behar broj 120 layout 1 - kdbh preporodbehar 120 3 hadŽdŽ: najznačajnije putovanje sir richarda...

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXIII l 2014. l BROJ 120 l CIJENA 40 KN

BEHAR

Richard Francis BurtonHadži Mirza Abdullah ibn JusufRichard Francis BurtonHadži Mirza Abdullah ibn Jusuf

HODOČAŠĆEHODOČAŠĆEOsobni doživljaj i zapažanja iz Medine i Mekke

Uredila: Isabel Burton l Prijevod s engleskog: Edin Urjan Kukavica

Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900.,a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je ured nikom bio Safvet-begBašagić, a vlasnik Ademaga Mešić. Objavljivao je tekstove “za zabavu ipouku”, izvorne i prijevodne književne priloge bosanske i islamske obojeno-sti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kultu-re, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar ocijenjen“najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. On je najbolji izraz povezanostinacionalne manjine sa životnom sredinom, dijasporom u svijetu i matič-nim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik dr.Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.

2 BEHAR 120

SADRŽAJBEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanjaNakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆ

Izvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIĆ

Urednik Ekonomskog podlistka:Faris NANIĆ

Grafički urednik: Selma KUKAVICA

Uredništvo: Remzija HADŽIEFENDIĆPARIĆ, Rusmir AGAČEVIĆ, Edin UrjanKUKAVICA, Senad NANIĆ, Sena KULE-NOVIĆ, Azra ABADŽIĆ NAVAEY, EdibAHMETAŠEVIĆ

Lektura:Damir MUHAREMOVIĆRukopisi i fotografije se ne vraćajuAdresa:BEHARKDBH “Preporod”Ulica Grada Vukovara 235, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.behar.hrCijena po primjerku 40 kn, godišnja pretplata 200 knCijena u BiH: 10 KM, godišnja pretplata 60 KM.

Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tisak: Grafomark d.o.o.Tiskano uz financijsku potporu iz Državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjeta zanacionalne manjine Republike HrvatskeISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunužno i stavovi uredništva.

Fotografija na naslovnici: Ka'aba, 1910.

UVODNE RIJEČI

3 Edin Urjan Kukavica: HADŽDŽ:Najznačajnije putovanje sir Richarda Francisa Burtona

5 Raymond John Howgego: Richard Francis Burton, istraživač, znanstvenik, vojnik i diplomat (1821-1890)

7 Richard Francis Burton: Predgovor trećem izdanju

Tom I. Egipat

9 Poglavlje I Prema i u Aleksandriji

16 Poglavlje XIV Od Bir Abbasa do Medine

Tom II. Medina

23 Poglavlje XVI Posjeta (zijaret) Poslanikovog mezara

37 Poglavlje XVII Ogled (esej) o historiji Poslanikove džamije

48 Poglavlje XVIII Medina

54 Poglavlje XXI Ljudi (narod) u Medini

62 Poglavlje XXV Beduini Hidžaza

Tom III Mekka

77 Poglavlje XXVII Prva posjeta Allahove Kuće

84 Poglavlje XXVIII Obredi Jeumu’l-Tervijje ili "Prvog dana"

89 Poglavlje XXIX Obredi Jeumu’l-Arefe ili "Drugog dana"

92 Poglavlje XXX Obredi Jeumu’n-Nahra ili "Trećeg dana"

98 Poglavlje XXXI Tri dana sušenja mesa

100 Poglavlje XXXII Život u Mekki i umra ili malo hodočašće

107 Poglavlje XXXIII Mjesta pobožne posjete (zijareta) u Mekki

110 Poglavlje XXXIV Prema Džeddi

“Za svo naše znanje o Mekki mi se moramo osloniti na Arape, jer, budući da nijed-nom nevjerniku nije dopušteno da uđe u taj grad, naši putopisci su nijemi.”

Gibbon

“Tmina i Pustinja i Ratnički konji preda mnom, i Koplje i Viteška borba, i Papir i Pero.”al-Mutanabbi

3BEHAR 120

HADŽDŽ: Najznačajnije putovanjesir Richarda Francisa Burtona

K ada je, u proljeće 1853. godine, tada već znameniti jeziko-slovac i istraživač Richard Francis Burton krenuo na jošjedno od svojih putovanja, nije znao da će ono postati vje-

rovatno najčuvenije i najznačajnije u njegovom burnom životu, alije, svakako, znao da mu može biti posljednje. Odlukom da obavihadždž, posjeti muslimanske svete gradove i mjesta Mekku iMedinu Burton ne samo da se upustio u putovanje za koje jejedva nekolicina Europljana uopće čula, a još manje ih se usudiloto učiniti, niti zato što će – kao nemusliman – stupiti na mjesta nakojima je pristup dopušten isključivo muslimanima, nego prijesvega zbog opasnosti na putu, kojih je bilo više nego na njegovimprethodnim putovanjima. U svakom slučaju, Burton će obavitihadž, zijaretiti sveta mjesta u Mekki i Medini, napisati priručnik zaobavljanje hadždža i jedan od najzanimljivijih i najznačajnijihikada napisanih sa ovog područja: Personal Narrative of a Pilgrima-ge to El-Medinah and Meccah (1855–56). Osim toga, ostavit će namjedinstven dokument o vremenu i prostoru sa mnoštvom detaljaza koje, u trenutku dok ih je pisao, nije mogao znati koliko će zna-čiti godinama kasnije kad će ogromnoj većini mjesta koja jeposjetio više biti zatrt svaki trag, a ostatku biti zabranjen pristup.

Burtonovo putovanje skrbi sve značajke avanture bez prese-dana. Govoreći o tome, on kaže da je, podvrgavajući se svimkušnjama takvog putovanja, želio “dokazati, da ono što bi zadruge istraživače moglo biti opasno po život, za mene potpunosigurno“. Je li Burton mogao posjetiti Mekku i Medinu kao Euro-pljanin koji je prihvatio islam, umjesto da se prerušava i predstav-lja kao neko drugi? Vjerovatno jeste, ali jednostavno nije želio;želio je sveta mjesta obići i obaviti obrede kao autentičan musli-man, jedan od mnoštva, s ciljem što je moguće vjerodostojnijegdoživljaja i izrade autentičnog i nepatvorenog dokumenta.

UVODNE RIJEČI

Edin Urjan Kukavica

Hrabar i kontroverzan, dva su atributa koja izravno opisuju Burtona kao čovjeka, putopisca i avantu-ristu. Njegovo Hodočašće oslikava oba, vjerovatno, konkretnije i tačnije nego bilo koje njegovo pret-hodno i naknadno putovanje i djelo. Pisana perom pronicljivog posmatrača, kvalificiranog antropo-loga, strastvenog putopisca, zaljubljenika u kulturu i civilizaciju, ovo njegovo djelo predstavlja nesamo jedinstven uradak putopisnog žanra, nego i osobit dokument jednog podneblja, vremena,naroda pa i historijskih događanja u pozadini koja će, nešto kasnije, a i u naše vrijeme, znakovito utje-cati na tok savremene historije i percepciju islama u svijetu.

Richard Francis Burton

4 BEHAR 120

UVODNE RIJEČI

Putovanje je počeo kao “perzijski princ”, ali je ubrzo odlučionastaviti ga kao derviš, duhovni čovjek posvećen asketskom živo-tu, putu izvanjskog i unutarnjeg (pro)čišćenja. Bila je prikladnamaska: kao derviš, mogao je potjecati iz bilo koje socijalne skupi-ne, biti bilo koje dobi, iz bilo koje muslimanske zemlje i, vjerova-tno najvažnije od svega, ići gdje god želi bez potrebe da bilokome “polaže račun“ i odgovara na brojna sumnjičava i, u njego-vom slučaju, suvišna pitanja. Konačno, nastupio je sa detaljno raz-rađenom pričom o Afghanistancu rođenom u Indiji, a obrazova-nom u Burmi (da bi prikrio sve moguće i izvjesne greške u arap-skom, perzijskom ili hindi jeziku koje je govorio).

Osim toga, Burton je na ovo putovanje krenuo godinamanakon što je posljednji put duže boravio u muslimanskoj zemlji;većinu stvari o muslimanskim običajima već je zaboravio, te je naj-prije duže od mjesec proveo u Egiptu, u Aleksandriji, da bi se pod-sjetio na ovo što je zaboravio i naučio ono što nije znao: kako ispra-vno i pravilno sjediti, jesti, piti, spavati..., ali, prije svega, kako klanja-ti. Bio je svjestan da ga i najmanja pogreška doslovno može koštatiživota. Prema Burtonovom izvještaju, većina muslimana sa kojimaje došao u kontakt smatrali su ga pravim muslimanom, doduše “netako dobrim kao što su oni, ali bolje ikakvim nego nemuslimanom”.

Jedan od velikih problema na koje je Burton tokom putovanjanaišao bilo je pravljenje zabilješki za knjigu koju je, dakako, plani-rao napisati po završetku. Ljudi oko njega su bilo kakvo bilježenjesmatrali “franačkim običajem”, tako da bi otvoreno, javno pravlje-nje bilješki na njega, svakako, privuklo neželjenu pažnju. Stoga jeBurton kupio kožni etui (u kojem se obično nosio mali primjerakKur'ana Časnog) i u njemu skrivao svoju bilježnicu.

Burton je najprije posjetio Medinu, grad Allahovog Poslanika imjesto njegove mubarek i mešhur Revde. U Burtonovo vrijeme

većina Europljana je o islamu znala tako malo da su uglavnom vje-rovali da je Allahov Poslanik Muhammed (mir neka je s njim i nje-govima) ukopan u Mekki. Iz osobnog iskustva znam da i danas,čak i među muslimanima, ima takvih slučajeva. Kako god, posje-tom Medini Burton postaje zair, hodočasnik koji je obavio zijaret;posjeta Mekke i obavljanje predviđenih obreda, učinit će gahadžijom.

Iako je Burtona posjeta Medini pomalo razočarala, Mekka iKa'aba (najsvetija mjesta islama) u potpunosti će ispuniti sva nje-gova očekivanja. Pravila i obrede hadždža obavit će dosljedno iprecizno, tu i tamo nailazeći na smetnje; posjetit će mjesta kojadanas nije moguće vidjeti jer dijelom više ne postoje u tom obli-ku, a nekima je pristup onemogućen. Konačno, stekao je pravo danosi zeleni, hadžijski turban. Bio je spreman za povratak kući.

Obreo se pred vratima britanskog konzulata u Džeddi – vratarodbija pustiti ga da uđe jer je, još uvijek, bio obučen kao Arapin,ali se Burton predstavlja kao “oficir indijske vojske”, što izazivakolektivno iznenađenje, ali i polučuje toplu dobrodošlicu. Njegovpovratak u London popraćen je pomiješanim emocijama i reakci-jama. Englesi su se, nesumnjivo, ponosili podvigom hrabrog bri-tanskog putopisca. Međutim, kada je vijest o Burtonovom uspje-šnom putu stigla do muslimana, mnogi su ga spremno proglasilibogohulnikom i svetogrdnikom. Zanimljivo je da je Burton nasta-vio nositi ne samo arapsku nego i distinktivnu hadžijsku nošnju tese do kraja svoga života pridržavao, za Europljane, kontroverznihmuslimanskih običaja i praksi.

Hrabar i kontroverzan dva su atributa koja izravno opisujuBurtona kao čovjeka, putopisca i avanturistu. Njegovo Hodočašćeoslikava oba, vjerovatno, konkretnije i tačnije nego bilo koje nje-govo prethodno i naknadno putovanje i djelo. Pisano perom pro-nicljivog posmatrača, kvalificiranog antropologa, strastvenogputopisca, zaljubljenika u kulturu i civilizaciju, ovo njegovo djelopredstavlja ne samo jedinstven uradak putopisnog žanra nego iosobit dokument jednog podneblja, vremena, naroda, pa i histo-rijskih događanja u pozadini, koja će, nešto kasnije, a i u naše vri-jeme, znakovito utjecati na tok savremene historije i percepcijuislama u svijetu.

Dio Burtonovog putopisa sa hadždža koji ovdje predstav-ljamo samo je izvod iz, inače, sadržajnog, zanimljivog i iznim-no obimnog djela (3 toma sa preko 1.500 stranica). Činjenicada je Burton hadždž obavio prije pojave velikih orijentalista injihovih djela, u vrijeme kada se u Europi, objektivno, veomamalo znalo te je, stoga, bilo i malo predrasuda, govori u prilogtvrdnji da bi Burtonovo djelo moglo biti dokumentarističkitačno te, zato i historiografski značajno. Isto tako, nije bez zna-čaj ni činjenica da je Burton, prema svjedočenju svojih bliskihprijatelja, doista prihvatio islam, premda je, po želji i zapovije-sti njegove supruge Isabel, koja se s tom činjenicom nikadanije mogla pomiriti, ukopan kao kršćanin, ali opet pod (mer-mernim) arapskim šatorom.

Cijenimo bitnim spomenuti da je ovo prvi put da se dijelo-vi ovog djela pojavljuju na bosanskom jeziku te se, stoga, mo -že govoriti o ekskluzivnosti ovog materijala.Richard Francis Burton

R ichard Francis Burton rođen je u Torquayu,kao sin potpukovnika Josepha Nettervil-le Burtona i Marthe, rođene Baker, i

prvih nekoliko mjeseci svoga života pro-veo je u (mjestu po imenu) BarhamHouse, u okolini Elstri (Elstree) u (pokra-jini) Hertfordshire – prebivalištu nje-govog djeda sa majkine strane. (Na -po mena: Burton je tvrdio da jerođen u (mjestu) Barham House, aliu po dacima o krštenju iz Elstrija kaomjesto rođenja navodi se Torki (Tor-quay). Prije Burtonovog prvog ro đe -n dana porodica se preselila u Tur(To urs) u Francuskoj, da bi se godine1830. ponovo vratili u Englesku i na -stanili u Ričmondu (Richmond), gdje jeBurton pohađao nepoznatu i nikadadetaljnije pojašnjenu pripremnu školu,koju je vodio časni (svećenik) Charles Dela-fosse. Međutim, već za nekoliko mjeseci nje-gov otac odlučio je ponovo preseliti svoju poro-dicu i vratiti se na kontinent, nastanjujući se najprije uBluau (Blois) u Francuskoj, a potom u Pizi u Italiji. U ljetogodine 1832. preselili su u Sienu, a narednih nekoliko godina pro-veli su stalno seleći se iz jednog mjesta u Italiji u drugo, najpriježiveći u Napulju, potom u Sorentu, Firenci i konačno u Kapui.Godine 1838. porodica je, slijedeći Burtonovog oca, preselila uMarsej zakratko se zadržavajući u gradiću Po i to nedugo prijenego će nemir njegovoga oca podstaći porodicu da se ponovonastane u Pizi. Godine 1840. Richard Burton je otputovao uEnglesku u cilju stjecanja univerzitetskog obrazovanja i diplome,te je u oktobru iste godine upisao Trinity College, Oxford, navo-dno pripremajući se za svećeničku karijeru. Prilično neprilagođeni loše pripremljen za život na Oxfordu, ali uživajući u društvenomživotu, godine 1842. privremeno se udaljio od fakulteta kako biprisustvovao konjskim trkama. Nedugo po povratku u kuću svojetetke u Hempstedu (Hampstead), London, prijavio se i bio prim-ljen u vojsku Istočno-indijske kompanije (East India Company)kao potporučnik u 18. regimenti bombajske domorodačke pješa-dije (Bombay Native Infantry). Nakon kratkog učenja indijskogjezika, usput samostalno učeći i malo arapskog, dana 18. juna1842. godine brodom John Knox otplovio je iz Gravesenda premaIndiji preko Rta dobre nade.

BURTONOVA PUTOVANJA U INDIJI

Burton je u Bombaj, to jest Mumbai,stigao 28. oktobra 1842. godine i

dobio je namještenje u gradu Baro-da, oko 400 ki lometara sjeverno

(od Bombaja), gdje je većinu vre-mena proveo usa vršavajući svojepoznavanje in dijskog i arapskogjezika. Prvog januara 1844.godine sa svojom regimentomraspoređen je u novoosvojenuoblast u Sindu, gdje je nared-nog decembra postavljen za

jednog od četverice pomoćnikau Nadzoru Sinda (Sind Survey)

pod neposrednim zapovjedni-štvom kapetana (kas ni je generala)

Waltera Scotta (ne ćaka čuvenog škot-skog romanopisca i pjesnika Sir Waltera

Scotta). Na kon samo nekoliko dana prove-denih u učenju i usavršavanju obavljanja duž-

nosti u okviru nadzora 10. decembra 1844. godi-ne, sa šest kamila i skupinom ljudi, obavlja nadzor rijeke

Guni i nekolicine njenih pritoka i kanala. U novembru 1845. godi-ne pridružio se kapetanu Scottu na putovanju koje je za namjeruimalo dugi obilazak sjevernog Sinda, ali tek nakon što su stigli uLarkanu, pozvan je da se vrati u svoju regimentu, tada smještenuu Rohriju na Indu radi učešća u pohodu na Multan, koji je tada biopod kontrolom Sika. Regimenta je na taj pohod pokrenuta 23.februara 1846. godine, ali nakon dvije nedjelje, stigavši do Baha-valpura, saznali su da njihovo učešće u toj operaciji neće bitipotrebno. Dana 18. marta 1846. godine, nakon nekoliko dana pro-vedenih sa svojom jedinicom u Rohriju, Burton je regimentu vra-tio u sjedište zapovjedništva u mjestu po imenu Muhammed KanKa Tanda na rijeci Fulajli. U julu 1846. obolio je od kolere i dobio jedvogodišnji otpust radi liječenja i oporavka u Nilgiri brdima Juž-nog Madrasa.

Dvadesetog februara 1847. Burton se ukrcao na mali indijskibrod s namjerom da proputuje južnu Indiju te je, nakon dužegzaustavljanja u Goi, gdje je proučavao stare portugalske spomeni-ke, stigao na svoje odredište, sanatorij u Nilgiri brdima. Tu je ostaočetiri mjeseca, učeći i proučavajući dravidianske jezike i naporedoradeći na svom arapskom i perzijskom. Sanatorij je napustio 1.

