, pak, to su kasniji povi-jesnorazvojni procesi i pojave bonja-ke i bosanskohercegovake knjievne

prakse krenuli drugaijim putem, bakao i to to je u ovoj kasnijoj knjievno-povijesnoj dinamici olakovievo knji-evno djelo postalo sadrajem bonja-kog i bosanskohercegovakog knjie-vno-kulturalnog arhiva, takoer jeknjievnopovijesna realnost koju trebauzeti u obzir. A tad uvai li se ovakvaknjievnohistorijska zbilja u svoj svo-joj cjelini, a posebno s obzirom na slo-enosti kulturalno-poetikih kontek-sta bonjake i bosanskohercegovake

knjievnosti vremena o kojem je rije knjievno djelo Envera olakovia

napokon e se ukazati i kao ono koje jeu jednom trenutku, barem u jednomdijelu bonjake i bosanskohercegova-ke knjievne prakse, onom koje jevezano za NDH, bljesnulo svojomknjievnom mogunou, pa ak i

istinski ostvarenom knjievnom sna-gom, da bi potom postalo tek saputni-ko, dakle izvan onog to je glavni tokkasnije bonjake i bosanskohercego-vake knjievnosti, ali i dalje vaan dionovije bonjake i bosanskohercegova-ke knjievnopovijesne zbilje, taman iizolirane i tek naknadno italakidostupne, tim prije to suprotno tzv.koncepciji knjievnih generala istinsku stvarnost knjievnog ivotanikad ne ine samo autori glavnogknjievnog toka, ve, isto tako, i njiho-vi knjievni saputnici, pa ak i kad suna neki nain utiani, poput upravoEnvera olakovia.

Hrvatska knjievna historija, zakoju je olakovievo knjievno djelotakoer na svoj nain predmet intere-sa (kao i historija maarske knjievno-sti, ukoliko je realno oekivati da eona iskazati stvarno zanimanje zaolakovievo knjievno stvaranje),

svakako e nai svoj put za pristuppievu knjievnom radu. Pa ipak,kakav god on bio i ma na emu setemeljio, posebno hrvatski pristupknjievnom djelu Envera olakovianesumnjivo bi dobio ukoliko bi uzeo uobzir poloaj i karakter pieva knji-evnog rada u njegovu izvornombonjakom i bosanskohercegovakomkulturalno-poetikom kontekstu, oda-kle je, izmeu ostalog, mogue krenutii u pravcu rasvjetljavanja naina ola-

kovieva osobenog vezivanja i zahrvatsku knjievnu povijest (naroitou vremenu NDH i nakon Drugog svjet-skog rata, kad pisac konano poinjestalno ivjeti u Zagrebu), a poseban bidobitak predstavljala interliterarna iinterkulturalna razmatranja njegovaknjievnog stvaranja, izrazito vana iza bonjaku i bosanskohercegovakui za hrvatsku recepciju olakovievaknjievnog rada (kao i, barem potenci-jalno, za onu maarsku).

Tek tad, ovakvim, integralnim pri-stupom, pristupom, koji bi se, dakle,

22 BEHAR 114


8/13/2019 Behar br. 114

23/144

na nov i drugaiji nain vratio povije-snoj zbilji cjeline knjievnog ivota ijije olakovi bio dio, i to u svim knji-evnohistorijskim i kulturalno-poeti-kim kontekstima za koje je njegovknjievni rad vezan na ovaj ili onaj

nain, knjievno djelo Envera olako-via pokazalo bi se kao djelo koje nudiznatno vie od esto isticane slikenepoznate Bosne, predstave njezinapost- ili pseudoorijentalnog svijeta, akoja se najee uz apostrofiranjenjezine nepravedne zanemarenosti izaboravljenosti u osnovi bespotrebnonaglaavala, pa i prenaglaavala, upravilu stoga ne bi li se njome ovompiscu i njegovu u povijesti izgubljenomknjievnom radu u savremenosti dalakakva-takva vanost, a da se pritomgotovo bez izuzetka ipak zaboravljaloupravo ono po emu ovo knjievnodjelo jeste realno knjievnohistorijski ikulturalno-poetiki znaajno i relevan-tno. I tad bi se, barem donekle, u per-spektivi historije knjievnosti, razrije-ila i olakovieva zlosretna knjievnasudbina.

