behar br. 109

7/29/2019 Behar br. 109

1/116

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXI l 2012. l BROJ 109 l CIJENA 20 KN

Strani putopisci o Bosni i Hercegovini

BEHAR

ZEMLJAEIFA I KISMETA

7/29/2019 Behar br. 109

2/116

2

SADRAJ

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu jeurednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei.Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodneknjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov sesjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, aniti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar oci-

jenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najboljiizraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom,dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovi-ni. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgo-

vorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tuslubu obnaao do ljeta 2006. godine.

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopisza kulturu i drutvena pitanja

Nakladnik:Kulturno drutvo Bonjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI

Izvrni urednik:Filip Mursel BEGOVI

Urednitvo:Senad NANI, Sena KULENOVI, EdinUrjan KUKAVICA, Azra ABADINAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

Adresa:BEHARKDBH PreporodVukovarska 235, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godinja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godinja pretplata 20 KM.

Kunski iro-raun:ZABA2360000-1101441490

Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnogprorauna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Miljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nuno i stavovi urednitva.

Na naslovnici: Eduard Loidolt

RIJE UREDNIKA3 Sead Begovi: A to ako ti

zemlja izbaci kosti?

ZEMLJA EIFA I KISMETAStrani putopisci o BiH

5 Ajka Tiro Srebrenikovi: Svikreemo u krug istim

putem: Pria i putopis u

knjievnim djelima

7 Hamdija Kreevljakovi:Strani putopisci o naoj

ariji

9 Ibrahim Karabegovi:Sarajevo u oima stranih

putopisaca od polovine 16.

do kraja 17. stoljea

12 Lejla Gazi: Sarajevo uljetopisima iz 17. i 18.

stoljea

14 Omer Hadiselimovi: Navratima Istoka (engleski

putnici o Bosni i Hercegovi-

ni od 16. do 20. vijeka)

33 Kratki francuski putopis

kroz Hercegovinu inovopazarski sandak iz

godine 1611.Priopio: Vjekoslav Jelavi

37 Midhat ami: Francuskiputnici u Bosni i

Hercegovini u XIX. stoljeu

(1836. 1878.) i njihovi

utisci o njoj

45 Aleksandar Fjodorovi Giljfer-ding: Putovanje po Bosni,Hercegovini i Staroj Srbiji

Preveo s ruskog: Branko uli

52 Matija Maurani: Pogled uBosnu, ili kratak put u onu

Krajinu (uinjen 1839.-40.

po Jednom Domorodcu)

57 Hamdija Kreevljakovi:Ahmed Devdet - paina

pisma o Bosni iz 1864.

godine

62 Dr. August Heimer: KrozBosnu i Hercegovinu:

ilustrirani historijski,

geografski i etnografski

opisPriredio i preveo sa vedskog: IzetMuratspahi

64 Ibrahim Krzovi: EduardLoidolt

65 Vefik Hadismajlovi:Edmund Misera

67 Akvareli: Bosna i Hercegov-ina ljudi, gradovi krajevi:Eduard Loidolt

Edmund Misera

75 Radoslav Lopai: Biha iBihaka krajina

(Mjestopisne i poviestne

crtice)

79 Heinrich Renner: Bosnom iHercegovinom uzdu i

poprijeko 1896

S njemakog preveo: Ibrahim Dizdar

85 Muhamed Ali-paa: Ljetnoputovanje u Bosnu i Herce-

govinu

Prevela i priredila: Hana Younisal-Ghoul

90 Robert Michel: Mostar -1908 (s fotografskim

snimcimaWilhelma

Wienera)S njemakog preveo: Irfanolakovi

96 Leon Biliriski: Bosna i Herce-govina u Uspomenama

Leona Biliriskog

Prijevod s poljskog: Zdravka Zlodi

100 Karin Boye: Izlet u TrebinjePriredio i sa vedskog preveo: Izet

Muratspahi

103 Tone Bringa: Biti muslimanna bosanski nain: identitet

i zajednica u jednom sred-

njobosanskom selu

Prevela: Senada Kreso

112 Robert J. Donia: SarajevoBiografija grada

Prijevod s engleskog: DanielaValenta

7/29/2019 Behar br. 109

3/116

3BEHAR 109

Kako pristupiti putopisu kao knjievnopovijesnom fenomenu, putnici izmeu 15. i19. stoljea nisu to mogli znati zbog manjkaknjikih uzora i ne shvaajui posve podu-darnost s fikcionalnom pripovjednom pro-zom, a oslanjajui se mahom na geografskopovijesne koordinate (koji ukljuuju i lijepepanoramske prizore krajolika i pojedinihnaselja i gradova te poesto unaprijed kori-stei nepouzdane podatke oskudnog putnogitinerarija). Dakle, neki su strani putopisci,zastupljeni u ovom broju Behara, zaistazaslijepljeni pejsanom ljepotnou bujneBosne i krevite Hercegovine, neke pak uzne-miruje i privlai politika konstelacija ras-peta izmeu dva carstva, potom vjerski ras-pored puanstva (detaljni opisi pojedinanihkateheza i adeta, folklor, odijevanje, ples,hrana, oruje, alati), obiajne zakonitosti u

svakodnevnom ivotu, kolstvo, sudstvo,

sociopsiholoki aspekti kulture, ekonomija,

graevinarstvo (posebice kada je rije o bogo-moljama), jeziku (strastvenim slavenskimbesjedama muslimana, katolika i pravoslava-ca, ali i nazonost te znaaj turskog jezika:gdje pasu zaarane ovce i stoka, a vile lebdeu izmaglici na ivici uma), mitska vjerova-nja, smrti (sahrane) urokovanja, aikovanja iudvaranja (Prmjerice: ...mjesec u njedrimaNeretve i ta svjetlost, taj veo, koji obavijagipke djevojke kojima se s propisnom strogo-u pristupa ..., ili ene koje ire miris rui-

nog ulja, ruine vodice, ekstrakta agave,mousa, afrana i ambre, a vidljiv je i odblje-sak pudera od bijele perunike). Sve e to ispu-

niti neodoljivi poriv za putovanjem koji je jaiod nemilih dogaaja s kojima se susreu stra-ni putnici (diplomate, avanturisti poputengleskih gentlemena, sveenici misionari,pijuni, znanstvenici itd.): ponekad s pljesni-vim i kiselim ogriskom hljeba u ustima i roje-vima buha koje se gnijezde u njihovim kosa-ma na sumnjivim konacima ili pak kaomusafiri za raskonim valijskim soframa.

Naime, i nije sve strano kao to nije i nibajkovito, ali je posvema ozbiljno. Najveauvreda koju moete uputiti Bosancu jeste damu poelite da mu zemlja izbaci kosti. No,prije svake namrtenosti, putnika namjer-nika pozvat e se na kafu i lulu duhana i one pritom spoznati da domaini lijepo pjeva-ju, da posjeduju pjesniki genij u ljubavnimsadrajima i ratnikim podvizima u pjesma-ma koje su dostojne jednog Ahila. Poesto

brzopleti zakljuci putnika zamuuju pravostanje na terenu te su im napisi letimini jerproishode iz usputnih razgovora, a takvi su-govornici (muslimani, krani, hriani)pretjerano istiu one strukturalne crte svo-ga ivota koje su srodne samo njihovom na-rodu i plemenu. U takvim uslovima vrlo jeteko putopiscu postii neponovljivu jedin-stvenost i disparatnost BiH. Dakle, putopi-sac se stalno pojavljuje u ulozi persone tra-gajui za vjerodostojnim podacima koji sekreu izmeu javnih naela i privatnih isku-

stva. Dobro je primijetiti da uz kritike sta-vove pojedini autori zauzimaju estetske, saz-najne i moralne stavove koji proishode sobzirom na uivanje to ga neko iskustvoispunjava samo po sebi. U tom smislu, ubrzoe saznati to je ast, hrabrost, gordost, rato-bornost, ali i (su)osjeajnost te plahost i tole-rantnost kao i (ponekad) odbojnost spramdrugoga. Ali neminovno, upoznat e to je toeif (samoieznue u carstvu beskrajnos-ti) te kismet (sudbina, udes) koji su neod-

vojiv dio svake osobnosti.Nesumnjivo, ovi putnici sa svojim napisi-ma kre nove putove i nepoznatu e BiH ui-

Sead Begovi

A to ako ti zemlja

izbaci kosti?

Naime, i nije sve strano kao to nije i ni bajkovito, ali je

posvema ozbiljno. Najvea uvreda koju moete uputiti Bosancu

jeste da mu poelite da mu zemlja izbaci kosti. No, prije svake

namrtenosti, putnika namjernika pozvat e se na kafu i lulu

duhana i on e pritom spoznati da domaini lijepo pjevaju, da

posjeduju pjesniki genij u ljubavnim sadrajima i ratnikim

podvizima u pjesmama koje su dostojne jednog Ahila.

RIJE UREDNIKA

7/29/2019 Behar br. 109

4/116

niti preglednijom i dostupnijom for-mirajui svoj i tui perceptivni i recep-tivni sud, naravno s pozitivnim i nega-tivnim atribucijama koje Behar jed-nom s radou istie, a drugi put nipo-to ne zaobilazi. Budui da je svaki

strani putnik poesto i slikoputopisac,razvidno je da ga ne zanima pukadekoracija ve izvorna komunikacija sprostorom i njenim stanovnicima.Neke kulturne vrijednosti (ne samokao one muzealne) ouvale su se donaih dana. Njihov opis, njihov kriti-ki kolorit, ovisi iz koje zemlje putopi-sac dolazi i, naravno, koji mu je zada-tak putovanja. Ve po tome ne moe-mo raunati na feljtonistiku objekciju

ve o posve novom prostoru stjecanjaznanja i iskustva o drugome. Pritomdominira ono to je manifestno i tran-sparentno bez suvine kozmetike kojamu ulazi u bijelo ili u crno. Vanoje znati da italac ne iitava suhopar-nu kroniku. Dovoljno je znati da svakistanovnik BiH u reenom razdobljumoe huknuti u ake i raspaliti vas potintari, uvajui dom (obitelj), ast ispektralnu tradiciju ako vas ve neprisili da omiriete barut. Ipak, svaki

gost je toplo ugoen i ne mora umahodjuriti kao poparen, a to znai dasvaki Bosanac i Hercegovac shvaa daje svako gubljenje perspektive u no-vom druenju istom i gubljenje novogbitisanja ako se, naravno, ne dovodiu pitanje njihov autentini nain ivo-ta.

Nitko do 19. stoljea nije dolazio uBosnu pokusati svo znanje ovoga svi-jeta, osim ako to nije povremeni i pri-mamljivi razdor triju dominantnihvjera na kojemu se moe interveniratii sudjelovati. Iako se takav ivot ure-uje kroz strategiju molitvenog ina,

bilo to kranskog, hrianskog ilimuslimanskog, jedno jest jedinstveno:ljubav prema vlastitoj zemlji u kojoj sedomicilno stanovnitvo, svatko na svojnain, ne da nikome natkriliti. Posluhnije uvijek dobro doao jer e Bosanac,primjerice, uvijek birati planinu negokip. Optimizam roenja i raja (den-neta) u tom e sluaju nadilaziti ganu-tljivu melodramu. Stoga, turski name-ti u jednom su razdoblju za obinu

raju bili podjednako raspodijeljeni pabosanski muslimani nisu zbog toga bi-li posve izjednaeni s Osmanlijama.

I kad se ini da je vrijeme nepovra-tno stalo, u jednom trenutku shvaa-mo da je, bez obzira na vremenskudistancu, bruj pouka za sadanjost(ovovremenost) sve vea. Moda bipreslobodno bilo zakljuiti, s obziromna veliku priu o globalizaciji, kolikosu integrativni procesi u ovom dijeluEurope spori s obzirom na privide

slinosti i razlike. No, ako sve ove pri-mjere shvatimo evolucijski postoji na-da u novi repertoar ivotnih arabeskijedne izmuene zemlje i ispaenog na-roda, jedne homogene rase (kako isti-u putopisci u ovim prilozima) kojudijeli samo vjera i time se, po njima,BiH dijeli od Osmanskog carstva.Naime, islamizirani Bosanci uvijeksu se smatrali renegatima za razlikuod svojih susjeda katolika i pravosla-vaca, a s druge strane Osmanlije unjima ne vide nita drugo do nepotpu-ne Turke, koji ne znaju turski (osimaga, pojedinih begova i diplomata) te

se prema njima poesto ophode kaoprema barbarima. Pritom ne smijemozapostaviti panslavistiku orijentaci-ju hercegovakih franjevaca u samo-stanu u irokom Brijegu, kao to jevrlo upitan svirepi vjerski ar bosan-skohercegovakih muslimana, jer, po-stoji niz dokaza o njihovu potovanjuzakonitosti prava drugoga. Otudaopore ocjene Turaka (jer nisu previeisticali svoje slovenstvo) od strane

ruskih putopisaca (primjerice: A. F.Giljferding). U njihovim napisimasklanjaju se i problemi katolika, pro-testanata i idova. Tako e neke odrunih postupaka hriana pripisiva-ti turskom nasilju. Primjerice: za o-teenje crkava i ikona uvijek su imkrivi Turci, a ne hrianski seljaci kojisu iskapali po zidovima dijelove fresa-ka da ih ponesu kui protiv uroka.Ako je to bilo tako, moemo govoriti oideolokom porijeklu takvog vienja.