5BEHAR 120

UVODNE RIJEČI

Raymond John Howgego

RICHARD FRANCIS BURTONengleski istraživač, znanstvenik, vojnik i diplomat (1821–1890)


septembra 1847. godine i nakon nekoliko dana provedenih u Kal-kuti vratio se u Bombaj, gdje je 15. oktobra 1847. godine položiozvanični ispit iz poznavanja perzijskog jezika. Ponovo se prijaviona službu u Nadzoru Sinda, plovio je i do Karačija, ali kada je očnabolest onemogućila njegovo dalje učešće u obavezama koje jeoperacija nadzora podrazumijevala, svoju pažnju usmjerio je naprodubljivanje znanja iz domena jezika i proučavanje vjere. Nau-čio je nešto sindi, jatki i pandžabi jezika, poboljšao svoj arapski ipočeo proučavati islam učeći napamet 50,000 kur”anskih riječi.Njegovu pažnju zaokupio je sufizam te je dosegao zvanje kamila,odnosno sufijskog učitelja; nakon toga se posvetio proučavanjureligijske tradicije Sika, u koju ga je uveo jedan stari svećenik.Često je manje-više nasumice putovao zemljom – maskiran – tese jednom prilikom smrtno zaljubio u prelijepu Perzijanku pleme-nitog porijekla. Do maja 1848. godine s uspjehom je položio ispi-te za šest jezika koji su se govorili u Indiji i postao prvi britanskičasnik u Indiji koji je tečno govorio pandžabi. Njegovo prvo objav-ljeno djelo, Pilpay's Fables, prijevod sa indijskog jezika, pojavilo segodine 1847., a naredne godine pokušao je objaviti svoja zapaža-nja o pederastiji u Karačiju. Nažalost, njegovim pretpostavljenimse taj izvještaj učinio pornografskim i vrlo uvredljivim, te zasigur-no ne nečim što bi se moglo očekivati od jednog časnika britan-ske vojske. Iako su mu dopustili da ostane u vojsci, svako njegovodalje napredovanje u vojnoj karijeri zauvijek je onemogućeno. Jošuvijek iscrpljen od kolere, izmučen očnim oboljenjem, te slomlje-nog srca zbog naglog prekida vojničke karijere, Burton je iz Bom-baja otplovio prema Engleskoj.

Nastanio se u Engleskoj s namjerom da počne svoju karijerupisca, objavljujući u prvoj godini (1851) tri popularna izvještaja sasvojih putovanja. Velika studija o sokolarstvu u dolini rijeke Ind,objavljena naredne godine, pokazala se neomiljenom te je za 25godina prodato samo 243 od 500 štampanih primjeraka. Njegovaknjižica (pamflet) A Complete System of Bayonet Exercise (1853) pri-skrbila mu je prijekor od strane vojnih struktura, ali je kasnije, uzjedan šiling na ime autorskih prava, djelo prihvaćeno kao zvaničnii važeći tekst. Godine 1851. Burton se sa svojom porodicom pre-selio u Bulonj (Boulogne) te je upravo tu prvi put sreo svoju budu-ću suprugu, dvadesetogodišnju Isabell Arundell. Uskoro Burtonse zamara od života u Europi i u jesen godine 1852. nudi svojeusluge Kraljevskom geografskom društvu s namjerom da za njihistraži nekartografirana područja istočne i središnje Arabije. Nje-gov prijedlog bio je da, maskiran kao muslimanski hodočasnik,proputuje Arabijom, bilo poprijeko (najkraćom rutom) ili, pak,dijagonalno, posjeti svete gradove te pribavi podatke o Rubu'l-Khali, golemom području pješčane pustinje na jugoistoku Arap-skog poluotoka. Međutim, gajeći jako malo stvarnog zanimanjaza geografiju, njegova prava namjera bila je da uđe u Mekku iMedinu, te je s tim ciljem proučio sva djela i izvještaje svojih pret-hodnika koji su imali istu nakanu. Nakon razgovora u Kraljevskomgeografskom društvu s predsjedavajućim Istočnoindijske kompa-nije Burton je dobio jednogodišnji dopust radi učenja arapskogjezika "u zemljama u kojima je taj jezik moguće najbolje naučiti".Ulazak i prelazak preko Arapskog poluotoka odbijen je pod izli-kom da je to isuviše opasan poduhvat.

HODOČAŠĆE U MEKKU I MEDINUTrećeg aprila 1853. godine, maskiran kao Patan (Pathan, savre-

meni Pashtun) kako bi prikrio sve eventualne nepravilnosti u govo-ru, uzimajući ime Mirza Abdullah, Burton se ukrcao na parobrodBengal i krenuo prema Aleksandriji vodeći sa sobom svog prevodi -o ca za engleski jezik kapetana Bengalskih kopljanika po imenu He -n ry Grindlay. Po dolasku u Aleksandriju magarcem je otišao dosvog prijatelja Johna Thurburna, punca jednog njegovog starogpri jatelja, kod kojega se pripremio za hodočašće u Mekku. Odatlese rijekom Nil parobrodom uputio prema Kairu, a kamilom do Su -e ca; šestog jula 1853. godine je na brodici sa trouglas tim jedrompo imenu Silku'l-Zeheb otputovao prema Jenbou skupa sa 97 dru-gih hodočasnika. Pristajući u međuvremenu i us put u Muvejlihu iVedžhu (14. jula 1853), te nekon nekolicine pu s tolovina na samombrodu, Burton je u Jenbo stigao 18. jula 1853. godine i sa svojimsaputnicima-hodočasnicima pogađao se za kamile kojima bi tre-bao krenuti prema Medini. Uvečer, karavanom od 12 kamila, ušaoje u pustinju, zaustavljajući se u Hamri gdje su se priključili većemkaravanu na putu iz Mekke u Medinu. Po dolasku u Medinu, 24.jula 1853. godine, pozvan je u kuću svoga saputnika Hamida, kojiće postati njegov vodič po Svetim mjestima.

Burton je cijelu nedjelju proveo u Medini, a 31. augusta 1853.go dine sa karavanom iz Damaska kreće prema Mekki. NadomakSve toga grada, 9. septembra 1853. godine Burton i njegovi saput -nic i obavili su obred oblačenja ihrama, naime, obrijali su glave, oku -pa li se i zaogrnuli hodočasničkom odjećom, i već sljedećeg jutra pr -vi put u svome životu vidio je Ka'abu – konačni cilj njegovog po du -hvata i simbol uspjeha njegove misije. U Mekki je proveo šest da na,obavljajući sve obrede koji su dužnost svakog hodočasnika, ali muje počelo ponestajati novca i, uprkos upozorenjima o opasnos ti maod aktualnih plemenskih razmirica, riješio je preko Džedde vratiti seu Egipat.

Stigavši u Džeddu nakon sedamnaestosatnog galopa na kami-ljim leđima, uspostavio je kontakt sa britanskim vicekonzulom poimenu Charles Cole, te nakon povjerljivog razotkrivanja svoga pra-vog identiteta dopušteno mu je da zatraži novac od Kraljevskogge ografskog društva. Dvadesetšestog septembra 1853. godine ku -pio je kartu za mjesto u prvoj klasi na engleskom brodu Dwarka iuputio se prema Suecu, a odatle prema Kairu. Nakon nekoliko ne -d jelja provedenih u Kairu odlučuje ne vraćati se u Englesku, ne gose radije priključiti svojoj regimenti u Indiji, smještenoj u Bombaju.U kući Jamesa Granta Lumsdena, starijeg člana Bombajskog vijeća(Bombay Council), proveo je nekoliko dana i upravo tu je napisaotrotomno izdanje Pilgrimage to el-Madinah and Makkahh, koje jeob jav ljeno godine 1855–1856. Također je počeo i rad na djelu El-Is -lam, obuhvatnoj raspravi o istoimenoj temi, ali ovo djelo nikada ni -je dovršio te su od njega sačuvani samo fragmenti. Nemajući na m -je ru vratiti se svakodnevnoj rutini vojničkog života, uputio jezamolbu direktorima Istočnoindijske kompanije za dopuštenje daposjeti sjeverozapadnu Afriku, da otputuje u somalijske zemlje teda po s jeti čuveni utvrđeni grad Harar. Pod utjecajem Lumsdena,ova pustolovina je istoga trena dobila odobrenje, te je Burton,opskrbljen svim potrebnim materijalima i namirnicama, na svojvlastiti rizik i bez mogućnosti da računa na vladinu zaštitu, krenuona ovo opasno putovanje.

6 BEHAR 120

UVODNE RIJEČI

Nakon pauze od 25 godina tre -će izdanje moga Hodočašćako načno je stiglo do svoga či -

ta laštva, kojemu, koristim se ovompri likom, uzvraćam svoju ogromnuza hvalnost. Gospodin Mullan iskoris -tio je vjerovatno najbolju priliku. Dvi -je moje publikacije koje se tiču ekspe -di cije u Medjen (Midian, The Gold Mi -nes of Midian i The Land of Midian Re -vi sited) u vrijeme khedive (tu rski na m -je snici koji su Egiptom vladali u raz-doblju od 1867–1914. kao potkraljeviosmanskog sultana) jesu, ustvari, kaošto sam i naveo u Predgovoru, nas ta -vci i dodaci Hodočašću, jer pus to lo vi -ne koje predstavljaju njihovu središ-nju temu i vremenski se nastavljajuna sadržaj ove knjige.

Tekst je još jednom pažljivo pre-gledan i dorađen, a veliki broj napo-mena koje su opterećivale prethodnaizdanja sveden na prihvatljivu i razumnu mjeru. Iz Dodatka I uklo-nio sam stvari koje, iako znakovito korisne proučavateljima teme,ne moraju zanimati širu čitalačku publiku. Nema više potrebeizvorno čitati staromodna (i dopadljiva) Narrative and Voyages ofLudovicus Vertomannus, Gentleman of Rome, kada ih je u cijelostiobjavilo Društvo Hakluyt. S druge strane, nakon Dodatka, uz odo-brenje autora, ubacio sam dvije iznimno zanimljive prepiske sa dr.Aloysom Sprengerom, čuvenim orijentalistom i arabistom, a kojese tiču rute Velikih karavana. Moj prijatelj ponavlja i potvrđuje svojeranije sumnje da je načinjena pogreška pri utvrđivanju ovog prav-ca, te će geografi uživati koristeći se rezultatima njegovih savjesnihproučavanja, kako topografskih tako i jezičkih.

Svirepi napadi na hodočasnike i derviše potrebuju nekolikoriječi pojašnjenja. Čak i tako učen i omiljen filantrop, pokojni dr.John Wilson iz Bombaja (Lands of the Bible) ukazuje da se u slučajuŠpanca Badie, alias Ali-bega el-Abbasija, radi o 'neopravdano pre-tjeranom prerušavanju u muhamedanskog hodočasnika”. AutorRuddy Goose Theory (Voice of Israel from Mount Sinai) i sastavljačdjela Historical Geography of Arabia znakovito je uzdrmao uspome-nu na Burckhardta, energičnog i neuvredljivog švajcarskog putopi-sca, čije se ime oduvijek spominjalo sa najvišim uvažavanjem. Isada ”Vladin kapelan” iznosi sljedeće uvredljive riječi koje se tičuputovanja Ludovica di Varthemaa – vir Deo carus, da ne bude danismo rekli, učenog i laičkog Juliusa Caesara Scaligera: “Ovo nijemjesto na kojem bi trebalo raspravljati o moralnosti djela koje podra-

zumijeva namjerno i svojevoljno negira-nje svega za što čovjek drži da je istina ustvarima tako svetim kao što je to pitanjevjere i religije. Takvo na ru šavanje sa v jestinemoguće je oprav da ti bilo kojim ciljemkoji je otpadnik(!) mo gao imati na umu,kako god se on držao vrijednim i stra -hopoštovanja dos toj nim; pa čak i pri -hvatajući da njegovu po grešku trebamje riti količinom infor ma cija o tome štaje istina a šta ne, zak lju čak je naizbježan,da ništa, ne uklju ču jući krajnje neznanjeo pravilima vlas ti te vjere ili svjesnog ne -vje rovanja u njih, ne može opravdati i os -loboditi kršćanina, koji se povinuje i pri -lagodi islamizmu bez odgovarajućeuvjerenosti u njegovu istinitost, od zaslu -že ne odvratnosti svih čestitih ljudi u vezisa posvemašnjom apos tazijom i hipokri-zijom.”

Odgovor na ovu tiradu je sasvimjednostavan: “Ne sudite; osobito kada

ne znate ništa o slučaju o kojemu sudite.” Vjerovatno bi se i autormogao zapitati: “Imaju li pravo oni koji žive u krhkoj i oronuloj kućibaciti kamen?” Drugi napad došao je sa mjesta sa kojeg ga nijedanrazuman čovjek ne bi ni na koji način i ni u kojem slučaju očekivao.Autor djela Narrative of a Year's Journey through Central and Eas te -rn Arabia tako izlaže svoje mišljenje: “Pretvarajući se i predstavljaju-ći za derviša-putnika, kao što su to neki europski istraživači pokušaliučiniti na Istoku, iz mnogo razloga je veoma loš plan. Nije neopho-dno držati pridike o moralnom aspektu postupaka koji će uvijek osta-viti utisak na nesofisticiran um. Hiniti vjerovanje (vjeru) u koju pusto-lov ne vjeruje, obavljati najsitnije pojedinosti i preciznosti, najvišeg inajsvetijeg reda vrijednosti, obrede koje u dubini svoga uma i srca(po taj no) ismijava, ismijavanjem koje, po svome povratku imanamjeru dijeliti sa drugima, nedjelje i mjesece posvećene najsvetijimi strahopoštovanja vrijednim odnosima čovjeka prema svome Stvo-ritelju u namjernu i izvještačenu glumu, da ne spominjemo druge imračnije veze – sve to čini se teš ko spojivim sa karakterom europskoggo s podina, da ne spominjemo kršćanina.”

Ovo su riječi putnika koji se, rođen kao protestant, jevrejskogporijekla, stavio ”u vezu sa”, drugim riječima dao zavjet ”reduJezuita”, redu ”čuvenom po čovjekoljublju”; popularnog propo-vjednika koji se u Bejrutu i drugdje javno izjašnjavao protiv svogavlastitog naroda, dok postupci izvjesnog oca Michaela Cohenanisu postali te mom zvaničnog izvještaja gospodina Generalnogkonzula Moorea (Bejrut, 11. novembar 1857), Engleza rođenjem,

7BEHAR 120

UVODNE RIJEČI

Sir Francis Burton

Predgovor trećem izdanju


8 BEHAR 120

UVODNE RIJEČI

koji je prihvatio francusku zaštitu, tajnumisiju i ”slobodu predstavljanja francu-skog Im pe ratora”; vojnog časnika koji jeputovao u odori, onoga što on nazivalokalnim (sirijskim) ”šarlatanom” sa dru-gom koji je ”malom ali neophodnomizmišljotinom postao njegov šura”;1 gos -po dina koji je povratkom protestantizmuprekršio svoj zavjet i putopisca koji je usvojim zapisima o vlastitim pustolovi na -ma i opasnostima kojima se izložio ma limeksperimentom pukovnika (sada sirLewisa) Pellya, pokazao doista malo to gavrijednog vje rovanja. Doista, takav na padi sa te stra ne dokazuje veliku hrab rost. Unačelu, to je vieille coquette, nou velledevote, so tona koji propovijeda pro tivgrijeha. Obojici pisaca zasigurno ne -dostaje ”dara” da vide sebe očima drugih.

Spominjući ove stvari, moja namjeranipošto nije odbrana u bilo kojem smislute riječi: ne priznajem nijednom čovjekupravo da se upliće i posreduje izmeđuljudskog bića i njegove svijesti (savjesti).Ali, šta je to, pitam vas, toliko uvredljivo zakršćane u muslimanskom hodočašću –šta ga to čini predmetom ”potajnog ismi-javanja”? Zar oni ne poštuju Abrahama,oca vjernika? Ne drže li Locke i neka dru -ga, zvučnija imena muhamedance hete -ro doksnim kršćanima, ustvari arijevcimakoji su do kraja četvrtog stoljeća činili ve -ći nu sjevernoeuropskog kršćanstva? Zarse gospodin Lane nikada nije nonkonfor -mis tički molio u džamiji u Kairu? Je li gaika da bilo strah priznati to? Da li su gazbog toga proglasili otpadnikom? Zar seotac Michael Cohen nije pokazao i doka-zao izvanrednim muslimanom u zemljive habija?

Činjenica je da postoje čestiti ljudikoji vjeruju da je islam u svojim temeljnim, osnovnim i glavnimnačelima i postavkama puno bliži Isusovoj izvornoj vjeri nego štosu to pavlikanske i atanasijanske modifikacije koje su, danas,indoeuropski um podijelile na katolike i rimokatolike, grčku i ru s ku,luteransku i anglikansku vjersku misao. Učenici škole dr. DanielaSchenkela (A Sketch of the Character of Jesus, Longmans, 1869) naćiće, doista, malo ozbiljnih razloga da bez dvoumljenja pri znaju gorenavedene tvrdnje. Pra ktično, nakon arapske Mekke po sjetitiAnglo-indijski Aden, sa njegovim ”svećenicima reda Malkizadeka

(Me l chisedeck)” navodi me na po mi sao dasu muslimani mnogo to le rantniji, prosv -jet ljeniji i darežlji vi ji nego što su to mno -ga društva sa moproklamiranih kršćana. Iče mu toliko bijesa i ogorčenja protiv”preušavanja u putujućeg derviša”? Počemu su to derviši osjetljivija tema? Zar suderviši bilo šta drugo nego orijentalni(istočnjački) slobodni zidari i jesu li slobo-dni zidari manje kršćani jer oni klanjaju samuslimanima i ispovijedaju svoje vjerova-nje na jednostavan – unitaristički način?

Rekao sam što sam imao reći. Dazaključim.

Nakon mog povratka u Europu mno -gi su pokušali dokučiti jesam li ja jedini ži -vi Europljanin koji je pronašao put do sre -dišta muslimanske vjere. Mo gao bih, spu no prava, odgovoriti po t vrdno, do sa -da, u najmanjem, nakon stupanja u sušti-nu muslimanskog života moje istočnjač -ko porijeklo nikada nije bilo upitno, a mo -ja pozicija nikada nije bila ono što bi ne kizeloti opisali riječima in loco apostatae.

S druge strane, bilo koji jevrejin, kršća-nin ili čak paganin koji pred kadijom i po -li cijskim službenicima u Kairu ili čak Da -masku izjavi da prihvata islam može oba-viti, bez ikakvog straha od takozvane mo -za ične institucije El-Sunnah, svoje ho do -čašće u potpunoj sigurnosti. Moguće daje putovanje kroz pustinju bilo rizično, pačak i opasno – put prema Mekki i Medini uvrijeme narodnog uzbuđenja, ali obalskiputevi su uvijek bili sigurni. Prema 'novommuslimanu”, međutim, stari muslimanrijeko je kad naklonjen ili makar osjećasimpatije; prvi se, po pravilu, kući vraćanoseći cijelo breme nepovoljnih i ne -ugodnih utisaka i iskustava.

Istočni svijet kreće se polahko –eppur si muove. Pola generacije ranije parobrodi su stizali u Džed-du: sada čujemo da se od te luke do Mekke planira izgradnjaželjezničke pruge, čiji su svi akcionari muslimani. A primjer Jeruza-lema ohrabruje nas da se ponadamo da prije kraja ovog stoljećaposjeta Mekki neće biti ništa teža od posjete Hebronu.

Ziyadeh hadd-i-adab!

RICHARD F. BURTON. London, 31. mart 1879.

