behar 120

8/9/2019 Behar 120

1/116

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXIII 2014. BROJ 120 CIJENA 40 KN

BEHAR

Richard Francis BurtonHadi Mirza Abdullah ibn JusufRichard Francis BurtonHadi Mirza Abdullah ibn Jusuf

HODOAEHODOAEOsobni doivljaj i zapaanjaiz Medine i Mekke

Uredila: Isabel Burton Prijevod s engleskog: Edin Urjan Kukavica

8/9/2019 Behar 120

2/116

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900.,a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-begBaagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu ipouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojeno-sti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kultu-re, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjennajboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanostinacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i mati-

nim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik dr.Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tuslubu obnaao do ljeta 2006. godine.

2 BEHAR 120

SADRAJBEHAR, dvomjeseni bonjaki asopisza kulturu i drutvena pitanja

Nakladnik:Kulturno drutvo Bonjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI

Izvrni urednik:Filip Mursel BEGOVI

Urednik Ekonomskog podlistka:

Faris NANIGrafiki urednik: Selma KUKAVICA

Urednitvo: Remzija HADIEFENDIPARI, Rusmir AGAEVI, Edin UrjanKUKAVICA, Senad NANI, Sena KULE-NOVI, Azra ABADI NAVAEY, EdibAHMETAEVI

Lektura:Damir MUHAREMOVI

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

Adresa:BEHAR

KDBH PreporodUlica Grada Vukovara 235,10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.behar.hr

Cijena po primjerku 40 kn, godinja pretplata 200 knCijena u BiH: 10 KM, godinja pretplata 60 KM.

Kunski iro-raun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tisak: Grafomark d.o.o.

Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnogprorauna Republike Hrvatske putem Savjeta zanacionalne manjine Republike Hrvatske

ISSN 1330-5182

Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisununo i stavovi urednitva.

Fotografija na naslovnici: Ka'aba, 1910.

UVODNE RIJEI

3 Edin Urjan Kukavica:HADD:Najznaajnije putovanje sir Richarda Francisa Burtona

5 Raymond John Howgego:Richard Francis Burton, istraiva, znanstvenik,vojnik i diplomat (1821-1890)

7 Richard Francis Burton:Predgovor treem izdanju

Tom I. Egipat

9 Poglavlje I Prema i u Aleksandriji

16 Poglavlje XIV Od Bir Abbasa do Medine

Tom II. Medina

23 Poglavlje XVI Posjeta (zijaret) Poslanikovog mezara

37 Poglavlje XVII Ogled (esej) o historiji Poslanikove damije

48 Poglavlje XVIII Medina

54 Poglavlje XXI Ljudi (narod) u Medini62 Poglavlje XXV Beduini Hidaza

Tom III Mekka

77 Poglavlje XXVII Prva posjeta Allahove Kue

84 Poglavlje XXVIII Obredi Jeumul-Tervijje ili "Prvog dana"

89 Poglavlje XXIX Obredi Jeumul-Arefe ili "Drugog dana"

92 Poglavlje XXX Obredi Jeumun-Nahra ili "Treeg dana"

98 Poglavlje XXXI Tri dana suenja mesa

100 Poglavlje XXXII ivot u Mekki i umra ili malo hodoae107 Poglavlje XXXIII Mjesta pobone posjete (zijareta) u Mekki

110 Poglavlje XXXIV Prema Deddi

Za svo nae znanje o Mekki mi se moramo osloniti na Arape, jer, budui da nijed-nom nevjerniku nije doputeno da ue u taj grad, nai putopisci su nijemi.

Gibbon

Tmina i Pustinja i Ratniki konji preda mnom, i Koplje i Viteka borba, i Papir i Pero.

al-Mutanabbi

8/9/2019 Behar 120

3/116

3BEHAR 120

HADD: Najznaajnije putovanje

sir Richarda Francisa Burtona

Kada je, u proljee 1853. godine, tada ve znameniti jeziko-slovac i istraiva Richard Francis Burton krenuo na jojedno od svojih putovanja, nije znao da e ono postati vje-

rovatno najuvenije i najznaajnije u njegovom burnom ivotu, alije, svakako, znao da mu moe biti posljednje. Odlukom da obavi

hadd, posjeti muslimanske svete gradove i mjesta Mekku iMedinu Burton ne samo da se upustio u putovanje za koje jejedva nekolicina Europljana uope ula, a jo manje ih se usudiloto uiniti, niti zato to e kao nemusliman stupiti na mjesta nakojima je pristup doputen iskljuivo muslimanima, nego prijesvega zbog opasnosti na putu, kojih je bilo vie nego na njegovimprethodnim putovanjima. U svakom sluaju, Burton e obavitihad, zijaretiti sveta mjesta u Mekki i Medini, napisati prirunik zaobavljanje hadda i jedan od najzanimljivijih i najznaajnijihikada napisanih sa ovog podruja:Personal Narrative of a Pilgrima-ge to El-Medinah and Meccah (185556). Osim toga, ostavit e nam

jedinstven dokument o vremenu i prostoru sa mnotvom detaljaza koje, u trenutku dok ih je pisao, nije mogao znati koliko e zna-iti godinama kasnije kad e ogromnoj veini mjesta koja jeposjetio vie biti zatrt svaki trag, a ostatku biti zabranjen pristup.

Burtonovo putovanje skrbi sve znaajke avanture bez prese-dana. Govorei o tome, on kae da je, podvrgavajui se svimkunjama takvog putovanja, elio dokazati, da ono to bi zadruge istraivae moglo biti opasno po ivot, za mene potpunosigurno. Je li Burton mogao posjetiti Mekku i Medinu kao Euro-pljanin koji je prihvatio islam, umjesto da se preruava i predstav-lja kao neko drugi? Vjerovatno jeste, ali jednostavno nije elio;elio je sveta mjesta obii i obaviti obrede kao autentian musli-

man, jedan od mnotva, s ciljem to je mogue vjerodostojnijegdoivljaja i izrade autentinog i nepatvorenog dokumenta.

UVODNE RIJEI

Edin Urjan Kukavica

Hrabar i kontroverzan, dva su atributa koja izravno opisuju Burtona kao ovjeka, putopisca i avantu-

ristu. Njegovo Hodoae oslikava oba, vjerovatno, konkretnije i tanije nego bilo koje njegovo pret-

hodno i naknadno putovanje i djelo. Pisana perom pronicljivog posmatraa, kvalificiranog antropo-

loga, strastvenog putopisca, zaljubljenika u kulturu i civilizaciju, ovo njegovo djelo predstavlja ne

samo jedinstven uradak putopisnog anra, nego i osobit dokument jednog podneblja, vremena,

naroda pa i historijskih dogaanja u pozadini koja e, neto kasnije, a i u nae vrijeme, znakovito utje-

cati na tok savremene historije i percepciju islama u svijetu.

Richard Francis Burton

8/9/2019 Behar 120

4/116

4 BEHAR 120

UVODNE RIJEI

Putovanje je poeo kao perzijski princ, ali je ubrzo odluionastaviti ga kao dervi, duhovni ovjek posveen asketskom ivo-tu, putu izvanjskog i unutarnjeg (pro)ienja. Bila je prikladnamaska: kao dervi, mogao je potjecati iz bilo koje socijalne skupi-ne, biti bilo koje dobi, iz bilo koje muslimanske zemlje i, vjerova-tno najvanije od svega, ii gdje god eli bez potrebe da bilo

kome polae raun i odgovara na brojna sumnjiava i, u njego-vom sluaju, suvina pitanja. Konano, nastupio je sa detaljno raz-raenom priom o Afghanistancu roenom u Indiji, a obrazova-nom u Burmi (da bi prikrio sve mogue i izvjesne greke u arap-skom, perzijskom ili hindi jeziku koje je govorio).

Osim toga, Burton je na ovo putovanje krenuo godinamanakon to je posljednji put due boravio u muslimanskoj zemlji;veinu stvari o muslimanskim obiajima ve je zaboravio, te je naj-prije due od mjesec proveo u Egiptu, u Aleksandriji, da bi se pod-sjetio na ovo to je zaboravio i nauio ono to nije znao: kako ispra-vno i pravilno sjediti, jesti, piti, spavati..., ali, prije svega, kako klanja-

ti. Bio je svjestan da ga i najmanja pogreka doslovno moe kotatiivota. Prema Burtonovom izvjetaju, veina muslimana sa kojimaje doao u kontakt smatrali su ga pravim muslimanom, dodue netako dobrim kao to su oni, ali bolje ikakvim nego nemuslimanom.

Jedan od velikih problema na koje je Burton tokom putovanjanaiao bilo je pravljenje zabiljeki za knjigu koju je, dakako, plani-rao napisati po zavretku. Ljudi oko njega su bilo kakvo biljeenjesmatrali franakim obiajem, tako da bi otvoreno, javno pravlje-nje biljeki na njega, svakako, privuklo neeljenu panju. Stoga jeBurton kupio koni etui(u kojem se obino nosio mali primjerakKur'ana asnog) i u njemu skrivao svoju biljenicu.

Burton je najprije posjetio Medinu, grad Allahovog Poslanika imjesto njegove mubarek i mehur Revde. U Burtonovo vrijeme

veina Europljana je o islamu znala tako malo da su uglavnom vje-rovali da je Allahov Poslanik Muhammed (mir neka je s njim i nje-govima) ukopan u Mekki. Iz osobnog iskustva znam da i danas,ak i meu muslimanima, ima takvih sluajeva. Kako god, posje-

tom Medini Burton postaje zair, hodoasnik koji je obavio zijaret;posjeta Mekke i obavljanje predvienih obreda, uinit e gahadijom.

Iako je Burtona posjeta Medini pomalo razoarala, Mekka i

Ka'aba (najsvetija mjesta islama) u potpunosti e ispuniti sva nje-gova oekivanja. Pravila i obrede hadda obavit e dosljedno iprecizno, tu i tamo nailazei na smetnje; posjetit e mjesta kojadanas nije mogue vidjeti jer dijelom vie ne postoje u tom obli-

ku, a nekima je pristup onemoguen. Konano, stekao je pravo danosi zeleni, hadijski turban. Bio je spreman za povratak kui.

Obreo se pred vratima britanskog konzulata u Deddi vratarodbija pustiti ga da ue jer je, jo uvijek, bio obuen kao Arapin,

ali se Burton predstavlja kao oficir indijske vojske, to izaziva

kolektivno iznenaenje, ali i poluuje toplu dobrodolicu. Njegovpovratak u London popraen je pomijeanim emocijama i reakci-jama. Englesi su se, nesumnjivo, ponosili podvigom hrabrog bri-

tanskog putopisca. Meutim, kada je vijest o Burtonovom uspje-nom putu stigla do muslimana, mnogi su ga spremno proglasilibogohulnikom i svetogrdnikom. Zanimljivo je da je Burton nasta-vio nositi ne samo arapsku nego i distinktivnu hadijsku nonju te

se do kraja svoga ivota pridravao, za Europljane, kontroverznihmuslimanskih obiaja i praksi.

Hrabar i kontroverzan dva su atributa koja izravno opisujuBurtona kao ovjeka, putopisca i avanturistu. Njegovo Hodoae

oslikava oba, vjerovatno, konkretnije i tanije nego bilo koje nje-govo prethodno i naknadno putovanje i djelo. Pisano perom pro-nicljivog posmatraa, kvalificiranog antropologa, strastvenogputopisca, zaljubljenika u kulturu i civilizaciju, ovo njegovo djelo

predstavlja ne samo jedinstven uradak putopisnog anra nego iosobit dokument jednog podneblja, vremena, naroda, pa i histo-rijskih dogaanja u pozadini, koja e, neto kasnije, a i u nae vri-jeme, znakovito utjecati na tok savremene historije i percepciju

islama u svijetu.Dio Burtonovog putopisa sa hadda koji ovdje predstav-

ljamo samo je izvod iz, inae, sadrajnog, zanimljivog i iznim-

no obimnog djela (3 toma sa preko 1.500 stranica). injenica

da je Burton hadd obavio prije pojave velikih orijentalista injihovih djela, u vrijeme kada se u Europi, objektivno, veoma

malo znalo te je, stoga, bilo i malo predrasuda, govori u prilog

tvrdnji da bi Burtonovo djelo moglo biti dokumentaristiki

tano te, zato i historiografski znaajno. Isto tako, nije bez zna-

aj ni injenica da je Burton, prema svjedoenju svojih bliskih

prijatelja, doista prihvatio islam, premda je, po elji i zapovije-

sti njegove supruge Isabel, koja se s tom injenicom nikada

nije mogla pomiriti, ukopan kao kranin, ali opet pod (mer-

mernim) arapskim atorom.