Giljferding kae da su osmanskiTurci donijeli svoju religiju (islam) pasu uspostavili administrativnu struk-turu milleta, po kojoj je pripadnostjednoj naciji bila detrerminirana vjer-skom pripadnou, a ne, primjerice,zajednikim teritorijem i jezikom. Da-kle, ve tada su se narodnosnost i pri-padnost nekoj vjerskoj zajednici pre-klapali. Upravo stoga bi trebalo BiHmuslimane pitati (u nae doba), toznai deklaracija Bosanac, koju onisebi, za razliku od drugih entiteta, do-minantno priljepljuju na elo. Zapra-vo, poten ovjek bi trebao zakljuitida ne bi trebalo biti preklapanja izme-u drave i nacije, bez obzira na kul-turni identitet zasnovan na pripadno-sti religijskoj zajednici. Dakle, oddavnina su postojale tri (ili vie) etno-religijske zajednice koje govore istimjezikom, sve do rata 1991. godine kadaneki nacionalno osvje eni odjed-

nom poinju sintetski mijenjati tradi-cionalne bosanske obiajne kodove.

4

RIJE UREDNIKA

Nesumnjivo, ovi putnici sa svojim napisima kre nove putove i

nepoznatu e BiH uiniti preglednijom i dostupnijom formirajui svoj

i tui perceptivni i receptivni sud, naravno s pozitivnim i negativnim

atribucijama koje Behar jednom s radou istie, a drugi put nipoto

ne zaobilazi.

No, ako sve ove primjere shvatimo evolucijski postoji nada u novi

repertoar ivotnih arabeski jedne izmuene zemlje i ispaenog

naroda, jedne homogene rase (kako istiu putopisci u ovim prilozima)

koju dijeli samo vjera i time se, po njima, BiH dijeli od Osmanskog

carstva. Naime, islamizirani Bosanci uvijek su se smatrali renegatima za

razliku od svojih susjeda katolika i pravoslavaca, a s druge strane

Osmanlije u njima ne vide nita drugo do nepotpune Turke, koji ne

znaju turski (osim aga, pojedinih begova i diplomata) te se premanjima poesto ophode kao prema barbarima.

7/29/2019 Behar br. 109

5/116

5

ZEMLJA EIFA I KISMETA

BEHAR 109

Knjievni oblici u ijoj se struktu-ri skrivaju nefiktivni anrovi (kroni-ka, putopis, pismo, dnevnik itd.) nu -de itatelju mogunost autenti ne iistinite spoznaje vremena, dogaajai osoba, prisutnih u tom tekstu. Me-

tonimijski nain pisanja omoguavada se ne narui privid pseudopovije-sne zbilje, u koju se u prvi plan stav-lja oznaeno koje ih sdrugim oznaenim u tek-stu, ipak, ini estetikifunkcionalnim. Bez obzi-ra na tumaenja koja oveanrove stavljaju podplat istinitosti, itate-lju se neumitno nameepitanje i autorove osob-

nosti, a njegova, toboe,neutralna pozicija skri-vena je u nainu inter-pretiranja i predoava-nja stvarnosti. Individu-alni doivljaj nekog pros-tora ne moe imati apso-lutnu oznaku istinitostijer vlastite emocije, kojeu trenutku pisanja/zapis-ivanja izbiju na povrinu,

nikad ne mogu biti ob-jektivne injenice jer seza njih duboko veemo,postavljajui ih na samoproelje naeg unutar-njeg svijeta. Pa tako i unefiktivnim anrovimakronike, putopisa, pisma,dnevnika itd.

Knjievnost je u svo-joj dugoj tradiciji oduvi-jek obilovala prostornim

metaforama koje ne pre-dstavljaju njen obian

ukras, jer se u kontekstu govora oodreenom prostoru skriva i oblikideologije, to znai da se prostornejedinice u knjievnom diskursu (iakosu dijelovi metonimijskog govora) nemogu tumaiti i prihvatiti kao objek-

tivne injenice. Suvremena knjievnateorija ukazuje na njihov znaaj, prijesvega u okviru intertekstualne i

interkulturalne interpretacije knji-evnog djela.

ovjek postmodernog vremenanastoji razumjeti i shvatiti onaj drugiidentitet te zbog toga i postmodernakritika pokazuje vie interesa za

nefiktivne anrove u kojima se zrcaliobjektivna slika onog drugog. ita-telju ovi anrovi, pored estetskog ugo-

aja, omoguavaju predo-dbu o politinosti odre-ene sredine, ali i eko-nomskom i politikom eg-zilu pojedinaca u real-nom vremenu. Suvreme-ni putopisi mogu biti us-pjeni promotori odree-nih turistikih destinaci-

ja, gdje dolazi do toga dase knjievno (nefiktivno)djelo u vremenu zakoni-tosti trita ukljuuje upromidbu, a time i pro-fit. Taj fenomen Dean Du-da (knjiga: Pria i puto-vanja) naziva estradiza-cijom knjievnosti. Puto-pisni diskurs nudi mo-gunost analize u okviru

poetike prakse primje-nji ve kako za fiktivne ta-ko i nefiktivne oblike, di-skurse, ali i kulturoloke isocioloke analize s osvr-tom na kritiku ideologije.

U suvremenoj bosan-skohercegovakoj knjie-vnosti, posebno bonja-koj, od devedesetih se go-dina 20. st. do danas, kojubismo mogli s pravom

nazvati i knjievnosti uegzilu, jer u veini slua-

Pie: Ajka Tiro Srebrenikovi

Svi kreemo u krug istim putem:

Pria i putopis u knjievnim djelima

7/29/2019 Behar br. 109

6/116

jeva nastaje na prostorima izvanBiH, interakcijski povezuje diskursumjetnike prie (svijet fiktivnog-izmiljajnog) sa u povijesti knji-evnosti marginaliziranim anrovi-ma kronike, putopisa, pisma, dnevni-

ka itd.Roman se naao u situaciji dasvjedoi o uasu rata, kao antropolo-

koj tragediji. Upravo u romanu ko jisvjedoi o uasu rata i izmjetenosti(vremenskoj i prostornoj) reflektirate se proimanje fiktivnih i nefiktiv-nih knjievnih oblika, moda, vienego u drugim knjievnim oblicima,ime roman postaje mjesto propitiva-nja odnosa povijesti i pripovijesti.

Upravo zbog propitivanja povijesti i

pripovijesti, roman je doao u kriznusituaciju zbog ironiziranja konceptaistine i fikcije.

Jo je Aristotel odvojio fikciju odhistorije. Poezija (fikcija) je superior-nije u odnosu na historiju jer histori-ja govori o onome to se dogodilo, apjesnik o onome to bi se moglo dogo-diti. Tradicionalno povlaenje putopi-sa, dnevnika, pisma itd., kao rubnogdiskursa u suvremnoj bosanskoher-cegovakoj knjievnosti, vjeto se pre-

mouje na nain da se njihova osno-vna poetika praksa utkiva u umjet-niku priu, a da se pri tom ne praviotra granica izmeu jednog i drugogdiskursa. Na taj nain suhoparni svi-jet kronike, putopisa, dnevnika ilipisma itatelju postaje zanimljiv, apria kao da postaje zanimljivija ivjerodostojnija jer je ukomponirana urealni prostor i realno povijesno vrije-me koje se itatelja duboko tie.Sukladno rijeima Tzvetana Todoro-va, postaviti pitanje istinitosti umjet-nikog oblika nema smisla jer se um-jetniki oblik ne moe podvrgnutitestu istine. On niti je istina niti la,predstavlja samo mogunost odree-ne spoznaje. Djela bosanskohercego-vake knjievnosti nastajala u vrem-nu nakon 90.-tih godina 20. st. su uveini sluajeva tematski vezana zadrutveno politiko stanje u Bosni iHercegovini. Izvanknjievna realnost

nije samo u funkciji oslikavanja kon-kretnog prostora, nego u kontekstu

skriva i odreene ideoloke segmentepromiljanja.

Pripovjedai knjievnih djela stemom Bosne nastoje objektivnoprezentirati i sagledati dogaaje tese emotivno od njih distancirati, a

samo u aluzijama na tragino vrije-me rata ponuditi sliku koju e ita-telj realno uobliiti, pri emu se pri-povjedaeva pozicija koncipira kaokroniareva svijest, tj. svijest kojaistinito predoava istinite dogaajekao fragmente provjerene povijesti.No, meutim, pripovjeda, se nekree u provjerenom povijesnom dis-kursu pa zbog toga i njegova pria ukonanici nema oznaku apsolutne

istinitosti. Naravno, to i nije neki he -ndikep za povijesno postavljenu pri-u jer se diskurs umjetnikog svaka-ko protivi znanstveno povijesnomdiskursu. Pripovjeda ne govori sa-mo kao historijska svijest koja regi-strira povjesne dogaaje, nego imautor vrlo esto namjenjuje i uloguputopisca koja je drugaija od ulogekroniara, jer se u putopisni diskursmoe unijeti i dio osobnog doivljaja,izraenog kroz komentar ili opis

odreenog realnog prostora. Kroni-areva svijest je na neki nain zarob-ljena u putopisnoj svijesti iz razlogato bi kroniar trebao vjerodostojnosvjedoiti o odreenim drutvenopolitikim dogaanjima. A putopisacsvjedoi o odlasku iz jedne sredine(itinerarij) u drugu, a objektivnostmu je apsolutno upitna jer ga vlasti-ti komentari i opisi stare ili nove sre-dine maksimalno izdaju.

Dean Duda u Prii i putovanjupod pojmom itinerarij podrazumijevaobavijest o odabiru i slijedu putnikih

postaja, vremenu i nainu putovanja.

Naalost, pojam itinerarij u djelimabosanskohercegovake knjievnostikoja obiluje prostornim metaforama,nastale od 90.-tih godina 20. st. dodanas, ne moe se podrazumijevati uonom smislu u kojem ga odreujeDean Duda. Drutveno-politiki kon-teks u kojemu su nastajala tematizi-

rana djela o Bosni nije dozvoljavaoosobama, preslikanim u knjievne

likove da biraju svoje krajnje postaje iodredite, sve se dogaalo u vremenuprotjerivanja cijelih naroda s jednogprostora BiH u drugi ili protjerivanjuizvan BiH. Kultura izbjeglica i egzila-nata koji su optereeni traumom i

nostalgijom je vrlo zanimljiva te bi senjome u okviru interdisciplinarnogprouavanja trebalo detaljnije poza-baviti. Povijest svakodnevnog ivotaposredno je ukljuena u putopisni di-skurs. Pripovjedai u knjievnim dje-lima s temom Bosne i njenog narodase razlikuju od kroniara po tome tose izjanjavaju preko medija u koje-mu literarno uobliavaju pojedineivotne situacije i time stvaraju ra s-

poznatljiv umjetniki znak, obojenzasebnom kulturolokom oznakomBosne i njenih ljudi. Putopisni dis-kurs pojaava kroniarevu namjeruda se knjievno djelo prihvati kaoobjektivna istina i kao izrazito mi-metiki oblik, upravo zbog toga to jeblizak izvjetajnom diskursu koji uprvi plan postavlja predmetnost svi-jeta. Autori svoje likove, iako su proi-zili iz realnih ivotnih prilika, posta-vljaju u fiktivni svijet u kojemu izno-

se svoje poglede, razmiljanja itd.Opreku knjievno/neknjievno na-

domjeta razliita tipologija diskursa.Zbog toga je knjievnost otvorena ka-tegorija u koju se moe, teoretski,uvrstiti bilo koja vrsta diskursa, alisamo pod uvjetom da taj diskurs imaneeg zajednikog s diskursom to gaiz knjievnog teksta moemo izdvojiti,a to jeste struktura koja ili pokazujeizmiljajnost teksta ili omoguuje tek-stu da ga se ita kao da je izmiljajan.Nefiktivnim diskursima u umjetni-kom tekstu izraava se svijet izvanknjievne realnosti, a ukljueni u fik-tivni svijet oni vie ne ocrtavaju samokonkretni prostor i vrijeme, nego sestavljaju u funkciju oslikavanja cjelo-kupnog umjetnikog prostranstva injegove svevremenosti. Ivo Andri nakraju Travnike hronike zapisao je:Svi kreemo u krug uvijek istim

putem, koji vara, a samo se smjenjuju

ljudi i narataji koji putuju, stalnovarani.

6

STRANI PUTOPISCI O BIH

7/29/2019 Behar br. 109

7/116

O Sarajevu, sarajevskoj ariji i njenimznamenitostima pisalo je vie stranih putni-ka. Njihovi su podaci u pogledu broja kua,damija i drugih zgrada esto pretjerani, dokono to se odnosi na ariju odgovara najviestvarnom stanju. Kako su za ovu radnju odosobitog interesa ba ti podaci, to emo ihovdje ogledati do kraja XVII. stoljea, kad je

ovaj grad bio od neprijateljske vojske 1697.godine pretvoren u gomilu pepela. Sarajevose nakon toga poara popravilo, ali u XVIII. iXIX. stoljeu nije zadobilo svoj stari izgled.Njemu se ipak nije dogodilo ono to make-donskom Skoplju, nakon sline katastrofe zavrijeme pohoda vojskovoe Pikolominija1689., jer je Sarajevo i dalje ostalo glavni obrt-niki centar Bosne i Hercegovine, dok je Sko-plje svoj dotadanji znaaj izgubilo.