1 Šura Barakat J'rayj'ray od tada je obrazovan na jezuitskom koledžu Mu'a -llakah (Liban), dobio namještenje kao grkokatolički svećenik u obližnjemgradu Zahleh.

Poglavlje I

Prema i u Aleksandriji

Nekoliko riječi o stvarima koje sume potakle da obavim ovo hodočašće.

U jesen 1852. posredstvom mogaizvanrednog prijatelja, pokojnog gene-rala Monteitha, ponudio sam svojeusluge Kraljevskom geografskom dru-štvu u Londonu (Royal GeographicalSociety of London) s namjerom otkla-njanja sramote sa savremene pustolo-vine, goleme bijele mrlje koja na na -šim (geografskim) kartama još uvijekpredstavlja istočne i središnje oblastiArabije. Sir Roderick I. Murchison,pukovnik P. Yorke i dr. Shaw, izaslan-stvo ove istaknute institucije, s njiho-vom poslovičnom gorljivošću premanovim otkrićima i spremnošću daohrabre i podstaknu preduzimanje iupuštanje u takve poduhvate, toplompotporom počastili su, u osobnom raz-govoru sa tada predsjedavajućimOdbora direktora (Court of Di rectors),tadašnje Časne Istočnoindi j ske kom-panije (Honourable East In dia Com-pany) moju zamolbu da na tri godinenapustim moju osobitu dužnost uIndiji i da se uputim u Meskat. Ali,

oni nisu bili u stanju niti u prilicina(d)govoriti rečenog predsjedavaju-ćeg, pokojnog sir James Hogga, koji je,imajući na umu ljudske žrtve koje supodnijeli brojni i razni vojnici/putniciprema Istoku, odbio dati svoje dopu-štenje, navodeći kao razlog1 da zami-šljeno putovanje u sebi skrbi previše

opasnosti. U zamjenu ili kao na -doknadu za razočarenje omogućenomi je dodatno odsustvovanje u traja-nju od jedne godine kako bih dovršiosvo je naučavanje arapskog jezika uze mljama gdje je taj jezik ponajboljemoguće naučiti.

Šta mi je drugo preostalo nego do -kazati, osobnim pokusom, da je ono štoje moguće bilo rizično i opasno za dru -ge putnike za mene sasvim sigurno?Experimentum crucis bila je pos jetaHidžazu, istovremeno najproble ma tič -ni jem i najopasnijem mjestu na kojemEuropljanin može stupiti na tlo Arabi-je. Namjerio sam, računajući s tim da

9BEHAR 120

HODOČAŠĆE: Osobni doživljaj i zapažanja iz Medine i Mekke

Tom I

EgipatTmina i Pustinja i Ratnički konji preda mnom,

i Koplje i Viteška borba, i Papir i Pero.

al-Mutanabbi


1 Odjeljak koji obuhvataju riječi “imajući na umu . . . razlog” kasnije je autor osobno promije-nio u “izražavajući svoje posvemašnje negodovanje”, ustvari, treba reći, prema mojoj nepri-stojnoj navadi da uvijek govorim političke istine (godine 1851. uputio sam Odboru direktora[Court of Directors] određene primjedbe o temi Anglo-indijske loše vladavine: mora se reći daje odbijanje objavljivanja propraćeno brojnim prijetnjama), te nikako bez namjere da se obes-hrabre moje potencijalne pristalice i oslonci [njegov kolega, pukovnik W. Sykes], odbijajućidati svoje dopuštenje, bez ikakvog objašnjenja i ne navođenja razloga, et seq.

q p

mi je odsustvo svakako dopušteno, is k -r cati se u Maskat, koji sam smatraonaj povoljnijim ishodištem, te odatle,po lahko i sigurno, krenuti na izvršenjeza datka premjeravanja pus ti nja. Ali,sa da sam već bio u žurbi, bi la je sredi-na ljeta, nakon četverogodišnjeg bo ra -v ka u Europi, tokom kojih su mnogeorijentalne (istočnjačke) stvari izblije-dile i gotovo nestale iz moga sjećanja,te nakon teških iskušenja u Egi ptu,zemlji u kojoj je policija radoznala kaou Rimu ili Milanu, zakoračiti u musli-mansku Svetu zemlju, ljubomorno ču -va nu i iznimno isključivu – Haram.Me đutim, Kraljevsko geografsko druš -t vo snadbjelo me je sredstvima za pu -to vanje: istinskim umorom od “progre-sa” i “civilizacije”, radoznalošću da svo-jim očima vidim sve ono što su ostalisa svim zadovoljni tek “čuti ušima”, na -ime, stvarnost muslimanskog života upravoj muhamedanskoj zemlji, te isti-ni za volju, doista žudeći zakoračiti u

tu tajanstvenu zemlju koju nikada ni -je dan turista nije opisao, premjerio,ski cirao i fotografirao, odlučio sam po -no vo (pre)uzeti svoju staru ulogu per-zijskog lutajućeg derviša2 i pokušati.

Osnovni cilj koji sam imao na umuostvariti bio je sljedeći: preći nepozna-ti Arapski poluotok najkraćim putemili od Medine do Maskata ili, pak, dija-gonalno od Mekke do Makallaha naobali Indijskog okeana. Kojim i kak-vim su “složenim i nevjerovatnim okol-nostima” moji planovi ostali ne ost va -reni, čitatelj će biti u prilici otkriti čita-jući ovu knjigu. Drugoredni ciljevi bilisu brojni. Želio sam ispitati da li jemoguće uspostaviti trgovinu konjimaizmeđu središnje Arabije i Indije, gdjesu pastusi počeli izazivati opće nezado-voljstvo, prikupiti informacije u vezivelike istočne divljine, ogromnog praz-

nog prostora koje se na našim karta-ma nazivalo Rub'au'l-Khali, “Pustoobitavalište”, koliko god je bilo mogućeistražiti hidrografiju Hidžaza, njegovevodotokove, sporne zemljišne nagibe ipostojanje, odnosno nepostojanje traj-nih vodotoka, i, konačno, pokušati,neposrednom opservacijom, provjerititeoriju koju je ponudio pukovnik W.Sykes, naime da, ukoliko je predajaistinita, kod stanovništva ogromnogpoluotoka moraju postojati određenepsihološke različitosti dostatne daopunomoće i za ja mče naše (pre)ispiti-vanje zajedničkog porijekla arapskeporodice. Što se tiče konja, držao samda na istočnoj obali nešto, svakako,treba učiniti – ništa na zapadnoj, gdjesu životinje, iako čistokrvne, ipak pri-lično zapuštene, smiješnih cijena i gdjeih je jedva i slučajno mo guće nabaviti.O Rub'a'l-Khali već sam dovoljno čuo,iz pouzdanih izvora, što mi je omogući-lo da zaključim da njena užasna nutri-

10 BEHAR 120


2 Putnik, trgovac i filozof kod Istočnjaka čes -to su objedinjeni u jednoj (istoj) osobi.

na grca od prenapučenosti uglavnompoluizgladnjelim stanovništvom, daono (stanovništvo) prebiva po vadijima(wady, doline isušenih rijeka), dolina-ma, klisurama i gu durama, djelimičnooplođavanjim po v remenim i rijetkimpotocima, te je, stoga, zemlja širomotvorena putnicima i namjernicimasklonim pustolovinama. Štaviše, čuosam da, uprkos svim geografima, odPtolemeja do Jo ma rda, Arabija, kojaobiluje fiumarama,3 nema niti jednogjedinog stalnog vodotoka vrije d nog dase nazove rijekom,4 a svje do čenjadomorodaca navela su me da po -mislim, slažući se sa Wa llinom, na su -prot Ritteru i drugima, da poluotokpada, a ne da se uzdiže prema jugu.Ko načno, pronašao sam pokazatelje ido kaze, koje ću staviti na uvid u na s -tav ku ove knjige, za vje rovanje u pos -to janje tri međusobno (i uopće) različi-te rase.

1. Urođenici (domorodci) ove ze m -lje, satjerani poput Bhila i drugihautohtonih Indijaca, u istočne i jugoi-stočne divljine uz samu obalu okeana;

2. Stanovništvo sirijskog, odnosnomesopotamskog porijekla, koje su tipi-fizirali Šem i Joktan, koje potječe iznajodabranijih oblasti zemlje; ti osva-jači još uvijek uživaju u rezultatimasvoga osvajanja, predstavljajući velikiarapski narod;

3. nečisti sirijsko-egipatski klan –čije porijeklo povezujemo sa Isma'i lompreko njegovog sina Nabajotha i Edo-mom (Esau, sinom Ishakovim) – kojeje naseljavalo i još uvijek na se ljavaSinajski poluotok. U većini mjesta, pa

čak i u samom srcu Mekke, vidio samruševine paganske kulture, koja je,uprkos izričitoj osobnoj Mu ha -mmedovoj zabrani, ipak još bila popu-larna, kojoj su neupućeni posmatrači ipoznavaoci drevnih običaja pripisivalisavremenije i racionalnije porijeklo.

Ovaj sam izvještaj o mome ljetnomproputovanju kroz Hidžaz nasloviokao “Osobni doživljaj i zapažanja”(Personal Narrative), te sam učinio svešto je u mojoj moći da njegovu priroduuskladim sa njegovim naslovom, jed-nostavno zbog toga što je “osobno onošto, ustvari, zanima ljude”. Mnogi mo -ž da neće slijediti moj primjer,5 ali nekiće, može biti, biti zainteresirani dauvide i saznaju koja sam mjerila usvo-jio kako bih se prikazao Istočnjakomna prizorištu orijentalnog (istočnjač -kog) življenja, te, misleći i nadajući seda će ovaj pregled biti od koristi budu-

ćim pustolovima, neću se dalje izvinja -vati zbog osobne naklonjenosti i pers -pektive izvještaja. Oni koji osjete po t -rebu za nekim i nekakvim “tihim pri-jateljem” koji bi im mogao pomoći kori-snim savjetom, čak i kada ga ne traže,cijenit će ono što se nezainteresiranimkritičarima može činiti tek pukim iz -lje vom uma “punog sebe”.6

Uvečer 3. aprila 1853. krenuo samiz Londona prema Southamptonu. Sli-jedeći upute i savjete brata/časnika,kapetana (sada pukovnika) Hen ry jaGrindlaya iz Bengalske konjice – ah,kako su u to vrijeme nepromiš lje no isavjetnik i savjetovani malo ci je niliovaj vrijedni prijedlog! – svoju samisto čnjačku odjeću sebi učinio oba -veznom (i jedinom) još prije napuš ta -nja grada, tako da sam i sve ostalemoje “smetnje i poremećaje” učinio ipri lagodio potrebi da izgledaju pretje-

11BEHAR 120


3 U prepisci sa Kraljevskim geografskim društvom (Royal Geograp-hical Society), objavljenoj u 24. broju Journala, obznanio sam svojerazloge, pokazatelje i dokaze potrebne za prihvatanje ove riječi ipojma u ovom obliku. Na narednim stranicama koristit ćemo je zaoznačavanje “brdskih vodotoka, koji nastaju kao bujice nakon obil-nih kiša, a ranije su, tokom sušnih perioda, djelimično ili, pak, pot-puno suhi”. To je, ustvari, indijska nullah ili nala.

4 In provinciis Arabum, ait Ibn Haukal, nullus dignoscitur fluvius,aut mare quod navigia ferat. Ova istinitost često je smatrana upit-nom i o njoj se, kao o takvoj, nerijetko raspravljalo, ali je sada opće-priznata.

5 Francuski putopisac vikont Escayrac de Lanture živio je u Kairukao istočnjački domorodac, gotovo na istovjetan način pripremaju-ći se za obavljanje istog hodočašća na koje sam se i ja uputio. Naža-lost, on je otišao u Damask, gdje su ga neke uznemirujuće okolno-sti nagnale da prizna svoju stvarnu nacionalnost. Jedini Europlja-nin sa kojim sam se ja sreo, a da je posjetio Mekku, bez da je i zai-

sta promijenio vjeru, jeste M. Bertolucci, švedski konzul u Kairu.Ovaj gospodin ubijedio je beduinskog goniča kamila da mu se pri-druži na putu prema i do Taifa, ali i da osigura njegovu krinku: onje naivno ustvrdio da ga je strah od raskrivanja spriječio da načinibilo kakva pisana zapažanja. Dr. George A. Wallin, Finac, obavio jehadždž, 1845. godine, ali njegova “unekoliko opasna pozicija i neči-sto društvo Perzijanaca” i njemu su predstavljali prepreku da nači-ni iskoristive zabilješke.

6 Niko nikada više nije osjećao potrebu za ovim i ovakvim “tihim pri-jateljem”, od mene, jer, iako mi istočna Arabija nije predstavljalanepoznanicu, zapadne oblasti bile su potpuna terra incognita.Preko dr. Nortona Shawa, sekretara Kraljevskog geografskog dru-štva (Royal Geographical Society), poslao sam pismo puno pitanjadr. Wallinu, profesoru arapskog jezika na Univerzitetu u Helsing-forsu. Ali, pustolovni putopisac i putnik, kao ni marljivi orijentalisttada, kao što ćemo kasnije sa žaljenjem utvrditi, više nije bio tu,tako da su naši upiti ostali neodgovoreni.

rano orijentalnim. Rano izjutra na re d -nog dana “perzijski princ”, u društvuka petana Grindlaya, ukrcao se na pa -lu bu škripavog parobroda Po lu otočke iorijentalne kompanije (Pe ni nsular &Oriental Company) Bengal.

Dvije nedjelje korisno sam utrošiona prisjećanje i ponovno privikavanjena sve orijentalne (istočnjačke) osobe-nosti. Ono što pristojni Chesterfieldreče o razlici između gospodina i nje-gove suprotnosti – naime, obojica oba -v ljaju istu životnu službu, ali svakorespektivno na nekoliko različitih na -čina – znakovito je primjenjivo na obi -ča je istočnih i zapadnih naroda i lju di.Pogledajno, naprimjer, kako indijskimusliman pije čašu vode. Za nas je taoperacija prilično jednostavna, ali zanjega ona podrazumijeva ni manje niviše nego pet etapa. On, najprije, čašudohvata cijelom unutrašnjošću šake,kao da je to vrat njegovog neprijatelja,potom izgovara: “U Ime Allaha, Sve-milosnog, Samilosnog!” prije nego liće pokvasiti svoje usne; kao treće, ispi-ja sadržaj čaše, gutajući gutljaje, nesrkuće ih kao da je na to primoran, apijenje završava glasnim zvukom izsvoje nutrine; kao četvrto, prije nego liće spustiti čašu, on uzdiše: “HvalaAllahu” – puno značenje če ga jemoguće dokučiti samo u pustinji; i,kao peto, uzvraća sa: “Neka je Allahzadovoljan tobom!”, kao odgovor prija-telju koji mu je poželio pristojno i lju-bazno: “Sa zadovoljstvom i uzdravlje!”Istovremeno on vodi računa i op re znoizbjegava sve moguće vjerske prekrša-je koje bi čin pijenja vode mo gaopodrazumijevati, poput pijenja čistog

elementa u stojećem položaju, svje-stan, međutim, tri prihvatljiva i do -puštena izuzetka: tečnosti iz svetogvre la Zemzem, vode koja se dijeli kaomilostinja i vode koja preostane nakonuzimanja abdesta, odnosno malogobrednog pra nja. Štaviše, u Europi,gdje se obje krajnosti primjenjuju bezikakve razlike, zaboravlja se isključi-vost pravila upotrebe desne ruke,manipulacija te s bihom, korištenje sto-lice – izvorni Orijentalac (Istočnjak)najčešće skup lja i/ili podvija svojenoge, na stolici sjedeći udobno gotovokao mornar u sedlu (konja) kasača –peta isturenih što je moguće daljeprema naprijed, sve čano izgledajući ispreman za sva ko vrsne pobožne izri-čaje.

Naše putovanje preko “ljetnog mo -ra” bilo je monotono, gotovo dosadno,bez ikakvih događanja. Na parobroduod dvije ili tri hiljade tona dokučite ishvatite da nekoć užasavajuće, sadaprezrive, “olujne vode” tek su vrpca –(po)stojeća neprilika koju treba imatina umu – izvodeći There we lay All theday, In the Bay of Biscay, O!

Pogled na čuveni Trafalgar7 neizaziva ništa više osjećaja koji bipomogli razbijanju dosade putovanja.Gib ti je, vjerovatno, poznatiji, zahva-ljujući Theophileu Gautieru i EliotuWa rburtonu, nego oblasti oko Corn-hilla, oko kojega bi se, pod Stijenom,usidrio tačno toliko koliko ti je potre-bno da se iskrcaš i doručkuješ. Malta,isto tako, pokazuje se starim i pozna-tim licem, koje te prisiljava da naručišvečeru i zaliješ je flašom rashlađenogclareta (početak istočnjačkog barbar-

izma), umjesto da je prejezdiš na leđi-ma svoje mule kroz ognjeni zrak uznak sjećanja na Sv. Pavla (St. Paul) ivitezove bijelog križa (White-CrossKnights). Ali, iako bi se naše putova-nje moglo smatrati monotonim i une-koliko dosadnim, nije bilo gotovo niče-ga na što bi se čovjek mogao ozbiljnopožaliti. Brod je u svakom smislu teriječi bio udoban i komforan; kuhar,začudno je čak i za reći, bio je iznena-đujuće dobar, a putovanje je potrajalotamam dovoljno dugo, nikako predu-go. Uvečer, trinaestog dana nakonkre tanja na put, pilot (ogromnih pan-talona), oku Zapadnjaka toliko ugo-dan, konačno se pojavio pred našimočima i dobri stari parobrod Bengalusidrio se u Rtu od ilovače.8

Pozvan da krenem iz kuće ljubaz-nog prijatelja Johna W. Larkinga, snjim sam se i iskrcao, te bio silno ob -ra dovan da sam uz pomoć brade i ob -ri jane glave uspio, poput Lorda Gees-ha, u “obmanjivanju radoznalog i lju -bo pitljivog duha prostog naroda”. Us -ko mešana i pomiješana gomila po s -ma trača pred kojom smo u povorcipro šli pristaništem, gromoglasno i go -tovo jednoglasno je uzviknula: “Elha -m dulillah!” (Hvala Allahu!)9, pratećiuzvik šapatom: “Musliman!” Mlađistanovnici grada poštedjeli su me pre-zrivih komentara i komplimenata ko -jim su obično častili sve koji im se nebi svidjeli, a kada me jedan dječarac,pretpostavljajući i očekujući da bi pri-lika mogla otvoriti darežljivu ruku,pogledao u lice i rekao: “Bak šiš”,10 kaoodgovor dobio je: “Mafiš”;11 to je ostaleposmatrače definitivno uv je rilo da

12 BEHAR 120


7 Potom se ukaza Trafalgar: da li je moguće da Nelson nije znao zna-čenje toga imena! to bi (saznanje) zasigurno nasmijalo njegove umi-ruće usne!, kaže jahač kroz Nubijsku pustinju, omogućavajući namda zabilježimo zanimljivi podatak da je trafalgar arapska riječ uznačenju “Rt lovorika”. Trafalgar, dakle nije ništa drugo doli iskva-reni arapski pojam terfu'l-gharb, “skut” ili “suknja” Zapada; to jenajzapadnija tačka do koje su Arapi stigli tokom svoga osvajanjapoznatoga svijeta.