Cijenimo bitnim spomenuti da je ovo prvi put da se dijelo-

vi ovog djela pojavljuju na bosanskom jeziku te se, stoga, mo-e govoriti o ekskluzivnosti ovog materijala.Richard Francis Burton

8/9/2019 Behar 120

5/116

8/9/2019 Behar 120

6/116

septembra 1847. godine i nakon nekoliko dana provedenih u Kal-kuti vratio se u Bombaj, gdje je 15. oktobra 1847. godine poloiozvanini ispit iz poznavanja perzijskog jezika. Ponovo se prijaviona slubu u Nadzoru Sinda, plovio je i do Karaija, ali kada je onabolest onemoguila njegovo dalje uee u obavezama koje jeoperacija nadzora podrazumijevala, svoju panju usmjerio je na

produbljivanje znanja iz domena jezika i prouavanje vjere. Nau-io je neto sindi, jatkii pandabijezika, poboljao svoj arapski ipoeo prouavati islam uei napamet 50,000 kuranskih rijei.Njegovu panju zaokupio je sufizam te je dosegao zvanje kamila,odnosno sufijskog uitelja; nakon toga se posvetio prouavanjureligijske tradicije Sika, u koju ga je uveo jedan stari sveenik.esto je manje-vie nasumice putovao zemljom maskiran tese jednom prilikom smrtno zaljubio u prelijepu Perzijanku pleme-nitog porijekla. Do maja 1848. godine s uspjehom je poloio ispi-te za est jezika koji su se govorili u Indiji i postao prvi britanskiasnik u Indiji koji je teno govorio pandabi. Njegovo prvo objav-

ljeno djelo, Pilpay's Fables, prijevod sa indijskog jezika, pojavilo segodine 1847., a naredne godine pokuao je objaviti svoja zapaa-nja o pederastiji u Karaiju. Naalost, njegovim pretpostavljenimse taj izvjetaj uinio pornografskim i vrlo uvredljivim, te zasigur-no ne neim to bi se moglo oekivati od jednog asnika britan-ske vojske. Iako su mu dopustili da ostane u vojsci, svako njegovodalje napredovanje u vojnoj karijeri zauvijek je onemogueno. Jouvijek iscrpljen od kolere, izmuen onim oboljenjem, te slomlje-nog srca zbog naglog prekida vojnike karijere, Burton je iz Bom-baja otplovio prema Engleskoj.

Nastanio se u Engleskoj s namjerom da pone svoju karijerupisca, objavljujui u prvoj godini (1851) tri popularna izvjetaja sa

svojih putovanja. Velika studija o sokolarstvu u dolini rijeke Ind,objavljena naredne godine, pokazala se neomiljenom te je za 25godina prodato samo 243 od 500 tampanih primjeraka. Njegovaknjiica (pamflet)A Complete System of Bayonet Exercise (1853) pri-skrbila mu je prijekor od strane vojnih struktura, ali je kasnije, uzjedan iling na ime autorskih prava, djelo prihvaeno kao zvaninii vaei tekst. Godine 1851. Burton se sa svojom porodicom pre-selio u Bulonj (Boulogne) te je upravo tu prvi put sreo svoju budu-u suprugu, dvadesetogodinju Isabell Arundell. Uskoro Burtonse zamara od ivota u Europi i u jesen godine 1852. nudi svojeusluge Kraljevskom geografskom drutvu s namjerom da za njih

istrai nekartografirana podruja istone i sredinje Arabije. Nje-gov prijedlog bio je da, maskiran kao muslimanski hodoasnik,proputuje Arabijom, bilo poprijeko (najkraom rutom) ili, pak,dijagonalno, posjeti svete gradove te pribavi podatke o Rubu'l-Khali, golemom podruju pjeane pustinje na jugoistoku Arap-skog poluotoka. Meutim, gajei jako malo stvarnog zanimanjaza geografiju, njegova prava namjera bila je da ue u Mekku iMedinu, te je s tim ciljem prouio sva djela i izvjetaje svojih pret-hodnika koji su imali istu nakanu. Nakon razgovora u Kraljevskomgeografskom drutvu s predsjedavajuim Istonoindijske kompa-nije Burton je dobio jednogodinji dopust radi uenja arapskogjezika "u zemljama u kojima je taj jezik mogue najbolje nauiti".

Ulazak i prelazak preko Arapskog poluotoka odbijen je pod izli-kom da je to isuvie opasan poduhvat.

HODOAE U MEKKU I MEDINUTreeg aprila 1853. godine, maskiran kao Patan (Pathan, savre-

meni Pashtun) kako bi prikrio sve eventualne nepravilnosti u govo-ru, uzimajui ime Mirza Abdullah, Burton se ukrcao na parobrodBengali krenuo prema Aleksandriji vodei sa sobom svog prevodi-oca za engleski jezikkapetana Bengalskih kopljanika po imenu He-

nry Grindlay. Po dolasku u Aleksandriju magarcem je otiao dosvog prijatelja Johna Thurburna, punca jednog njegovog starogprijatelja, kod kojega se pripremio za hodoae u Mekku. Odatlese rijekom Nil parobrodom uputio prema Kairu, a kamilom do Su-eca; estog jula 1853. godine je na brodici sa trouglastim jedrompo imenu Silku'l-Zeheb otputovao prema Jenbou skupa sa 97 dru-gih hodoasnika. Pristajui u meuvremenu i usput u Muvejlihu iVedhu (14. jula 1853), te nekon nekolicine pustolovina na samombrodu, Burton je u Jenbo stigao 18. jula 1853. godine i sa svojimsaputnicima-hodoasnicima pogaao se za kamile kojima bi tre-bao krenuti prema Medini. Uveer, karavanom od 12 kamila, uaoje u pustinju, zaustavljajui se u Hamri gdje su se prikljuili veemkaravanu na putu iz Mekke u Medinu. Po dolasku u Medinu, 24.jula 1853. godine, pozvan je u kuu svoga saputnika Hamida, kojie postati njegov vodi po Svetim mjestima.

Burton je cijelu nedjelju proveo u Medini, a 31. augusta 1853.godine sa karavanom iz Damaska kree prema Mekki. NadomakSvetoga grada, 9. septembra 1853. godine Burton i njegovi saput-nici obavili su obred oblaenja ihrama, naime, obrijali su glave, oku-pali se i zaogrnuli hodoasnikom odjeom, i ve sljedeeg jutra pr-vi put u svome ivotu vidio je Ka'abu konani cilj njegovog podu-hvata i simbol uspjeha njegove misije. U Mekki je proveo est dana,obavljajui sve obrede koji su dunost svakog hodoasnika, ali mu

je poelo ponestajati novca i, uprkos upozorenjima o opasnostimaod aktualnih plemenskih razmirica, rijeio je preko Dedde vratiti seu Egipat.

Stigavi u Deddu nakon sedamnaestosatnog galopa na kami-ljim leima, uspostavio je kontakt sa britanskim vicekonzulom poimenu Charles Cole, te nakon povjerljivog razotkrivanja svoga pra-vog identiteta doputeno mu je da zatrai novac od Kraljevskoggeografskog drutva. Dvadesetestog septembra 1853. godine ku-pio je kartu za mjesto u prvoj klasi na engleskom brodu Dwarka iuputio se prema Suecu, a odatle prema Kairu. Nakon nekoliko ne-djelja provedenih u Kairu odluuje ne vraati se u Englesku, negose radije prikljuiti svojoj regimenti u Indiji, smjetenoj u Bombaju.

U kui Jamesa Granta Lumsdena, starijeg lana Bombajskog vijea(Bombay Council), proveo je nekoliko dana i upravo tu je napisaotrotomno izdanje Pilgrimage to el-Madinah and Makkahh, koje jeobjavljeno godine 18551856. Takoer je poeo i rad na djelu El-Is-lam, obuhvatnoj raspravi o istoimenoj temi, ali ovo djelo nikada ni-je dovrio te su od njega sauvani samo fragmenti. Nemajui nam-jeru vratiti se svakodnevnoj rutini vojnikog ivota, uputio jezamolbu direktorima Istonoindijske kompanije za doputenje daposjeti sjeverozapadnu Afriku, da otputuje u somalijske zemlje teda posjeti uveni utvreni grad Harar. Pod utjecajem Lumsdena,ova pustolovina je istoga trena dobila odobrenje, te je Burton,opskrbljen svim potrebnim materijalima i namirnicama, na svoj

vlastiti rizik i bez mogunosti da rauna na vladinu zatitu, krenuona ovo opasno putovanje.

6 BEHAR 120

UVODNE RIJEI

8/9/2019 Behar 120

7/116

Nakon pauze od 25 godina tre-e izdanje moga Hodoaakonano je stiglo do svoga i-

talatva, kojemu, koristim se ovomprilikom, uzvraam svoju ogromnuzahvalnost. Gospodin Mullan iskoris-tio je vjerovatno najbolju priliku. Dvi-je moje publikacije koje se tiu ekspe-dicije u Medjen (Midian, The Gold Mi-nes of Midian i The Land of Midian Re-

visited) u vrijeme khedive (turski nam-jesnici koji su Egiptom vladali u raz-doblju od 18671914. kao potkraljeviosmanskog sultana) jesu, ustvari, kaoto sam i naveo u Predgovoru, nasta-vci i dodaci Hodoau, jer pustolovi-ne koje predstavljaju njihovu sredi-nju temu i vremenski se nastavljajuna sadraj ove knjige.

Tekst je jo jednom paljivo pre-gledan i doraen, a veliki broj napo-mena koje su optereivale prethodna

izdanja sveden na prihvatljivu i razumnu mjeru. Iz Dodatka Iuklo-nio sam stvari koje, iako znakovito korisne prouavateljima teme,ne moraju zanimati iru italaku publiku. Nema vie potrebeizvorno itati staromodna (i dopadljiva) Narrative and Voyages ofLudovicus Vertomannus, Gentleman of Rome, kada ih je u cijelostiobjavilo Drutvo Hakluyt. S druge strane, nakon Dodatka, uz odo-brenje autora, ubacio sam dvije iznimno zanimljive prepiske sa dr.Aloysom Sprengerom, uvenim orijentalistom i arabistom, a kojese tiu rute Velikih karavana. Moj prijatelj ponavlja i potvruje svojeranije sumnje da je nainjena pogreka pri utvrivanju ovog prav-ca, te e geografi uivati koristei se rezultatima njegovih savjesnih

prouavanja, kako topografskih tako i jezikih.Svirepi napadi na hodoasnike i dervie potrebuju nekolikorijei pojanjenja. ak i tako uen i omiljen filantrop, pokojni dr.John Wilson iz Bombaja (Lands of the Bible) ukazuje da se u sluajupanca Badie, alias Ali-bega el-Abbasija, radi o 'neopravdano pre-tjeranom preruavanju u muhamedanskog hodoasnika. AutorRuddy Goose Theory (Voice of Israel from Mount Sinai) i sastavljadjela Historical Geography of Arabia znakovito je uzdrmao uspome-nu na Burckhardta, energinog i neuvredljivog vajcarskog putopi-sca, ije se ime oduvijek spominjalo sa najviim uvaavanjem. Isada Vladin kapelan iznosi sljedee uvredljive rijei koje se tiuputovanja Ludovica di Varthemaa vir Deo carus, da ne bude da

nismo rekli, uenog i laikog Juliusa Caesara Scaligera: Ovo nijemjesto na kojem bi trebalo raspravljati o moralnosti djela koje podra-

zumijeva namjerno i svojevoljno negira-nje svega za to ovjek dri da je istina ustvarima tako svetim kao to je to pitanjevjere i religije. Takvo naruavanje savjestinemogue je opravdati bilo kojim ciljemkoji je otpadnik(!) mogao imati na umu,kako god se on drao vrijednim i stra-hopotovanja dostojnim; pa ak i pri-hvatajui da njegovu pogreku trebamjeriti koliinom informacija o tome ta

je istina a ta ne, zakljuak je naizbjean,da nita, ne ukljuujui krajnje neznanjeo pravilima vlastite vjere ili svjesnog ne-vjerovanja u njih, ne moe opravdati i os-loboditi kranina, koji se povinuje i pri-lagodi islamizmu bez odgovarajueuvjerenosti u njegovu istinitost, od zaslu-ene odvratnosti svih estitih ljudi u vezisa posvemanjom apostazijom i hipokri-zijom.

Odgovor na ovu tiradu je sasvimjednostavan: Ne sudite; osobito kada

ne znate nita o sluaju o kojemu sudite. Vjerovatno bi se i autormogao zapitati: Imaju li pravo oni koji ive u krhkoj i oronuloj kuibaciti kamen? Drugi napad doao je sa mjesta sa kojeg ga nijedanrazuman ovjek ne bi ni na koji nain i ni u kojem sluaju oekivao.Autor djela Narrative of a Year's Journey through Central and Easte-rn Arabia tako izlae svoje miljenje: Pretvarajui se i predstavljaju-i za dervia-putnika, kao to su to neki europski istraivai pokualiuiniti na Istoku, iz mnogo razloga je veoma lo plan. Nije neopho-dno drati pridike o moralnom aspektu postupaka koji e uvijek osta-viti utisak na nesofisticiran um. Hiniti vjerovanje (vjeru) u koju pusto-lov ne vjeruje, obavljati najsitnije pojedinosti i preciznosti, najvieg i

najsvetijeg reda vrijednosti, obrede koje u dubini svoga uma i srca(potajno) ismijava, ismijavanjem koje, po svome povratku imanamjeru dijeliti sa drugima, nedjelje i mjesece posveene najsvetijimi strahopotovanja vrijednim odnosima ovjeka prema svome Stvo-ritelju u namjernu i izvjetaenu glumu, da ne spominjemo druge imranije veze sve to ini se teko spojivim sa karakterom europskoggospodina, da ne spominjemo kranina.