Prvu vijest o naem gradu daje nam1550. venecijanski putnik Katarino Zeno. Unjegovu putopisu itamo kako je Sarajevo

varo puna vrtova i dobrih vonjaka, trgova-ko mjesto naseljeno Turcima, Srbima i Dub-

rovanima; kue da su od kamena izemlje, zatim da je u mjestu

mnogo

damija i karavan-saraja, da ima tvrica navrh brda, i, napokon, da su spomenuti vrtoviu Sarajevu lijepi kao u Padovi.1 U jednom pis-mu splitskog trgovca Marka Kavanjina, koji jeovdje boravio 1605. i 1606. godine, govori seo bogatstvu arije, ljepoti zgrada, mnotvuduana i esama.2 Dosta podrobnu vijest ovaroi i ariji daje nam jedan drugi Splianin,

imenom Atanasija Grgievi (AthanasioGeorgiceo). On pie 1628. godine ovo:Sarajevo je vrlo velik grad, poloen kao

neka laa, djelimino meu breuljcima, dje-lomino na breuljcima koji su vrlo lijepi iljupki, a na koje se nadovezuju drugi breulj-ci gotovo goli, koji malo-pomalo rastu i stva-raju gotovo vrlo visoke planine. Sredinomgrada prolazi rijeka, na kojoj se nalaze vrlolijepi mostovi, od tesanog kamena, izgraenina moderan nain. U tu rijeku utjee jednavoda koja nije velika, koja dolazi iz jednog

7


BEHAR 109

Hamdija Kreevljakovi

Strani putopiscio naoj ariji

1

Dr. P. Matkovi, Putovanja po Balkanskompoluotoku XVI. vijeka, Rad Jugoslavenske aka-demije, LXII, str. 95.

2 Original u Muzeju grada Splita.

7/29/2019 Behar br. 109

8/116

brda po tim breuljcima i pokree kolesa vieod 50 mlinova. Zatim ima na tim breuljcimanekoliko esmi od tesano obraenog kame-na za poslugu putnika kao i onih koji su ugradu. Navrh grada, na jednom vrlo visokombreuljku i odvojenom od brda, nalazi se jed-

na stara tvrava ne odvie velika, koja bi malovrijedila gradu ako bi neprijatelj doao, iz e-ga zakljuujem da u staro doba grad nije biovelik, nego da je od Turaka bio jako povean.To se poznaje i po moejama koje su oni iz -gradili ili iji e broj biti 115.

Neke su od njih tako velike i tako lijepe, odkvadratnog kamena i pokrivene olovom, da ihne bi trebalo nego samo blagosloviti i metnu-ti unutra oltare sa slikama, i od njih bi se napra-vile vanredne crkve. Misli se da e ovaj gradimati vie od 15.000 kua, od kojih je 12.000trgovakih i zanatskih radnji. Katolikih kra-na ima oko 40 kua. Postoji saraj (geto) Jevre-ja, okruen vrlo visokim zidom. Ima mnogokaravan-saraja za primanje stranaca. Dalje imajedno mjesto gdje se naveer svakom siroma-nom putniku izdaje veera. Tu ima trgovacakoji e imati, osim robe, u gotovu novcu koji50, koji 100, koji 200, koji 300 hiljada dukata,jer sva roba koja iz Turske ide u Split i koja dola-zi iz Splita prolazi kroz taj grad. Ukratko, izuzev-i Carigrad, nema grada u ovom dijelu Evropepodloenom Turinu, ni bogatijega ni koji imavie moeja i u veoj mnoini nego to je Sara-

jevo.3 Najslikovitiji opis sarajevske arije daoje Robert Stanhopes po prianju plemenitoggospodina i viteza Henrika Blunta, koji je uljeto 1634. proboravio u Sarajevu 3 dana. Onmeu ostalim pie:

Na glavnom trgu i u pedeset ulicauokrug trga ima valjda est ili sedam stotinaduana s robom svake vrste. Trgovaki dua-ni i zanatske radnje grupirani su strogo pocehovima - oni ih zovu esnafi - ba kao poZapadnoj Evropi i kao to je doskora bilo i uengleskim velikim gradovima. U koarskoj

ulici, koju zovu Sarai, moe vidjeti divnerobe iz raznobojne koe i prekrasnu konjskuopremu, da je se nagledati ne moe. Nedale-ko su trgovine svakovrsnog krzna od um-skih zvijeri. Meu njima ima tako krasnog, dabi londonske ene dale ne malo godina ivo-ta za jedan ogrta iz njega. U jednoj poduljojulici vidio sam duane, prepune zlatnog naki-ta ljepote kao u haremskih ljepotica iz arap-skih i indijskih bajki, a iz srebra izraeni ukra-

sni predmeti svojom ornamentikom, punomfantastinih ara, ne zaostaju nimalo za vene-cijanskim radovima ove vrste. Naroito su meoarali srebrom i zlatom vezeni bezbrojnicigarluci i lijepo iarani ibuci, ponekad dugi3 jarda. Kad ue u kafanu i ogledne se za

mjesto gdje e sjesti, valja ti dobro paziti dane zapne za ibuke koje puai, sjedei naoniskim jastucima, isprue do nasred kafane.Ako nogom stane na ibuk ili ga samo dir-ne, moe te skupo stati, jer kvari eif Sarajli-ja. I koliko god je na ariji graja, u kafani jetiina. Lijepo uje kako krklja tekuina u nar-gilama i kako vri kahva na eravici. Kad unienov gost, najprije pogleda i potrai mjestogdje e sjesti, pa kad sjedne, onda se oglednedesno i lijevo i pravo po gostima, koji od rani-je sjede u kafani, pa onda, poutivi jo minu-tu ili dvije, izrekne pozdrav. Zatim opet utnjakao u katolikih trapista.

U trgovinama tekstilom vidio sam dobreengleske ohe i skupocijene ispanske i veneci-janske kadife. Tkanine za laganu ensku odje-u, kao pauinu tanku svilu u prekrasnim mu-strama, dobavljaju iz Male Azije. Neto podaljeitamo kako ene oblae na noge izme izmekane crvene ili kao limun ute koe. Po ar-iji mnogo seoskog svijeta, Turaka i krtenih.Teko sam ih razlikovao, jer je u krtenih veiturban na glavi nego u Turaka i pogleda sumrka kao jeniari. Kako se ove godine sprema-

lo na pohod u Poljsku, u dva velika hana naariji uvala je straa stotine i stotine vrea pi-rina, eera i zobi. Zbog pripreme za rat predtrgovinama orujem je gurnjava. Skau iskre izelika i kripe drveni stalci, otre se maevi ihandari i jatagani. Pred ainicama redovi, aiznutra se osjea miris bijeloga i crvenog luka,da ti sve suze idu na oi. Ovo donosim po pri-jevodu Koste Mandia, koji je izaao u Oslobo-enju 14. od 29. marta 1953. godine.

Godine 1640. boravio je ovdje i opet jed-an Primorac, Pavle iz Rovinja. On meu inim

pie kako u jevrejskoj ariji ima mnogoduana, ali nema onako fine robe kao to suna Pjacu sv. Marka. Pokazae mi carinarnicu,koja je nalik na manastirsko dvorite, punode njkova robe. Razgledasmo kovaku i kuju-ndijsku uliicu, sve lijepo ureene. Tu u jed-nom duanu sjedae majestetski jedan Tur-in. Rekoe mi gospoda da je pod njegovomjurisdikcijom sva trgovaka roba.4

Neto kasnije, ali prije 1656., pie turski

geograf Hadi-Kalfa (atib elebija) u svomzemljopisu Rumelija i Bosna:

Bosna-Saraj, 26 dana od Carigrada, glav-na varo zemaljska, tako nazvana po dvorukoji je u njoj sultan Mehmed podigao. Na za-padnoj strani varoi ima jedno polje; s ostalih

su strana visoke planine. Rijeka Miljacka dola-zi s istoka, protie kroz varo i utjee potom uBosnu. Na istonoj strani varoi ima gradi.Varo je gotovo tako velika kao Drenopolje,ima 100 veih i manjih damija, dva bezista-na, vie kupatila i kod Husrevbegove damijesahat sa zvonom. Od voa ovdje sazrijevagroe. Mnogi evropski trgovci dolaze u ovuvaro.5 Godine 1658. boravio je ovdje kraevremena francuski putnik Quiclet. O naoj a-riji pie ovako:

Veliki trg ili arija je udo. U nedjelju,koja je u Turskoj pazarni dan, nai je tamo ne-izmjerno naroda i svake vrste robe na proda-ju. Ima i lijep Atmejdan ili konjski trg, gdje sena isti dan prodaje mnogo i vrlo jeftino i vrlodobrih konja. Imade i vrlo lijepih trnica, zat-vorenih, koje se nou zatvaraju kao zemaljskepalae; zovu ih bezistani. Tu se prodaje suk-no, vosak, platno, koa, lijepo krzno i postave,svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka i dru-ga roba i radovi iz zemlje.6

Godinu dana kasnije (1659.) napisao jeEvlija elebija pored ostalog i ovo: U arijiima svega hiljadu i osamdeset lijepih duana.

arija je sasvim velika i po redu graena, vrloslina halepskoj i brusanskoj. Veinom jepokrivena direcima, a ne kubetima. Ulice suveoma iste i kamenom taracane. Ima vrlolijep tvrd bezistan pod kubetima, a u njemurazne skupocijene indiske, sindske, arapske,perzijske, poljske i eke robe. Dubrovnik ivelika Venecija donose ovamo na konjimabezbrojnu i razliitu robu na prodaju, jer suZadar, ibenik i Split dva-tri konaka udaljeni.Kazaska, kazanijska i okadijska (terzijska)arija vrlo su ivahne.7

Iz godine 1657. ima jedna biljeka o Sara-jevu od Talijana ovanija Morosinija. On kaeda je varo bogata robom, naroito bakre-nom, koje nigdje vie u Turskoj nema ni toli-ko, ni tako dobra kvaliteta.8 Po jednom krat-kom izvjetaju iz 1676., u Sarajevo dolazimnogo svijeta radi trgovine.9 Godine 1680.proao je kroz Sarajevo putnik Antonio Bene-ti na putu za Carigrad. On je kratko ali jezgro-vito opisao Sarajevo i istie da je trgovina,naroito ivotnim namirnicama, vrlo jaka.10

Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela,

Sarajevo - iz prolosti sarajevske arije

Knjiga II, Veselin Maslea, Sarajevo,1991., 740. S.

8


3 M. Batini, Nekoliko priloga k bosanskojcrkvenoj povijesti, Starine Jug.akademije, XVII,str.126-127.

4 S. Zlatovi, o.c.36-37.5 S. Novakovi, Hadi-Kalfa ili atib elebija,

turski geograf XVII veka o Balkanskom poluo-

strvu, Spomenik SKA, XVIII (1892), str.79.6 Dr. . Truhelka, o.c.432 - 433.7 S. Kemura, o.c.188.8 V. Skari, o.c.106.9 Ibid.10 V. Skari,o.c.188-189.

7/29/2019 Behar br. 109

9/116

9


BEHAR 109

Ibrahim Karabegovi

U vremenskom razmaku od polovine 16.do kraja 17. stoljea Bosnu i Hercegovinu,njene gradove, posebno Sarajevo, posjetili

su brojni putnici sa razliitim povodima,namjerama i ciljevima. Neki od ovih putnika,impresionirani onim to su vidjeli i doivjeli,ostavili su trajna svjedoanstva o naim kra-

jevima, gradovima, ljudima i obiajima. ivljeinteresovanje stranaca za Bosnu i Hercegovi-nu poinje polovinom 16. stoljea, a nepos-redno je vezano za uspostavljanje diplomat-skih odnosa zapadnih zemalja sa Osmans-kim Carstvom i za napore na unapreenju tr-govine sa poznatim trgovakim centrima naBalkanu, meu kojima je Sarajevo zauzimalo

jedno od prvih mjesta. Kako je poznato, gra-diteljstvo i trgovina u Sarajevu u 16. stoljeudoivljavaju svoj procvat. Naravno, diploma-tija i trgovina nisu jedini razlozi za dolazakstranih putnika u Bosnu i Hercegovinu i u Sa-rajevo. Prve francuske putnike u Bosni i Her-cegovini susreemo u prvoj etvrtini 16. sto-ljea, a njihova uestala putovanja kroz Bos-nu i Hercegovinu na putu za istok u uskoj suvezi sa uspostavljanjem prijateljskih odnosaizmeu Francuske u vrijeme Fransoa I. i Tur-

ske u vrijeme sultana Sulejmana Velikog.Na njihovo zbliavanje, pored ostalog,uticala je opasnost od zajednikog neprijate-lja panskog kralja Karla V. pa su Turska i Fran-cuska 1535. godine sklopile ugovor koji jeFrancuskoj, u odnosu na druge zemlje, obez-bjeivao privilegiran poloaj i koji je znaiopoetak dugog perioda ekonomskog, politi-kog i kulturnog uticaja Francuske u Turskoj ina istoku.1 Da bi stigli u Carigrad, ondanjiputnici su imali da biraju jedan od etiri razli-ita puta, koji su vodili preko mora, preko