Izvori i literaturaolakovi, Enver (1944), Legenda o Ali-

pai, Matica hrvatska, Zagrebolakovi, Enver (1990),Izabrane pjesme,

izabrao iz rukopisne pjesnike ostavti-ne i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim biljekama popratio dr.Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievnodrutvo sv. irila i Metoda, Zagreb

olakovi, Enver (1990a), O mom pjesni-kom razvoju, u: Enver olakovi,Iza-brane pjesme, izabrao iz rukopisne pje-snike ostavtine i dnevnikih zapisa,

pripremio i bio-bibliografskim biljeka-ma popratio dr. Zlatan olakovi,361397, Hrvatsko knjievno drutvosv. irila i Metoda, Zagreb

olakovi, Enver (1990b), Boje, u: Enverolakovi, Izabrane pjesme, izabrao izrukopisne pjesnike ostavtine i dne-vnikih zapisa, pripremio i bio-biblio-grafskim biljekama popratio dr. Zla-tan olakovi, 6768, Hrvatsko knjie-vno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb

olakovi, Enver (1991), Lokljani IzBosne o Bosni, prir. Zlatan olakovi,Islamska zajednica, Zagreb

olakovi, Enver (1991), Mali svijet, prir.Zlatan olakovi, Nakladni zavodMatice hrvatske Hrvatsko knjievnodrutvo sv. irila i Metoda, Zagreb

olakovi, Enver (1998),Bosni, prir. Esadolakovi, Esad olakovi, Zagreb

olakovi, Enver (2005),Jedinac, prir. Zla-tan olakovi, Bonjaka nacionalnazajednica Hrvatske, Zagreb

olakovi, Enver (2012),Knjiga majci, prir.Zlatan olakovi, Opina Hadii,Hadii

olakovi, Zlatan (1990a), BibliografijaEnvera olakovia, u: Enver olako-vi, Izabrane pjesme, izabrao iz ruko-pisne pjesnike ostavtine i dnevnikihzapisa, pripremio i bio-bibliografskimbiljekama popratio dr. Zlatan olako-vi, 407426, Hrvatsko knjievno dru-tvo sv. irila i Metoda, Zagreb

olakovi, Zlatan (1990b), BiografijaEnvera olakovia, u: Enver olako-vi, Izabrane pjesme, izabrao iz ruko-pisne pjesnike ostavtine i dnevnikihzapisa, pripremio i bio-bibliografskimbiljekama popratio dr. Zlatan olako-vi, 399406, Hrvatsko knjievno dru-tvo sv. irila i Metoda, Zagreb

olakovi, Zlatan (1991a), Biljeka opiscu, u: Enver olakovi, Lokljani

Iz Bosne o Bosni, prir. Zlatan olako-

vi, 317318, Islamska zajednica,Zagreb

olakovi, Zlatan (1991b), Dnevnikizapisi Envera olakovia oLokljanimai pripovijetkama, u: Enver olakovi,

Lokljani Iz Bosne o Bosni, prir. Zla-tan olakovi, 297300, Islamska

zajednica, Zagrebolakovi, Zlatan (2012), Predgovor, u:

Enver olakovi, Knjiga majci, prir.Zlatan olakovi, 512, Opina Hadi-i, Hadii

Hadiefendi-Pari, Remzija (2005), Jedi-nac est arriv!, u: Enver olakovi,

Jedinac, prir. Zlatan olakovi, 515,Bonjaka nacionalna zajednicaHrvatske, Zagreb

Hodel, Robert (2012), O kriterijima kodifi-kacije nacionalnih knjievnih kanona,u: Poudniowosowiaskie ssiedztwo:

Slawistyka i komparatystyka dzisiaj,pod redakcj Bogusawa Zieliskiego iEwy Szperlik, 9197, Instytut FilologiiSowiaskiej UAM, Komisja BadaPorwnawczych nad Literaturami So-wiaskimi Midzynarodowego Komite-tu Slawistw, Pozna

Kazaz, Enver (2004),Bonjaki roman XXvijeka, Naklada Zoro, Zagreb Saraje-vo

Kodri, Sanjin (2012), Knjievnost sjea-nja: Kulturalno pamenje i reprezenta-cija prolosti u novijoj bonjakoj knji-

evnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo

Lei, Zdenko (1998), Pria kao sanjarija:O Pripovijetkama Edhema Mulabdi-a, u:Bonjaka knjievnost u knjiev-noj kritici, knj. IV,Novija knjievnost

proza, prir. Enes Durakovi, 105126,Alef, Sarajevo

Vujanovi, Vojislav (2012), Knjiga etikihvertikala, u: Enver olakovi, Knjigamajci, prir. Zlatan olakovi, 351358,Opina Hadii, Hadii

23BEHAR 114


Biljeka o autoruProf. dr. Sanjin Kodri profesor je bonjake knjievnosti i teo-

rije knjievnosti na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH Filozof-skog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je i voditelj I

behar br. 114

Documents