Ovo su rijei putnika koji se, roen kao protestant, jevrejskogporijekla, stavio u vezu sa, drugim rijeima dao zavjet reduJezuita, redu uvenom po ovjekoljublju; popularnog propo-vjednika koji se u Bejrutu i drugdje javno izjanjavao protiv svogavlastitog naroda, dok postupci izvjesnog oca Michaela Cohena

nisu postali temom zvaninog izvjetaja gospodina Generalnogkonzula Moorea (Bejrut, 11. novembar 1857), Engleza roenjem,

7BEHAR 120

UVODNE RIJEI

Sir Francis Burton

Predgovor treem izdanju


8/9/2019 Behar 120

8/116

8 BEHAR 120

UVODNE RIJEI

koji je prihvatio francusku zatitu, tajnumisiju i slobodu predstavljanja francu-skog Imperatora; vojnog asnika koji jeputovao u odori, onoga to on nazivalokalnim (sirijskim) arlatanom sa dru-gom koji je malom ali neophodnom

izmiljotinom postao njegov ura;1 gos-podina koji je povratkom protestantizmuprekrio svoj zavjet i putopisca koji je usvojim zapisima o vlastitim pustolovina-ma i opasnostima kojima se izloio malimeksperimentom pukovnika (sada sirLewisa) Pellya, pokazao doista malo togavrijednog vjerovanja. Doista, takav napadi sa te strane dokazuje veliku hrabrost. Unaelu, to je vieille coquette, nouvelledevote, sotona koji propovijeda protiv

grijeha. Obojici pisaca zasigurno ne-dostaje dara da vide sebe oima drugih.Spominjui ove stvari, moja namjera

nipoto nije odbrana u bilo kojem smislute rijei: ne priznajem nijednom ovjekupravo da se uplie i posreduje izmeuljudskog bia i njegove svijesti (savjesti).Ali, ta je to, pitam vas, toliko uvredljivo zakrane u muslimanskom hodoau ta ga to ini predmetom potajnog ismi-javanja? Zar oni ne potuju Abrahama,oca vjernika? Ne dre li Locke i neka dru-

ga, zvunija imena muhamedance hete-rodoksnim kranima, ustvari arijevcimakoji su do kraja etvrtog stoljea inili ve-inu sjevernoeuropskog kranstva? Zarse gospodin Lane nikada nije nonkonfor-mistiki molio u damiji u Kairu? Je li gaikada bilo strah priznati to? Da li su gazbog toga proglasili otpadnikom? Zar seotac Michael Cohen nije pokazao i doka-zao izvanrednim muslimanom u zemljivehabija?

injenica je da postoje estiti ljudikoji vjeruju da je islam u svojim temeljnim, osnovnim i glavnimnaelima i postavkama puno blii Isusovoj izvornoj vjeri nego tosu to pavlikanske i atanasijanske modifikacije koje su, danas,indoeuropski um podijelile na katolike i rimokatolike, grku i rusku,luteransku i anglikansku vjersku misao. Uenici kole dr. DanielaSchenkela (A Sketch of the Character of Jesus, Longmans, 1869) naie, doista, malo ozbiljnih razloga da bez dvoumljenja priznaju gorenavedene tvrdnje. Praktino, nakon arapske Mekke posjetitiAnglo-indijski Aden, sa njegovim sveenicima reda Malkizadeka

(Melchisedeck) navodi me na pomisao dasu muslimani mnogo tolerantniji, prosv-jetljeniji i dareljiviji nego to su to mno-ga drutva samoproklamiranih krana. Iemu toliko bijesa i ogorenja protivpreuavanja u putujueg dervia? Po

emu su to dervii osjetljivija tema? Zar sudervii bilo ta drugo nego orijentalni(istonjaki) slobodni zidari i jesu li slobo-dni zidarimanje krani jer oni klanjaju samuslimanima i ispovijedaju svoje vjerova-nje na jednostavan unitaristiki nain?

Rekao sam to sam imao rei. Dazakljuim.

Nakon mog povratka u Europu mno-gi su pokuali dokuiti jesam li ja jedini i-vi Europljanin koji je pronaao put do sre-

dita muslimanske vjere. Mogao bih, spuno prava, odgovoriti potvrdno, do sa-da, u najmanjem, nakon stupanja u suti-nu muslimanskog ivota moje istonja-ko porijeklo nikada nije bilo upitno, a mo-ja pozicija nikada nije bila ono to bi nekizeloti opisali rijeima in loco apostatae.

S druge strane, bilo koji jevrejin, kra-nin ili ak paganin koji pred kadijom i po-licijskim slubenicima u Kairu ili ak Da-masku izjavi da prihvata islam moe oba-viti, bez ikakvog straha od takozvane mo-

zaine institucije El-Sunnah, svoje hodo-ae u potpunoj sigurnosti. Mogue daje putovanje kroz pustinju bilo rizino, paak i opasno put prema Mekki i Medini uvrijeme narodnog uzbuenja, ali obalskiputevi su uvijek bili sigurni. Prema 'novommuslimanu, meutim, stari muslimanrijeko je kad naklonjen ili makar osjeasimpatije; prvi se, po pravilu, kui vraanosei cijelo breme nepovoljnih i ne-ugodnih utisaka i iskustava.

Istoni svijet kree se polahko eppur si muove. Pola generacije ranije parobrodi su stizali u Ded-du: sada ujemo da se od te luke do Mekke planira izgradnjaeljeznike pruge, iji su svi akcionari muslimani. A primjer Jeruza-lema ohrabruje nas da se ponadamo da prije kraja ovog stoljeaposjeta Mekki nee biti nita tea od posjete Hebronu.

Ziyadeh hadd-i-adab!

RICHARD F. BURTON.London, 31. mart 1879.

1 ura Barakat J'rayj'rayod tada je obrazovan na jezuitskom koledu Mu'a-

llakah (Liban), dobio namjetenje kao grkokatoliki sveenik u oblinjem

graduZahleh.

8/9/2019 Behar 120

9/116

Poglavlje I

Prema i u Aleksandriji

Nekoliko rijei o stvarima koje sume potakle da obavim ovo hodoae.

U jesen 1852. posredstvom mogaizvanrednog prijatelja, pokojnog gene-rala Monteitha, ponudio sam svojeusluge Kraljevskom geografskom dru-tvu u Londonu (Royal GeographicalSociety of London) s namjerom otkla-njanja sramote sa savremene pustolo-

vine, goleme bijele mrlje koja na na-im (geografskim) kartama jo uvijekpredstavlja istone i sredinje oblastiArabije. Sir Roderick I. Murchison,pukovnik P. Yorke i dr. Shaw, izaslan-stvo ove istaknute institucije, s njiho-vom poslovinom gorljivou premanovim otkriima i spremnou daohrabre i podstaknu preduzimanje iuputanje u takve poduhvate, toplompotporom poastili su, u osobnom raz-govoru sa tada predsjedavajuim

Odbora direktora (Court of Directors),tadanje asne Istonoindijske kom-panije (Honourable East India Com-pany) moju zamolbu da na tri godinenapustim moju osobitu dunost uIndiji i da se uputim u Meskat. Ali,

oni nisu bili u stanju niti u prilicina(d)govoriti reenog predsjedavaju-

eg, pokojnog sir James Hogga, koji je,imajui na umu ljudske rtve koje supodnijeli brojni i razni vojnici/putniciprema Istoku, odbio dati svoje dopu-tenje, navodei kao razlog1 da zami-ljeno putovanje u sebi skrbi previe

opasnosti. U zamjenu ili kao na-doknadu za razoarenje omogueno

mi je dodatno odsustvovanje u traja-nju od jedne godine kako bih dovriosvoje nauavanje arapskog jezika uzemljama gdje je taj jezik ponajboljemogue nauiti.

ta mi je drugo preostalo nego do-kazati, osobnim pokusom, da je ono toje mogue bilo rizino i opasno za dru-ge putnike za mene sasvim sigurno?Experimentum crucis bila je posjetaHidazu, istovremeno najproblemati-nijem i najopasnijem mjestu na kojem

Europljanin moe stupiti na tlo Arabi-je. Namjerio sam, raunajui s tim da

9BEHAR 120

HODOAE: Osobni doivljaj i zapaanja iz Medine i Mekke

Tom I

EgipatTmina i Pustinja i Ratniki konji preda mnom,i Koplje i Viteka borba, i Papir i Pero.

al-Mutanabbi


1 Odjeljak koji obuhvataju rijei imajui na umu . . . razlog kasnije je autor osobno promije-nio u izraavajui svoje posvemanje negodovanje, ustvari, treba rei, prema mojoj nepri-stojnoj navadi da uvijek govorim politike istine (godine 1851. uputio sam Odboru direktora[Court of Directors] odreene primjedbe o temi Anglo-indijske loe vladavine: mora se rei da

je odbijanje objavljivanja propraeno brojnim prijetnjama), te nikako bez namjere da se obes-hrabre moje potencijalne pristalice i oslonci [njegov kolega, pukovnik W. Sykes], odbijajuidati svoje doputenje, bez ikakvog objanjenja i ne navoenja razloga,et seq.

q p

8/9/2019 Behar 120

10/116

mi je odsustvo svakako doputeno, isk-rcati se u Maskat, koji sam smatraonajpovoljnijim ishoditem, te odatle,polahko i sigurno, krenuti na izvrenjezadatka premjeravanja pustinja. Ali,sada sam ve bio u urbi, bila je sredi-

na ljeta, nakon etverogodinjeg bora-vka u Europi, tokom kojih su mnogeorijentalne (istonjake) stvari izblije-dile i gotovo nestale iz moga sjeanja,te nakon tekih iskuenja u Egiptu,zemlji u kojoj je policija radoznala kaou Rimu ili Milanu, zakoraiti u musli-mansku Svetu zemlju, ljubomorno u-vanu i iznimno iskljuivu Haram.Meutim, Kraljevsko geografsko dru-tvo snadbjelo me je sredstvima za pu-tovanje: istinskim umorom od progre-

sa i civilizacije, radoznalou da svo-jim oima vidim sve ono to su ostalisasvim zadovoljni tek uti uima, na-ime, stvarnost muslimanskog ivota upravoj muhamedanskoj zemlji, te isti-ni za volju, doista udei zakoraiti u

tu tajanstvenu zemlju koju nikada ni-jedan turista nije opisao, premjerio,skicirao i fotografirao, odluio sam po-novo (pre)uzeti svoju staru ulogu per-zijskog lutajueg dervia2 i pokuati.

Osnovni cilj koji sam imao na umu

ostvariti bio je sljedei: prei nepozna-ti Arapski poluotok najkraim putemili od Medine do Maskata ili, pak, dija-gonalno od Mekke do Makallaha naobali Indijskog okeana. Kojim i kak-vim su sloenim i nevjerovatnim okol-nostima moji planovi ostali neostva-reni, itatelj e biti u prilici otkriti ita-jui ovu knjigu. Drugoredni ciljevi bilisu brojni. elio sam ispitati da li jemogue uspostaviti trgovinu konjimaizmeu sredinje Arabije i Indije, gdje

su pastusi poeli izazivati ope nezado-voljstvo, prikupiti informacije u vezivelike istone divljine, ogromnog praz-

nog prostora koje se na naim karta-ma nazivalo Rub'au'l-Khali, Pustoobitavalite, koliko god je bilo mogueistraiti hidrografiju Hidaza, njegovevodotokove, sporne zemljine nagibe ipostojanje, odnosno nepostojanje traj-

nih vodotoka, i, konano, pokuati,neposrednom opservacijom, provjerititeoriju koju je ponudio pukovnik W.Sykes, naime da, ukoliko je predajaistinita, kod stanovnitva ogromnogpoluotoka moraju postojati odreenepsiholoke razliitosti dostatne daopunomoe i zajame nae (pre)ispiti-vanje zajednikog porijekla arapskeporodice. to se tie konja, drao samda na istonoj obali neto, svakako,treba uiniti nita na zapadnoj, gdje

su ivotinje, iako istokrvne, ipak pri-lino zaputene, smijenih cijena i gdjeih je jedva i sluajno mogue nabaviti.ORub'a'l-Khali ve sam dovoljno uo,iz pouzdanih izvora, to mi je omogui-lo da zakljuim da njena uasna nutri-

10 BEHAR 120


2 Putnik, trgovac i filozof kod Istonjaka es-to su objedinjeni u jednoj (istoj) osobi.

8/9/2019 Behar 120

11/116

na grca od prenapuenosti uglavnompoluizgladnjelim stanovnitvom, daono (stanovnitvo) prebiva po vadijima(wady, doline isuenih rijeka), dolina-ma, klisurama i gudurama, djeliminooploavanjim povremenim i rijetkim

potocima, te je, stoga, zemlja iromotvorena putnicima i namjernicimasklonim pustolovinama. tavie, uosam da, uprkos svim geografima, odPtolemeja do Jomarda, Arabija, kojaobilujefiumarama,3 nema niti jednogjedinog stalnog vodotoka vrijednog dase nazove rijekom,4 a svjedoenjadomorodaca navela su me da po-mislim, slaui se sa Wallinom, nasu-prot Ritteru i drugima, da poluotokpada, a ne da se uzdie prema jugu.

Konano, pronaao sam pokazatelje idokaze, koje u staviti na uvid u nas-tavku ove knjige, za vjerovanje u pos-tojanje tri meusobno (i uope) razlii-te rase.