Ugarske, preko Grke i preko Slavonije. Odsva etiri puta najsigurniji i najudobniji bio je

ovaj posljednji. To je poznati Dubrovakidrum, koji je iao kroz Trebinje, Bileu, Gacko,Fou, Pljevlja, Novi Pazar, Ni, zatim preko So-fije u Carigrad.2 Mnogi od stranih putnikakroz Bosnu i Hercegovinu skretali su sa ovogdruma da bi posjetili Sarajevo, dok su drugidolazili sa sjeverozapada i sjeveroistoka, pre-

lazei u Bosnu na graninim prelazima koji suse nalazili na rijekama Savi, Uni i Drini.Putnici iz 16. i 17. stoljea su uglavnom

sluajni putnici. Obavljajui posebne zada-tke na istoku, oni su kroz Bosnu i Hercegovi-nu prolazili usput i biljeili ono to su zapaa-li ili saznavali na svome proputovanju. Njiho-vu panju je privlailo ono to je bilo neobi-no i izvanredno. Ovo miljenje dr. Samia ofrancuskim putnicima i njihovim zapaanji-ma prilikom posjete Sarajevu moe se odno-siti i na veinu putnika drugih narodnosti.3

Meu tridesetak putnika koji su posjetili Bos-nu i Hercegovinu do kraja 17. stoljea i koji su

o svojoj posjeti ostavili zabiljeke, najmanjenjih deset boravilo je i u Sarajevu. Meu nji-ma je bilo Austrijanaca, Francuza, Engleza,Italijana, Dalmatinaca, Slovenaca, Turaka idrugih. Prvu vijest o Sarajevu ostavio nam jemletaki poslanik Katarino Zeno koji je 1550.godine proao kroz Sarajevo. U svom putopi-

su kae on kako je, dolazei sa sjevera, doaou Blauj i tu prenoio. Sutradan je preaoBosnu preko mosta na 7 svodova, a zatim e-ljeznicu i Dobrinju. Onda je ugledao jo

jednu rijeku (Miljacku), koja protie i kroz Sa-rajevo. Ta varo, veli on dalje;... stere se

Sarajevo u oimastranih putopisacaod polovine 16. do kraja 17. stoljea

4 Vladislav Skari Sarajevo i njegova okolina odnajstarijih vremena do austrougarske okupacije. Izabrana djela. Knjiga I, Sarajevo, 1985., str. 72.-73.; Hamdija Kreevljakovi Sarajevo iz prolostisarajevske arije. Izabrana djela. Knjiga II, Sara-jevo, 1991. str. 24. Citirano po P. Matkovi. Puto-vamnja po Balkanskom poluotoku XVI vijeka.

Rad Jug. akademija. XVI vijeka. Rad Jug. akademi-je. LXJI, str. 94-95.5 M. ami, Navedeno djelo. str. 33.

7/29/2019 Behar br. 109

10/116

10


meu breuljcima s obadvije strane; puna jevrtova i dobrih vonjaka. Trgovako je mje-sto i naseljeno Turcima, hrianskim Srbima iDubrovanima. Kue su sagraene od drve-ta, kamena i zemlje. Tu ima mnogo damija ikaravan-saraja. Ima tvravicu, koja je sagra-

ena na vrh brda. Varo ima 10.000 kua, asvaka kua ima svoj vrt i ardak. Vrtovi su lije-pi, poput onih u Padovi. Tu je stolica sanda-ka ove pokrajine. Tu je takoer veliki i malisudac. Proavi Sarajevo Katarino Zeno po-minje gradi Hodidjed i kae da u njemu sta-nuje dizdar sa 50 vojnika.4

Svoje impresije o Sarajevu iz prve polovi-ne 17. stoljea odnosno do 1660. godine,kada je u ovom gradu boravio Evlija elebi,ostavilo nam je nekoliko stranaca. Luj edo-

an (Luis Gedoyn), francuski konzul u Alepu,prvi je francuski patnik koji je poao putemkoji vodi iz Splita preko Klisa, Duvna i Konjicau Sarajevo. U prvoj polovini januara 1624.godine on je u Sarajevu proveo sedam dana.U svom Dnevniku Luj edoan kae da mu jepoloaj vrlo lijep, da je velik poput Venecije,a po obimu se pribliuje Parizu, u graduima;...svih vrsta namirnica u izobilju i po jefti-noj cijeni, vina su tu izvrsna, voda bolja, azrak zdraviji, to ini da veina stanovnikadostie starost do sto i sto dvadeset godina.5

Naravno, kao i u navoenju nekih drugih po-dataka i ovdje se o starosti stanovnika Sara-

jeva pretjeruje. O ljepoti i veliini grada, brojukua. trgovakih radnji, vrsti robe i bogatstvu

sarajevskih trgovaca u prvoj polovini 17. sto-ljea podrobnije nas obavjetava SplianinAtanasije Grgievi (Atanasije Georgiceo).Godine 1628. on je o svom putovanju poBosni podnio izvjetaj austrijskom caru Fe-rdinandu II. (...)

Najslikovitiji opis sarajevske arije dao jeRobert Stenhoups (Robert Stanhopes) na os-novu prianja viteza Henrija Blanta (HenrikBlunt), koji je u ljeto 1634. godine boravio uSarajevu tri dana. Pored opisa arije, opis at-mosfere u jednoj od mnogobrojnih kafanaveoma je zanimljiv prikaz mentaliteta stano-vnika grada. (...)

Kratak opis Sarajeva iz 1655. godine ima-mo kod bosanskog biskupa Marijana Maravi-a. On kae da varo nije opasana zidovima i

da ima vrlo malu tvravu. Biskup Maravinavodi broj od 20.000 muslimanskih kua, stokatolikih sa 600 stanovnika, katolici imaju

jednu kapelu posveenu Bogorodici, a Musli-mani imaju 118 damija. Grad je po njemubogat raznovrsnom robom i u njemu se nala-zi paina rezidencija kao i sjedite najviegsudije mulle.6 Prije boravka u Sarajevu Evlijeelebi vrijedno je ukazati na dvojicu francu-skih putopisaca - Pulea (Poullet) i Kiklea (Quc-let), koji su posjetili Sarajevo 1658. godine.Opi utisak Puiea o Sarajevu sadran je u slije-

deim rijeima: Ovaj grad Sarajevo je prije-stolnica jednoga od najvanijih paaluka. On

je prilino velik, mnogo dui nego li iri, pa jeudubljen prema sjeveru izmeu dvije plani-

ne. On ima mnotvo damija sa olovnim kro-vom, koji se svrava s kubetom. Svaka imasvoju esmu s povie pisaka...7

U opirnom tekstu Pule opisuje vanjski iunutranji izgled damija, opisu kua, stano-va i stanovnika, izgledu nonje ena i muka-

raca - bogatih i siromanih, mjestima i nainusahranjivanja mrtvih itd. Ovaj Francuz jeimao priliku da upozna tadanjeg vezira Se-

jid Ahmed-pau, o ijoj je mnogobrojnoj iraskonoj vojnikoj pratnji ostavio opirnijezabiljeke.8 Opis Kiklea je krai i sadrajnodrugaiji. Ovaj kraljevski tuma za turski je-zik, koji je u Sarajevo stigao iz pravca od Ko-njica i Pazaria 26. marta 1658. godine, o sa-rajevskoj ariji pie:

Veliki trg ili arija je udo. U nedjelju ko-

ja je u Turskoj pazarni dan, nai se tamo neiz-mjerno naroda i svake vrste robe na prodaju.Ima i lijep Atmejdan ili konjski trg, gdje se naisti dan prodaje mnogo i vrlo jeftino i vrlo do-brih konja. Imade i vrlo lijepih trnica, zatvore-nih, koje se nou zatvaraju kao zemaljskepalae, zovu ih bezistani. Tu se prodaje sukno,vosak, platno, koa, lijepo krzno i postave,svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka i drugaroba i radovi iz zemlje.9 Ostavi u Sarajevuskoro dva mjeseca, Kikle je imao dovoljno vre-mena da se divi ljepotama sarajevskih vrtova,

mnogobrojnih damija, hamama i lijepih e-sama.10

Dvije godine kasnije, 1660., proputovao jekroz Bosnu glasoviti turski putopisac Evlija

4 Vladislav Skari Sarajevo i njegova okolina odnajstarijih vremena do austrougarske okupacije. Izabrana djela. Knjiga I, Sarajevo, 1985., str. 72.-73.; Hamdija Kreevljakovi Sarajevo iz prolostisarajevske arije. Izabrana djela. Knjiga II, Sara-jevo, 1991. str. 24. Citirano po P. Matkovi. Puto-vamnja po Balkanskom poluotoku XVI vijeka.Rad Jug. akademija. XVI vijeka. Rad Jug. akademi-

je. LXJI, str. 94-95.5 M. ami, Navedeno djelo. str. 33.6 V Skari, navedeni rad. - Izabrana djela, I, str. 110.7 V. Skari, navedeni rad - Izabrana djela, I, str. 111

(Francuski originalni tekst sa prijevodom publikovaoje u Glasniku Zemaljskog muzaja od 1908. godineVjekoslav Jelavi pod naslovom Doivljaji FrancuzaPulea na putu kroz Dubrovnik i Bosnu godine 1658.).

8 Isto. str. 111-116.9 H. Kreevljakovi, navedeni rad. - Izabrana djela, II,

str. 26: V. Skari, navedeni rad. - Izabrana djela, I,str. 116-118 (Oba autora su koristila: iro TruhelkaOpis Dubrovnika i Bosne iz godine 1658, GlasnikZemaljskog muzeja, 1905.).

10 M. ami, navedeno djelo, str. 39 (Naslov Kikleovog

putopisa: Les Voyages de M. Quiclet a Costantino-ple par terre, enerichi d annotations parle sier,Paris 1664.).

7/29/2019 Behar br. 109

11/116

elebi. Sve to je iole znamenitijeg vidio Evlijaje zabiljeio, pa je njegov putopis Sejahatna-ma znaajan izvor za prouavanje prolostionih zemalja kroz koje je prolazio. Putopis Evli-

je elebi, koji je kod nas poznat od 1900. godi-ne, ima ukupno 10 svezaka od kojih se esti i

sedmi odnose na jugoslovenske zemlje. Ovajturski putopisac doao je u Bosnu iz pravcaBeograda i Valjeva. Preavi Drinu, prvo je po-etkom septembra 1660. godine stigao u Sre-brenicu, a potom se uputio u Sarajevo. Nakonkratkog boravka u Sarajevu Evlija elebi seuputio u Livno da obavijesti bos. beglerbegaMelek Ahmed-pau o turskom osvajanju Veli-kog Varadina. Kako vidimo, Hazim abanovi

je, u svom opirnom uvodu najnovijeg izdanjaSejahatname, ustvrdio da je Evlija elebi u

Sarajevu boravio 1660., a ne 1659. godine,kako se ranije mislilo.11

U ovom kraem osvrtu na putopisnu lite-raturu o Sarajevu nije mogue niti je potrebnoprezentirati sve ono to je u putopisu Evlijeelebi zabiljeeno o Sarajevu. Dovoljno je ista-i da je Sarajevu posveeno najvie prostora -ukupno 25 stranica teksta (str. 101-126).Poevi od poloaja grada, dati su opirniji ilikrai podaci o graditeljskim objektima, dami-

jama, medresama, tekijama, esmama, turbe-tima, rijekama, bunarima, vodenicama, hama-

mima, karavan-sarajima i hanovima, ariji ibezistanima, mostovima, crkvama, imaretima,stanovnicima itd. Ovom prilikom naveemosljedei odlomak iz Sejahatname o Sarajevu:

Na zemlji ima mnogo gradova po imenuSaraj: Ak-saraj u Andolu, Tabe-saraj izmeuPerzije, uristana i Dagestana. ehir-sarajna obali rijeke Erdelja (ustvari rijeka Maro)...,Vize-saraj u Rumeliji i drugi. Ali ovaj bosanskikameni ehir-saraj je od svih ovih napredniji,ljepi i ivlji. U donjem i gornjem dijelu ehe-ra teku bezgranine i bezbrojne ive vode, asa svih strana ukraen je mnogobrojnimbaama, koje izgledaju kao ruinjaci iliograene rajske bae. Hvala bogu, njegovose mnogobrojno stanovnitvo iz dana u danmnoi. U gradu se dnevno kolje dvije hiljadebrava. Na poetku godine zakolju u pastrmui na dimu osue po etrdeset hiljada bravauhranjenih po planinskim panjacima. Poki-

sele za turiju po nekoliko stotina goveda upastrmu. Za tri mjeseca proljetne sezoneproizvede se od mlijeka riih koza po nekoli-

ko stotina hiljada kaca surutke i sira. Prematefteru trnog nadzornika, svakog se danapojede est stotina hiljada hljebova, a nirauna nema koliko ih se u kuama ispee. To

je, eto, veliki eher u kome ivi more ljudi i ukome se potroi ogromna koliina hrane.Njegovi su stanovnici po svom junatvu,odvanosti i vrstini vitezovi s osobinamaSama i Nerimana tako da se ak svi ratnici nakrajini ejaleta Budima, Egre, Kanjie i Bosne usvih sedam stotina i ezdeset pograninihgradova regrutuju iz serhata Bosne...12