8 Na arapskom Rasu'l-Tin, rt ili ispupčenje na kojemu je nekoć sta-jao besmrtni Faros. Nazvan je tako zbog ilovače koja se nekoć tamoiskopavala i koja je služila za izradu čuvene grnčarije.

9 Hvala Allahu, Gospodaru (tri) svijeta!, pobožni izražaj koji se čujesa usana istinskog vjernika u svakoj prilici i po okončanju bilokakvog djela.

10 “Bakšiš je”, kaže savremeni pisac, “napojnica ili poklon koji Arapi

(ovdje on podrazumijeva Egipćane, koji su ovu riječ primili iz per-zijskog preko turskog jezika) daju u svakoj prilici kao nadoknaduza usluge koje im učinite, ali i primaju kao nadoknadu za uslugekoje su oni vama učinili. Ljekar pacijenta, obično, posjećuje beznadoknade – ali će ljekar osobno ili njegov sluga od pacijentovogokruženja tražiti bakšiš; uposlenik, osoba koja čuva, oblači i hranidijete – tražit će bakšiš; možda spasite život nekom Arapinu, pri-tom rizikujući svoj vlastiti. U tom slučaju, zasigurno, imate pravotražiti bakšiš. Osim spomenutih slučajeva i primjera, bakšiš je,ustvari, neka vrst milostinje, milodara ili priznanja, na koju siro-mašni Arapi računaju i polažu pravo kod svake imućnije ili ugled-nije osobe”.

11 Mafiš, “nema”, jednak je izričaju, “ostavio sam novčanik kod kuće”.Ništa u umu orijentalnog čovjeka nije vrijedno tolikog zaprepašte-nja i strahopoštovanja kao brz odgovor, aliteracijski ili srimovan.

ovčija koža u stvari skriva pravu ovcu.Potom smo se popeli u ko čije, probija-jući se između magaraca i nakon polasata našli se, s čibukom u ustima i fin-džanom kahve u ruci, sjedeći na diva-nu u gostoljubivom domu moga prija-telja Larkinga.

Začudan i predivan bio je kontrastizmeđu parobroda i te vile na Mahmu-dijja kanalu! Upečatljiva i značajnapromjena iz života u presto tempu uadagio život! U samo 13 dana zamije-nili smo hladnu i vlažnu sivu maglu,industrijsko ozračje koje nas je ispra-tilo sa sidrišta luke na otoku Wight,preko dražesnog zraka Unutarnjegmora, čija je iskričavo plavičasta i pur-purna izmaglica svojim činima privla -č nim činila čak otužne sjevernoafričkeosobenosti, za ovo u čemu trenutnouži vamo, mirno i spokojno uživanje u

jednoličnoj melodiji mehkog istočnognoćnog povjetarca, koji je skitao zvi-jezdama osvijetljenim nebom ižbunas tim drvećem, zavijajući obzortonom me lanholičnog sazvučja.

Ovo je arapski kejf. Draž pukog po -stojanja, pasivno uživanje u najosno-vnijem smislu, samozadovoljna klonu-lost, sanjivi spokoj, prozračni dvoracmira koji, u Aziji, stoji nasuprot razi-granom, intenzivnom, strastvenomživotu Europe. To je rezultat živahne,upečatljive, uzbudljive prirode i izvr-sne nervne osjetljivosti, time se doka-zuje lahkoća strastvenosti nepoznatasjevernijim područjima, gdje je srećaproizvod naprezanja mentalnih i fizi-čkih snaga, gdje Ernst ist das Leben,gdje škrta zemlja zahtijeva neprestal-ni znoj lica njenog trudbenika, a suhi,hladni zrak nalaže neprestalno uzbu-

đenje, vježbanje, ili izazov, ili pustolo-vinu, ili raskalašnost, u težnji za ne -čim boljim. Na Istoku čovjeku ne tre -ba i on ne želi ništa drugo doli poči-nak, odmor i hlad: na obali uspjenuša-nog potoka, ili pod hladom krošnjemirisnog drveta, on je potpuno i ideal-no sretan, pušeći lulu, ili srkućući šo -ljicu kahve, ili pijuckajući čašu šerbe-ta, ali ponad svega, svoj um i tijelozamarajući što je moguće manje; uz -ne miravajući razgovor, neugodnost(pri)sjećanja i ispraznost misli vjero-vatno su najveći i najneugodniji naru-šitelji njegovoga kejfa. Ne čudi stogada je riječ kejf gotovo neprevodiva nabilo koji jezik na svijetu!12

Laudabunt alii claram Rhodonaut Mytelenen.

Dopustite mi da vam opišem nekoćčuvenu prijestolnicu Egipta, Grad po -g rešnih imena, čija su suha pristani-šta uvijek vlažna, a mermerni vodo-skoci i česme vječito suhi, čija Kleopa-trina igla13 niti je igla niti Kleopatri-na, čiji Pompejev stup nikada nijeimao nikakve veze sa Pompejem (nitisa Pompejima), i čija Kleopatrinakupatila, prema brojnim putopiscima,uopće nisu kupatila. Uprkos svemu, toje predivno mjesto, ovo “libijsko pred-građe” naših dana, najudaljenija i naj-isturenija predstraža civilizacije pos -ta vljena na samoj granici barbarizma,gdje Osiris sjedi, rame uz rame saTyphonom, svojim starim i najvjerni-jim neprijateljem. Za njega je još uvi-jek moguće reći: “On uvijek (do)nosinešto novo”.14 A Aleksandrija, pohaba-na tema Bruceovog vremena je, čak

13BEHAR 120


Jedan časnik u Bombaju (pukovnik Hamerton) jednom prilikomspasio je sebe i svoju jedinicu od napada obavještavajući razjarenugomilu domaćih stanovnika da pod britanskom vlasti harakat nahui, barakat hui, blagoslov je bio tu, a propasti nije bilo.

12 U najgrubljem prijevodu i tumačenju kejf je pojam koji se odnosi nasvako zamislivo stanje opijenosti; Sonnini ne griješi kada kaže:“Arapi kejfom nazivaju potpunu opuštenost, ugodnu uspavanostkojom rezultira pušenje konoplje”.

13 Kleopatrina igla ili, kako je lokalni stanovnici zovu MasallatFiraun, “faraonova kopča”. Ono što su Sulejman, a.s., i džinni, teIskender Zu'l-Karnejn (Sikandar zu'l Karnain, Aleksandar Make-donski) za ostale muslimane u drugim zemljama, to je Faraon zaEgipat i Egipćane, Caesar aut Diabolus Nila. Ichneumon (mitski[ili nemitski] neprijatelj zmajeva i kobri naočarki, koji se često iden-tificira sa mungosom ili vidrom) postao je Faraonov pacov – čak sui Francuzi “zagrizli” i nazvali ga le rat de Pharaon; bodljikava kru-ška, Faraonova smokva – gvinejski crv, Faraonov crv; neka nepri-

stupačna vrela (izvori) sumpora, Faraonova kupatila; mauzolej uPetri je Faraonova palata; mješovitu rasu koja sada nastanjujedolinu Nila Turci i Arapi su prezrivo nazvali Faraonovim džinimaili Faraonovim sojem (rasom); jedna vrsta strvinara (vultur perc-nopterus, turski ak baba, u Sindu ukab) slovi kao Faraonova kokoš.Ovo gnušanje prema faraonu je, međutim, vulgarno. Filozofi imistici islama, u svome divljenju njegovoj nepobožnoj hrabrosti,izjednačavaju ga, pa čak i pretpostavljaju Musau. Sahil, čuvenisufija, tvrdi da je tajna duše (to jest, njena emanacija) najprijeotkrivena (obznanjena ili objavljena) faraonu, nakon čega se faraonproglasio božanstvom. U faraonovoj znamenitoj prenagljenosti el-Gazali vidi najčišću i najplemenitiju težnju ka božanskom, urođe-nom u ljudskom duhu. (Dabistan, tom III).

14 “Quid novi fert Africa?“ kažu Rimljani. “Iste godine Fayoles, tetrarhNumidije, posla iz zemlje Afrike Grangousieru, najljepšu kobilukoju je svijet ikada vidio; dobro vam je poznato da se kaže da “Afri-ka uvijek ima nešto novo za pokazati.”

uprkos neprestalnim promjenama, jošpogodnije tlo za savremene opise.15

Kako bi me unekoliko sklonio ilimakar zaklonio od radoznalih očijusluga i posjetitelja, moj prijatelj Lar-king, ponudio mi je smještaj u izdvoje-noj gostinjskoj kućici, u kojoj sam semogao opustiti uživajući potpunu slo-bodu, u životu uopće, kao i u navikamakojih se nisam želio riješiti. I, iako jeneki armenski dragoman (tumač),rastreseni špijun poput svih ljudi nje-gove rase, povremeno dobacivao: “Voi -la un Persan diablement degage”, ni ko,osim onih koji su bili upućeni u mo jutajnu, nije znao niti je mogao do kučitikoju i kakvu ulogu ja igram. Do maći,pobožni muslimani proglasili su me iprozvali adžemi,16 nekom vrs tom mu -ha medanca, svakako ne je d nako do b -rog poput njih, ali ipak bo ljeg nego ni -kakvog. Nisam gubio vrijeme na pri-skrbljivanje pomoći šejhova17 te samse još jedanput na svoju ru ku zadubiou kompliciranosti vjere; podsjetio samse pojedinosti načina i obaveza obred-nih pranja, učenja Kur'ana i ponovopostao stručnjak u svim vještinamaumješnosti činjenja sedžde (klanjanjau cjelini). Svoje slobodno vri jeme ispu-nio sam posjetama ja v nim kupatilimai kahvanama, obilas ci ma bazara itrgovišta, te kupovini – djelatnosti ko -ja se ovdje sastoji od sjedenja na susre-tištima i okupljalištima trgovaca, pu -šenja, srkutanja kahve i, u međuvre-menu, neprestalnog premetanja zrnatespiha kako bi pokazao da nisi jedanod robova za koje je vrijeme stvoreno,ustvari, suprotstavljanju svoga strplje-nja nasuprot strpljenja tvoga suparni-ka, prodavca. Našao sam vremena i zakratak izlet u selo na obali kanala.

Nije bilo prilike da ponovo vidim “plespčela” (al-nahl), zanemario sam ga ipropustio, jer bih mjesece mogao pro-vesti posmatrajući taj nevjerovatni iveličanstveni spektakl.

Delicias videam, Nile jocose, tuas!Vodeći računa o najosjetljivijim

stva rima, posjetio sam i džamiju, te po - š tovana mjesta kojima moderna Ale - ksandrija obiluje. Muslimanskim ho -dočasnicima ovdje se najčešće pokazujemezar poslanika Danijala, otkri ve nogna mjestu za koje je rahmetli su ltanMahmud usnio da je tu vidio ne kog čo -v jeka iz davne prošlosti kako klanja.18

Iskender Rumi mu slimanski Aleksan-dar Veliki, naravno, ostavio je svojekosti na mje stu koje je po njemu i dobi-lo ime ili, ako je on ipak zaboravio toučiniti, pronađene su kosti koje sunjemu pripisane. Alek sa ndrija se hva-lisavo razmeće i dvojicom velikih valija(evlija, sveti ljudi). Je dan je Muham-med Bu si ri, autor po eme poznate podnaslovom El-Burdah, koja je općepoz-nata u cijelom islamskom svijetu, akoja se ovdje čita/uči na sahranama i udrugim svečanim, ma nje tužnim prili-kama. Drugi je Ebu Abbas Endalusi,izvorni i autentični mudrac i sveti čo -vjek, na čijem mezaru namaz i dovanikada nisu uzaludni.

Ne treba čak ni pretpostaviti dastanovnici Aleksandrije nisu posma-trali moje bočice i kutije sa tabletamabez žudne želje da zavire u njihovuunutrašnjost i doznaju sadržinu. Iindijski doktor je, također, za njih bionovost. Potom, bilo je nečega neodolji-vo zavodljivog u karakteru ma -đioničara, iscjelitelja i fakira – svakinapose vrijedan divljenja – is ko m -binirani da upredstave “velikog liječ-

nika”. Muškarci, žene i djeca opsjeda-li su moja vrata, pod čime mislim dasam mogao vidjeti ljude, lice po lice, teosobito njihov pravi spol, od kojihEuropljani, općenito govoreći, poznajusa mo najgore primjerke. Čak su i ug -le dni stanovnici grada, nakon što suse osvjedočili u moć mandala i magič-nog ogledala,19 bili mišljenja da je za -čud ni stranac, ustvari, sveti čovjek,ob da ren nadnaravnim moćima i zna-njem o svemu i svačemu. Jedna stari-ja osoba poslala mi je čak i ponudu dami za suprugu dâ svoju kćerku; nijerekao ništa o mirazu – ali činilo mi seispravnim postupkom da pristojno od -bijem ponuđenu čast. Jedna sredovje-čna gospođa ponudila mi je dar u izno-su od 100 piastera, gotovo cijelu funtusterlinga, ako odlučim ostati u Ale-ksandriji da nadgledam liječenje nje-nog slijepog lijevog oka.

Ali, pri svemu ovome, čitatelj nesmije pomisliti da sam glumio Carabi-na ili Sangradoa bez bilo kakvog pre -d znanja o zanatu s kojim sam se odlu-čio predstavljati. Od najranije mlado-sti uvijek sam se zanimao za medicinui proučavanje lijekova i liječenja. Šta-više, prilično je lahko prakticirati pri -mjenu lijekova za čišćenje među sta -novnicima toplijih geografskih širina,neciviliziranim ljudima, među ko ji manema komplikacija bolesti od ko jihpate pripadnici mnogo uglađenijihnaroda. Te nadalje, ono što znakovitopojednostavljuje liječenje oboljelih uovim dijelovima svijeta je, svakako, iperiodična učestalost i pojava bolesti,svodeći sve simptome na samo jedan –groznicu.20 Mnogi od onih koji su serazbolijevali u tropskim uvjetima, ašto je stručnjacima medicinske stru-

14 BEHAR 120


15 Aleksandrija je, štaviše, mjesto koje je svim muslimanima znakovi-to zanimljivo, prije svega zbog predviđanja da će po časti naslijedi-ti Mekku, kada ovaj sveti grad padne u ruke nevjernika. Za Ale-ksandrijom će slijediti Kairawan (u Tunisu), a za njim Rašid iliRosetta, što će potrajati do kraja vremena.

16 Perzijanac, nasuprot Arapima.17 Starješina, starac, prvak, poglavar, učitelj u raznim znanostima i

vještinama, itd.18 Perzijanci za posljednje prebivalište ovog poslanika drže mezar u

Susanu ili Susu, gdje ga prepoznaje i opisuje i Ibn Haukal. Čitate-lji Ibn Batutinog putopisa mogu se začuditi kako učen i pobožančovjek i putopisac u svome opisu Aleksandrije uopće ne spominjeovog svetog čovjeka i Božijeg poslanika koji je svojim prisustvomuzvisio ovaj grad. Svi sveti ljudi su sada gotovo zaboravljeni, jer dio

je sudbine svetaca, poput istaknutih grješnika, da umiru dvaput.19 Mandala je oblik orijentalnog proricanja koje svoju popularnost u

Europi duguje gospodinu Laneu. Oboje, mandala i magično ogleda-lo, su prilično banalni predmeti i teme, ali nisam odolio iskušenjuda kažem nekoliko riječi o njima u jednom od kasnijih poglavlja oveknjige. U međuvremenu očekujem od čitatelja da me ne smještameđu puke šarlatane; medicina na Istoku toliko je suštinski prože-ta sa praznovjernim postupcima i običajima da onaj koji želi proćikao stručnjak u jednoj oblasti (medicini) neophodno se mora pred-staviti i kao stručnjak u drugoj.

20 Odatle, vjerujem, porijeklo kronotermalnog sistema, otkrića kojeznanost o lijekovima za čišćenje duguje mome dobrom prijateljupokojnom dr. Samuelu Dicksonu.

ke, zasigurno, dobro poznato, pokazu-ju osjetno naizmjenične simptome kojisu malo poznati stanovnicima hladni-jih oblasti. A govoreći iz osobnog isku-stva, mogao bih sa znakovitim stepe-nom sigurnosti i pouzdanja reći da ugotovo svim slučajevima različitihoboljenja, od rana do očnih bolesti, ovapojava se dokazuje u svome najinten-zivnijem izdanju. Toliko o izvi-njenju i opravdanju mojihmedicinskih aktivnosti; dakle,smatrao sam se dovoljno kvali-ficiranim da djelujem kao dasam dobio a buono per l”esterodiplomu u Padovi i ništa više uprilici da ljudima učinim štetuili ih povrijedim od većine mla-dih diplomiranih hirurga kojizapočinju svoje “dovršavanje”na tijelu britanskog vojnika.

Poslije jednomjesečnog na -po rnog truda u Aleksandriji biosam potpuno spreman pre uzetiulogu putujućeg derviša; nakonpromjene moga nadimka i titu-le iz Mirza21 u šejh Abdullah.22

Ča s ni čovjek, čije ime ovdje nebih spominjao, nešto kasnijeuveo me je u svoj red kadirijjepod zvu čnim imenom Bismil-lah-Šah,23 te, nakon pripravni-čkog staža i perioda obuke,milostivo uzdigao i promoviraona časnu po ziciju muršida24 ilima jstora mističke vještine (za -na ta). Bio sam, stoga, dovoljnodobro upućen u os no ve i praksuovih orijentalnih slobodnih zidara. Nitijedna ulo ga ili karakter u musliman-skom svijetu ne pruža toliko pogodno-sti za prerušavanje i za krivanje od der-viša; odgovara svim staležima, staro-snim dobima i vjerovanjima, plemeni-tašima osramoćenim na sudu i seljaci-

ma preponosnim (ili prelijenim) da oruzemlju, Divesu, umornom od života, iLazarusu, koji prosi svoj hljeb od vratado vrata. Nadalje, dervišu je dopušte-no, naime tolerira mu se nepoštivanjeobičaja i pristojnosti, kao onome kojiodbija da se pojavi na prizorištu života;on može klanjati, ali i ne mora, oženitise ili ostati neženja, kako god mu se

sviđa, biti počašćen i poštovan u obič-noj odjeći kao i u onoj zlatom ukrašenoji njega – potvrđenog putnika i lutalicu– niko ne pita: “Zašto si došao ovdje?”ili “Gdje ideš nakon što napustiš ovomjesto?” On može ići svojim putem pje-šice ili, pak, na svome arapskom pastu-

hu u pratnji desetina slugu; on je jed-nako prestrašen nenaoružan, kao i raz-mećući se ulicama naoružan do zuba.Što je nadmeniji i sa više nipodaštava-nja se odnosi prema ostalim ljudima,oni ga sve više poštuju; odlučujućaprednost putnika kolerične naravi. Utrenucima nepos re dne opasnosti on jejedini koji postaje manijakom i on je

siguran i spašen; luđaku je naIstoku, poput znakovito ekscen-tričnog lika na Za padu, dopu-šteno da kaže ili učini šta godmu njegov nemirni duh u tomtrenutku na loži. Dodajte ovomliku (ili ulozi) malo poznavanjamedicinske znanosti i lijekova,“umjereno poznavanje ma đi -oničarske vještine, te ugled i ču -venje za nebrigu prema bilo če -mu drugom osim učenja i knji-ga”, uz imovinu dostatnu da vasspasi od tek umiranja od gladi,i na Istoku se pojavljujete sa je -dinstvenom i naročitom pred-nošću. Jedina opasnost misti-čkog puta25 je da de r viški izno-šeni i dronjavi ogrtač nerijetkozakriva i koljače, te, ako dopad-nete društva ta k vog “brata”,možete i ne hotice i nevoljkopostati njegov su d rug, kako unedjelu tako i u ži votnoj opa-snosti. Jer, neka se zna i to, der-viša su dvije vrste, šarai ili onikoji žive u skladu i pokoravajuse pravilima i za ko nima vjere ibi-šarai ili luti, čija je pripad-

nost tarikatu hinjena i predstavlja imtek krinku za njihovu vlastitu sklonostda se u ime ve daurna, nekada priklju-če pravim dervišima na sedmicu, alipotkraj isteka tog vremenskog periodaužasnuti napuštaju tarikat i vraćaju seonome i tamo iz čega i odakle su i došli.