1. Uroenici (domorodci) ove zem-lje, satjerani poput Bhila i drugihautohtonih Indijaca, u istone i jugoi-stone divljine uz samu obalu okeana;

2. Stanovnitvo sirijskog, odnosnomesopotamskog porijekla, koje su tipi-fizirali em i Joktan, koje potjee iz

najodabranijih oblasti zemlje; ti osva-jai jo uvijek uivaju u rezultatimasvoga osvajanja, predstavljajui velikiarapski narod;

3. neisti sirijsko-egipatski klan ije porijeklo povezujemo sa Isma'ilompreko njegovog sina Nabajotha i Edo-mom (Esau, sinomIshakovim) kojeje naseljavalo i jo uvijek naseljavaSinajski poluotok. U veini mjesta, pa

ak i u samom srcu Mekke, vidio samruevine paganske kulture, koja je,uprkos izriitoj osobnoj Muha-mmedovoj zabrani, ipak jo bila popu-larna, kojoj su neupueni posmatrai ipoznavaoci drevnih obiaja pripisivalisavremenije i racionalnije porijeklo.

Ovaj sam izvjetaj o mome ljetnomproputovanju kroz Hidaz nasloviokao Osobni doivljaj i zapaanja(Personal Narrative), te sam uinio sveto je u mojoj moi da njegovu prirodu

uskladim sa njegovim naslovom, jed-nostavno zbog toga to je osobno onoto, ustvari, zanima ljude. Mnogi mo-da nee slijediti moj primjer,5 ali nekie, moe biti, biti zainteresirani dauvide i saznaju koja sam mjerila usvo-jio kako bih se prikazao Istonjakomna prizoritu orijentalnog (istonja-kog) ivljenja, te, mislei i nadajui seda e ovajpregled biti od koristi budu-

im pustolovima, neu se dalje izvinja-vati zbog osobne naklonjenosti i pers-pektive izvjetaja. Oni koji osjete pot-rebu za nekim i nekakvim tihim pri-jateljem koji bi im mogao pomoi kori-snim savjetom, ak i kada ga ne trae,cijenit e ono to se nezainteresiranimkritiarima moe initi tek pukim iz -ljevom uma punog sebe.6

Uveer 3. aprila 1853. krenuo samiz Londona prema Southamptonu. Sli-jedei upute i savjete brata/asnika,

kapetana (sada pukovnika) HenryjaGrindlaya iz Bengalske konjice ah,kako su u to vrijeme nepromiljeno isavjetnik i savjetovani malo cijeniliovaj vrijedni prijedlog! svoju samistonjaku odjeu sebi uinio oba-veznom (i jedinom) jo prije naputa-nja grada, tako da sam i sve ostalemoje smetnje i poremeaje uinio iprilagodio potrebi da izgledaju pretje-

11BEHAR 120


3 U prepisci sa Kraljevskim geografskim drutvom (Royal Geograp-

hical Society), objavljenoj u 24. brojuJournala, obznanio sam svojerazloge, pokazatelje i dokaze potrebne za prihvatanje ove rijei ipojma u ovom obliku. Na narednim stranicama koristit emo je zaoznaavanje brdskih vodotoka, koji nastaju kao bujice nakon obil-nih kia, a ranije su, tokom sunih perioda, djelimino ili, pak, pot-puno suhi. To je, ustvari, indijska nullah ili nala.

4 In provinciis Arabum, ait Ibn Haukal, nullus dignoscitur fluvius,aut mare quod navigia ferat. Ova istinitost esto je smatrana upit-nom i o njoj se, kao o takvoj, nerijetko raspravljalo, ali je sada ope-priznata.

5 Francuski putopisac vikont Escayrac de Lanture ivio je u Kairukao istonjaki domorodac, gotovo na istovjetan nain pripremaju-i se za obavljanje istog hodoaa na koje sam se i ja uputio. Naa-

lost, on je otiao u Damask, gdje su ga neke uznemirujue okolno-sti nagnale da prizna svoju stvarnu nacionalnost. Jedini Europlja-nin sa kojim sam se ja sreo, a da je posjetio Mekku, bez da je i zai-

sta promijenio vjeru, jeste M. Bertolucci, vedski konzul u Kairu.

Ovaj gospodin ubijedio je beduinskog gonia kamila da mu se pri-drui na putu prema i do Taifa, ali i da osigura njegovu krinku: onje naivno ustvrdio da ga je strah od raskrivanja sprijeio da nainibilo kakva pisana zapaanja. Dr. George A. Wallin, Finac, obavio jehadd, 1845. godine, ali njegova unekoliko opasna pozicija i nei-sto drutvo Perzijanaca i njemu su predstavljali prepreku da nai-ni iskoristive zabiljeke.

6 Niko nikada vie nije osjeao potrebu za ovim i ovakvim tihim pri-jateljem, od mene, jer, iako mi istona Arabija nije predstavljalanepoznanicu, zapadne oblasti bile su potpuna terra incognita.Preko dr. Nortona Shawa, sekretara Kraljevskog geografskog dru-tva (Royal Geographical Society), poslao sam pismo puno pitanjadr. Wallinu, profesoru arapskog jezika na Univerzitetu u Helsing-

forsu. Ali, pustolovni putopisac i putnik, kao ni marljivi orijentalisttada, kao to emo kasnije sa aljenjem utvrditi, vie nije bio tu,tako da su nai upiti ostali neodgovoreni.

8/9/2019 Behar 120

12/116

rano orijentalnim. Rano izjutra na red-nog dana perzijski princ, u drutvukapetana Grindlaya, ukrcao se na pa-lubu kripavog parobroda Poluotoke iorijentalne kompanije (Peninsular &Oriental Company)Bengal.

Dvije nedjelje korisno sam utroiona prisjeanje i ponovno privikavanjena sve orijentalne (istonjake) osobe-nosti. Ono to pristojni Chesterfieldree o razlici izmeu gospodina i nje-gove suprotnosti naime, obojica oba-vljaju istu ivotnu slubu, ali svakorespektivno na nekoliko razliitih na-ina znakovito je primjenjivo na obi-aje istonih i zapadnih naroda i ljudi.Pogledajno, naprimjer, kako indijskimusliman pije au vode. Za nas je ta

operacija prilino jednostavna, ali zanjega ona podrazumijeva ni manje nivie nego pet etapa. On, najprije, audohvata cijelom unutranjou ake,kao da je to vrat njegovog neprijatelja,potom izgovara: U Ime Allaha, Sve-milosnog, Samilosnog! prije nego lie pokvasiti svoje usne; kao tree, ispi-ja sadraj ae, gutajui gutljaje, nesrkue ih kao da je na to primoran, apijenje zavrava glasnim zvukom izsvoje nutrine; kao etvrto, prije nego li

e spustiti au, on uzdie: HvalaAllahu puno znaenje ega jemogue dokuiti samo u pustinji; i,kao peto, uzvraa sa: Neka je Allahzadovoljan tobom!, kao odgovor prija-telju koji mu je poelio pristojno i lju-bazno: Sa zadovoljstvom i uzdravlje!Istovremeno on vodi rauna i opreznoizbjegava sve mogue vjerske prekra-je koje bi in pijenja vode mogaopodrazumijevati, poput pijenja istog

elementa u stojeem poloaju, svje-stan, meutim, tri prihvatljiva i do-putena izuzetka: tenosti iz svetogvrela Zemzem, vode koja se dijeli kaomilostinja i vode koja preostane nakonuzimanja abdesta, odnosno malog

obrednog pranja. tavie, u Europi,gdje se obje krajnosti primjenjuju bezikakve razlike, zaboravlja se iskljui-vost pravila upotrebe desne ruke,manipulacija tesbihom, koritenje sto-lice izvorni Orijentalac (Istonjak)najee skuplja i/ili podvija svojenoge, na stolici sjedei udobno gotovokao mornar u sedlu (konja) kasaa peta isturenih to je mogue daljeprema naprijed, sveano izgledajui ispreman za svakovrsne pobone izri-

aje.Nae putovanje preko ljetnog mo-

ra bilo je monotono, gotovo dosadno,bez ikakvih dogaanja. Na parobroduod dvije ili tri hiljade tona dokuite ishvatite da neko uasavajue, sadaprezrive, olujne vode tek su vrpca (po)stojea neprilika koju treba imatina umu izvodei There we lay All theday, In the Bay of Biscay, O!

Pogled na uveni Trafalgar7 neizaziva nita vie osjeaja koji bi

pomogli razbijanju dosade putovanja.Gib ti je, vjerovatno, poznatiji, zahva-ljujui Theophileu Gautieru i EliotuWarburtonu, nego oblasti oko Corn-hilla, oko kojega bi se, pod Stijenom,usidrio tano toliko koliko ti je potre-bno da se iskrca i dorukuje. Malta,isto tako, pokazuje se starim i pozna-tim licem, koje te prisiljava da naruiveeru i zalije je flaom rashlaenogclareta (poetak istonjakog barbar-

izma), umjesto da je prejezdi na lei-ma svoje mule kroz ognjeni zrak uznak sjeanja na Sv. Pavla (St. Paul) ivitezove bijelog kria (White-CrossKnights). Ali, iako bi se nae putova-nje moglo smatrati monotonim i une-

koliko dosadnim, nije bilo gotovo nie-ga na to bi se ovjek mogao ozbiljnopoaliti. Brod je u svakom smislu terijei bio udoban i komforan; kuhar,zaudno je ak i za rei, bio je iznena-ujue dobar, a putovanje je potrajalotamam dovoljno dugo, nikako predu-go. Uveer, trinaestog dana nakonkretanja na put,pilot (ogromnih pan-talona), oku Zapadnjaka toliko ugo-dan, konano se pojavio pred naimoima i dobri stari parobrod Bengal

usidrio se u Rtu od ilovae.8Pozvan da krenem iz kue ljubaz-

nog prijatelja Johna W. Larkinga, snjim sam se i iskrcao, te bio silno ob-radovan da sam uz pomo brade i ob-rijane glave uspio, poputLorda Gees-ha, u obmanjivanju radoznalog i lju-bo pitljivog duha prostog naroda. Us-komeana i pomijeana gomila pos-matraa pred kojom smo u povorciproli pristanitem, gromoglasno i go-tovo jednoglasno je uzviknula: Elha-

mdulillah! (Hvala Allahu!)9, prateiuzvik apatom: Musliman! Mlaistanovnici grada potedjeli su me pre-zrivih komentara ikomplimenata ko-jim su obino astili sve koji im se nebi svidjeli, a kada me jedan djearac,pretpostavljajui i oekujui da bi pri-lika mogla otvoriti dareljivu ruku,pogledao u lice i rekao: Baki,10 kaoodgovor dobio je: Mafi;11 to je ostaleposmatrae definitivno uvjerilo da

12 BEHAR 120


7 Potom se ukaza Trafalgar: da li je mogue da Nelson nije znao zna-enje toga imena! to bi (saznanje) zasigurno nasmijalo njegove umi-rue usne!, kae jaha kroz Nubijsku pustinju, omoguavajui namda zabiljeimo zanimljivi podatak da je trafalgar arapska rije uznaenju Rt lovorika. Trafalgar, dakle nije nita drugo doli iskva-reni arapski pojam terfu'l-gharb, skut ili suknja Zapada; to jenajzapadnija taka do koje su Arapi stigli tokom svoga osvajanjapoznatoga svijeta.

8 Na arapskomRasu'l-Tin, rt ili ispupenje na kojemu je neko sta-jao besmrtni Faros. Nazvan je tako zbog ilovae koja se neko tamoiskopavala i koja je sluila za izradu uvene grnarije.

9 Hvala Allahu, Gospodaru (tri) svijeta!, poboni izraaj koji se ujesa usana istinskog vjernika u svakoj prilici i po okonanju bilokakvog djela.

10 Baki je, kae savremeni pisac, napojnica ili poklon koji Arapi

(ovdje on podrazumijeva Egipane, koji su ovu rije primili iz per-zijskog preko turskog jezika) daju u svakoj prilici kao nadoknaduza usluge koje im uinite, ali i primaju kao nadoknadu za uslugekoje su oni vama uinili. Ljekar pacijenta, obino, posjeuje beznadoknade ali e ljekar osobno ili njegov sluga od pacijentovogokruenja traiti baki; uposlenik, osoba koja uva, oblai i hranidijete trait e baki; moda spasite ivot nekom Arapinu, pri-tom rizikujui svoj vlastiti. U tom sluaju, zasigurno, imate pravotraiti baki. Osim spomenutih sluajeva i primjera, bakije,ustvari, neka vrst milostinje, milodara ili priznanja, na koju siro-mani Arapi raunaju i polau pravo kod svake imunije ili ugled-nije osobe.

11 Mafi, nema, jednak je izriaju, ostavio sam novanik kod kue.Nita u umu orijentalnog ovjeka nije vrijedno tolikog zaprepate-nja i strahopotovanja kao brz odgovor, aliteracijski ili srimovan.

8/9/2019 Behar 120

13/116

ovija koa u stvari skriva pravu ovcu.Potom smo se popeli u koije, probija-jui se izmeu magaraca i nakon polasata nali se, s ibukom u ustima i fin-danom kahve u ruci, sjedei na diva-nu u gostoljubivom domu moga prija-telja Larkinga.