Evlija elebi boravio je u Sarajevu i 1664.godine. Razumljivo je da se podaci o Saraje-vu, dati u razliito vrijeme i od razliitih puto-pisaca i izvjetaa u veini sluajeva nepodudaraju. Oni su, kada je u pitanju brojkua, mahala, damija i stanovnika, najeepretjerani. Tako, naprimjer, Katarino Zeno1550. godine navodi da Sarajevo ima 10.000kua. Po miljenju Hamdije Kreevljakoviaovaj podatak nije pouzdan, iako je, kako kaeovaj vrsni poznavalac prolosti Sarajeva,izmeu 1530. i 1550. godine Gazi-Husrevbegizgradio svoje brojne zadubine i drugerazne objekte, a u njega su se ugledali i drugiimuni ljudi. Kreevljakovi smatra da polovi-nom 16. stoljea u Sarajevu nije bilo vie od2.000 kua. Po njegovom miljenju, do poe-tka 17. stoljea Sarajevo je u izgradnji monu-mentalnih zgrada postiglo vrhunac. Imalo je104 mahale, neto preko 4.000 kua i oko

30.000 stanovnika.13

Do kraja 17. stoljea broj kua i stanovnikaje i dalje rastao, pa Atanasije Grgievi, posla-

nik cara Ferdinanda II., u svom detaljnomopisu iz 1628. godine navodi da u Sarajevuima 15.000 kua i 12.000 duana, to je poHamdiji Kreevljakoviu, vie nego pretjerano.Grgievi dalje navodi da u Sarajevu ima 40katolikih kua. Bosanski biskup fra MarijanMaravi, 27 godina kasnije, 1655. pominje20.000 kua od kojih 100 kranskih. BiskupMaravi je i 1662. godine zabiljeio da u Sara-

jevu ima 200 katolikih kua. Broj od 100,odnosno 101 damija, koje navode Hadi-Kalfa i Francuz Kikle najvjerovatnije odgovara

pravom stanju. to se tie Evlije elebi, on je ubroju mahala (140), damija (170) i kua(15.000) pretjerao. U septembru 1672. godine,po izvjetaju biskupa Olovia bilo je u Saraje-vu 10.000 muslimanskih, 200 pravoslavnih i100 katolikih kua sa 992 stanovnika i 100

jevrejskih. Osim broja muslimanskih kua,Hamdija Kreevljakovi smatra da su ostalipodaci prilino tani.14

Kratkotrajnim upadom vojske EugenaSavojskog oktobra 1697. godine, Sarajevo je

zadesio najkatastrofalniji od svih dotadanjihi kasnijih poara. Prije ovog poara, koji ga jepretvorio u pepeo, Sarajevo je, kako istieHamdija Kreevljakovi, postiglo svoj vrhu-nac. Iako su kasnije mnoge graevinepopravljene i obnovljene, Sarajevo nikadvie nije poprimilo svoj stari, odnosno ranijiizgled.15 Zbog toga su vienja i zabiljeke oSarajevu, sauvane u putopisima iz 16. i 17.stoljea, od izvanrednog znaaja za izuava-nje prolosti ovoga grada.

Prilozi historiji Sarajeva, radovi sa

znanstvenog simpozija odranog

od 19. do 21. marta 1993. godine

11


BEHAR 109

11 Evlija elebi Putopis - odlomci o jugoslovenskimzemljama, Veselin Maslea. Sarajevo, 1979, str. 46-47 (Putopis je preveo, uvod i komentar napisaoHazim abanovi).

12 E. elebi. Putopis str, 122-123. Sam je ime djeda, aNeriman ime pradjeda Rustema, glavne linosti

najveeg perzijskog eposa ahname od Firdusija inajveeg perzijskog junaka uope. - Nap. br. 167.

13 H. Kreevljakovi, Izabrana djela II, str. 28.14

H. Kreevljakovi, Isto, str. 29.15 H. Kreevljakovi, Izabrana djela, I, str. 24-27, ...II,str.33.

7/29/2019 Behar br. 109

12/116

12


Sarajevo u ljetopisimaiz 17. i 18. stoljea

Lejla Gazi

Sarajevo je kao grad od svog nastanka dodananjih dana uvijek plijenilo panju putnikakoji su svi, bez obzira na vrijeme dolaska u ovaj

grad, ostajali ushieni njegovim izgledom,brojnim graevinama, vodama, mostovima,baama, nainom ivota njegovih stanovnikai okolinom u koju se ovaj grad uklopio u pito-moj kotlini okolnih brda. Tako je i u 17. stolje-u, dolazei u ovaj grad poznati turski putopi-sac Evlija elebija u svom opisu Sarajeva rekaoda postoje mnogi gradovi koji u svom imenunose rije Saraj, ali ovaj bosanski kamenieher-Sarajevo je od svih ovih napredniji, ljep-i i ivlji.1

Kako je u toku 16. stoljea Sarajevo doi-

vjelo svoj puni procvat, ono u 17. stoljee ulazikao grad sa potpuno izgraenom infrastruktu-rom. Zbog toga e Evlija elebija moi u svomopisu istai poloaj grada; njegove graevine,damije, medrese i druge obrazovne ustano-ve, mesdide, tekije, esme, sebilje, hamame,hanove, zatim ariju, mostove i na kraju ljudei njihov nain ivota i odijevanja, te razna zani-manja. Dakle, sve je to vienje jednog putopi-sca koji je na svojim glasovitim putovanjimapo onovremenom prostranom Osmanskom

Carstvu dao brojna, dragocjena i zanimljivaobavjetenja o zemljama i narodima onih kra-jeva kroz koje je putovao. To su impresije

ovjeka koji dolazi u Sarajevo. A oni koji unjemu ive taj grad i njegove ljude doivljava-ju na drugi nain i daju drugaije opise pojedi-nih dogaaja, linosti, objekata ili lokaliteta.Od sarajevskih hroniara 17. stoljea poznatasu dvojica: Husein ef. Muzaferija i Osman ef.uglija, dok se u 18. stoljeu kao hroniar Sara-jeva javlja Abdulah ef. Kantamirija i svakakonajpoznatiji hroniar ovog grada - MulaMustafa Baeskija.2

Prvi registrirani sarajevski kroniar hadiHusein ef. Muzaferija potie iz jedne od malo-

brojnih sarajevskih porodica iz 16. stoljea ijisu se potomci u ovom gradu odrali i do dana-njih dana.3 Roen je u Sarajevu 1646. godinegdje je stekao osnovno obrazovanje, da binakon toga otiao u Istanbul, tamo zavriovisoke kole i vratio se u svoj rodni grad ukojem je preko 40 godina, sve do smrti 1721.godine, obavljao dunost muderrisa u GaziHusrev-begovoj medresi. Pored toga, bio je ivaiz u vie sarajevskih damija i veliki ljubiteljknjige. Posjedovao je bogatu biblioteku iji se

pojedini manuskripti i danas susreu u nekimrukopisnim zbirkama.

Kao veoma obrazovan ovjek svoga vre-

mena vodio je biljeke u kojima je iznosiopojedine vanije dogaaje iz ivota grada injegovih stanovnika, a pisao je i hronogramepovodom smrti sarajevskih uglednika - njego-vih savremenika. Posebnu panju u svojimopisima posvetio je periodu nakon upada voj-ske Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godi-ne i popravkama poruenog i spaljenoggrada. U jednom svom pismu navodi da seodmah nakon potpisivanja Karlovakog mira1699. godine u Sarajevu pristupilo popravka-ma i da je uskoro osposobljeno oko 2.000

kua, 44 damije i mesdida i oko 1.000 dua-na. Rukopis Muzaferijine hronike posjedovaoje Muhamed Enverija Kadi, pa je u svoj Zbor-nik unio i neke podatke iz historije grada kojeje naao u ovoj hronici. Kadi je donio i nekro-log o smrti ovog istaknutog hroniara svogdoba, kao i jednu pjesmu hronogram o njego-voj smrti.4

Drugi sarajevski hroniar ovog perioda bioje Osman ef. uglija5 o kome ima veoma malopodataka. O njemu Kadi u svom Zborniku pie

1 Evlija elebi, Putopis. odlomci o jugoslovenskim zemljama. Preveo, uvod i

komentar napisao Hazim abanovi, Sarajevo 1973, str.1222 Kao sarajevski hroniar pored Muzaferije, Puglije i Kantamirije navedeni su MustafaFirakija i Ebu Bekr Ahmed Alemdar Kundur zade, oba iz 19. stoljea. Uporedi: Meh -

med Handi, Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo 1934, str. 40.

3 O ovom autoru vidjeti: hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijen-talnim jezicima. Bibliografija. Sarajevo 1973., str.431-434.

4 Tarih-i Enveri, sv. V, drugi dio, 25-26.

7/29/2019 Behar br. 109

13/116

13


BEHAR 109

da je pripadao sarajevskoj ulemi i da je umro1714. godine, a donosi i neke njegove stihove,po emu se vidi da je bio i pjesnik. Meu bilje-kama ovog hroniara jedna govori o tomekako je u Sarajevu 4. aprila 1665. godine poeopadati snijeg koji nije prestajao puna tri dana i

koji je dostigao visinu koliko ovjeiji boj. Istegodine, 28. juna, pala je kia kakva se do tadanije zapamtila, a oba puta rijeka Miljacka je izaz-vala velike poplave u Sarajevu.6 Ovaj autor bilje-i jo jednu veliku poplavu u augustu 1696.godine u kojoj je Miljacka otetila mostove i raz-valila bent i Isa-begove mlinove podignuteprije 1462. godine i ve jednom oteene upoplavi 1557. godine. Za sada nemamo drugihpodataka o hronici ovog autora.

I u 18. stoljeu Sarajevo ima dvojicu hroni-ara koji piu o ljudima i dogaajima u ovom

gradu. Jedan od njih je Abdulah ef. Kantamiri-ja7 za koga se zna da je umro 1774. godine isahranjen uz Bakrbabinu damiju na Atmejda-nu gdje je neposredno pred smrt podigaobiblioteku i njene knjige zavjetao kao vakuf, ai sam se bavio prepisivanjem djela od kojih seneka i danas uvaju u Gazi Husrev-begovoj bi-blioteci. Na nianu ovog uglednog Sarajlijepjesnik Mejlija8 napisao je da je bio poznat iuen ovjek i da se bavio mnogim znanosti-ma: fikhom, tefsirom, hadisom, sakkom i lije-pom knjievnou, a bio je muderris u Misriji-

noj medresi u neposrednoj blizini njegove bi-blioteke. Pored Mejlijinog epitafa, smrt ovoghroniara zabiljeio je i njegov neto mlai su-vremenik, najpoznatiji sarajevski ljetopisacMula Mustafa Baeskija koji meu umrlima u1774. godini navodi i Abdulah ef. Kantamiriju ikae da je bio veoma star, baba, muderris,vaiz i ba-katib u mehkemi, veoma uredanovjek. Nije mu se niko sviao.9

O Baeskiji i njegovom Ljetopisu ve je bi-lo spomena. Ovdje emo ukazati samo na onenajkarakteristinije osobine ovog Ljetopisa ukome se opisuje Sarajevo i Sarajlije u drugojpolovini 18. stoljea. Biografski podaci o ovomautoru poznati su uglavnom iz samog njego-vog djela u kome je naveden i tok njegovogobrazovanja, razna zanimanja kojima se bavio,podaci o njegovoj porodici i svi drugi podacivezani za njegov ivot i rad. Podsjetiemosamo da je roen 1731. ili 1732. godine uMimar Sinanovoj mahali, a da je umro 18. au-

gusta 1809. godine navedeno je u LjetopisuMustafe Firakije za koga se na osnovu iznese-nih podataka moe sa sigurnou pretpostavi-ti da je bio Baeskijin sin i da je nastavio bilje-iti dogaaje u Sarajevu i okolini u razdobljuod 1806. do 1827. godine.10

Sam rukopis Baeskijinog Ljetopisa donosipodatke o drutvenim, privrednim, kulturnim idrugim dogaajima u Sarajevu u drugoj polo-vini 18. stoljea. U prvim godinama njegove vi-jesti i opisi dogaaja su kratki, a kasnije posta-ju sve opirniji, interesantniji i donose sve viepodataka. Baeskija prati klimatske prilike izgodine u godinu i u vezi s njima rod usjeva, vo-a i povra, kao i cijene koje od toga zavise. Onponekad nabraja pojedinane cijene nekihvanijih prehrambenih artikala, pa ta tako u1778. godini kae: U spomenutoj godini bijae

obilno suhog bravljeg mesa, tako da se proda-valo na oku po 14 (para), janjetina 18, svijeepo 73. inik penice iznosio je 4 groa, med 60,a junga masla 180. To su cijene u bakala.11

Posebnu panju Baeskija poklanja navo-enju elementarnih nepogoda koje su u Saraje-vu bile este. Zato kod njega esto susreemoopise poara i njihove tete, poplave, zemljotre-se, razne epidemije sa navoenjem rtava i sli-no. Citiraemo njegov opis najvee poplavenjegovog doba, 1791. godine, za koju on kae:Deveta no po Kasumu bijae cijelu no sijeva-

nja, grmljavine, kie i vjetra junjaka, pa sutra-dan u utorak usljed bujice bie porueni svi mo-stovi, osim Seher-ehajinog, koji ostade itav.To se dogodilo 4. studenog ili 18. rebiul-evela1206. (16. novembar 1791.) godine, u utorak.12

Mnogobrojni i raznovrsni podaci o trgovi-ni, zanatima, izgradnji ili opravci pojedinihobjekata daju sliku razvoja grada u navede-nom periodu. Sam Baeskija sastavlja hrono-grame za opravku pojedinih objekata, a tako-er donosi i hronograme drugih autora. Takoje za novosagraenu zgradu erijatskog suda -mehkemu - Baeskija sastavio est hronogra-ma, od kojih svaki u hronostihu daje godinu1187., odnosno 1773.13 S druge strane, svoje-vrsnu socijalnu kartu stanovnitva daju opisimnogih proslava, raznih priredbi, teferia, sije-la i drugih vidova zabave tog vremena.