15BEHAR 120


21 Perzijski gospodin. U narednim poglavljima čitatelj će imati prili-ku uočiti neugodne posljedice moje pojave u Egiptu kao Perzijanca.Iako sam pogrešku uočio na vrijeme i uložio puno napora da je pri-krijem, ako je već ne mogu ispraviti, loš glas me je ošinuo poputmunje; na bazarima i trgovištima se vijesti šire brže i pogađaju teženego novinski članci.

22 Arapski kršćani ponekad uzimaju ime Abdullah, u značenju “robAllahov” – “koje”, kako primjećuje i zaključuje savremeni putopi-sac, “sa jednakom lahkoćom i ponosom mogu preuzeti i usvojiti svesljedbe i religijske tradicije”. Poslanik islama i muslimana kaže:“Ljudska imena koja su Allahu najdraža su Abdullah, Abdu'r-Rah-

man (rob Svemilosnog) i slična.”23 Kralj, u ime Allaha, neka vrsta orijentalnog Praise-God-Barebones.

Kada čovjek postane fakir ili derviš, on, u procesu regeneracije,odbacuje, zajedno sa ostalim ovosjetovnim stvarima i svoje ovosvje-tovno ili laičko ime i mijenja ga nekim sjajnim nadimkom (štitom)bogatim vjerskim nabojem.

24 Muršid je osoba kojoj je dopušteno da prima i uzima muride ilipočetnike (učenike) u tarikat. Ovom prilikom se dodjeljuje svojevr-sna diploma, što bi kao pojava europskim orijentalistima moglo bitinovo i zanimljivo.

25 Tarikat ili put, koji vodi ili bi trebao voditi, ka nebesima (Bogu).

Poglavlje XIV

Od Bir Abbasa do Medine

Dvadesetdrugi juli bio je dan veli-kog iskušenja za našu malu skupinu.Položaj Bir Abbasa gotovo je identičanpoložaju Hamre; osim tog ispupčenogbrda, fiumara na ovom mjestu je goto-vo dvije milje široka. Tu su i uobičaje-ne kamene utvrde i straćare prekrive-ne palmovim lišćem za vojsku stacio-niranu ovdje da štiti mjesto i da doče-kuju i ispraćaju putnike i hodočasni-ke; kahvana, naime šupa u kojoj sepra vila i posluživala kahva, i jedna ilidvije kolibice su se tendenciozno zvalebazarom ili prodavnicom, ali bez sela.Naše taborište bilo je jedno korito sit-nog pijeska, kojim je siloviti samumispunjavao zrak; drveta ili ma karžbuna nije bilo ni na vidiku; primjercinevjerovatno izdržljivih skakavaca irojevi muha bili su jedini pre dstavniciživotinjskog života: prizor je posvemunalikovao na karikaturu Sinda. Iakosmo bili nekih 100 sto pa, sudeći povododerini, iznad razine mo ra, podne-vno sunce pržilo je čak i kroz šatorskakrila; naša krhka kućica ne kolikoputa se rušila i bivala ot pu hana, avrelina pjeska je posao njenog ponov-nog postavljanja činila neizdrživo bol-nim. Moji drugovi su ponovo, odmahnakon doručka, pohitali u kahvanu ivraćali se jedan za drugim sa obeshra-brujućim vijestima. Potom bi se očaj-nički svađali ni oko čega ili bi se baci-li na svoje prostirke, pretvarajući seda spavaju dureći se od puke mrzovo-lje. Gospođa Merjem glasno je požuri-

vala svoga nabusitog sina da joj, dva-deseti put od jutros, napuni čibukuobičajenom rečenicom kojom se pozi-vala na svoja vjerska prava i njegoveobaveze: “Allah te uputio na Pravi put,o moj sine!”, što je imalo značiti da ončini nešto loše, ili “O nesrećo moja,tvoja majka je usamljena žena, o Alla-hu!”, što se nimalo nije razlikovalo odjadikovanja bilo kojeg sjedokosogeuropskog roditelja ožalošćenog nasmrt. Prije podneva mali karavan kojije išao za nama stigao je noseći dvaleša – vojnika kojeg su upucali bedui-ni i jednog Albanca koji je umro odposljedica sunčanice ili toplotnogudara ili, pak, vrelog vjetra.26 Ubrzonakon podneva karavan, putujući usuprotnom pravcu, prošao je porednas; putnici su bili uglavnom in dijskihodočasnici, već potpuno odjeveni posvim pravilima, hitajući prema Mekkiu velikoj žurbi. Dopušteno im je daprođu bez zaustavljanja i maltretira-nja, vjerovatno i zbog toga što se izstotine njihovih džepova ne bi moglaskupiti niti jedna jedina funta, a Sa'adrazbojnik ponekad je znao učiniti iponeko jeftino dobro djelo. Ali, našaskupina, noseći nešto vrijednosti sasobom, čini se da se nije mogla okori-stiti omekšalim srcem povodom ovogdogađaja. Uvečer smo svi izašli napo-lje da vidimo neke arapske šeike kojisu putovali prema Bir Abbasu kako bipri mili svoje plaće. Bez tog dara, tj.plaće, govorilo se i vjerovalo, ni ka -meni zidovi ne bi omogućili Turcimada odbrane i zadrže Hidžaz sigurnimod ruku gorštaka. Takav je bio i našsistem u Afganistanu – uglavnom

nepametan, od samog početka učećipo danike da mrze svoje vladare kojisu vladali ucjenom. Osim toga, ovipre plaćeni šeici nisu bili ni za šta.Kada bi počela borba ili kada bi putbio presječen, oni bi se vadili na svojunemogućnost da se bore protiv svojihsaplemenika, a što su postajali bogati-ji, naravno, bivali su i sve opasniji.Skupina je izgledala prilično dobro:bili su to Harbi, dostojanstveni starijiljudi odjeveni u slikovitu arapsku na -

16 BEHAR 120


26 Stanovnici Hidžaza ubjeđivali su me da u njihovoj zemlji – koju jeAllah posebno odabrao i počastio – samum nikada nije ubio čovjeka.Posumnjao sam u tu činjenicu. Arnautovo tijelo bilo je naduto i goto-vo da se naočigled raspadalo, što je napose ukazivalo na smrt usljedudisanja otrovnog vjetra. (vidi: Ibn Batutino putovanje, Kabul)Međutim, budući da vojnici puno piju, još uvijek je postojala šansada su Arapi bili upravu, te da je samum odradio samo pola posla, arakija drugu polovinu. Putovao sam u julu, augustu i septembru ijoš nisam doživio nelagodnosti uzrokovane “otrovnim vjetrom”,dovoljno je da moju pokrivku za glavu (kufiyah) obmotam nabeduinski način, preko usta. U isto vrijeme činilo mi se vjerovatni-jim da je za invalida ovo područje predstavljalo pravu muku, te daje čovjek gotovo na izmaku snaga usljed gladi i bolesti, ustvari, pri-mio coup de grace. Niebuhr vanrednu smrtnost svojih drugova pri-pisuje, među ostalim razlozima, potrebi za stimulativima. Iako ovimedikamenti mogu bili iznimno korisni u hladnijim predjelima ili u

jemenskim planinama, kao i za ljude koji su na njih navikli od naj-ranije mladosti, ipak ništa, vjerujem, nije smrtonosnije od žestokogpića tokom putovanja pustinjom po ljetnoj vrelini. Uobičajeno pićetrebalo bi biti voda ili limunada, ili jači stimulativi kahva ili čaj. Toje ono što domoroci ovih područja piju, te je, nesumnjivo, mudro sli-jediti njihov primjer. Nema potrebe ovdje navoditi ili ponavljatiposlovicu koju je Vojvoda od Wellingtona izrekao o zdravlju Indijejednom štedljivom čovjeku. Da smo se pridržavali njegovih riječi,imali bismo manje toplotnih udara i sunčanica, te, svakako, manjeiznenadnih smrti među našim vojnicima u Indiji, kada su vojnici,hranjeni govedinom i napajani brendijem, bili u prilici suočiti se ipodnositi grozne vrućine. U isto vrijeme treba imati na umu da sta-jaća voda ovdje, kao i drugdje, obilujući organskim materijama,jeste osnovni uzrok pojave dijareje i dizenterije koje su, opet, glavniuzrok smrtnosti putnika u ovim oblastima. Da bi se pila lokalnavoda, a druge nema, neophodan je džepni prečistač za vodu.

rodnu nošnju, uspravnog držanja,žilavi i žestoki, sijedih brada, dobronaoružani, jašući na visokim i lijepoopremljenim jednogrbim kamilama izŠerka.27 Pred njima je išao polunagiplemenski čovjek, noseći 12 ili 13 sto -pa dugo koplje, ukrašeno sa jednim ilidva čuperka crnih nojevih pera i tešku(pušku) fitiljaču, iz kojih su ispalili pojedan metak približavajući se utvrdi.Ne bi se moglo reći da su bili beznekog barbarskog glamura.

Neposredno nakon prolaska onihšeika uslijedila je parada aranutskeparavojne konjice. Njih oko 500 izjaha-lo je na zvuk nakusa ili malog doboša,čiji je slabašni zvuk predstavljao upe-čatljiv kontrast sa ovim doista zastra-šujućim prizorom. Ljudi, su istina, ja -ha li mršavu arapsku i egipatsku klju-sad, odrpanu kao i njihova odjeća; sva -ki vojnik bio je naoružan po svomevlas ti tom nahođenju, iako su svi imalima čeve, pištolje i fitiljače ili neku dru -

gu vrstu vatrenog naoružanja. Jahalisu vješto i smiono poput Galwayevih“kicoša”, a zračili su dojmom galantnenesmotrenosti, što me je znakovito pri-vuklo njima. I njihove su životinje, iakoočigledno “drtine”, bile dobro izdresira-ne i uvježbane, a njihova je oprema bilana mijenjena za upotrebu, a ne za poka-zivanje. S radoznalošću sam posma-trao njihovo kretanje i manevre. Svojesu naselje napuštali jedan po jedan ijedan za drugim, uz zvuke tam-tama,te se njihova “puna” ili herse kolona,28

fo r mirana po hijerarhiji, nikako ne bimo gla, uprkos prividnoj gunguli, na -zvati metežom. Uto je mali doboš pro-mijenio zvuk, a promenada svoj izvorniizgled. Cijela se skupina najednomraspršila po put lahke konjice, časnastavljajući napredovanje, čas povla-čeći se, potom galopirajući, a sve vrije-me držeći neprijatelja pod jakomvatrom. Na drugi znak na g lo potjerašekonje u pun trk i, sastajući se u sredini,nastaviše napredovanje u zgusnutojskupini. Nakon pa rade, koja je potraja-la tri četvrtine sata, sad napadajućipojedinačno, sad u skupini, nadesno,nalijevo, pravo naprijed, zaustavljajućise zajedno i u istom tre nu, povremeno ipomalo se povlačeći, poput Parćana,Arnauti u skupini kre nuše prema svo-jim položajima. Ka ko su im se približa-vali, raspršiše se, još uvijek galopiraju-ći, isprazniše svo je oružje krajnje ne -marno prema stvarima kao premazamišljenim ne p ri ja te ljima. Čini se daje ovdje metaka bilo u izobilju; tokomcijelog ovog i na re dnog dana primijetiosam da se pu ca, sudeći po buci, iz pukezabave i do kolice.29

17BEHAR 120


27 Šerk, “Istok” je u Hidžazu popularni naziv za zapadne oblasti izemlje poput Bagdada i Basre, a osobito Nedžd; iz ovog područjacijela Sveta zemlja snadbijeva se najodabranijim pasminama i pri-mjercima kamila i konja. Velike vrućine koje vladaju u područjimaoko Crvenog mora čine se presudnim u uzgoju životinja; s drugestrane, plodne ravnice i bogati pašnjaci Nedžda, uz pažnju kojuljudi tamo posvećuju čistoti krvi i pasmine, utjecali su na činjenicuda životinje iz tog područja budu na izuzetnoj cijeni.

28 Mislim na kolonu u regularnoj vojsci. Herse je stari vojnički nazivza kolonu nasuprot haye u značenju red. Tako čitamo da su seFrancuzi u bitkama borili en battaille a haye, dok su Englezi nastu-pali en herse. Čini se da takva svojevrsna nacionalna sklonost raz-ličitim pristupima potječe iz tih dana. Kasnije smo i mi, kao i našisusjedi, promijenili stil, pri čemu su Francuzi odabrali velike kolo-ne, dok su se Englezi prerasporedili u redove.

29 Albanci, zbog toga što su doista uživali u buci mušketa, zasijecali su

zrna kako bi pucnjevi bili još glasniji. U borbi su čestou primjenjiva-li izvanredan plan – izvanredan u vrijeme kada vatreno oružje nijemoguće lahko nabaviti – provlačeći dugu čeličnu iglu kroz zrno, takoda glava igle uđe u patronu. Tako se punjenje ojačavalo, zrno činiloubojitijim, a rana koju bi takvo zrno nanijelo bila je zasigurno smr-tonosna. Okrugla zrna zgodna su u smislu da su lahko ulazila i izla-zila, a bez da su ubijala, te su stoga mnogi Afganistanci, iako upuca -ni i ranjeni, bili u stanju na smrt raniti svoga engleskog protivnikaprije nego bi pali od iscrpljenosti. Lažno je čovjekoljublje, također,pretpostaviti da je u bitki, osobito na samom početku, sasvim dovolj-no osakatiti, ne i ubiti, neprijatelja. Ništa ne podstiče čovjeka-vojni-ka da se bori koliko velika mogućnost da i ranjen preživi – osobitosa ranama u mesu (ne u kost). Usuđujem se ponadati da čitatelj ovoi slična objašnjenja neće pripisati mojoj surovosti. Onaj koji uspijeratovanje dovesti do razine da bude podjednako opasno za sve uklju-čene strane zaslužuje titulu najvećeg dobročinitelja čovječanstva.

Koliko god se, u usporedbi sa mari-netskom konjicom “stare dobre škole”,ovi manevri mogu učiniti barbarskimtakvoj taktici ovog roda vojske, pomome skromnom mišljenju, sve će sevratiti kada idealna upotreba oružja,revolvera i poljske artiljerije učini tre-nutni sistem smrtonosnim. Isto tako,ako prihvatimo zdravorazumski za k -lju čak savremenog autora (pokojnogkapetana Nolina) i složimo se da indi-vidualno junaštvo, vještina u borbijedan-na-jedan, dobro konjaniš tvo ioštri mačevi konjicu čine opas nom, ovipolubarbari mudriji su od stra tega itaktičara civiliziranih zemalja i vojski,koji nikada ne vježbaju s oružjem, kojeobuka u jahanju nikada nije učiniladobrim jahačima, čiji su konji predebe-li i čiji su mačevi bezvrijedni. Ovi ljudiimaju još jedno veliko preimućstvo nadnama: oni insistiraju na individualno-sti vojnika, dok se mi svim silama tru-dimo da od vojnika na činimo automa-te. U vrijeme europske konjice pobjedau bitkama bila je pitanje dobro odrađe-nih dvoboja. Zatim je uslijedilo dobadiscipline, u kojem, da se poslužimoRabelaisovim jezikom, ljudi više pod-sjećaju na orkestar gajdaša ili cijeviorgulja ili, pak, na zupčanike dobropodmazanog sata nego na pješaštvo ikonjicu ili na vojnike općenito. Naš ciljsada trebao bi biti kombiniranje pred-nosti oba sistema: obučiti ljude dapojedinačno budu izvanredni majstorisvoga oružja, a i dalje ih trenirati daprirodno i normalno djeluju kao dijelo-vi jednog organizma. Fra n cuzi suEuropi osigurali primjer u Cha sseursde Vincennesu – zajednici spo sobnoj zanajidealnije kombinacije, a ipak nika-da toliko izvanrednoj kao kada sesvaki čovjek bori napose. Mi bismo ih,pretpostavljam, trebali oponašati uneko dogledno vrijeme.30

Zvuci pucnjeva iz daljine uvečernašeg prvog melanholičnog dana u BirAbbasu. To je, reče jedan od mojih sa -pu tnika, znak da se negdje odvija bo -

rba između vojske i brđana. Razmje-njivali su obavještajne podatke, kao dasu provodili učinkovitu provjeru mo ganestrpljenja da produžim dalje; dje -lovalo je, međutim, na potpuno su p -rotan način. Pretpostavio sam da ćebe duini, nakon cjelonoćne borbe, izju-tra i tokom dana bili manje ratoborni.Ostali se, međutim, ni na koji način nesložiše sa mnom. U Jambu'u cijela sk -upina vikala je u sav glas da su stano-vnici Medine u stanju svoje beduinedržati pod kontrolom i zadirkivali sudje ča ka Muhammeda ovom vrstomnad mo ći svojih u odnosu na njegovesug ra đane Mekance. Ali sada, kada jeku šnja bila nadohvat ruke i kada jesmrt bila jedini vjerovatan ishod, ni -sam vidio nijednog toliko neustraši-vog. Promjenu u stavu i mišljenju biloje lahko objasniti prisustvom njihovihdragocjenosti; sehare su, poput savje-sti, od svih napravile kukavice. Ali,mladi Mekanac, koji je svoje kutijepos lao morskim putem iz Jambu'a doDžedde, bio je prilično raspoložen, tetako, kao stari, iskusan i neopterećenputnik, nije kanio propustiti priliku danaplati stare dugove. Rugao se Me di -njanima dok ovi nisu, u bijesu, počelilupati nogama o tlo. Na koncu, strahu-

jući od nasilja, a osjećajući se i od go -vornim dječakovoj porodici za njegovusigurnost, dohvatih ga za vrat i oko -vratnik i uvukoh ga u moj šator.