Zaudan i predivan bio je kontrastizmeu parobroda i te vile na Mahmu-dijja kanalu! Upeatljiva i znaajnapromjena iz ivota u presto tempu u

adagio ivot! U samo 13 dana zamije-nili smo hladnu i vlanu sivu maglu,industrijsko ozraje koje nas je ispra-tilo sa sidrita luke na otoku Wight,preko draesnog zraka Unutarnjegmora, ija je iskriavo plaviasta i pur-purna izmaglica svojim inima privla-nim inila ak otune sjevernoafrikeosobenosti, za ovo u emu trenutnouivamo, mirno i spokojno uivanje u

jednolinoj melodiji mehkog istonognonog povjetarca, koji je skitao zvi-jezdama osvijetljenim nebom ibunas tim drveem, zavijajui obzortonom melanholinog sazvuja.

Ovo je arapskikejf. Dra pukog po-stojanja, pasivno uivanje u najosno-vnijem smislu, samozadovoljna klonu-lost, sanjivi spokoj, prozrani dvoracmira koji, u Aziji, stoji nasuprot razi-granom, intenzivnom, strastvenom

ivotu Europe. To je rezultat ivahne,upeatljive, uzbudljive prirode i izvr-sne nervne osjetljivosti, time se doka-zuje lahkoa strastvenosti nepoznatasjevernijim podrujima, gdje je sreaproizvod naprezanja mentalnih i fizi-kih snaga, gdje Ernst ist das Leben,gdje krta zemlja zahtijeva neprestal-ni znoj lica njenog trudbenika, a suhi,hladni zrak nalae neprestalno uzbu-

enje, vjebanje, ili izazov, ili pustolo-vinu, ili raskalanost, u tenji za ne-im boljim. Na Istoku ovjeku ne tre-ba i on ne eli nita drugo doli poi-nak, odmor i hlad: na obali uspjenua-nog potoka, ili pod hladom kronje

mirisnog drveta, on je potpuno i ideal-no sretan, puei lulu, ili srkuui o-ljicu kahve, ili pijuckajui au erbe-ta, ali ponad svega, svoj um i tijelozamarajui to je mogue manje; uz-nemiravajui razgovor, neugodnost(pri)sjeanja i ispraznost misli vjero-vatno su najvei i najneugodniji naru-itelji njegovoga kejfa. Ne udi stogada je rije kejfgotovo neprevodiva nabilo koji jezik na svijetu!12

Laudabunt alii claram Rhodon

aut Mytelenen.Dopustite mi da vam opiem neko

uvenu prijestolnicu Egipta, Grad po-grenih imena, ija su suha pristani-ta uvijek vlana, a mermerni vodo-skoci i esme vjeito suhi, ijaKleopa-trina igla13 niti je igla niti Kleopatri-na, iji Pompejev stup nikada nijeimao nikakve veze sa Pompejem (nitisa Pompejima), i ija Kleopatrinakupatila, prema brojnim putopiscima,uope nisu kupatila. Uprkos svemu, to

je predivno mjesto, ovo libijsko pred-grae naih dana, najudaljenija i naj-isturenija predstraa civilizacije pos-tavljena na samoj granici barbarizma,gdje Osiris sjedi, rame uz rame saTyphonom, svojim starim i najvjerni-jim neprijateljem. Za njega je jo uvi-jek mogue rei: On uvijek (do)nosineto novo.14A Aleksandrija, pohaba-na tema Bruceovog vremena je, ak

13BEHAR 120


Jedan asnik u Bombaju (pukovnik Hamerton) jednom prilikom

spasio je sebe i svoju jedinicu od napada obavjetavajui razjarenugomilu domaih stanovnika da pod britanskom vlasti harakat nahui, barakat hui, blagoslov je bio tu, a propasti nije bilo.

12 U najgrubljem prijevodu i tumaenjukejfje pojam koji se odnosi nasvako zamislivo stanje opijenosti; Sonnini ne grijei kada kae:Arapi kejfom nazivaju potpunu oputenost, ugodnu uspavanostkojom rezultira puenje konoplje.

13 Kleopatrina igla ili, kako je lokalni stanovnici zovu MasallatFiraun, faraonova kopa. Ono to su Sulejman, a.s., i dinni, teIskender Zu'l-Karnejn (Sikandar zu'l Karnain, Aleksandar Make-donski) za ostale muslimane u drugim zemljama, to jeFaraon zaEgipat i Egipane, Caesar aut Diabolus Nila.Ichneumon (mitski[ili nemitski] neprijatelj zmajeva i kobri naoarki, koji se esto iden-

tificira sa mungosom ili vidrom) postao jeFaraonov pacov ak sui Francuzi zagrizli i nazvali ga le rat de Pharaon; bodljikava kru-ka,Faraonova smokva gvinejski crv,Faraonov crv; neka nepri-

stupana vrela (izvori) sumpora,Faraonova kupatila; mauzolej u

Petri je Faraonova palata; mjeovitu rasu koja sada nastanjujedolinu Nila Turci i Arapi su prezrivo nazvaliFaraonovim dinimailiFaraonovim sojem (rasom); jedna vrsta strvinara (vultur perc-nopterus, turski ak baba, u Sindu ukab) slovi kaoFaraonova koko.Ovo gnuanje prema faraonu je, meutim, vulgarno. Filozofi imistici islama, u svome divljenju njegovoj nepobonoj hrabrosti,izjednaavaju ga, pa ak i pretpostavljaju Musau. Sahil, uvenisufija, tvrdi da je tajna due (to jest, njena emanacija) najprijeotkrivena (obznanjena ili objavljena)faraonu, nakon ega sefaraonproglasio boanstvom. U faraonovoj znamenitoj prenagljenosti el-Gazali vidi najiu i najplemenitiju tenju ka boanskom, uroe-nom u ljudskom duhu. (Dabistan, tom III).

14 Quid novi fert Africa? kau Rimljani. Iste godineFayoles, tetrarh

Numidije, posla iz zemlje Afrike Grangousieru, najljepu kobilukoju je svijet ikada vidio; dobro vam je poznato da se kae da Afri-ka uvijek ima neto novo za pokazati.

8/9/2019 Behar 120

14/116

uprkos neprestalnim promjenama, jopogodnije tlo za savremene opise.15

Kako bi me unekoliko sklonio ilimakar zaklonio od radoznalih oijusluga i posjetitelja, moj prijatelj Lar-king, ponudio mi je smjetaj u izdvoje-

noj gostinjskoj kuici, u kojoj sam semogao opustiti uivajui potpunu slo-bodu, u ivotu uope, kao i u navikamakojih se nisam elio rijeiti. I, iako jeneki armenski dragoman (tuma),rastreseni pijun poput svih ljudi nje-gove rase, povremeno dobacivao: Voi-la un Persan diablement degage, niko,osim onih koji su bili upueni u mojutajnu, nije znao niti je mogao dokuitikoju i kakvu ulogu ja igram. Domai,poboni muslimani proglasili su me i

prozvali ademi,16 nekom vrstom mu-hamedanca, svakako ne jednako dob-rog poput njih, ali ipak boljeg nego ni-kakvog. Nisam gubio vrijeme na pri-skrbljivanje pomoi ejhova17 te samse jo jedanput na svoju ruku zadubiou kompliciranosti vjere; podsjetio samse pojedinosti naina i obaveza obred-nih pranja, uenja Kur'ana i ponovopostao strunjak u svim vjetinamaumjenosti injenja sedde (klanjanjau cjelini). Svoje slobodno vrijeme ispu-

nio sam posjetama javnim kupatilimai kahvanama, obilascima bazara itrgovita, te kupovini djelatnosti ko-ja se ovdje sastoji od sjedenja na susre-titima i okupljalitima trgovaca, pu-enja, srkutanja kahve i, u meuvre-menu, neprestalnog premetanja zrnatespiha kako bi pokazao da nisi jedanod robova za koje je vrijeme stvoreno,ustvari, suprotstavljanju svoga strplje-nja nasuprot strpljenja tvoga suparni-ka, prodavca. Naao sam vremena i za

kratak izlet u selo na obali kanala.

Nije bilo prilike da ponovo vidim plespela (al-nahl), zanemario sam ga ipropustio, jer bih mjesece mogao pro-vesti posmatrajui taj nevjerovatni ivelianstveni spektakl.

Delicias videam, Nile jocose, tuas!

Vodei rauna o najosjetljivijimstvarima, posjetio sam i damiju, te po-tovana mjesta kojima moderna Ale-ksandrija obiluje. Muslimanskim ho-doasnicima ovdje se najee pokazujemezar poslanika Danijala, otkrivenogna mjestu za koje je rahmetli sultanMahmud usnio da je tu vidio nekog o-vjeka iz davne prolosti kako klanja.18

Iskender Rumi muslimanski Aleksan-dar Veliki, naravno, ostavio je svojekosti na mjestu koje je po njemu i dobi-

lo ime ili, ako je on ipak zaboravio touiniti, pronaene su kosti koje sunjemu pripisane. Aleksandrija se hva-lisavo razmee i dvojicom velikih valija(evlija, sveti ljudi). Jedan je Muham-med Busiri, autor poeme poznate podnaslovomEl-Burdah, koja je opepoz-nata u cijelom islamskom svijetu, akoja se ovdje ita/ui na sahranama i udrugim sveanim, manje tunim prili-kama. Drugi je Ebu Abbas Endalusi,izvorni i autentini mudrac i sveti o-

vjek, na ijem mezaru namaz i dovanikada nisu uzaludni.

Ne treba ak ni pretpostaviti dastanovnici Aleksandrije nisu posma-trali moje boice i kutije sa tabletamabez udne elje da zavire u njihovuunutranjost i doznaju sadrinu. Iindijski doktor je, takoer, za njih bionovost. Potom, bilo je neega neodolji-vo zavodljivog u karakteru ma-ioniara, iscjelitelja i fakira svakinapose vrijedan divljenja iskom-

binirani da upredstave velikog lije-

nika. Mukarci, ene i djeca opsjeda-li su moja vrata, pod ime mislim dasam mogao vidjeti ljude, lice po lice, teosobito njihov pravi spol, od kojihEuropljani, openito govorei, poznajusamo najgore primjerke. ak su i ug-

ledni stanovnici grada, nakon to suse osvjedoili u mo mandala i magi-nog ogledala,19 bili miljenja da je za-udni stranac, ustvari, sveti ovjek,obdaren nadnaravnim moima i zna-njem o svemu i svaemu. Jedna stari-ja osoba poslala mi je ak i ponudu dami za suprugu d svoju kerku; nijerekao nita o mirazu ali inilo mi seispravnim postupkom da pristojno od-bijem ponuenu ast. Jedna sredovje-na gospoa ponudila mi je dar u izno-

su od 100piastera, gotovo cijelufuntusterlinga, ako odluim ostati u Ale-ksandriji da nadgledam lijeenje nje-nog slijepog lijevog oka.

Ali, pri svemu ovome, itatelj nesmije pomisliti da sam glumio Carabi-na ili Sangradoa bez bilo kakvog pre-dznanja o zanatu s kojim sam se odlu-io predstavljati. Od najranije mlado-sti uvijek sam se zanimao za medicinui prouavanje lijekova i lijeenja. ta-vie, prilino je lahko prakticirati pri-

mjenu lijekova za ienje meu sta-novnicima toplijih geografskih irina,neciviliziranim ljudima, meu kojimanema komplikacija bolesti od kojihpate pripadnici mnogo uglaenijihnaroda. Te nadalje, ono to znakovitopojednostavljuje lijeenje oboljelih uovim dijelovima svijeta je, svakako, iperiodina uestalost i pojava bolesti,svodei sve simptome na samo jedan groznicu.20 Mnogi od onih koji su serazbolijevali u tropskim uvjetima, a

to je strunjacima medicinske stru-

14 BEHAR 120


15 Aleksandrija je, tavie, mjesto koje je svim muslimanima znakovi-to zanimljivo, prije svega zbog predvianja da e po asti naslijedi-ti Mekku, kada ovaj sveti grad padne u ruke nevjernika. Za Ale-ksandrijom e slijeditiKairawan (u Tunisu), a za njimRaid iliRosetta, to e potrajati do kraja vremena.

16 Perzijanac, nasuprot Arapima.17 Starjeina, starac, prvak, poglavar, uitelj u raznim znanostima i

vjetinama, itd.18 Perzijanci za posljednje prebivalite ovog poslanika dre mezar u

Susanu ili Susu, gdje ga prepoznaje i opisuje i Ibn Haukal. itate-lji Ibn Batutinog putopisa mogu se zauditi kako uen i poboan

ovjek i putopisac u svome opisu Aleksandrije uope ne spominjeovog svetog ovjeka i Boijeg poslanika koji je svojim prisustvomuzvisio ovaj grad. Svi sveti ljudi su sada gotovo zaboravljeni, jer dio

je sudbine svetaca, poput istaknutih grjenika, da umiru dvaput.19 Mandalaje oblik orijentalnog proricanja koje svoju popularnost u

Europi duguje gospodinu Laneu. Oboje,mandala i magino ogleda-lo, su prilino banalni predmeti i teme, ali nisam odolio iskuenjuda kaem nekoliko rijei o njima u jednom od kasnijih poglavlja oveknjige. U meuvremenu oekujem od itatelja da me ne smjetameu puke arlatane; medicina na Istoku toliko je sutinski proe-ta sa praznovjernim postupcima i obiajima da onaj koji eli proikao strunjak u jednoj oblasti (medicini) neophodno se mora pred-staviti i kao strunjak u drugoj.