Posebnu panju Baeskija posveuje ue-nim ljudima svoga vremena, pa tako na jed-nom mjestu iz 1194. godine kae: Sada u

ukratko opisati uene ljude, ulemu naeg e-hera u ovom vremenu da bi se oni koji budugledali ovu Zbirku nakon mene malo zabavili iovim okoristili.14 Zatim donosi podatke o ne-koliko istaknutih savremenika, a meu ue-nim ljudima navodi i sebe i kae:

to se tie mene, ovog grenog siromaha,bio sam sasvim stidljiv i povuen. Zato nisampredavao, a niti sam drao propovijedi. Jedinosam predavao uenicima medresa koji su midolazili. Nakon izvjesnog vremena, druei sesa ejhom Sinanove tekije i itajui djela o tesa-vufu, sve vie sam se naslaivao. Koliko li tego-ba podnose nai muderisi predajui konkretneznanosti, a koje znanosti nisu dovoljne bezmisticizma; kao to ni ptica ne moe letjeti s jed-nim krilom, tako ni spomenuti ueni ljudi nemogu doi do cilja. Nakon to sam savladao

stvarne znanosti zaronio sam u nauku misticiz-ma i razmiljajui danonono trudio sam se inisam sustao dok mi se konano ne otvorievrata. Eto, tako sam spoznao sutinu misticiz-ma. Sve sam drugo napustio, jer mi se otkrilatajna i meni je poznata bitnost stvarnih znano-sti kao i misticizma. I zaista bi meni bilo zabra-njeno rei da stvari ne poznajem. I to shvati.15

Kroz cijelo vrijeme u kome vodi svoje bilje-ke, Baeskija daje izuzetan broj raznovrsnih,interesantnih i vanih dogaaja iz ivotagrada. Meutim, ono po emu se ovaj ljetopi-

sac posebno istie su popisi umrlih osoba ukojima on donosi mnoge zanimljive podatkeo tim ljudima. Prostor posveen umrloj osobivarira od linosti do linosti, ali svi podacinavedeni u njemu vjerno odslikavaju odree-nu linost sa svim njenim vrlinama i manama.Kroz Baeskijine popise umrlih moe se pratitiistorijat sarajevskih porodica ovog doba, a iznavoda zanimanja umrlih ljudi vidi se koji susve zanati i u kom obimu bili zastupljeni uovom gradu. Uope, svi podaci koje Baeskijadonosi imaju svoje mjesto u istoriji Sarajeva,pa je na osnovu ovog Ljetopisa mogue vritirazliite analize o Sarajevu i Sarajlijama drugepolovine 18. stoljea. Zbog svega ovoga motoBaeskijinog djela to je zapisano ostaje, a tose pamti iezne ima svoje puno opravdanje iu dananjem vremenu.

Prilozi historiji Sarajeva, radovi sa znanstvenogsimpozija odranog od 19. do 21. marta

1993. godine

5 Vidi: Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvara-nja bosansko-hercegovakih muslimana na tur-skom jeziku, Sarajevo 1989, str.118

6 Tarih-i Enveri, sv. IV, 169.7 Fehim Nametak, op.cit., str.187.8 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i

Hercegovine, knj. 1. Sarajevo 1974, str.3569 Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-

1804). Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed

Mujezinovi, Sarajevo 1987, str. 132.10 Vidjeti: Raid Hajdarevi, Meduma Mula MustafeFirakije, Prilozi za orijentalnu filologiju, 22-23,

1972-73, Sarajevo 1976, str. 301 314.11 Baeskija, Ljetopis, str.168.12 Isto, str. 296.

13 Isto, str.124.14 Isto,str.184.15 Isto, str.188.

7/29/2019 Behar br. 109

14/116

14


Omer Hadiselimovi

Na vratima Istoka(engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. do 20. vijeka)

Engleski putniciistovremeno su i najbolji inajgori na svijetu. Ukolikoih ne pokree osjeanjeponosa ili koristi, nemaim premca kad je rije odubokom i filozofskomvienju drutva ilivjernom i slikovitomopisivanju fizikestvarnosti. No kad koristili pak ugled njihove

vlastite zemlje doe usukob s onima nekedruge zemlje, oni idu ukrajnost i, zaboravljajuina estitost i iskrenostkoja ih inae krasi,uputaju se u jetku

primjedbu ili uskogrudoismijavanje.Otud su njihovi putopisitim poteniji i taniji to

je zemlja koju opisujuudaljenija.

(Vaington, Irving)

Iz predgovora: Bosna i Hercegovina

u oima britanskih putopisaca

Izmeu predrasuda i zapaanja

Takvi su bosanski putevi, znam ih ja. Dok ide krom i stranom, to i nije put nego zategnu-ta uzica koja se prilagoava to bolje moe strmini i kamenu, vie te vodi nego to te nosi: u

stvari, nacrtana tvoja elja za putem koja pokazuje kako se moe ii kamenjarom i vododeri-nom, i tako sii na put. A kad sie u ravan i na mekotu, bosanski put poinje da podrhtava.

Ivo Andri

1 etvrt penija.

2 1 funta 453 grama.3 Po svemu sudei, pravac kretanja putnika bio je

dolinom rijeke Jablanice, preko planine Medvednik

i dolinom rijeke Ljubovidje.

4 Ovo bi mogla biti rijeka Jadar.5 Mandi misli na rijeku Jadar i na rudnike srebra kod

Srebrenice.

(Piter Mandi, jedan od najupornijih engle-skih putnika svog vremena njegovi putniki

zapisi opkorauju razdoblje vee od pola vijeka vraao se u ljeto 1620. godine iz Turske uEnglesku nakon trogodinjeg boravka u Cari-gradu, gdje je bio u slubi jednog engleskogtrgovca, lana Levantske kompanije. Mandi je

putovao preko Bugarske, Srbije i Bosne (a zatimpreko Splita brodom do Venecije) u grupi eng-leskog ambasadora Pola Pindara, koji se vra-ao u London. Manjkavost ovog inae otro-umnog i zanimljivog posmatraa jesu mjesti-

mine nejasnoe u opisima toka i pravca nje-govog puta.)

17. juni 1620. Krenuli smo iz Beograda[Belgrade] i nakon est milja puta ruali smokraj jedne esme. etiri milje dalje ulogorilismo se u polju i tu konaili. Dan je bio izuze-tno vru.

8. juni 1620. preavi osam milja, jeli smoi odmarali se tri sata ekajui da mine vrui-na. Zatim smo ili jo dvije milje, a onda smostali i prenoili u polju.

9. juni 1620. Krenuvi od pomenutog

konaita u polju, stigli smo do podneva uvelik grad koji se zove Valjevo [Valliano], uda-ljen deset milja odatle. Tu je, pored rijeke nakojoj su dva mosta, moj gospodar razapeoator. Ulazei u grad, vidjeli smo dva ovjekanabijena na koeve; koevi su bili oboreni, aleeve su napola izjeli psi i vrane. Kadija [Cad-dee] nam je poslao dvadeset ljudi da nasuvaju preko noi, jer u tom mjestu vladaopasnost od lopova. Tu smo kupili treanja

plaajui farding1 po funti2.10. juni 1620. Nakon dvadeset milja puta

zanoili smo u polju. Ovog dana bilo je netolake putovati jer nije bilo prevrue, a i zatoto nas je put cijelo vrijeme vodio kroz stje-novitu umu penjui se i sputajui niz kra-sne planine koje po visini i ljepoti premaujusve druge koje sam ikad vidio. One nisustrme nego su blage i postupno se diu i nanjihovim vrhovima zemlja je isto tako dobrai plodna kao i u podnoju. Ova mona i tala-sasta brda obiluju izvorima na koje se posvu-

da nailazi i rijekama to se s visina sputaju uduboke doline.3 Ali ovaj lijepi kraj je divlji inenastanjen, sav obrastao korovom i umomvrlo niskog drvea i hrasta, javora i drugog, asamo ponegdje sree se malo obraenezemlje koju iskoritavaju siromani kriani ina njoj dre neto stoke.( ...)

11. juni 1620. Poslije osam milja putadoli smo do rijeke Drine [Dreena], koja seuliva u ranije pomenutu rijeku Savu [Saba] ikoja se moe kamenom prebaciti. Ona je vrlobrza i bistra, ali na njoj nema mosta, pa smo

se amcem prevezli na drugu obalu. Preavijo est milja, doli smo do jedne rjeice4 kojatee iz meu dva brda i tu smo jeli i priekalida proe vruina. Nedaleko od tog mjestaproli smo pored nekih kua i mlinova (11milja) koji slue za rad rudnika srebra u obli-njim planinama.5 U podnoju jedne od tihplanina ima han [Cane], ali mi smo se ulogo-rili pored njega.

12. juni 1620. Penjui se na planinu

7/29/2019 Behar br. 109

15/116

Ravno [Ravena] vidjeli smo da je mnogo vienego to smo oekivali, jer u samom usponui silaenju treba prevaliti oko osam milja.Zatim smo nastavili jo dvanaest milja preko

jedne ravnice6 u kojoj se nalazi est ili sedamsela i mnogo ratrkanih kua napravljenih od

drveta u kojima se nije mogao dobiti ni hljebni vino, niti bilo ta drugo osim po vrlo viso-koj cijeni.

13. juni 1620. Od gore spomenutog mje-sta putovali smo osam milja po dosta rav-nom putu7, ali odatle do grada Sarajeva[Bosna Sarae], sedam milja dalje, kroz veomabrdovit i stjenovit predio. Ovaj grad leimeu brdima; na jednom oblinjem breulj-ku stoji tvrava. Zidovi kua su uglavnom odgline, krovovi od drveta, a ljudi, koji su vrlo

krupni i visoki, bili su u ovo doba veomaneuljudni prema zapadnim Evropljanima[Francks] zbog spora izmeu trgovaca ovoggrada i Venecijanaca, to je suvie duga priada je ovdje ispredamo8. Stoga je moj gospo-dar naredio da niko od nas ne naputa kuuu kojoj smo se smjestili dok ne nabavimodruge konje. Stare konje, za koje smo platili

po 200 aspri9 za put od Beograda, ostavilismo ovdje. U gradu ima oko pedeset turskihcrkava10 i isto toliko mlinova na jednoj rjeici.Oni stoje jedan ispod drugog i svaki ima

jedan mali toak koji voda pokree, dok jeosovina uglavljena u sam mlinski kamen.

16. juni 1620. Iznajmivi konje za put doSplita [Spalatra]11 za 170 aspri po konju, ilismo izmeu planina i stigli do Pazaria [Pasa-ricke], udaljenom deset milja,12 a odatle doIvana [Evan], takoe brdovitim i stjenovitimputem.

17. juni 1620. Doli smo u Konjic [Coneet-za] nakon preenih osam milja. To je prijatangrad kojim tee lijepa rijeka zvana Neretva[Neretria], bistra, zelenkasta i vrlo brza. Onapravi veliku buku prolazei kroz brda. Nasta-

vili smo dalje pored rijeke do Lisiia [Lee-seecheechee], udaljenih dvije milje,13 gdjesmo objedovali, a onda produili opet poredpomenute rijeke dobar dio puta do mjestagdje ona skree i gdje se u nju uliva rijekaRama [Ramatha]14.

18. juni 1620. Od Doljana [Dowlanee] putnas je vodio dalje kroz pomenutu stjenovitu

planinu, sa liticama koje su nas tako nadvisiva-le kao da e nam pasti na glavu. Doli smo doravnice zvane Borova glava [Borvagaglava],gdje smo objedovali. Prije nego to smo dolido ove ravnice popeli smo se na jo jednuvisoku planinu s usponom tako blagim da se

jedva osjetio15. Ravnica se protee od vrhapomenute planine, na kojoj je vrlo hladno jer

je neobino visoka. Sa obje strane ove ravnicenalaze se druga brda obrasla borovomumom i s vrhovima pokrivenim snijegom.

* * *

(Mandijev savremenik, i takoe veliki put-nik, Henri Blant, preao je gotovo isti put kao iMandi, samo u suprotnom smjeru: on je 1634.Putovao iz Engleske u Carigrad preko Splita,Sarajeva i Beograda. Od Splita Blant je putovao

s karavanom turskih i jevrejskih trgovaca; nje-govo putovanje po balkanskom zaleu ispu-njeno je zanimljivim susretima, ali i opasnimsituacijama. Ovaj svakako najdopadljiviji, amoda i najinteligentniji engleski putopisackoji je u ovo vrijeme proputovao kroz nae kra-

jeve16 govori o Bosni na poetku i u drugomdijelu svog Putovanja na Levant u opisusamog putovanja i u prisjeanju na njega.)