Kada se gungula stišala i nakon štosu svi, nakon večere, posjedali da za -pale svoje lule u miru hladnog noćnogzraka, ponovo se pridružih mojim sa -putnicima i zatekoh ih kako razgovara-ju, kao i obično, o starom šeiku Sa'adu.Prizor je potpuno odgovarao situaciji itemi. U daljini se uzdizao plavičastivrh za koji su tvrdili da je njegovo orlov-sko gnijezdo, mjesto o kojem se govori-lo sa znakovitim strahom. Kako mu senijedan stranac nikada nije ni pribli-žio, priče o tom mjestu pretvorile su gau još jednu Iramovu bašču. Jedanpogled na položaj toga mjesta i njegovprirodni sa s tav, uvjerili su me da sužuboreći izvori, duboke šume i voćnjaciprepuni ja bu kovih stabala, dunja i na -rova, kojima su moji saputnici ukraša-vali skrovište ovog razbojnika, bilisamo mit, dok mi je izvjesno iskustvo oarapskom nepoznavanju umješnostiod b ra ne budilo snažne sumnje o posto-janju neosvojive utvrde na vrhu njego-vog brda. Planine su, međutim, na mje -sečini izgledale prelijepo i očaravajuće,a daljina im je osiguravala pečat taj -novitosti potpuno u skladu sa pričamakoje su izazivale i poticale.

Te noći spavao sam u mome šagda-fu jer bi bilo ravno ludilu spavati naotvorenom prostoru na mjestu koje supustošili banditi. Biti naoružan tek je

18 BEHAR 120


30 Prvi pokazatelj znakovitog napretka bit će opća obuka u borbi sa bajonetom. Britanska voj-ska je, već godinama, jedina vojska u Europi koja se ne obučava u upotrebi ovog oružja: koli-ko dugo imaju namjeru biti jedini autoritet u neznanju? Ismijavali smo se kalabreskimregrutima koji su u francuskom ratu pobacali svoje puške (muškete) i izvukli svoje bodeže,i nikada nismo razumjeli zašto su Indijci uvijek davali prednost sablji nad puškom.

jedna mjera predostrožnosti u ovoj ra -z bojničkoj jazbini. Ako samo ranite čo -vjeka dok vas ovaj pljačka, na imekrvarine morat ćete platiti nezamisliviznos. Ako ga, pak, ubijete, čak i u sa -mo odbrani, onda slobodno recite zbo-gom bilo kakvoj prilici da izbjegnetepropast. Uznemirenje, tri ili četiri pu -ta tokom noći, koje su izazvali zavija-jući šakali i podivljali psi, koji su sešunjali kroz naš mali tabor, bio mi jedovoljan dokaz da su moji saputnici,koji su se dogovorili da na smjenustražare cijelu noć, utonuli u zdrav idu bok san. Međutim, kada se razbu -di smo izjutra, uobičajeni pregled imo -vi ne i stvari pokaza da ništa nije nes -ta lo.

Naredni dan (23. jula) bio je danprisilnog odmora, bolan poticaj putni-čkom lošem raspoloženju, a sunce,pije sak, prašina, obijesni samum i po -t reba za nekim malim stvarima doda-tno su opteretili naše negodovanje.Mo je izranjavano stopalo upalilo se odobloga od kore luka, koje je gospođaMerjem insistirala da privijem.31 Jošuvijek riješen da produžim dalje bilokojim prijevoznim sredstvom koje mise ponudi, ponudih 10 dolara zaodmornu kamilu koja će me odnijeti uMedinu. Šejh Hamid također reče daće svoju kutiju ostaviti na brigu svomeprijatelju i pridružiti mi se. Sa'ad De -mon pao je u zanos i na samu pomisaoda će neki član naše skupine izbjećiopću lošu sudbinu; u povjerenju je za -prijetio dječaku Muhammedu da mo -ra posjeći noge svih kamila koje seusu de ući u tabor. Ovo mi dječak –koji, kao svjetski dječak, što je i bio,nikada nije propuštao priliku da učininevaljalštinu – saopći istog trena, teto izazva glasnu raspravu. Sa'ad jezbog svoje namjere ukoren od stranesvih članova naše skupine, a potom sei on primirio; načelno, vjerovao sam,prema podacima koje sam imao, da uBir Abbasu neće biti moguće iznajmi-ti kamilu. Jedan od Arnauta iz obliž-njeg garnizona, koji je dobio dopušte-

nje da krene prema Medini, došao jeda pita da li bi nam se ikako mogaopridružiti i uzjahati na jednu od našihkamila, jer bi u protivnom morao pje-šačiti. S njim smo porazgovarali omogućnostima prolaska kroz brda jed-nim od brojnih puteva koji su vodilikroz njih: projekat je naširoko rasp ra -vljen i na koncu odbačen.

Cijeli dan smo proveli na uobičaje-ni način, svi zajedno pod jednim šato-rom. Čak nam se i Merjem pridružila,glasno obavještavajući 'Alija, svogasina, da njegova majka više nije ženanego muškarac. Uglavnom, dok smose sve vrijeme sakrivali i zakrivali odžestokih sunčevih zraka, povremenosmo jeli ili pušili ili, pak, vrijeme skra-ćivali hlađenjem i pijenjem vode. Okosumraka dođe vijest da ćemo te noćikrenuti. Niko nije mogao vjerovati dasu nam stigle tako dobre vijesti. Prijespavanja, međutim, razdvojili smo ipripremili tovare svake kamile naposeda bismo bili spremni za brzi utovar, apoveli smo računa i da naši beduini neodvedu životinje predaleko od tabora.Konačno, oko 11 uvečer, dok je mjesecizvirivao iznad istočnog zida od stije-na, začuo se zvuk malog doboša kojimsu se albanski vojnici pozivali da uzja-šu svoje jahalice i da krenu. U najkra-ćem mogućem vremenu svi su bilispremni i, pojurivši preko pješčane za -ra vni, nađosmo se u društvu tri ili če -ti ri karavana, skupljenih u jednumasivnu formaciju radi lakše odbraneod užasnih Hamidija.32 Uz mnogomanevriranja, s oružjem u rukama,šejh Ha mid i Demon zauzeše istaknu-te i vo deće pozicije, a mi, budući dasmo stigli posljednji, obradovasmo sekad smo uspjeli pronaći mjesto u sre-dini kolone. U takvim prilikama svise, ne vodeći računa o ostalima, gura-ju prema na prijed, kao Englezi kad seguraju da bi zauzeli što bolji položaj zagledanje; pozadina, budući da jeostavljena bez odbrane, opasno je mje-sto, za koje se niko nije otimao.

Tu noć smo putovali uz fiumaru u

pravcu istoka, te se pred samo svita-nje (24. jula) nađosmo u zloglasnomklancu poznatom pod nazivom Šua-bu'l-Hadždž (Hodočasnički prolaz).33

I najglasnije pričalice utišaše se kakosmo se približavali ovom mjestu, a nalicima im se, gotovo čitljivim znakovi-ma, ispisa zebnja. Uto se sa visokihstrmina s naše lijeve strane tanki pla-vičasti oblačići dima – nekako ih sviistovremeno ugledaše – izviše u zrak.Gotovo istovremeno litice s naše desnestrane odjeknuše prodornim zvucimazapinjanja oroza brđanskih pušaka.Moj šagdaf bio je potrgan otkako jekamila te noći na nešto zapela i pala,te Mensuru rekoh da bi bilo bolje dadodatno upletemo košare nekim ko -ma dom konopca: on pogleda naviše,vi dje da se smijem i uz nedvojbenzvuk muklog gnušanja nestade. Neko-liko beduina mogli su se vidjeti kakose, poput stršljenova, motaju po vrhubrda: mlađi, gotovo dječaci, kao i stari-ji, gotovo starci, svi sa golemim pu š -kama u rukama penjali su se uz stije-ne mačijom vještinom. Zauzeše udob -na mjesta na uzvisinama i počeše pot-puno samouvjereno pucati na nas. Vi -si na brda i blještavilo izlazećeg suncanije olakšavalo jasno razaznavanjepredmeta na obzoru, ali mi moji sa pu -t nici pokazaše prema nekoj padinigdje je postojala mogućnost pronala-ska jednostavnog kamenog grudobra-na – afganistanski sangaha – u ciljusa mo odbrane, zaklona, ali i naslonaza dugačku cijev puške. Nemoguće je ibeskorisno pozivati beduine da siđu sbrda i da se bore kao muškarci; takobi vjerovatno postupili oni sa istočneobale Arabije, ali rijetko, ako ikada, uHidžazu. Svejednako nekorisno bilo jei otvaranje vatre naše pratnje premazaklonjenim i utvrđenim neprijatelji-ma. Osim toga, ako bi i jedan pljačkašpoginuo, cijela zemlja bi se digla zbogtog čovjeka. Sa 3.000 ili 4.000 ljudi bilisu u stanju savladati odbranu bilokojeg karavana, a u tom slučaju niko-ga ne bi pustili da ode živ. Kao što smo

19BEHAR 120


31 Ranu sam počeo liječiti vodom, hladnim oblozima, ali su mojisaputnici rekli da će ova voda zatrovati ranu i, uistinu, činilo seda je svakog dana sve gora. Ideja koja vlada cijelim Hidžazom,čak i među beduinima, jeste da nakon što jednom očistite posje-kotinu ili ranu, ne treba dopustiti da zrak ili voda ikada više

dođu u kontakt s njom.32 Havamid je množina od Hamidah, imena šeik Sa'adovog plemena.33 Šuab doslovno znači “planinski prolaz” ili “vodotok kroz brda”. U

Arabiji se ponekad koristi umjesto pojma nakb ili turskog bughaz,u istom značenju “prolaza”.

20 BEHAR 120


i očekivali, beduini su svu svoju vatruusmjerili samo protiv Albanaca. Nekiod njih pozvali su u pomoć šeike kojisu nam se pridružili u Bir Abbasu, aliugledni starci su sjahali i, zapalivšilule, čučnuli da se posavjetuju, na ko -n cu izlazeći sa zaključkom da je boljeda se i ne trude govoriti budući da ćese pljačkaši vjerovatno oglušiti na nji -hove riječi.

Stoga, nije nam preostalo ništadrugo nego da spalimo što je mogućeviše baruta, odnosno da se što višeobavijemo dimom. Rezultat događa-nja bio je da smo izgubili 12 ljudi,osim kamila i drugih tovarnih životi-nja. Ia ko razbojnici nisu pokazali hra-brost ni u kojem smislu, oslonivši sena ubijanje svojih neprijatelja izsigurnosti brda, moji saputnici, činilose, smatrali su ovaj sumnjivi i upitniposao ju na čkim podvigom.

Nakon još jednog sata lude jurnja-ve kroz Vadi Sejjeleh, koja je bila poz-natija pod nazivom Vadi Šuheda, krozkoju smo napredovali kao pa stir ponoći sred samotnog puta, dok bli zunegdje đavolak stupa. Šuheda je svojeime dobila po šehidima jer se pre -tpostavljalo da je na ovom mjestu uko -pano 40 hrabrih drugova (ashaba) kojisu izginuli u jednom od vojnih pohodaPo slanika islama. Neki autoritetisma trali su da je to mjesto ukopa,ustvari, mezarje nekadašnjih stano-vnika Vadi Sejjeleha.34 Nekoć naselje-na dolina sada je bila prazna i bilo bila h ko proći pokraj svetog mjesta neopazivši nekoliko srušenih zidova iskupinu grubih i jednostavnihbeduinskih me zara, samo humki odneotesanog ka menja pod trnovim žbu-novima s li je ve strane i malo podalje

od puta. Još pola sata jahanja dovelonas je do omi lje nog odmorišta Biru'l-Hindi,35 na z vanog tako po nekomdavno zaboravljenom Indijcu koji je tukopao bunar. Ali, ostavismo ga zasobom, želeći naše šatore postaviti štoje moguće dalje od gnijezda plemenaHamide. Potom, na pu štajući fiumaru,okrenusmo prema sjeverozapadu uga-ženim putem preko stjenovite uzvisi-ne. Vrućina je postala neizdrživa;ovdje, ustvari na Istoku op ćenito, su n -ce ni u jedno doba dana nije opasnije iubitačnije nego između osam i devetizjutra. No, još uvijek smo jurili. Prije11 sati nismo stigli do na šeg odrediš-ta, naborane ravnice pre krivene raz-bacanim kamenjem, kru pnim šljun-kom i trnovim stablima i žbunovima,okružene negostoljubivim stijenama,špicastim, granitnim u po dnožju, akrečnjačkim po vrhu. Bu nar (vrelo) jebio najmanje dvije milje daleko, a navidiku nije bilo ni hudžerice; beduin-ska djeca iz nekog odbačenog plemenanapasala su svoje izgladnjele koze pobrdima. Ovo mjesto zo ve se Suvejeka,rekli su mi da je njegov značaj u histo-riji Ara pa golem.36 Ipak, njegova slavanije bio razlog zašto su moji saputnicisa radošću posmatrali užas kojim jeodisalo: njihove kutije bile su sigurnei mo gli su s većim optimizmom mašta-ti o svojim domovima. Te noći mora dasmo proputovali oko 22 milje, put jevodio uglavnom prema istoku, a jedi-na uočljiva osobenost krajolika bila jestje novita uzvisina.

Naše šatore podigosmo ispod je d neškrte mimoze, drveta čiji je hlad jedanbeduinski pjesnik uporedio sa lažnimprijateljem koji vas ostavlja kada vamje najpotrebniji. Oživio sam vreo su -

mo ran dan posljednjim poslom saSa'adom Demonom. Njegova čilost i ži -vahnost u Jambu'u osigurala mu jenekoliko dolara: kupio je žito u Hamri,a sada smo već bili nadomak Medine.Još uvijek nije progovarao o vraćanjuduga. Znajući da istočnjaci dužnicidugove vraćaju kao što plaćaju stana-rinu, naime, sa najvećom zamislivomneradošću – te da, s druge strane, daće istočnjački povjerilac (pozajmitelj)posvetiti godinu dana života i rada dabi utjerao svojih šest penija, odlučiosam djelovati po ugledu na domaćestanovništvo, koji bi, u mojoj situaciji,na svaki način, podsjećanjima i zahtje-vima učinili sve da povrate svoju imo-vinu. Oko podneva Sa'ad Demon,nakon furizne jurnjave, gologlav, iakoje sunce neumoljivo pržilo, baci dvadolara na moj ćilim. Međutim, uto muse vrati i njegova narav, te kao što ćedogađaji koji će zatim uslijediti poka-zati, odabrao sam pravi trenutak inačin. Da ga nisam prisilio da mi vratidug, prezirao bi me kao “novajliju”, tebi nastojao izmamiti još. Kako je dje-čak Muhammed nosio najveći teretnepopularnih osjećaja, moj izvorniliberalizam u vezi sa imovinom bio jepredmetom njegovih najtajnijih i naj-podmuklijih prijekora. Svoj je stavuokvirio u filozofski ogrtač, jer, kako jeispravno izračunao, svaki dolar koji seuštedi u Medini mogao bi pod njego-vim nadzorom biti potrošen u Mekki.

U četiri sata poslijepodne (24. jula)napustili smo Suvejku, svi iznimnomrzovoljni, i krenuli prema sjeveroi-stoku. Moji su saputnici bili tolikoneraspoloženi da je, po zalasku sunca,od cijele skupine jedino Omer-efendibio raspoložen za večeru. Ostali su

34 Drugi ovo mezarje pripisuju plemenu Beni Salim ili Selmeh, jošjednoj istaknutoj porodici hidžaskih beduina. U blizini Šuhada jeDžebel Varkan, jedna od džennetskih planina, poznata i kao Irku'l-Zebjet ili “Nit izvijene bujice”. Poslanik ga je nazvao Hamt (zapa-ra), kada je ovim krajem prolazio prema Bedru. On je i dolinu ime-novao Sajasaj (množina od sajsaj, umjereno stanje), proglašavajućije jednom od džennetskih dolina, u kojoj je 70 poslanika klanjaloprije njega, kojom je Musa/Mojsije sa 70.000 Izraelita prošao naputu prema Mekki, te kojom će, prije Dana velikog suda, Isa sinMerjemin, proći da bi obavio hadždž i umru. To su neke naznake izprošlosti i budućnosti slave ovog mjesta.

35 Indijci u Arabiji kopaju bunare iz istog razloga zbog kojega u svojojzemlji kopaju rezervoare – nam ke waste (zbog imena); tako ozna-

čavajući hvalevrijednu želju za posthumnom slavom, ali i znakovitmanjak pameti da tu slavu osiguraju. Zbog toga se događa da većsa drugom generacijom imena bunara i rezervoara padaju u zabo-rav ili bivaju zamijenjena novijim ili poznatijim.

36 Suvejka je poznata po događaju iz druge ili treće godine po hidžri,kada je ovdje Poslanik Muhammed na prepad napao i porazio EbuSufjana i njegovih 200 ljudi. Nevjernici su, bježeći glavom bez obzi-ra, svoje jahalice olakšavali bacajući sawik, jelo od zelenog žita(koje se prži, zgnječi, pomiješa sa hurmama i šećerom i jede naputovanjima, kada nije moguće kuhati). To je pravo značenje ovogpojma: M.C. de Perceval nudi drugo i potpuno nepoznato objašnje-nje. Naši popularni autori cijeli događaj pogrešno nazivaju “Ratomza vreće s jelom”.

21BEHAR 120


posjedali po tlu, dureći se, gunđajući i– budući da im je bilo dopušteno dapotroše moju zalihu Latakie – pušećisirijski duhan kao da su ožalošćeni.Takvo ponašanje i oponašanje zločestedjece često sam viđao kod svih isto-čnjaka/muškaraca. Dječak Muham-med u povjerenju mi je šapnuo dasada kamilare imamo u ruci – mislećipod tim da smo sada izvan domašajanjihovih saplemenika i rodbine, pri-padnika plemena Harb. Ubrzo je pro-našao razlog i priliku da se s njimazavadi te, zbog toga što mu na jednonjegovo pitanje nije odgovoreno u naj-kraćem mogućem vremenu – dakle,odmah – počeo ih je vrijeđati jezikomkoji je nagnao kamilareve ruke dapolete prema mačevima. Uprkos tome,zahvaljujući svome ozbiljno prijete-ćem ponašanju, mladosti i sviješću otome da sada može slobodno otići gdjei kada želi – nastavio je palacati svo-jim otrovnim jezikom, a Mensurovolice iskrivilo se u tako smiješno bije-

snu grimasu da mi je bilo isuvišezabavno da bih se umiješao. Na koncukamilar se udaljio, time nas najučin-kovite kažnjavajući zbog naše zabavenad njegovom nevoljom. Put je vodiouz stjenovito brdo i potom naniže ukamenitu dolinu. Inače klimajuće igegajuće kamile natjerane su u mnogouobičajeniji hod: posljedično, teturaju-ći padali smo makar jedanput nasvaku milju tu cijelu dugu noć. Uza-lud je sada bijesni Muhammed izpunih pluća zazivao i tražio pomoćkamilara: “Gdje su te buljine, volovinad volovima, ti prosjaci, ti otpadnici,ti stranci, ti sinovi bijega?37 Uvehle imruke! Oduzeli im se prsti! Muškarci salažnim brkovima, najniži Arapi kojisu ikada zakucali kočić za šator,šunjajuće mačke, koze Akfaša!38 Doi-sta, mučit ću ih uljem,39 rudokopi zlo-glasa! Hladna lica!”40 Beduinskobratstvo kamilara gledalo ga je podlo,povremeno mrmljajući: “Tako mi Alla-ha! Tako mi Allaha! Tako mi Allaha!