20 Odatle, vjerujem, porijeklo kronotermalnog sistema, otkria koje

znanost o lijekovima za ienje duguje mome dobrom prijateljupokojnom dr. Samuelu Dicksonu.

8/9/2019 Behar 120

15/116

ke, zasigurno, dobro poznato, pokazu-ju osjetno naizmjenine simptome kojisu malo poznati stanovnicima hladni-jih oblasti. A govorei iz osobnog isku-stva, mogao bih sa znakovitim stepe-nom sigurnosti i pouzdanja rei da u

gotovo svim sluajevima razliitihoboljenja, od rana do onih bolesti, ovapojava se dokazuje u svome najinten-zivnijem izdanju. Toliko o izvi-njenju i opravdanju mojihmedicinskih aktivnosti; dakle,smatrao sam se dovoljno kvali-ficiranim da djelujem kao dasam dobio a buono per lesterodiplomu u Padovi i nita vie uprilici da ljudima uinim tetuili ih povrijedim od veine mla-

dih diplomiranih hirurga kojizapoinju svoje dovravanjena tijelu britanskog vojnika.

Poslije jednomjesenog na-pornog truda u Aleksandriji biosam potpuno spreman preuzetiulogu putujueg dervia; nakonpromjene moga nadimka i titu-le izMirza21 u ejhAbdullah.22

asni ovjek, ije ime ovdje nebih spominjao, neto kasnijeuveo me je u svoj red kadirijje

pod zvunim imenom Bismil-lah-ah,23 te, nakonpripravni-kog staa i perioda obuke,milostivo uzdigao i promoviraona asnu poziciju murida24 ilimajstora mistike vjetine (za-nata). Bio sam, stoga, dovoljnodobro upuen u osnove i praksuovih orijentalnih slobodnih zidara. Nitijedna uloga ili karakter u musliman-skom svijetu ne prua toliko pogodno-sti za preruavanje i za krivanje od der-

via; odgovara svim staleima, staro-snim dobima i vjerovanjima, plemeni-taima osramoenim na sudu i seljaci-

ma preponosnim (ili prelijenim) da oruzemlju, Divesu, umornom od ivota, iLazarusu, koji prosi svoj hljeb od vratado vrata. Nadalje, derviu je dopute-no, naime tolerira mu se nepotivanjeobiaja i pristojnosti, kao onome koji

odbija da se pojavi na prizoritu ivota;on moe klanjati, ali i ne mora, oenitise ili ostati neenja, kako god mu se

svia, biti poaen i potovan u obi-noj odjei kao i u onoj zlatom ukraenoji njega potvrenog putnika i lutalicu niko ne pita: Zato si doao ovdje?

ili Gdje ide nakon to napusti ovomjesto? On moe ii svojim putem pje-ice ili, pak, na svome arapskom pastu-

hu u pratnji desetina slugu; on je jed-nako prestraen nenaoruan, kao i raz-meui se ulicama naoruan do zuba.to je nadmeniji i sa vie nipodatava-nja se odnosi prema ostalim ljudima,oni ga sve vie potuju; odluujua

prednost putnika kolerine naravi. Utrenucima neposredne opasnosti on jejedini koji postaje manijakom i on je

siguran i spaen; luaku je naIstoku, poput znakovito ekscen-trinog lika na Zapadu, dopu-teno da kae ili uini ta godmu njegov nemirni duh u tomtrenutku naloi. Dodajte ovomliku (ili ulozi) malo poznavanjamedicinske znanosti i lijekova,umjereno poznavanje mai-

oniarske vjetine, te ugled i u-venje za nebrigu prema bilo e-mu drugom osim uenja i knji-ga, uz imovinu dostatnu da vasspasi od tek umiranja od gladi,i na Istoku se pojavljujete sa je-dinstvenom i naroitom pred-nou. Jedina opasnost misti-kog puta25je da derviki izno-eni i dronjavi ogrta nerijetkozakriva i koljae, te, ako dopad-nete drutva takvog brata,

moete i nehotice i nevoljkopostati njegov sudrug, kako unedjelu tako i u ivotnoj opa-snosti. Jer, neka se zna i to, der-via su dvije vrste, arai ili onikoji ive u skladu i pokoravajuse pravilima i zakonima vjere ibi-arai ili luti, ija je pripad-

nost tarikatu hinjena i predstavlja imtek krinku za njihovu vlastitu sklonostda se u ime ve daurna, nekada priklju-e pravim derviima na sedmicu, ali

potkraj isteka tog vremenskog periodauasnuti naputaju tarikat i vraaju seonome i tamo iz ega i odakle su i doli.

15BEHAR 120


21 Perzijskigospodin. U narednim poglavljima itatelj e imati prili-ku uoiti neugodne posljedice moje pojave u Egiptu kao Perzijanca.Iako sam pogreku uoio na vrijeme i uloio puno napora da je pri-krijem, ako je ve ne mogu ispraviti, lo glas me je oinuo poputmunje; na bazarima i trgovitima se vijesti ire bre i pogaaju teenego novinski lanci.

22 Arapski krani ponekad uzimaju imeAbdullah, u znaenju robAllahov koje, kako primjeuje i zakljuuje savremeni putopi-

sac, sa jednakom lahkoom i ponosom mogu preuzeti i usvojiti svesljedbe i religijske tradicije. Poslanik islama i muslimana kae:Ljudska imena koja su Allahu najdraa su Abdullah, Abdu'r-Rah-

man (rob Svemilosnog) i slina.23 Kralj, u ime Allaha, neka vrsta orijentalnogPraise-God-Barebones.

Kada ovjek postane fakir ili dervi, on, u procesu regeneracije,odbacuje, zajedno sa ostalim ovosjetovnim stvarima i svoje ovosvje-tovno ili laiko ime i mijenja ga nekim sjajnim nadimkom (titom)bogatim vjerskim nabojem.

24 Muridje osoba kojoj je doputeno da prima i uzima muride ilipoetnike (uenike) u tarikat. Ovom prilikom se dodjeljuje svojevr-

sna diploma, to bi kao pojava europskim orijentalistima moglo bitinovo i zanimljivo.25 Tarikat iliput, koji vodi ili bi trebao voditi, ka nebesima (Bogu).

8/9/2019 Behar 120

16/116

Poglavlje XIV

Od Bir Abbasa do Medine

Dvadesetdrugi juli bio je dan veli-kog iskuenja za nau malu skupinu.

Poloaj Bir Abbasa gotovo je identianpoloaju Hamre; osim tog ispupenogbrda,fiumara na ovom mjestu je goto-vo dvije milje iroka. Tu su i uobiaje-ne kamene utvrde i straare prekrive-ne palmovim liem za vojsku stacio-niranu ovdje da titi mjesto i da doe-kuju i ispraaju putnike i hodoasni-ke; kahvana, naime upa u kojoj sepravila i posluivala kahva, i jedna ilidvije kolibice su se tendenciozno zvalebazarom ili prodavnicom, ali bez sela.

Nae taborite bilo je jedno korito sit-nog pijeska, kojim je siloviti samumispunjavao zrak; drveta ili makarbuna nije bilo ni na vidiku; primjercinevjerovatno izdrljivih skakavaca irojevi muha bili su jedini predstavniciivotinjskog ivota: prizor je posvemunalikovao na karikaturu Sinda. Iakosmo bili nekih 100 stopa, sudei povododerini, iznad razine mora, podne-vno sunce prilo je ak i kroz atorskakrila; naa krhka kuica nekoliko

puta se ruila i bivala otpuhana, avrelina pjeska je posao njenog ponov-nog postavljanja inila neizdrivo bol-nim. Moji drugovi su ponovo, odmahnakon doruka, pohitali u kahvanu ivraali se jedan za drugim sa obeshra-brujuim vijestima. Potom bi se oaj-niki svaali ni oko ega ili bi se baci-li na svoje prostirke, pretvarajui seda spavaju durei se od puke mrzovo-lje. Gospoa Merjem glasno je pouri-

vala svoga nabusitog sina da joj, dva-deseti put od jutros, napuni ibukuobiajenom reenicom kojom se pozi-vala na svoja vjerska prava i njegoveobaveze: Allah te uputio na Pravi put,o moj sine!, to je imalo znaiti da on

ini neto loe, ili O nesreo moja,tvoja majka je usamljena ena, o Alla-hu!, to se nimalo nije razlikovalo odjadikovanja bilo kojeg sjedokosogeuropskog roditelja oaloenog nasmrt. Prije podneva mali karavan kojije iao za nama stigao je nosei dvalea vojnika kojeg su upucali bedui-ni i jednog Albanca koji je umro odposljedica sunanice ili toplotnogudara ili, pak, vrelog vjetra.26 Ubrzonakon podneva karavan, putujui u

suprotnom pravcu, proao je porednas; putnici su bili uglavnom in dijskihodoasnici, ve potpuno odjeveni posvim pravilima, hitajui prema Mekkiu velikoj urbi. Doputeno im je daprou bez zaustavljanja i maltretira-nja, vjerovatno i zbog toga to se izstotine njihovih depova ne bi moglaskupiti niti jedna jedina funta, a Sa'adrazbojnik ponekad je znao uiniti iponeko jeftino dobro djelo. Ali, naaskupina, nosei neto vrijednosti sa

sobom, ini se da se nije mogla okori-stiti omekalim srcem povodom ovogdogaaja. Uveer smo svi izali napo-lje da vidimo neke arapske eike kojisu putovali prema Bir Abbasu kako biprimili svoje plae. Bez tog dara, tj.plae, govorilo se i vjerovalo, ni ka-meni zidovi ne bi omoguili Turcimada odbrane i zadre Hidaz sigurnimod ruku gortaka. Takav je bio i nasistem u Afganistanu uglavnom

nepametan, od samog poetka uei

podanike da mrze svoje vladare kojisu vladali ucjenom. Osim toga, ovipreplaeni eici nisu bili ni za ta.Kada bi poela borba ili kada bi putbio presjeen, oni bi se vadili na svojunemogunost da se bore protiv svojihsaplemenika, a to su postajali bogati-ji, naravno, bivali su i sve opasniji.Skupina je izgledala prilino dobro:bili su to Harbi, dostojanstveni starijiljudi odjeveni u slikovitu arapsku na-

16 BEHAR 120


26 Stanovnici Hidaza ubjeivali su me da u njihovoj zemlji koju jeAllah posebno odabrao i poastio samum nikada nije ubio ovjeka.Posumnjao sam u tu injenicu. Arnautovo tijelo bilo je naduto i goto-vo da se naoigled raspadalo, to je napose ukazivalo na smrt usljedudisanja otrovnog vjetra. (vidi: Ibn Batutino putovanje, Kabul)Meutim, budui da vojnici puno piju, jo uvijek je postojala ansada su Arapi bili upravu, te da je samum odradio samo pola posla, arakija drugu polovinu. Putovao sam u julu, augustu i septembru ijo nisam doivio nelagodnosti uzrokovane otrovnim vjetrom,dovoljno je da moju pokrivku za glavu (kufiyah) obmotam nabeduinski nain, preko usta. U isto vrijeme inilo mi se vjerovatni-jim da je za invalida ovo podruje predstavljalo pravu muku, te daje ovjek gotovo na izmaku snaga usljed gladi i bolesti, ustvari, pri-mio coup de grace. Niebuhr vanrednu smrtnost svojih drugova pri-pisuje, meu ostalim razlozima, potrebi za stimulativima. Iako ovimedikamenti mogu bili iznimno korisni u hladnijim predjelima ili u

jemenskim planinama, kao i za ljude koji su na njih navikli od naj-ranije mladosti, ipak nita, vjerujem, nije smrtonosnije od estokogpia tokom putovanja pustinjom po ljetnoj vrelini. Uobiajeno pietrebalo bi biti voda ili limunada, ili jai stimulativi kahva ili aj. Toje ono to domoroci ovih podruja piju, te je, nesumnjivo, mudro sli-jediti njihov primjer. Nema potrebe ovdje navoditi ili ponavljatiposlovicu koju je Vojvoda od Wellingtona izrekao o zdravlju Indijejednom tedljivom ovjeku. Da smo se pridravali njegovih rijei,imali bismo manje toplotnih udara i sunanica, te, svakako, manjeiznenadnih smrti meu naim vojnicima u Indiji, kada su vojnici,hranjeni govedinom i napajani brendijem, bili u prilici suoiti se ipodnositi grozne vruine. U isto vrijeme treba imati na umu da sta-jaa voda ovdje, kao i drugdje, obilujui organskim materijama,jeste osnovni uzrok pojave dijareje i dizenterije koje su, opet, glavniuzrok smrtnosti putnika u ovim oblastima. Da bi se pila lokalnavoda, a druge nema, neophodan je depni preista za vodu.

8/9/2019 Behar 120

17/116

rodnu nonju, uspravnog dranja,

ilavi i estoki, sijedih brada, dobronaoruani, jaui na visokim i lijepoopremljenim jednogrbim kamilama izerka.27 Pred njima je iao polunagiplemenski ovjek, nosei 12 ili 13 sto-pa dugo koplje, ukraeno sa jednim ilidva uperka crnih nojevih pera i teku(puku) fitiljau, iz kojih su ispalili pojedan metak pribliavajui se utvrdi.Ne bi se moglo rei da su bili beznekog barbarskog glamura.