[. . .] Poslije devet dana jahanja u takvimuslovima veim dijelom puta, doli smo uprostranu i plodnu ravnicu koja je sa zapa-

dne strane, odakle smo stupili u nju, irokanajmanje deset milja, a sa sjeverne i junezatvorena padinama blagih i lijepih breulja-ka, gdje se postepeno suava, da bi joj irinaposlije est ili sedam milja jahanja iznosila tekoko jednu milju. Tu smo uli u grad Sarajevo[Saraih], koji zauzima itav prostor izmeubrda i penje se djelomino na obje strane. Naistonom kraju, na jednoj strmoj stijeni, stojitvrava koja dominira gradom i putem tovodi na istok. To je glavni grad KraljevineBosne [Bosnah], neugledan i nevelik, u

15


BEHAR 109

6 Ovo je, po svemu sudei, visoravan juno od Han-Pijeska.7 Dio Glasinca pema Sokocu.8 Rije je o pogoranim odnosima izmeu Turske i Venecije prouzrokovanim usko-

kim akcijama u to vrijeme; Porta je optuivala Veneciju da podstie i pomae usko-ke napade na tursku teritoriju koji su, izmeu ostalog, ometali odvijanje trgovinena jugozapadnim granicama Bosne i Hercegovine.

9 Sitan srebreni novac.10 U originalu stoji: Turkish Churches.11 U autorovom Registru stoji zabiljeeno: Spalatra, mjesto u Venecijanskom zalivu.

Venecijanski zaliv je tada, a i mnogo kasnije, est naziv za Jadransko more u mleta-koj i zapadnoj literaturi.

12 Pazari je udaljen od Sarajeva ne 16 kilometara (10 milja) nego 30 kilometara.

13 Lisiii, danas potopljeni Jablanikim jezerom, zapravo su sedam milja, ili oko 12kilometara od Konjica.

14 Odavde pa do rijeke Cetine Mandijev putopis daje vrlo oskudne podatke o pravcu

kretanja engleskih putnika. No on najvjerovatnije izgleda ovako: dolina Rame pla-nina Blaina Sovika vrata Dugo polje (Borova glava) Sesarua Svinjaa Duvanjsko polje Brinik Buko blato Kamensko Trilj.

15 Po svemu sudei, rije je o visoravni Dugo polje na ijem jugozapadnom kraju senalazi Borova glava.

16 V. Kosti, Kulturne veze, str. 286.17 Blantova procjena o broju kua u Sarajevu svakako je pretjerana. No i Splianin

Anatasio Grgievi (Athanasio Georgiceo), koji je 1626. bio u Sarajevu, kae da ovajgrad ima vie od 15.000 kua i 115 damija (vidjeti M. Batini, Nekoliko priloga kbosanskoj crkvenoj poviesti, Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetno-sti, Knjiga XVII, Zagreb, 1885, str. 127. Izgleda, meutim, da je Sarajevo oko 1632.godine, akle priblino u isto vrijeme kad je u njemu boravio Blant, imalo oko 8.000kua (I. Boi et al, Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972, str. 148). S druge strane, Blan-

tova tvrdnja o broju damija mogla bi biti tana, jer je ovih bogomolja premanekim izvorima iz sredine 17 vijeka, bilo oko stotinu (Vidjeti Hamdija Kreevljako-vi, Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958, str. 31).

7/29/2019 Behar br. 109

16/116

kojem ima osamdeset damija [Meschee-toes] i dvadeset hiljada kua17.

U toku tri dana mog boravka [u Sarajevu]najvanije stvari koje sam zapazio bile sudobra voda i ogroman, gotovo dinovski stasljudi, to me je, s obzirom da granie s Njema-

kom18, nagnalo na pomisao da oni, moda,vuku porijeklo od onih starih Germana ijivisoki rast, koji se danas drugdje smanjio naobine dimenzije, pominju Cezar i Tacit. Uodlasku smo krenuli zajedno s bosanskimpaom i njegovom vojskom koja je pola u ratna Poljsku. Vojska je brojala est ili sedam hilja-da ljudi, to konjice to pjeadije, ali se kretalarasuto i bez pae, koji joj se jo nije bio pridru-io. Vojnici su se opratali od prijatelja, a kakosu mnogi bili podgrijani piem, nezadovoljni i

drski, bili su prikladnije drutvo za avolanego za kranina. Tako su meni mnogi prije-tili kopljima i noevima, a jedan pijani janiar

je na me i nasrnuo; no kako se njegov buzdo-van zapleo u opremu koju je nosio, imao samvremena da pobjegnem meu stijene i takosam ostao nepovrijeen19.

* * *

Vjeno u se sjeati turske pravde zbognjenog asnog postupanja prema strancima,u to sam dvaput imao priliku da se linouvjerim. Najprije u Sarajevu, u Bosni, gdje

sam morao ii na sud zato to sam teko ra-

nio jednog kranina koji je prijetio da e mekupiti za roba. Kada su dva Turina koja sume pratila dala izjavu o ovom sluaju, sudijame je ne samo oslobodio rijeima i gestamapunim potovanja nego je mog protivnikakaznio sa etrdeset lira i zaprijetio mu da e

ga pogubiti ako mi nanese ikakvo zlo.

Putnici moraju biti zadovoljniPrvi Britanac koji u 19. vijeku pie o Herce-

govini ili Bosni na osnovu linog ili putnikogiskustva bio je poznati naunik ser Don Gard-ner Vilkinson (1797.1875). Njegova slava kaoegiptologa samo je neto manja od ampolio-nove (Champolion). Vilkinson se kolovao naOksfordu (Oxford), a izmeu 1821. i 1833.

putovao je po Egiptu i istraivao ostatke u doli-ni Nila. Godine 1844. posjeuje i nae krajeve,koje opisuje u knjizi Dalmacija i Crna Gora, s

putovanjem do Mostara u Hercegovini. Zanim-ljivi su i dragocjeni, pored ostalog, Vilkinsonoviopisi starina u Dalmaciji, steaka u Herecgovi-ni, te crnogorskih obiaja. U Crnoj Gori on sesreo i sa Njegoem. U Hercegovinu, u kojoj bo-ravi oktobra i novembra 1844, Vilkinson stie izDubrovnika, gdje dobija vizu na pasou za

posjetu Mostaru. Putuje najprije parabrodomdo Korule, a zatim preko Orebia i Trpnja dodelte Neretve, u koju ulazi u amcu na etiri

vesla.

Drugo pogranino mjesto koje se detalj-nije opisuje jeste Sinj, tada vano mjesto uodvijanju trgovine izmeu Dalmacije iBosne. U gradu Englez odsjeda u urednojgostionici, iji vlasnik govori francuski, i odla-zi do gradonaelnika s preporukama od pri-

jatelja iz Splita. (...)Sljedeeg jutra krenuh na konju s gru-

pom ljudi da razgledam Biha. Spustivi se svisoravni, preao sam jarak i ponovo senaao na sultanovim posjedima, koje samnapustio jo u Aleksandriji. Preavi milju i popanjaka, doli smo do lijevog rukavca Unekoji tee prema sjeveru, da bi pod Bihaomskrenuo na istok i zaputio se ka Savi. Preavizatim most bez ograde, napravljen od drve-nih trupaca nemarno poredanih poprijeko,

dooh u Biha. Grad se sastoji od srednjovje-kovnih maarskih kamenih graevina imodernijih kua u turskom stilu koje suizgledale tako kao da e se svaki as raspasti.Ljudi na bazaru su veoma dobro obueni, alineki izgledaju prilino bolesno, zbog niskogpoloaja grada.

U jednoj ulici vidjeh sasvim neobian pri-zor za Tursku novu damiju koju je daosagraditi paa, ali vrlo loeg ukusa. Uzbudljivkontrast ovoj novoj damiji inilo je neto tose moglo vidjeti izvan zidina. Rije je o

kranskoj bogomolji koja se tu nekad nala-

16


18 Misli se na Njemako Carstvo, odnosno Austriju.19 Blantovi utisci o Sarajevu, koje je po putopievom kazivanju navodno zabiljeio

neki Robert Stenhoups (Robert Stanhopes), objavljeni su u prevodu Koste Mandi-a u sarajevskom Osloboenju 29. Marta 1953, str. 8. Taj tekst, meutim, iako vjero-dostojan u osnovnim crtama i veoma slikovit u opisu sarajevske arije i kafana, raz-likuju se od teksta putopisa i ne daje podatke o Stenhoupsovom djelu iz kojeg jeprenesen.U trgovinama tekstilom vidio sam dobre engleske ohe i skupocjene ispanske ivenecijanske kadife. Tkanine za laganu ensku odjeu, kao pauinu tanku svilu uprekrasnim mustrama, dobavljaju iz Male Azije, ali naalost nisam vidio ni djevoja-ka ni ena u haljinama iz takve robe, jer i ono malo enskog svijeta to ga sret-ne na ulici, zamumuljeno je u neku vrstu vree bez dna i tamne boje,pa ne zna da li to hodi tankovijasta djevojka ili okruglasta ena.

Dakako, lica im ne moe nikako vidjeti i samo po prianju starijihljudi, kad im razgovor razvee ljivova rakija, nasluuje kakvihsve ima u Sarajevu ljepotica. Kau da je mnogo vie crnoma-njastih, nego drugih i mnogo vie debeljkastih nego vitkih i,koliko sam mogao dokuiti, Sarajlijama su punake ene viepo volji. ene na noge oblae izme iz mekane crvene ili kaolimun ute koe.Po ariji mnogo seoskog svijeta, Turaka i krtenih. Tekosam ih razlikovao jer je u krtenih na glavi vei turban negou Turaka i pogleda su mrka kao jenjiari.Mnogo se djece raa u Sarajevu i, kako mi rekoe, vie mukenego enske, i to sasvim mnogo muke djece u kraju grada gdjeima izvor koji zovu muka voda. Otiao sam da okuam tu vodu,koja izvire pod vrlo strmom stijenom na obronku planine, nedalekogroblja turskih junaka koji su poginuli pri osvajanju Sarajeva, ali umalonisam poginuo. Jedan krupan jenjiar, do zuba oruan, stajao je pred jednomkapijom, i s njim enska figura. Vjerovatno je to bilo aikovanje, pa jenjiar, ili ljut to

ja ometam ljubavnu idilu ili da pokae svojoj simpatiji kako se bije junaki boj, raz-

goropadi se i potra prema meni. Dobro sam uinio to sam odmah pobjegao, jerda se jenjiaru nije zapetljala topuzina meu kajie o kojima je visjela kriva sablja ikutija sa strijelicama ode moja glava na pazar. Priali su mi o konaitu, da je boljeimati posla s trista avola, nego sa jednim jedinim ljutitim jenjiarom.U budue sam nastojao da se uklonim s puta kad god naie oruan ovjek, ali tonije bilo lako, jer je u Sarajevu kiptjelo ratnicima. Kupila se vojska u rat s Poljskom.Stizali su odasvud spahije i drugi lenski obveznici u raskonim odorama kao da iduu svatove, a ne u rat na kraj svijeta. Spahije su vodili sa sobom mnoge konjanike ipjeake junakog izgleda, a za ovima su se otegla kola natovarena hranom i dru-gim ratnim potrebama. Ratnici su veseli i pjevaju i bacaju djeci, koja tre ispred njihi iza njih., orahe, ljenjike i jabuke radi uspjena boja i sretna povratka. Na slobod-

nom prostoru vie glavne arije i ispred damije sultana Mehmeda i na ledi-ni koju zovu Jezero, zborite je ratnika i prebrojavanja. Deset topova,

otetih od njemakog cara Ferdinanda, istureno je pred jednimmostom.Iako sam bio u strahu, ipak sam obiao cio grad, da vidim na

koji nain Turci pripremaju ratne pohode u kojima su uvijekpobjednici. Ali sam ipak uvijek, osim u incidentu s jenjiarom,bio s jednim Jevrejinom Sarajlijom, koji je dobro govorio sla-venskim jezikom, jer u Sarajevu turski znade samo po kojiuen ovjek.U dva velika hana na glavnoj ariji uva straa stotine i stoti-ne vrea pirina i eera i zobi, to e poi s vojskom na Poljsku.

U Beogradu e se bosanski paa pridruiti paama iz Temivarai Skadra. Povod rata su nesuglasice izmeu krimskih Tatara i

Poljaka. Teko Poljacima ako ne prime uslove sultana Murata,dobrog vojskovoe i prijeka ovjeka, koji je pogubio tri svoja brata i

tri svoja velika vezira, pa ak i neposlunog eih-ul-islama Akhi Zade.Pred trgovinama sabalja i noeva gurnjava. Skau iskre iz elika i kripe

drveni stalci, otre se maevi i handari i jatagani. Pred ainicama redovi, a iznutrase osjea miris bijelog i crvenog luka, da ti sve suze idu na oi. Moe bit su zbogovog jela Sarajlije vatreni ratnici i ljubomorni u enskim odnosima.

7/29/2019 Behar br. 109

17/116

zila ali je bila poruena, tako da od nje doslo-vno ni kamen nije ostao; no, to zemljite idanas kranska raja Bihaa smatra posvee-nim. Crkve vie nema, ali njihovi oevi su setu molili, pa se i oni jo uvijek tu okupljaju namolitvu, ne marei na ljetne ege ili zimskestudeni. Nikada neu zaboraviti prizor kojisam vidio i nedjelju ujutro: oltar je biopostavljen i pokriven krovom od kola i zanjim je kapucinski sveenik vrio obred. Prednjim su bili vjernici, njih oko sto pedeset;mukarci, sa skinutim kapama i obrijanimglavama koje su se sjale na suncu, kleali suna jednoj strani, a ene, u bijelim i crvenimhaljinama, na drugoj. Uprkos mojoj podozri-

vosti kad su u pitanju rimokatolike dogme,bio sam veoma ganut i nehotice skidoh eir.