O dječače, išibat ćemo te kad te uhva-timo kao što se šibaju psi uhvaćeni upustinji!” Cijela naša skupina poziva-la ga je da se smiri i popusti, ali njego-va narav je potpuno nadvladala oprez,te se izražavao takvim klasičnim iidiomatskim hidžaskim da nisamimao srca prekidati ga. Nekoliko dananakon našeg dolaska u Medinu šejhHamid ga je ozbiljno upozorio da višenikada nogom ne stupi u one opasnekrajeve, jer Beni Harb hvale i slaveubistvo čovjeka koji se usudi nazvatiih i najumjerenijim “O magarče!” Utišini i miru grada dječak Mu ha -mmed, poput otriježnjenog čovjekaježeći se na vlastitu hrabrost u piću, suznemirenjem i strpljenjem je saslu-šao riječi svoga prijatelja. Jedinaneposredna posljedica njegovih uvre-da bila je da je moj ionako oštećenišagdaf postao gotovo krš i noć prove-dosmo sjedeći kao dvije ptice na jedi-noj sačuvanoj prečagi okvira košare.

Sunce je gotovo izašlo (25. jula)

37 Popularna ali ružna igra riječi. Harb, “rat”, “borba”, izbacivanjemslova H, postaje “bijeg”.

38 Stara arapska poslovica kaže: “Veći mudrac od koza Akfaša.” Teškoda je zamislivo išta uvredljvije.

39 Drugim riječima, Spalit ću ih (metaforički) kao što upaljen fitilj

proždire ulje – najidiomatskija hidžaska prijetnja.40 “Hladno lice” je budala. Arapi koriste izraz “hladno” na osobit način.

“Ne ka ti Allah zamrzne lice!”, to jest, neka ti na vidjelo izađe bijedai po treba. “Tako mi Allaha, hladan govor!” odnosno, glupa i uvredlji-va tirada.

prije nego sam se otresao letargičnih učinaka takve noći.Posvuda naokolo, oko mene, požurivali su svoje kamile itjerali ih u trk ne obraćajući pažnju na tvrdo tlo i oštrokamenje i niko nije progovarao ni riječ sa svojim susjedima.“Zar su razbojnici negdje blizu?” bilo je sasvim normalnopitanje. “Ne!” odgovorio je Muhammed, “oni idu za svojimočima,41 uskoro će vidjeti svoje kuće i domove!” Hitro smopromakli kroz Vadiu'l-Akik,42 o kojoj je rečeno,

“O moj prijatelju, Akik je to, pa zastani,Nastoj da te ljubav zbuni, makar, ako nisi zaista zaljub-

ljen,”43

i hiljade drugih jednako lijepih stvari koje su izrekliarapski pjesnici. Bila je suha kao “ljetna prašina”, a njeno“prekrasno drveće” više je nalikovalo na biljne mumije.Pola sata nakon napuštanja “blagoslovljene doline” stiglismo do golemog stepeništa grubo isklesanog u dugačakoj iširokoj prugi šljakastocrnog bazalta. Ovo se mjesto zovemudarradž ili stepenište preko zapadnog grebena takozva-ne Harresejn.44 To je sveta zemlja, jer je Poslanik o njoj lije-po govorio. Stigavši na vrh, pređosmo preko staze od crnelave, strmih obala sa obje strane, te nakon nekoliko minu-ta pred nama puče pogled na cijeli Sveti grad.45

Zaustavili smo naše životinje kao po zapovijesti. Sjaha-smo, oponašajući pobožne ljude iz davnina, posjedasmo,iznureni i gladni, da nahranimo oči pogledom na Sveti grad.

“O Allahu! Ovo je harem (harim, svetilište) TvogaPoslanika; učini ga za nas štitom od džehennemske vatre iutočištem od vječite kazne! O, otvori kapije Tvoje milosti iomogući nam da prođemo kroz njih u Zemlju radosti!” i “O

Allahu, blagoslovi Svoga posljednjeg Poslanika, Pečataposlanstva, blagoslovima brojnim kao zvijezde na nebesimai talasi mora i zrna pijeska u pustinji – blagoslovi ga, oGospodaru moći i veličanstva, dokle god kukuruzišta i pal-mici hrane ljude!”46 I ponovo, “Živi vječno, o odabraniPoslaniče! – živi u sjeni sreće u noćnim satima i kada dansvane, dok ptica Tamariska (grlica) žalobno guguće kaodijete bez svoje majke, dok zapadni vjetar nježno pušeponad brda Nedžda, a i dok munje jasno bljeskaju nebe-skim svodom nad Hidžazom!”

Isti poetični uzdasi čuli su se sa svih strana, dokazuju-ći koliko je doista dubok i maštom protkan jezik Arapa podutjecajem snažnog osjećaja ili vjerskog zanosa. Tek sada upotpunosti razumijem vrijednost i značaj riječi: “A kadanjegove (hodočasnikove) oči ugledaju drveta Medine, nekadigne glas i donese blagoslov (salavat) na Poslanika od naj-odabranijih blagoslova najbiranijim riječima.” Od svih lije-pih stvari koje se pred nama ukazaše, ništa nije uočljivije,nakon pustoši kroz koju smo prošli, od gradskih bašči ivoćnjaka. Nemoguće je prodrijeti i dočarati duh mojihsaputnika i doista vjerujem da je u tom trenutku moj zanosbio gotovo jednak njihovom. Ali, kada ponovo uzjahasmo,47

jedan od putnika mi se strogo obrati: crtao sam, ugrubo,obrise grada, postavljao pitanja o glavnim zgradama i,ustvari, prikupljao materijal za naredno poglavlje.

Te noći smo prevalili oko 22 milje u pravcu istok-sjeve-roistok. U Medinu smo stigli 25. jula, što znači da nam jeza putovanje od nešto malo više od 130 milja trebalo osamdana. Putnicima na (dvogrbim) kamilama za isto putova-nje trebalo bi četiri dana, a onima koji bi putovali drome-drima (jednogrbim kamilama) trebalo bi upola manje.48

22 BEHAR 120


41 Reći ćemo, oni će, ako je potrebno, upotrijebiti i iskoristiti najdražedijelove svojih tijela (oči) kako bi obavili dužnost najnižih dijelovatijela (to jest, nogu).

42 Pisci spominju dvije akike. Veća podrazumijeva cijelo mjesto Medi-na, koje se proteže od spomenutog Zapadnog grebena do mezarjaBekija. A ovdje se misli na malu, unutrašnjost fiumare, koja senalazi na putu prema Mekki, oko pet milja jugozapadno od Medi-ne, a njene vode se ulijevaju u hamranski vodotok. “Blagoslovlje-nom dolinom” se naziva jer je Poslanik, po uputi koju je preniomelek, ovdje klanjao i činio dovu.

43 Ezoteričko značenje ovog stiha je: "Čovječe! Ovo je dražesni dioBožijeg stvaranja, pa zastani i ovdje nauči da voliš savršenosti tvogUzvišenog Prijatelja."

44 El-Harretejn i el-Harratani, slučaj koji pokazuje kako se dvojina imnožina imenice u kolokvijalnom arapskom jeziku mogu upotreb-ljavati kao nominativ. Drugi od “Dva grebena” bit će spomenut iopisan u nastavku knjige.

45 Grad se najprije vidi sa vrha doline po imenu Nakb ili Šuab 'Ali, ublizini Vadiu'l-Akik, dugačkog, uskog prolaza, oko pet milja dalekood Medine. Ovdje je, prema nekim, bila džamija Zu'l-Hulejfa, gdjeje Poslanik obukao hodočasničku odjeću kada je obavljao hadždž.Poznata je i kao “Džamija drveta”, jer u blizini raste voćka podkojom je Poslanik dvaput sjedio. Ibn Džubejr smatra da je Harem

(Harim ili “sveto predgrađe Medine”) prostor omeđen trima tačka-ma: Zu'l-Hulejfa, brdo Uhud i džamija Kuba. I danas hodočasniciovdje oblače svoju hodočasničku odjeću.

46 Drugim riječima “u svim dobima i u svim narodima”. Arapi svijetdijele na dva velika dijela: prvi, oni, a drugi, adžemi, to jest, ne-Arapi. Ova podjela podsjeća na Hinduse i Mlenchhase, Jevreje i ne-Jevreje, Grke i barbare...

47 Ljudi iznimne snage vjerskog uvjerenja, osobito oni koji pripadajumalikijskoj pravnoj školi, u Medinu ulaze pješice, slijedeći 'Alijevprimjer, s poštovanjem, kao što hodočasnici ulaze u Mekku.

48 Barbosa je od Jambu'a do Medine putovao tri dana, D”Herbelotosam, a Ovington šest. Obično je potrebno između četiri i pet dana.Najznačajniji izvor svih pogrešaka domaćih geografa, koji su sebavili izračunavanjem udaljenosti u Arabiji, je njihovo neuzimanjeu obzir razlike između putovanja sporim kamiljim hodom i brzimtrkom dromedara. Slijedi sažet pregled naših postaja: 1. od Jam-bu'a, 18. jula, do Musahhale, SI. – 16 milja; 2. od Musahhale, 19.jula, do Bir Sa'ida, J i I – 34,64 milje; 3. od Bir Sa'ida, 20. jula, doHamre, SI – 14 milja; 4. od Hamre, 21. jula, do Bir Abbasa, I – 24milje; 5. od Bir Abbasa, 23. jula, do Suvejke, I – 22,68 milja; 6. odSuvejke, 24. jula, do Medine, S i I – 22 milje; ukupno u engleskimmiljama – 132.

23BEHAR 120


Tom II

Medinaq pPoglavlje XVI

Posjeta (zijaret) Poslanikovog mezara

Uzevši veliki abdest (okupavši se),očistivši zube štapićem od posebnogdrveta, obukavši bijelu odjeću, bojekoju je Poslanik naročito volio, bilismo konačno spremni krenuti u izvr-šenje naše svete obaveze. Kako mi jestopalo još uvijek predstavljalo izvorvelikog bola, šejh Hamid poslao je dami se dovede magarac. Doveli sujadnu životinju, zguljenih leđa, hromuu jednu nogu i bez jednog uha, s opre-mom koja joj nije odgovarala, sasamarom bez uzengija i sa povocem

umjesto uzde. Takvog kakav je, kakogod bilo, morao sam uzjahati i na nje -mu otići do Misri-kapije, na čuđenjeslučajnih prolaznika beduina, koji su,poput Indijaca, prezirali magarce.“Čast je za jahača jahati konja, mulu(jahati) sramota je, a magarca bruka”,kaže jedna njihova pjesma. Turskihodočasnici, međutim, koji se, izgleda,ponose i uživaju u ignoriranju sviharapskih predrasuda, ako su onemo-gućeni da hodaju, obično jašu magar-ca. Stoga su be du ini među sobomraspravljali i za ključili, dovoljno gla-sno da i ja čujem, da sam Osmanlijakoji, naravno, ne ra zumije arapski, tesu se, bez potrebe za bilo kakvimodgovorom, pitali: “Kakvim su ih pro-

kletstvom Allahovim pokorili jahačimagaraca?”

U međuvremenu, šejh Hamid mije držao predavanje o Džamiji. Mes-džidu'l-Nebevi ili Poslanikova džamijajedna je od Haramayna ili “dva sveti-lišta” islama i druga je od tri (nekidodaju i četvrto, Mesdžidu'l-Takva uKubi) najsvetija i najpoštovanija mje-sta u cijelom svijetu; druga dva suMesdžidu'l-Haram u Mekki (koje seizvorno vezuje za poslanika Ibrahima)i Mesdžidu'l-Aksa u Jeruzalemu (mje-sto koje se naročito vezuje za poslani-ka Sulejmana). Hadis ili tradicija,odnosno predaja koja se prenosi odPoslanika Muhammeda, kaže: “Jedann amaz u ovoj mojoj džamiji vredniji je

24 BEHAR 120


od hiljadu namaza obavljenih na dru-gim mjestima, osim u Mesdžidu'l-Ha -ram1”. Stoga je posjetiočeva obaveza,dokle god boravi u Medini, da upravou toj džamiji klanja pet puta dnevno,da dane provodi učeći Kur'an, a noći,ako je moguće, u bdijenju i obavljanjudo b rovoljnih namaza.

Posjeta Poslanikovoj džamiji i sve-tim mjestima u i oko nje tehničkimrječnikom naziva se zijaret ili pos -jeta.2 Suštinski, postoji razlika izme-đu ovog običaja i obreda hadždža ilihodočašća; hadždž je obaveza koja jenaložena kur'anskim ajetima i sva-kom muslimanu jedanput u životu,zijaret se smatra pohvaljenim djelom.Tavaf ili osobiti obilazak oko KućeAllahove u Mekki nikada se ne obav-lja oko Poslanikovog mezara; za zija-ret nije potrebno obući ihram ili hodo-časničku odjeću, Poslanikov mezar sene ljubi, ne dodiruje se rukom, niti seuza nj prislanjaju grudi, kao što se točini pri susretu sa Ka'abom; nije poh-valjeno ni potrljati lice prašinom izemljom sakupljenom oko mezara, aoni koji učine sedždu pred mezarom(ili, mezaru), kao što to čine nekeindijske neznalice, smatraju se veli-kim grješnicima. S druge strane, plju-nuti u bilo kojem dijelu Poslanikovedžamije ili se prema bilo kojem nje-nom dijelu odnositi sa prezirom sma-tra se činom bezvjerja.

Stoga su učeni i vjerski obrazovaniljudi ustanovili, kao što se može ipomisliti, tačno duhovno hijerarhijskomjesto i ugled Poslanikove džamije.Ali ljudi, osobito na Istoku, uvijek mo -raju ići u krajnosti. Ortodoksna, ma -likijska (pravna) škola drži da je zbogsvetosti i vjerskih benificija koje isho-

de iz mezara Poslanika Mu ha mmedaona časnija od Mekke. Neki tvrde daje Poslanik, više voleći mjesto koje muje pružilo utočište, blagoslovio ovajgrad na isti način na koji je Ibrahimblagoslovio Mekku. Štaviše, kako se upredaji spominje, zemlja je za tijelosvakog čovjeka uzeta sa mjesta nakoje će biti ukopan, i stoga uživa ča stosiguranja materijala za Poslanikovoovosvjetovno tijelo. Drugi, poputOmera nikada nisu bili do kraja sigur-ni koje mjesto (grad) da vole više.Vehabije odbacuju mogućnost Posla-nikovog zagovora na Dan velikogsuda, te mezar smatraju pukim mje-stom počivanja posmrtnih ostataka –nedostojnim spomena, te se znakovitogade i preziru idolopokloničko pošto-vanje koje neki glupi muslimani poka-zuju pre ma tom mjestu, pljačkajusvete gra đevine sa potpuno svetogrd-nim na siljem, te posjetiocima iz dale-kih ze malja zabranjuju da uopćestupe na tlo Medine.

Općim suglasjem u islamu priz-naje se prednost Bejtullaha (Kuće Bo -žije) u Mekki u odnosu na bilo kojidru gi dio Zemlje, a Medina časnijomod bilo kojeg drugog mjesta osim Me -kke, odnosno osim Bejtullaha, te, po s -lje dično, cijele Zemlje. Ovo juste mi li -eu mišljenje nije ni na koji način pove-zivo sa stanovnicima bilo kojeg od spo -me nutih mjesta, iako, zbog ovoga, Me - kanci pritvrđuju svoju nadmoć nadMe dinjanima, a Medinjani nad Meka -ncima.

Prolazeći blatnim ulicama – netomšto su pred sami akšam poprskane izalivene vodom – naglo izbismo predDžamiju. Poput onoga u Mekki, prilazje zakrčen i zapušen niskim građevi-

nama, nekim gotovo naslonjenim nasvete starine, drugim odijeljenim uliči-cama, naime jedva prolazima uporedi-vim sa uličicom oko bazilike Sv. Petrau Vatikanu. Nema pogleda premavanjskoj fasadi, niti je Poslanikovudža miju moguće sagledati u cjelini;pos ljedično, kao tek građevinu, nemo -gu će ju je sagledati u svoj njenoj ljepo-ti i dostojanstvu.

Ulazeći kroz Babu'r-Rahmet (Vra -ta milosti),3 malim koracima, bio samzapanjen dojmom nakinđurenosti ko -jim je odisalo mjesto koje se u islam-skom svijetu tako bezuvjetno poštuje.Nije, poput mekanskog Harema, veli-ko i jednostavno, izraz jedne uzvišeneideje: što sam je duže posmatrao, svemi je više ličila na muzej drugorazred -ne umjetnosti, staru prodavnicu za ni -mljivosti, punoj bezvrijednih i nedeko-rativnih “ukrasa” koji su doprinosiliukupnom dojmu sirotinjskog sjaja.

Poslanikova džamija je paralelo-gram dužine 420 i širine 340 stopa,pri čemu su duže strane gotovo ideal-no odgovarale pravcu sjever - jug. Kaošto je uobičajeno u islamu, to je djeli-mično ili potpuno nenatkriven pro-stor, sa golemom središnjom “prostori-jom”, zvano el-Sehn, el-Hoš, el-Hes vehili el-Remleh,4 okruženom trijemomsa brojnim nizovima stupova, poputkolonada italijanskih samostana.Arkade ili trijemi natkriveni su rav-nom oplatom, sa kupolom ponad uvidu male (španske) Media Naranja(pola naranče) i izdijeljeni na četiridijela uskim prolazima, tri ili četiristepenika ispod razine pločnika. Dužcijelog sjevernog zida proteže seMedžidi Rivak, nazvan po tada vlada-jućem sultanu.5 Zapadni zid zauzima

1 Muslimanski mudraci naivno podsjećaju svoje čitatelje da nipoštone smiju jednom klanjati u Poslanikovoj džamiji i zanemaritiostalih 999 namaza, jer ih taj jedan namaz ne oslobađa obaveze.“Vrijednost” namaza koja se ovdje spominje odnosi se prije svegana 1.000 blagoslova na čovjeka koji obavi namaz u ovoj džamiji.