Neposredno nakon prolaska onih

eika uslijedila je parada aranutskeparavojne konjice. Njih oko 500 izjaha-lo je na zvuk nakusa ili malog doboa,iji je slabani zvuk predstavljao upe-atljiv kontrast sa ovim doista zastra-ujuim prizorom. Ljudi, su istina, ja -hali mravu arapsku i egipatsku klju-sad, odrpanu kao i njihova odjea; sva -ki vojnik bio je naoruan po svomevlastitom nahoenju, iako su svi imalimaeve, pitolje ifitiljae ili neku dru-

gu vrstu vatrenog naoruanja. Jahalisu vjeto i smiono poput Galwayevihkicoa, a zraili su dojmom galantnenesmotrenosti, to me je znakovito pri-vuklo njima. I njihove su ivotinje, iakooigledno drtine, bile dobro izdresira-

ne i uvjebane, a njihova je oprema bilanamijenjena za upotrebu, a ne za poka-zivanje. S radoznalou sam posma-trao njihovo kretanje i manevre. Svojesu naselje naputali jedan po jedan ijedan za drugim, uz zvuke tam-tama,te se njihova puna ili herse kolona,28

formirana po hijerarhiji, nikako ne bimogla, uprkos prividnoj gunguli, na-zvati meteom. Uto je mali dobo pro-mijenio zvuk, a promenada svoj izvorniizgled. Cijela se skupina najednom

rasprila poput lahke konjice, asnastavljajui napredovanje, as povla-ei se, potom galopirajui, a sve vrije-me drei neprijatelja pod jakomvatrom. Na drugi znak naglo potjeraekonje u pun trk i, sastajui se u sredini,nastavie napredovanje u zgusnutojskupini. Nakon parade, koja je potraja-la tri etvrtine sata, sad napadajuipojedinano, sad u skupini, nadesno,nalijevo, pravo naprijed, zaustavljajuise zajedno i u istom tre nu, povremeno i

pomalo se povlaei, poput Parana,Arnauti u skupini krenue prema svo-jim poloajima. Kako su im se priblia-vali, rasprie se, jo uvijek galopiraju-i, ispraznie svoje oruje krajnje ne-marno prema stvarima kao premazamiljenim neprijateljima. ini se daje ovdje metaka bilo u izobilju; tokomcijelog ovog i narednog dana primijetiosam da se puca, sudei po buci, iz pukezabave i dokolice.29

17BEHAR 120


27 erk, Istok je u Hidazu popularni naziv za zapadne oblasti izemlje poput Bagdada i Basre, a osobito Nedd; iz ovog podrujacijela Sveta zemlja snadbijeva se najodabranijim pasminama i pri-mjercima kamila i konja. Velike vruine koje vladaju u podrujimaoko Crvenog mora ine se presudnim u uzgoju ivotinja; s drugestrane, plodne ravnice i bogati panjaci Nedda, uz panju kojuljudi tamo posveuju istoti krvi i pasmine, utjecali su na injenicuda ivotinje iz tog podruja budu na izuzetnoj cijeni.

28 Mislim na kolonu u regularnoj vojsci.Herseje stari vojniki nazivza kolonu nasuprot haye u znaenju red. Tako itamo da su seFrancuzi u bitkama borilien battaille a haye, dok su Englezi nastu-palien herse. ini se da takva svojevrsna nacionalna sklonost raz-liitim pristupima potjee iz tih dana. Kasnije smo i mi, kao i nai

susjedi, promijenili stil, pri emu su Francuzi odabrali velike kolo-ne, dok su se Englezi prerasporedili u redove.29 Albanci, zbog toga to su doista uivali u buci muketa, zasijecali su

zrna kako bi pucnjevi bili jo glasniji. U borbi su estou primjenjiva-li izvanredan plan izvanredan u vrijeme kada vatreno oruje nijemogue lahko nabaviti provlaei dugu elinu iglu kroz zrno, takoda glava igle ue u patronu. Tako se punjenje ojaavalo, zrno iniloubojitijim, a rana koju bi takvo zrno nanijelo bila je zasigurno smr-tonosna. Okrugla zrna zgodna su u smislu da su lahko ulazila i izla-zila, a bez da su ubijala, te su stoga mnogi Afganistanci, iako upuca-ni i ranjeni, bili u stanju na smrt raniti svoga engleskog protivnikaprije nego bi pali od iscrpljenosti. Lano je ovjekoljublje, takoer,pretpostaviti da je u bitki, osobito na samom poetku, sasvim dovolj-no osakatiti, ne i ubiti, neprijatelja. Nita ne podstie ovjeka-vojni-ka da se bori koliko velika mogunost da i ranjen preivi osobitosa ranama u mesu (ne u kost). Usuujem se ponadati da itatelj ovo

i slina objanjenja nee pripisati mojoj surovosti. Onaj koji uspijeratovanje dovesti do razine da bude podjednako opasno za sve uklju-ene strane zasluuje titulu najveeg dobroinitelja ovjeanstva.

8/9/2019 Behar 120

18/116

Koliko god se, u usporedbi sa mari-netskom konjicom stare dobre kole,ovi manevri mogu uiniti barbarskimtakvoj taktici ovog roda vojske, pomome skromnom miljenju, sve e sevratiti kada idealna upotreba oruja,

revolvera i poljske artiljerije uini tre-nutni sistem smrtonosnim. Isto tako,ako prihvatimo zdravorazumski zak-ljuak savremenog autora (pokojnogkapetana Nolina) i sloimo se da indi-vidualno junatvo, vjetina u borbijedan-na-jedan, dobro konjanitvo iotri maevi konjicu ine opas nom, ovipolubarbari mudriji su od stratega itaktiara civiliziranih zemalja i vojski,koji nikada ne vjebaju s orujem, kojeobuka u jahanju nikada nije uinila

dobrim jahaima, iji su konji predebe-li i iji su maevi bezvrijedni. Ovi ljudiimaju jo jedno veliko preimustvo nadnama: oni insistiraju na individualno-sti vojnika, dok se mi svim silama tru-dimo da od vojnika nainimo automa-te. U vrijeme europske konjice pobjedau bitkama bila je pitanje dobro odrae-nih dvoboja. Zatim je uslijedilo dobadiscipline, u kojem, da se posluimoRabelaisovim jezikom, ljudi vie pod-sjeaju na orkestar gajdaa ili cijevi

orgulja ili, pak, na zupanike dobropodmazanog sata nego na pjeatvo ikonjicu ili na vojnike openito. Na ciljsada trebao bi biti kombiniranje pred-nosti oba sistema: obuiti ljude dapojedinano budu izvanredni majstorisvoga oruja, a i dalje ih trenirati daprirodno i normalno djeluju kao dijelo-vi jednog organizma. Francuzi suEuropi osigurali primjer u Chasseursde Vincennesu zajednici sposobnoj zanajidealnije kombinacije, a ipak nika-

da toliko izvanrednoj kao kada sesvaki ovjek bori napose. Mi bismo ih,pretpostavljam, trebali oponaati uneko dogledno vrijeme.30

Zvuci pucnjeva iz daljine uveernaeg prvog melanholinog dana u BirAbbasu. To je, ree jedan od mojih sa-putnika, znak da se negdje odvija bo-

rba izmeu vojske i brana. Razmje-njivali su obavjetajne podatke, kao dasu provodili uinkovitu provjeru moganestrpljenja da produim dalje; dje-lovalo je, meutim, na potpuno sup-rotan nain. Pretpostavio sam da ebeduini, nakon cjelonone borbe, izju-tra i tokom dana bili manje ratoborni.Ostali se, meutim, ni na koji nain nesloie sa mnom. U Jambu'u cijela sk-upina vikala je u sav glas da su stano-

vnici Medine u stanju svoje beduinedrati pod kontrolom i zadirkivali sudjeaka Muhammeda ovom vrstomnadmoi svojih u odnosu na njegovesugraane Mekance. Ali sada, kada jekunja bila nadohvat ruke i kada jesmrt bila jedini vjerovatan ishod, ni -sam vidio nijednog toliko neustrai-vog. Promjenu u stavu i miljenju biloje lahko objasniti prisustvom njihovihdragocjenosti; sehare su, poput savje-sti, od svih napravile kukavice. Ali,

mladi Mekanac, koji je svoje kutijeposlao morskim putem iz Jambu'a doDedde, bio je prilino raspoloen, tetako, kao stari, iskusan i neoptereenputnik, nije kanio propustiti priliku danaplati stare dugove. Rugao se Medi-njanima dok ovi nisu, u bijesu, poelilupati nogama o tlo. Na koncu, strahu-

jui od nasilja, a osjeajui se i odgo-vornim djeakovoj porodici za njegovusigurnost, dohvatih ga za vrat i oko-vratnik i uvukoh ga u moj ator.

Kada se gungula stiala i nakon tosu svi, nakon veere, posjedali da za-pale svoje lule u miru hladnog nonogzraka, ponovo se pridruih mojim sa-putnicima i zatekoh ih kako razgovara-ju, kao i obino, o starom eiku Sa'adu.Prizor je potpuno odgovarao situaciji i

temi. U daljini se uzdizao plaviastivrh za koji su tvrdili da je njegovo orlov-sko gnijezdo, mjesto o kojem se govori-lo sa znakovitim strahom. Kako mu senijedan stranac nikada nije ni pribli-io, prie o tom mjestu pretvorile su gau jo jednu Iramovu bau. Jedanpogled na poloaj toga mjesta i njegovprirodni sastav, uvjerili su me da suuborei izvori, duboke ume i vonjaciprepuni jabukovih stabala, dunja i na-rova, kojima su moji saputnici ukraa-

vali skrovite ovog razbojnika, bilisamo mit, dok mi je izvjesno iskustvo oarapskom nepoznavanju umjenostiodbrane budilo snane sumnje o posto-janju neosvojive utvrde na vrhu njego-vog brda. Planine su, meutim, na mje-seini izgledale prelijepo i oaravajue,a daljina im je osiguravala peat taj-novitosti potpuno u skladu sa priamakoje su izazivale i poticale.

Te noi spavao sam u mome agda-fu jer bi bilo ravno ludilu spavati na

otvorenom prostoru na mjestu koje supustoili banditi. Biti naoruan tek je

18 BEHAR 120


30 Prvi pokazatelj znakovitog napretka bit e opa obuka u borbi sa bajonetom. Britanska voj-ska je, ve godinama, jedina vojska u Europi koja se ne obuava u upotrebi ovog oruja: koli-

ko dugo imaju namjeru biti jedini autoritet u neznanju? Ismijavali smo se kalabreskimregrutima koji su u francuskom ratu pobacali svoje puke (mukete) i izvukli svoje bodee,i nikada nismo razumjeli zato su Indijci uvijek davali prednost sablji nad pukom.

8/9/2019 Behar 120

19/116

jedna mjera predostronosti u ovoj ra-zbojnikoj jazbini. Ako samo ranite o-vjeka dok vas ovaj pljaka, na imekrvarine morat ete platiti nezamisliviznos. Ako ga, pak, ubijete, ak i u sa-moodbrani, onda slobodno recite zbo-

gom bilo kakvoj prilici da izbjegnetepropast. Uznemirenje, tri ili etiri pu-ta tokom noi, koje su izazvali zavija-jui akali i podivljali psi, koji su seunjali kroz na mali tabor, bio mi jedovoljan dokaz da su moji saputnici,koji su se dogovorili da na smjenustraare cijelu no, utonuli u zdrav idubok san. Meutim, kada se razbu-dismo izjutra, uobiajeni pregled imo-vine i stvari pokaza da nita nije nes-talo.

Naredni dan (23. jula) bio je danprisilnog odmora, bolan poticaj putni-kom loem raspoloenju, a sunce,pijesak, praina, obijesni samum i po-treba za nekim malim stvarima doda-tno su opteretili nae negodovanje.Moje izranjavano stopalo upalilo se odobloga od kore luka, koje je gospoaMerjem insistirala da privijem.31 Jouvijek rijeen da produim dalje bilokojim prijevoznim sredstvom koje mise ponudi, ponudih 10 dolara za

odmornu kamilu koja e me odnijeti uMedinu. ejh Hamid takoer ree dae svoju kutiju ostaviti na brigu svomeprijatelju i pridruiti mi se. Sa'ad De-mon pao je u zanos i na samu pomisaoda e neki lan nae skupine izbjeiopu lou sudbinu; u povjerenju je za-prijetio djeaku Muhammedu da mo-ra posjei noge svih kamila koje seusude ui u tabor. Ovo mi djeak koji, kao svjetski djeak, to je i bio,nikada nije proputao priliku da uini

nevaljaltinu saopi istog trena, teto izazva glasnu raspravu. Sa'ad jezbog svoje namjere ukoren od stranesvih lanova nae skupine, a potom sei on primirio; naelno, vjerovao sam,prema podacima koje sam imao, da uBir Abbasu nee biti mogue iznajmi-ti kamilu. Jedan od Arnauta iz obli-njeg garnizona, koji je dobio dopute-

nje da krene prema Medini, doao jeda pita da li bi nam se ikako mogaopridruiti i uzjahati na jednu od naihkamila, jer bi u protivnom morao pje-aiti. S njim smo porazgovarali omogunostima prolaska kroz brda jed-

nim od brojnih puteva koji su vodilikroz njih: projekat je nairoko raspra-vljen i na koncu odbaen.