U veini drugih udaljenih dijelova Otoman-ske Carevine prema kranstvu se zauzimatolerantan stav: protestant, katolik ili Grkmogu se slobodno moliti u svojoj bogomolji u Tunisu, Egiptu i Siriji. Ali ovdje, tako rei upodnoju Julijskih Alpa i nadomak granica

jedne od najveih monarhija Evrope, jednakranska zajednica ne smije podii krov namjestu gdje se moli da bi se zatitila odnevremena. Sultan, koji u svojoj linosti uje-dinjuje duhovnu batinu halifata i svjetovnunasljednu liniju Mehmeda II, Selima i Sulej-mana, brani i upranjava, koliko je to u nje-govoj linoj moi, naela pravde i tolerancije;no eto, potomci jednog kranskog naroda

pojavljuju se kao najei progonitelji vjeresvojih predaka.

* * *

Knjiga Putovanja po Evropskoj Turskoj1850. godine kapetana i revnog putnikaEdmunda Spensera posveuje Bosni tri poglav-lja. Spenser, koji je prokrstario Evropu u dugom

periodu od tridesetih do ezdesetih godina vije-ka, boravio je u naim krajevima jo 1847., a1850. godine, u vrijeme pobune muslimanskihfeudalaca protiv centralne vlasti, putuje zaje-dno s novoimenovanim austrijskim konzulomu Bosni, Dimitrijem Atanackoviem. U Bosnuna putu za Sarajevo dolazi iz Novog Pazara, aistim putem se i vraa. Spenserova knjiga sesamo na mahove doima kao neposredan

putopis, jer se preteno bavi istorijsko-politi-kim i drugim razmatranjima. No iako pomaloodmaknut od predmeta posmatranja, Spen-

ser prua vrijedno svjedoenje o dogaajima iljudima koje je smatrao dostojnim izravnijegopisa.

Izvjetaji koje smo primali iz NovogPazara [Novi-bazar] svi su ukazivali na to daustanak muslimana u Bosni poprima optikarakter; no, on je jo uvijek bio ogranienna unutranjost zemlje, blizinu Banje Luke[Bania-Louka] i Zvornika [Svornik]. Ipak,kako se znalo da je nekoliko najuticajnijihvoa opet na terenu u pratnji grupe fanati-nih svetenika, koji svuda podbunjuju narod

protiv vladavine sultana reformatora, novo-pazarski paa se osjetio nesigurnim u gradubez ikakve zatite osim jedne oronule utvr-de i nekoliko stotina nizama. Stoga je odlu-eno da bi Sulejman-beg [Soliman] i njego-va mala vojska Arnauta bili najbolje iskori-teni ako bi se sa svojim dugakim pukamanali uz pau u sluaju napada na grad. Umeuvremenu, moj poduzetni prijatelj Veli-beg donio je odluku da izvri moju misijubez obzira na sve opasnosti; odbacujui uni-formu i preodjenuvi se u odjeu obinogputnika-muslimana, sa dvojicom ili trojicomsvojih ljudi slino obuenih, krenuo je snama u ranu zoru da bismo preli veliki vije-nac planina koji dijeli Novi Pazar od Bosna-Saraja [Bosna-Serai], glavnog grada Bosne,poznatijeg evropskom itaocu kao Sarajevo[Saraievo].

Prije nego to smo stigli u Sarajevo, tre-balo je tri dana napornog jahanja kroz najne-prohodnije planine i najopasnije klance krozkoje sam putovao u Evropskoj Turskoj. Prije

turskog osvajanja, ovaj dio zemlje je iniogranicu izmeu slovenskih plemena Srbije i

17


BEHAR 109

7/29/2019 Behar br. 109

18/116

bosanskih plemena. I mada ovi narodi vodeporijeklo iz istog izvora, oni nikad i ni na kojevrijeme nisu bili pod istom vladom. A samapriroda, stvorivi jedan tako neprobojan ilako branjiv bedem, izgleda da ih je predo-dredila za odvojene sudbine. Gledajui ove

planine, moramo se uditi kako su Turci, ilibilo koji drugi neprijatelj, mogli da se probijukroz njih i da osvoje Bosnu. Do toga zaista nebi nikada dolo da je narod ostao ujedinjen ibio iste vjere. (...)

* * *

Meu engleskim prirunicima za putova-nje u 19. vijeku istaknuto mjesto zauzimaju onikoje je objavljivao poznati izdava Don Mari

/John Murray/. Njegov Vodi za putnike po Tur-skoj iz 1854. godine ukljuuje i podroban opis

itinerera, mjesta i hanova u Bosni i Hercegovini.Kao i mnogi dananji engleski vodii, i ovaj jepisan na osnovu podrobnog istraivanja i li-nog putnikog uvida sastavljaa, pa se zato

jednim dijelom doima i kao putopis. Posebnosu ovdje zanimljivi podaci o udaljenostimaizmeu pojedinih mjesta u Bosni, izraeni usatima putovanja /satpokazatelji, kako se tokod nas zvalo u ono vrijeme/. Prirunik prepo-ruuje da je najbolje putovati na konju, a da je

potrebno povesti jo jednog konja za prtljag.Treba odsjedati u hanovima, to je najjeftinije i

to omoguuje putniku da na najlaki nainupozna zemlju i ljude.

BUSOVAA, 2 sata. Ovdje ima veomadobar han, ali je bolje krenuti iz Travnikadovoljno rano i konaiti u Kiseljaku, gdje ima

jo bolji. Za etiri sata jahanja meu zaoblje-nim brdima pokrivenim mladom umomstie se u

KISELJAK, bosansko pomodno odmarali-te, u kojem su otkrivena dva odlina izvoramineralne vode [Seltzer-water], a jedan velikihan izgraen je za one koji dolaze da je piju.

Voda se flaira i izvozi, a takoe se koristi zapravljenje hljeba, kojem daje prijatan ukus.[...].

Postoji jo jedan put za Mostar i on prola-zi kroz KONJIC [Conitza]. Krai je za pet sati,ali uz njega nema tako dobrih konaita.

GORADE, 13 sati, mora biti prva stanica,no vrlo je loa i s obinim konjima jedva da semoe za ovo vrijeme do nje stii.

FOA, 16 sati. Ovdje se preko rijeke

ehotine [Rshiotina] prelazi drvenim

mostom. Nasuprot ulaza u dolinu Uluk20

nalazi se cigansko selo Brod, to je rijetkapojava u ovoj zemlji, gdje su Cigani obinonomadi. Oni u Brodu uivaju prilino blago-stanje. Rijeka Drina prelazi se skelom nedale-ko odatle i, nakon jahanja preko prostranihlivada, dolazimo do sastavka triju rijeka Tare, Pive i Sutjeske [Sutscheza]21. Krajolikpostaje sasvim nalik na onaj u vajcarskoj.Dugaki uspon vodi do

UREVA, 6 sati. Ovdje je han dobar.Nakon to smo neko vrijeme slijedili tok

Sutjeske, skrenuli smo i popeli se na velikistjenoviti bedem, a zatim se opet vratili rijeci.Put stalno omoguuje pogled na raznolikostdivljeg krajolika proaranog zapjenuanimrjeicama, da bi napokon doaodo kule u

DOBRO POLJE, kraj jezera Dobrica[Dobritza]22. Tu nema hana. Zatim se trebaspustiti u

NEVESINJSKO POLJE, u ijem sreditu senalazi malo selo tog imena, 6 sati, koje ima1.000 stanovnika i 3 damije. Smjetaj u hanu

je dobar. Zatim treba prei planinu Trusinu, a

onda Vele [Velesh]23. Selo i Tvrava Blagaj[Blagay] dolaze prije

MOSTARSKOG POLJA, 8 sati. Mostar jeglavni grad Hercegovine, koji se tako zove polijepom mostu na rijeci Neretvi, to mu je i

jedina znamenitost. U svakom drugompogledu to je beznaajan grad. Ima 20.000stanovnika, od ega su polovina krani. Han

je kao i veina hanova u ovoj zemlji.Narod u tom kraju je gotovo sav katoli-

ke vjere, to se moe pripisati blizini Dalma-

cije i bosanskim smaostanima. Narod jemiran i dobro se ponaa, rekao je mudir, ali jasam od nekih katolika s kojima sam razgova-rao uo da je takvo ponaanje vie posljedicastraha nego ljubavi, jer malobrojni Turci usvemu vode glavnu rije. Na sredini poljanalaze se stari nadgrobni spomenici; neki suu obliku sarkofaga, dok su drugi samo gruboklesano ravno kamenje24. Tu i tamo se moguvidjeti ratrkani krstovi na grobovima neobina mjeavina sadanjosti i prolosti.Nakon dosta neudobno provedene noi u

jedinom hanu u gradu, otiao sam rano uzoru do mudirove kue. Iako jo nije biloosam sati, zatekao sam ga kako zasjeda sacijelim medlisom.

(...) Uskoro nakon to smo otili iz sela sti-gli smo na granicu Bosne i Hercegovine, koja

je neoznaena. Predio je, kako smo ili dalje,izgledao sve zeleniji i prikladniji za stanova-nje. Pred vee smo se zaustavili u malom seluVidoima [Vidosa], gdje ivi stric mog pratio-ca iz lova, upnik. Poto je unaprijed poslao

jednog od neaka da mu javi o mom dola-

sku, on me je doekao vrlo srdano i pozvaoda odsjednem u njegovoj kui. Ne mogu barei da je kuhinja bila luksuzno opremljena,ali upnik se jako izvinjavao to nije bilomesa, pominjui kao izvinjenje injenicu daga rimokatolici ne jedu petkom razlog koji

jedva da stoji, jer ja sam stigao u subotu. Jajai povra, meutim, nije manjkalo. Povre i lolatinski izazivaju jaku e, tako da sam bez-broj puta tokom veeri bio prisiljen da kaem

18


20 Ovu dolinu nije bilo mogue ubicirati.

21 Rijeka Drina nastaje spajanjem Tare i Pive, dok Sutjeska njena lijeva pritoka.22 Ne postoji jezero s ovim imenom.23 Ovo je netano: planina Trusina ostaje juno od Nevesinja, dok je Vele sjeverno

od njega.24

Ovo je nekropola steaka.* [Autorova napomena] Ovo jedva da je tano, jer sve ovdje odie mnogo veomstarinom.

Konjic

7/29/2019 Behar br. 109

19/116

ad salutem25. Stari sveenik je izgleda biovie naviknut na ovoliko pia nego njegovmlai pomonik, koji je, prije nego to jeustao od stola, pokazivao nepogreive znakeda je dobro potegao. I upnik i kapelan suimali brkove i plitak crveni fes, kojima se odli-

kuje njihova profesija. Kapelan je stekaoizvjesno obrazovanje u jednom od bosan-skih samostana, odakle je poslan u Rim, gdje

je u svakom sluaju stekao pristojno znanjeitalijanskog i nekoliko rijei francuskog. ...

Nekoliko sati mi je trebalo do Livna, uijem predgrau se nalazi katoliki samo-stan. Misa je upravo trajala, ali ja sam naaoslobodnog gvardijana, Oca Lorenca [PadreLorenzo]26, i jednog od fratara. Ostavivi mena neko vrijeme da ekam u vrlo hladnoj

sobi sa svodovima, ova dvojica su dola, nonjihov prijem se nije mogao uporediti sa pri-jemom jednostavnog seoskog upnika.Samostan je za redovnike franjevakogreda, kojih je bilo pet, osim starjeine. (...)Izuzev jednog mladog sveenika njenogizgleda i dobrog obrazovanja, braa su bilamrzovoljna i neprijatna grupa. Tako je slaboprikriveno bilo nezadovoljstvo koje samosjetio u neljubaznom sicuro27 kojim su seudostojili da odgovore na moju molbu zakrevet, da sam naredio da moj prtljag smje-

sta odnesu u najbolji han u gradu. Kakonisam dobio uslugu kod krana, zatraiosam pomo muslimanskog kajmakama28,kod kojeg su mi moja engleska krv i Omer-paina bujruntija [Buruhltee]29 obezbijedilesavjet i pomo. (...)

* * *

ejmz Krej putuje kolima od BosanskogBroda do Metkovia 1875. godine. Iako putujes preporukom bosanskog, odnosno hercego-vakog namjesnika, on se kree bez uobiajeneoruane pratnje i posebnih pogodnosti, koje je,istina, teko mogao i imati u ondanjim put-nim i drugim uslovima. Od Broda do SarajevaKrej ide cestom izgraenom jednu decenijuranije, 1864. godine.

Preavi rijeku Bosnu preko drvenogmosta dugog nekih dvije stotine jarda iveoma slinog onim mostiima to vode odparabroda do mola, stigli smo u grad Maglaj[Mogloy]. Nadneseno nad plahovitu rijeku

koja kao da se provlai kroz mrano drijeloplanine, ovo mjesto prua prizor izuzetne lje-pote. Na mjestu gdje Bosna otro zavija,tamna stijena nalik na veprova lea striiznad vode kao da je iskoil

behar br. 109

Documents