Cijeli dan smo proveli na uobiaje-ni nain, svi zajedno pod jednim ato-rom. ak nam se i Merjem pridruila,glasno obavjetavajui 'Alija, svogasina, da njegova majka vie nije enanego mukarac. Uglavnom, dok smose sve vrijeme sakrivali i zakrivali odestokih sunevih zraka, povremenosmo jeli ili puili ili, pak, vrijeme skra-

ivali hlaenjem i pijenjem vode. Okosumraka doe vijest da emo te noikrenuti. Niko nije mogao vjerovati dasu nam stigle tako dobre vijesti. Prijespavanja, meutim, razdvojili smo ipripremili tovare svake kamile naposeda bismo bili spremni za brzi utovar, apoveli smo rauna i da nai beduini neodvedu ivotinje predaleko od tabora.Konano, oko 11 uveer, dok je mjesecizvirivao iznad istonog zida od stije-na, zauo se zvuk malog doboa kojim

su se albanski vojnici pozivali da uzja-u svoje jahalice i da krenu. U najkra-em moguem vremenu svi su bilispremni i, pojurivi preko pjeane za-ravni, naosmo se u drutvu tri ili e-tiri karavana, skupljenih u jednumasivnu formaciju radi lake odbraneod uasnih Hamidija.32 Uz mnogomanevriranja, s orujem u rukama,ejh Hamid iDemon zauzee istaknu-te i vo dee pozicije, a mi, budui dasmo stigli posljednji, obradovasmo se

kad smo uspjeli pronai mjesto u sre-dini kolone. U takvim prilikama svise, ne vodei rauna o ostalima, gura-ju prema naprijed, kao Englezi kad seguraju da bi zauzeli to bolji poloaj zagledanje; pozadina, budui da jeostavljena bez odbrane, opasno je mje-sto, za koje se niko nije otimao.

Tu no smo putovali uz fiumaru u

pravcu istoka, te se pred samo svita-nje (24. jula) naosmo u zloglasnomklancu poznatom pod nazivom ua-bu'l-Hadd (Hodoasniki prolaz).33

I najglasnije prialice utiae se kakosmo se pribliavali ovom mjestu, a na

licima im se, gotovo itljivim znakovi-ma, ispisa zebnja. Uto se sa visokihstrmina s nae lijeve strane tanki pla-viasti oblaii dima nekako ih sviistovremeno ugledae izvie u zrak.Gotovo istovremeno litice s nae desnestrane odjeknue prodornim zvucimazapinjanja oroza branskih puaka.Moj agdaf bio je potrgan otkako jekamila te noi na neto zapela i pala,te Mensuru rekoh da bi bilo bolje dadodatno upletemo koare nekim ko-

madom konopca: on pogleda navie,vidje da se smijem i uz nedvojbenzvuk muklog gnuanja nestade. Neko-liko beduina mogli su se vidjeti kakose, poput strljenova, motaju po vrhubrda: mlai, gotovo djeaci, kao i stari-ji, gotovo starci, svi sa golemim pu-kama u rukama penjali su se uz stije-ne maijom vjetinom. Zauzee udob-na mjesta na uzvisinama i poee pot-puno samouvjereno pucati na nas. Vi-sina brda i bljetavilo izlazeeg sunca

nije olakavalo jasno razaznavanjepredmeta na obzoru, ali mi moji sapu-tnici pokazae prema nekoj padinigdje je postojala mogunost pronala-ska jednostavnog kamenog grudobra-na afganistanski sangaha u ciljusamoodbrane, zaklona, ali i naslonaza dugaku cijev puke. Nemogue je ibeskorisno pozivati beduine da siu sbrda i da se bore kao mukarci; takobi vjerovatno postupili oni sa istoneobale Arabije, ali rijetko, ako ikada, u

Hidazu. Svejednako nekorisno bilo jei otvaranje vatre nae pratnje premazaklonjenim i utvrenim neprijatelji-ma. Osim toga, ako bi i jedan pljakapoginuo, cijela zemlja bi se digla zbogtog ovjeka. Sa 3.000 ili 4.000 ljudi bilisu u stanju savladati odbranu bilokojeg karavana, a u tom sluaju niko-ga ne bi pustili da ode iv. Kao to smo

19BEHAR 120


31 Ranu sam poeo lijeiti vodom, hladnim oblozima, ali su mojisaputnici rekli da e ova voda zatrovati ranu i, uistinu, inilo se

da je svakog dana sve gora. Ideja koja vlada cijelim Hidazom,ak i meu beduinima, jeste da nakon to jednom oistite posje-kotinu ili ranu, ne treba dopustiti da zrak ili voda ikada vie

dou u kontakt s njom.32 Havamidje mnoina odHamidah, imena eik Sa'adovog plemena.33

uab doslovno znai planinski prolaz ili vodotok kroz brda. UArabiji se ponekad koristi umjesto pojma nakb ili turskog bughaz,u istom znaenju prolaza.

8/9/2019 Behar 120

20/116

20 BEHAR 120


i oekivali, beduini su svu svoju vatruusmjerili samo protiv Albanaca. Nekiod njih pozvali su u pomo eike kojisu nam se pridruili u Bir Abbasu, aliugledni starci su sjahali i, zapalivilule, unuli da se posavjetuju, na ko-

ncu izlazei sa zakljukom da je boljeda se i ne trude govoriti budui da ese pljakai vjerovatno ogluiti na nji-hove rijei.

Stoga, nije nam preostalo nitadrugo nego da spalimo to je moguevie baruta, odnosno da se to vieobavijemo dimom. Rezultat dogaa-nja bio je da smo izgubili 12 ljudi,osim kamila i drugih tovarnih ivoti-nja. Iako razbojnici nisu pokazali hra-brost ni u kojem smislu, oslonivi se

na ubijanje svojih neprijatelja izsigurnosti brda, moji saputnici, inilose, smatrali su ovaj sumnjivi i upitniposao ju nakim podvigom.

Nakon jo jednog sata lude jurnja-ve kroz Vadi Sejjeleh, koja je bila poz-natija pod nazivom Vadi uheda, krozkoju smo napredovali kao pastir ponoi sred samotnog puta, dok blizunegdje avolak stupa. uheda je svojeime dobila po ehidima jer se pre-tpostavljalo da je na ovom mjestu uko-

pano 40 hrabrih drugova (ashaba) kojisu izginuli u jednom od vojnih pohodaPoslanika islama. Neki autoritetismatrali su da je to mjesto ukopa,ustvari, mezarje nekadanjih stano-vnika Vadi Sejjeleha.34 Neko naselje-na dolina sada je bila prazna i bilo bilahko proi pokraj svetog mjesta neopazivi nekoliko sruenih zidova iskupinu grubih i jednostavnihbeduinskih mezara, samo humki odneotesanog kamenja pod trnovim bu-

novima s lijeve strane i malo podalje

od puta. Jo pola sata jahanja dovelonas je do omiljenog odmoritaBiru'l-Hindi,35 nazvanog tako po nekomdavno zaboravljenom Indijcu koji je tukopao bunar. Ali, ostavismo ga zasobom, elei nae atore postaviti to

je mogue dalje od gnijezda plemenaHamide. Potom, naputajuifiumaru,okrenusmo prema sjeverozapadu uga-enim putem preko stjenovite uzvisi-ne. Vruina je postala neizdriva;ovdje, ustvari na Istoku openito, sun-ce ni u jedno doba dana nije opasnije iubitanije nego izmeu osam i devetizjutra. No, jo uvijek smo jurili. Prije11 sati nismo stigli do naeg odredi-ta, naborane ravnice pre krivene raz-bacanim kamenjem, krupnim ljun-

kom i trnovim stablima i bunovima,okruene negostoljubivim stijenama,picastim, granitnim u podnoju, akrenjakim po vrhu. Bunar (vrelo) jebio najmanje dvije milje daleko, a navidiku nije bilo ni huderice; beduin-ska djeca iz nekog odbaenog plemenanapasala su svoje izgladnjele koze pobrdima. Ovo mjesto zove se Suvejeka,rekli su mi da je njegov znaaj u histo-riji Arapa golem.36 Ipak, njegova slavanije bio razlog zato su moji saputnici

sa radou posmatrali uas kojim jeodisalo: njihove kutije bile su sigurnei mogli su s veim optimizmom mata-ti o svojim domovima. Te noi mora dasmo proputovali oko 22 milje, put jevodio uglavnom prema istoku, a jedi-na uoljiva osobenost krajolika bila jestjenovita uzvisina.

Nae atore podigosmo ispod jednekrte mimoze, drveta iji je hlad jedanbeduinski pjesnik uporedio sa lanimprijateljem koji vas ostavlja kada vam

je najpotrebniji. Oivio sam vreo su-

moran dan posljednjim poslom saSa'adom Demonom. Njegova ilost i i-vahnost u Jambu'u osigurala mu jenekoliko dolara: kupio je ito u Hamri,a sada smo ve bili nadomak Medine.Jo uvijek nije progovarao o vraanju

duga. Znajui da istonjaci dunicidugove vraaju kao to plaaju stana-rinu, naime, sa najveom zamislivomneradou te da, s druge strane, dae istonjaki povjerilac (pozajmitelj)posvetiti godinu dana ivota i rada dabi utjerao svojih est penija, odluiosam djelovati po ugledu na domaestanovnitvo, koji bi, u mojoj situaciji,na svaki nain, podsjeanjima i zahtje-vima uinili sve da povrate svoju imo-vinu. Oko podneva Sa'ad Demon,

nakon furizne jurnjave, gologlav, iakoje sunce neumoljivo prilo, baci dvadolara na moj ilim. Meutim, uto muse vrati i njegova narav, te kao to edogaaji koji e zatim uslijediti poka-zati, odabrao sam pravi trenutak inain. Da ga nisam prisilio da mi vratidug, prezirao bi me kao novajliju, tebi nastojao izmamiti jo. Kako je dje-ak Muhammed nosio najvei teretnepopularnih osjeaja, moj izvorniliberalizam u vezi sa imovinom bio je

predmetom njegovih najtajnijih i naj-podmuklijih prijekora. Svoj je stavuokvirio u filozofski ogrta, jer, kako jeispravno izraunao, svaki dolar koji seutedi u Medini mogao bi pod njego-vim nadzorom biti potroen u Mekki.

U etiri sata poslijepodne (24. jula)napustili smo Suvejku, svi iznimnomrzovoljni, i krenuli prema sjeveroi-stoku. Moji su saputnici bili tolikoneraspoloeni da je, po zalasku sunca,od cijele skupine jedino Omer-efendi

bio raspoloen za veeru. Ostali su

34 Drugi ovo mezarje pripisuju plemenuBeni Salim ili Selmeh, jojednoj istaknutoj porodici hidaskih beduina. U blizini uhadajeDebel Varkan, jedna od dennetskih planina, poznata i kaoIrku'l-Zebjet ili Nit izvijene bujice. Poslanik ga je nazvaoHamt (zapa-ra), kada je ovim krajem prolazio prema Bedru. On je i dolinu ime-novao Sajasaj (mnoina od sajsaj, umjereno stanje), proglaavajuije jednom od dennetskih dolina, u kojoj je 70 poslanika klanjaloprije njega, kojom je Musa/Mojsije sa 70.000 Izraelita proao naputu prema Mekki, te kojom e, prije Dana velikog suda, Isa sinMerjemin, proi da bi obaviohadd i umru. To su neke naznake izprolosti i budunosti slave ovog mjesta.

35 Indijci u Arabiji kopaju bunare iz istog razloga zbog kojega u svojojzemlji kopaju rezervoare nam ke waste (zbog imena); tako ozna-

avajui hvalevrijednu elju za posthumnom slavom, ali i znakovitmanjak pameti da tu slavu osiguraju. Zbog toga se dogaa da vesa drugom generacijom imena bunara i rezervoara padaju u zabo-rav ili bivaju zamijenjena novijim ili poznatijim.

36 Suvejka je poznata po dogaaju iz druge ili tree godine po hidri,kada je ovdje Poslanik Muhammed na prepad napao i porazio EbuSufjana i njegovih 200 ljudi. Nevjernici su, bjeei glavom bez obzi-ra, svoje jahalice olakavali bacajui sawik, jelo od zelenog ita(koje se pri, zgnjei, pomijea sa hurmama i eerom i jede naputovanjima, kada nije mogue kuhati). To je pravo znaenje ovogpojma: M.C. de Perceval nudi drugo i potpuno nepoznato objanje-nje. Nai popularni autori cijeli dogaaj pogreno nazivaju Ratomza vree s jelom.

8/9/2019 Behar 120

21/116

21BEHAR 120


posjedali po tlu, durei se, gunajui i budui da im je bilo doputeno dapotroe moju zalihu Latakie pueisirijski duhan kao da su oaloeni.Takvo ponaanje i oponaanje zloeste

djece esto sam viao kod svih isto-njaka/mukaraca. Djeak Muham-med u povjerenju mi je apnuo dasada kamilare imamo u ruci misleipod tim da smo sada izvan domaajanjihovih saplemenika i rodbine, pri-padnika plemena Harb. Ubrzo je pro-naao razlog i priliku da se s njimazavadi te, zbog toga to mu na jednonjegovo pitanje nije odgovoreno

behar 120

Documents