2 Posjetitelj koji dolazi u posjetu svetilištu, u smislu čina vjerskogobreda, zove se zair, njegov vodič i uputitelj muzawwir, dok sehodočasnik u Mekki postaje hadžija. Imam Malik zabranjuje dase kaže: “Posjetio sam Poslanikov mezar”, nalažući ispravnije“Posjetio sam Poslanika”. Drugi, obrnuto, zabranjuju potonju for-mulaciju, proglašavajući Poslanika isuviše svetim i poštovanimda bi ga posjetili Amr i Zejd (obični ljudi).

3 Zijaret uglavnom počinje sa kapije Bab el-Salam. Na ovu drugukapiju ušli smo da bismo izbjegli sunce.

4 Hasveh je mjesto prekriveno šljunkom, a Ramlah pijeskom. Objeprekrivke jednako su zastupljene u cijeloj džamiji. El-Sahn jeopća riječ; el-Hoš se rijetko koristi i to najčešće za dvorišta kuća ukojima se stanuje.

5 Gradnju ovog riwaka započeo je prije pet ili šest godina sultanAbdu'l-Medžid. Cijeneći prema veličini stupova i drugim priprem-nim radovima, ovaj dio građevine će biti neuporedivo veći od osta-lih. Ali, ljudi u Medini su me uvjerili da neće skoro biti gotov – štoje proročanstvo koje potvrđuje trenutno stanje turske blagajne.

rivak kapije Rahmeh; istočni, kapijeNisa (Babu'n-Nisa), “ženskog ulaza”.6

Obuhvatajući cijelu dužinu južnogzida, te gotovo trostruko toliku dubinuprostora sa srazmjerno toliko više stu-pova u ostalim prolazima, nalazi sesredišnja kolonada zvana Revda (baš -ča),7 adytum u kojem se nalazi sve štoje u ovoj građevini sveto. Ova četiririvaka, s lukovima izvana, s unutra-šnje strane podupiru stupovi različi-tog oblika i materijala, od porfira domaltera. Južni, u kojem se nalazi Po s -la nikov mezar, popločan je lijepim ipažljivo biranim pločama bijelog mer-mera, tu i tamo pokrivenim grubomrogozinom, a ponad nje ćilimima, uga-ženim nogama brojnih posjetitelja.8

Ali, još nije bilo vrijeme teferrudžaili ibadeta. Šejh Hamid me gurkanjem

upozorio da se od zaira (posjetitelja)očekuju druge stvari. Poveo me doBabu's-Selama probijajući se krozskupine prosjaka i bez ustezanja meupitao imam li abdest.9 Potom, spu-štajući ruke malo ispod i slijeva odpojasa, s dlanom desne preko nadlani-ce lijeve ruke, u položaju u kojem seobavlja dio namaza, desnom nogompolahko krenusmo niz Muvedžihatu'l-Šerifeh ili “Časni prolaz”, koji vodi dužjužnog zida džamije. S moje desnestrane bio je šejh, koji je naglas učiosljedeću dovu, dajući mi znak da pona-vljam za njim. Prijevod je doslovan, jerse, doista radi o izričajima koje jenemoguće drukčije prevesti, a čitate-lje unaprijed molim za oprost zbogbarbarizma doslovnosti prijevoda: “Uime Allaha i u vjeri Allahovog Poslani-

ka! O Gospodaru, omogući mi dauđem na ulaz istine, omogući mi dakažem riječi istine, dopusti mi da sepribližim Tebi i učini me SultanomPobjedonosnim (nad svijetom, tijelomi šejtanom)!” Potom slijedi blagoslovna Poslanika, a zatim: “O Allahu!otvori mi vrata Tvoje milosti i omogu-ći mi da uđem kroz njih i zaštiti me odkamenovanog šejtana!”

Izgovarajući ove riječi, prošli smodvije trećine Muvedžihatu'l-Šerifeh. Snaše lijeve strane stajao je zid, otprili-ke visine prosječnog čovjeka, oslikanarabeskama i sa četvera mala vratakoja su vodila u Muvedžihat. U tomzidiću nalazi se nekoliko malih izdi-gnutih mjesta, niša zvana MihrabSulejmani,10 minber i Mihrabu'n-Ne -bevi.11 Dvije niše ukrašene su prelije-pim mozaicima, bogato izrađenim odraznobojnog mermera, a minber ozna-čavaju dva mala graciozna vitkastupa, elegantno ukrašena i sa zadiv-ljujuće lijepo i pažljivo uklesanim nat -pisima. Stigavši pred zapadna vrata umalom zidu, stupili smo u prostorzvani Revda proslavljen Poslanikovimriječima: “Između moga mezara i min-bera bašča je od džennetskih bašči.”12

Sa sjeverne i zapadne strane Revdanije odijeljena od ostatka trijema, sjužne strane nalazi se zid, a na istoč-noj strani omeđena je zapadnom stra-nom rešetkastog ručnog rada, izakojega se nalazi časni mezar.

U društvu moga muzawwira ušao

25BEHAR 120


6 Ova kapija (vrata) svoje osobito ime duguje blizini mezara časneFatime; žene koje posjećuju džamiju ulaze na njih, ali i kroz svaostala vrata.

7 Nazvana je tako zbog onoga što se u njoj nalazi: Revda (Revzah)ili “Poslanikova bašča”, čemu cijeli portiko duguje svoje časno ime.

8 Ove ćilime steru evnusi, koji svoju dužnost obavljaju uz malunadoknadu koju im daju hodočasnici, svakog jutra, neposrednonakon svitanja.

9 Jer, ko nema, abdest može uzeti na bunaru u sredini nenatkrive-nog dijela. Zairima se nalaže da zijaret obavljaju namirisani i unajboljoj odjeći, a samo hanefijska škola ovom prilikom muškar-cima dopušta odjeću od čiste svile.

10 Stranci ovo mjesto zovu Masalla Šafi'i ili “mjesto za namaz šafij-ske škole”. Poslao ju je iz Istanbula prije oko 100 godina sultanSulejman Zakonodavac. On je izgradio i minaret Sulejmanijja iovjekovječio svoje ime u Medini, kao i u Mekki, brojnim darovimaharemima.

11 Pretpostavlja se da je ovdje bilo jedno od omiljenih Poslanikovihmjesta za obavljanje namaza. Obično se zove Musalla Hanefi, jer

sada tu klanjaju sljedbenici ove pravne škole.12 Ova predaja, poput brojnih drugih, a odnosi se na vrijeme poslije

Poslanikovog preseljenja, različito se prenosi, a razlike su takveda se ja ne mogu načuditi kako cijeli “islam” ne slijedi vehabijskiprimjer i sve skupa ih ne prepusti zaboravu. Neki kažu izmeđumoje kuće (u džamiji) i moga mihraba (u Barru'l-Menekheh);drugi, između moje kuće i moga minbera; treća predaja, izmeđumoga mezara i moga minbera je bašča od bašči džennetskih, a mojminber je “izvor” ili “na jednom od džennetskih izvora”. Naimetara, prema nekim komentatorima, ukazuje osobito na izvor el-Kausar; slijedi da je Revda, poput Crnog kamena u Mekki, bonafide, komadić dženneta i na Danu velikog suda i tjelesno će se vra-titi na mjesto sa kojeg su došli. Kako god, muslimani vjeruju daje Revda jedno od najsvetijih mjesta. Niko osim Poslanika i njego-vog zeta 'Alija nikada u nju nije ušao bez abdesta, a da nije uči-nio smrtni grijeh. Osim toga, muslimani se osobito upozoravajuda ovdje nipošto ne lažu, niti se krivo zaklinju. Revda se morapoštovati i prema njoj se odnositi jednako kao prema unutrašnjo-sti Bejtullaha u Mekki.

sam u Revdu te me on, sa mukebberij-jom13 iza mene, okrenuo prema Me -kki; moje desno rame nalazilo senekih 20 stopa daleko i tačno nasu-prot desnog stupa Poslanikovog min-bera. Tu sam, nakon što smo klanjaliikindiju-namaz, obavio uobičajenadva rekata dobrovoljnog namaza učast Džamije,14 a potom proučio 109. i112. kur'ansku suru, Kul ja ejju he'l-Kafirun i el-Ihlas, koja se zove i KulHuv'Allah ili “Objava Jedinstva”. Onau prijevodu glasi: “Reci, On je jedanBog! Vječiti Bog! Rodio nije, niti jerođen! I Njemu nema ravnog (slič-nog)!” Nakon toga sam učinio je d nusedždu zahvalnosti,15 u znak zahval-nosti Allahu što je dijelom moje sudbi-ne učinio i posjetu ovom mjestu. Kakoje to bilo uobičajeno vrijeme di jeljenjamilodara i milostinje, doslovno nas jeopsjela skupina prosjaka, koji su natlo pred nama prostrli svoje mahrame,a na njih bacili po nekoliko bakrenja-ka kako bi podstakli našu darežlji-vost. Ne želeći da me oni ni na kojinačin ometaju, prije nego smo napu-stili Hamidovu kuću, razmijenio samdva dolara i sitninu dao mladomMuhammedu, koji je u zijaret krenuosa mnom, strogo mu zapovijedivši damu taj iznos ima potrajati sve dok neiziđemo iz Džamije. Moj odgovor pro-sjacima bio je njihovo upućivanje namoga pomoćnika jednostavnim izvrta-njem džepova, te, dok se on “borio” saprosjacima ja sam krenuo u moj prvicoup-d'oeil Revde.

“Bašča” je najsloženiji dio Džamije.Malo se o njoj i njenoj ljepoti i slavimo že reći tokom dana, kada je gotovoni šta ne razlikuje od rimskih crkavaili kapelica Vesminsterske opatije(We s tminster Abbey). To je prostordužine nekih 80 stopa, kitnjasto ukra-šen da, što je moguće više, podsjeća nabašču. Ćilimi su cvjetnog dezena a po -

d nožja stupova optočena su jarko zele-nom keramikom, ukrašenom, do visi-ne čovjeka, arabesknim formama upa-dljivo neprirodne vegetacije. Stupovisu dodatno dokićeni lijepim kristal-nim svijećnjacima, pretpostavljamengleski rad, koje je Džamiji poklonioegipatski Abbas-paša (iz Kaira). Jedi-na osobenost vrijedna divljenja u cije-lom ovom prizoru bila je svjetlost saprozora od bojenog stakla (poklonKaid-bega, mamelučkog sultana Egi -p ta), na južnom zidu. Njeno osobitoza leđe, ograda (priručje) mezara, di -van primjer filgranskog rada u zelenoji ulaštenoj mjesi, pozlaćenoj ili makaručinjenoj da izgleda zlatno, neupore-divo je slikovitije izbliza nego izdale-ka, odakle umnogome podsjeća naogroman ptičiji kafez.

Ali, noću, oči zaslijepljene svjetlo-šću uljanica (sultanov poklon), kojevise sa plafona, golemih voštanih svi-jeća te malih svjetiljki koje svoju svjet-lost razasipaju po skupinama vjerni-ka obučenih u najljepšu odjeću, sa naj-bogatijim i najuglednijim stanovnici-

ma grada koji su u svojim skupinamai kada se obavlja namaz, okruženjepostaje dopadljivo. Istina, prizorište jejoš uvijek potrebno posmatrati očimamuslimana, a prije nego što čovjekpostane istinski i duboko prožet du -hom Istoka, Revda je posljednje mje-sto koje će ga podsjećati upravo na onona što je graditelj najviše želio da pod-sjeća – bašču.

Tada sam sa profesionalno ozbilj-nim Hamidom ponovo zauzeo onaj po -lo žaj za namaz i vratio se natrag. Na -kon što smo prošli kroz još jedna malavrata u zidiću koji povezuje Muwaji-hah, nismo krenuli desno putem kojimbismo stigli do kapije Babu's-Selam,nego upravo suprotno, prema istočnomzidu Harema. Usput smo ponavljali:“Doista Allah i Njegovi meleki blagosi-ljaju Poslanika! O vi koji vjerujete, bla-gosiljajte ga i vi i pozdravljajte ga s(osobitom) počašću!”16 Potkraj ove dovestigli smo pred časni mezar, koji napo-se zahtijeva opis kako bi čitatelj mogaorazumjeti i shvatiti prirodu daljegpostupanja na ovom mjestu.

26 BEHAR 120


13 To je kameni sto na četiri stupa sa kojeg muballigh (ili službenik)uči ikamet, drugi poziv na namaz. Džamiji ga je poklonio Kaid-beg, mamelučki sultan Egipta.

14 Ovaj dvorekatni namaz se obično obavlja iz počasti prema džami-ji, a ovdje, kažu učeni, klanja se u ime Poslanikovog zagovora.Jedino pravedno bilo bi zaključiti da su muslimani učinili sve štoje u ljudskoj moći, ovdje kao i drugdje, da potvrde doktrinu vječi-te razlike između stvorenja i Stvoritelja. Mnogi sljedbenici mali-

kijske škole, međutim, obavljaju zijaret prije ovog namaza.15 Ova sedžda je jedno “padanje ničice” čelom dodirujući tlo. Obav-

lja se iz sjedećeg položaja, nakon zamolbe ili dove (dua) kojomokončava dvorekatni namaz. Neki 'Alimi, osobito sljedbenici šafij-ske škole, dopuštaju da se “sedžda zahvalnosti” učini prije nama-za ako posjetitelj ima neki osobit razlog za zahvalnost.

16 U muslimanskoj teologiji Allahov blagoslov (salat) podrazumijevamilost, melekanski blagoslov zauzimanje za oprost, a od ljudi –

Hudžera ili “Soba”, kako se ovomjesto zove zahvaljujući činjenici daje to bila soba Poslanikove časnesupruge Aiše, nepravilan je kvadratod otprilike 50 do 55 stopa u jugoistoč-nom uglu Džamije, sa svih stranaodvojen od džamijskih zidova prola-zom širine oko 26 stopa sa južne stra-ne, a 20 sa istočne. Razlog ove odvoje-nosti ranije smo pojasnili, a postoji iizričaj Allahovog Poslanika: “O Alla-hu, ne učini moj mezar predmetomidolopokloničkog obožavanja! Neka seAllahov gnjev sruči na ljude (narod)koji mezare svojih poslanika učinišepredmetom obožavanja!”17

Unutar prostorije su bila ili bi tre-bala biti tri mezara okrenuta premajugu, okružena kamenim zidom bezbilo kakvog otvora ili, kako neki kažu,drvenih oplata. O kakvom god materi-jalu da se radi, nalazi se sa unutarnjestrane iza zastora, unekoliko nalik naogromni krevet sa baldahinom.Izvanjska rešetka odvojena je od unu-tarnje tamnim uskim prolazom, kojiokružuje; načinjena je od čelika oboje-nog živozelenom bojom – u smislubašče. Ovdje su, pažljivo utisnuto uzelenilo i dvostruko sjajnije, pozlatomili uglačanom mjedi ispisano, elegant-nim sulus pismom, “posvjedočenje”vjere, potvrda Božijeg jedinstva i sli-čni vjerski iskazi.

S južne strane, zbog najveće poča-sti, rešetka je posrebrena, a u nju suutisnuta srebrena slova. Ova ograda,koja povezuje stupove i sprečava pri-stup, može se uporediti sa baldahi-nom rimskih crkava. Ima četveravrata: prema jugu su Babu'l-Muvedži-

heh, istočno su vrata časne Fatime,zapadno su Babu't-Tevbeh (Vratapokajanja), okrenuta prema Revdi ilibašči, a prema sjeveru Babu'š-Šami ili“Sirijska vrata”. Troja su uvijek zatvo-rena, a četvrta, vode u mračni uskiprolaz, u kojem se nalazi riznica i krozkoja službenici zaduženi za nju prola-ze; kroz njih ponekad “prolete” i evnu-si koji metu pod, pale svjetiljke i nosedarove, kada ih gurnu vjernici.

Na južnoj strani ograde nalaze setri prozora, otvori promjera pola čet-vorne stope, četiri do pet stopa iznadtla; kažu da su oni tri ili četiri lakta odPoslanikove glave. Pretpostavlja se daje najzapadniji od njih, tačno nasuprotPoslanikovog mezara, te se stoga inaziva Šubaku'l-Nebij ili “Poslanikovprozor”. Naredni, s desne strane kakostojite, je Ebu Bekrov, a najistočnijiOmerov.

Ponad Hudžere je Zelena kupola,nad kojom se, s vanjske strane, uzdiževeliki zlatni polumjesec. Mašta musli-mana okrunila je ovaj dragulj od gra-đevine stupom nebeskog svjetla, kojese vidi sa udaljenosti od tri dana puto-vanja i kojim se hodočasnici navodeprema Medini. Ali, avaj! niko osimsvetih ljudi, čija su materijalna osjeti-la izoštrena duhovnim uvidom, nemože vidjeti sjaj tog blještavog stupa.

Stigavši pred Šubaku'l-Nebij,Hamid je zauzeo svoje mjesto, otprili-ke nekih šest stopa od rešetke i nadostojanstvenoj udaljenosti od nje,licem okrenut18 prema haziretu ili pri-sustvu, s rukama podignutim kao udovi, tihim glasom proučio sljedeće,savjetujući mi, šapatom kao na pozor-

nici, da ponavljam za njim, sa straho-poštovanjem, strahom i ljubavlju:“Mir neka je na tebe, o Allahov Posla-niče i Milost Allahova i Njegovi blago-slovi! Mir neka je na tebe, o AllahovPoslaniče! Mir neka je na tebe, o Alla-hov Prijatelju! Mir neka je na tebe, onajbolje od svih Allahovih stvorenja!Mir neka je na tebe, o čisto stvorenjeAllahovo! Mir neka je na tebe, o prvimeđu poslanicima! Mir neka je natebe, o Pečatu poslanstva! Mir neka jena tebe, o Vladaru pobožnih! Mir nekaje na tebe, o Poslaniče Gospodara (tri)svijeta! Mir neka je na tebe i na tvojuČasnu porodicu i na tvoje časnesupruge! Mir neka je na tebe i na svetvoje Drugove! Mir neka je na tebe i nasve Allahove poslanike i na one kojimasi poslan da preneseš Allahovu riječ!Mir neka je na tebe i na sve pravovjer-ne vjernike! Mir neka je na tebe, odonosioče dobrih vijesti! Mir neka jena tebe, o donosioče opomene! Mirneka je na tebe, o svijetla svjetiljko!Mir neka je na tebe, o Poslaniče Milo-sti! Mir neka je na tebe, o Vladarutvoje vjere! Mir neka je na tebe, o oda-gnatelju tuge! Mir neka je na tebe! Ineka te Allah blagoslovi! I neka tiAllah nadoknadi za nas, O ti, AllahovPoslaniče! najodabranijim blagoslovi-ma sa kojima je On ikada blagoslovioposlanike! Allahov blagoslov tebi ono-liko puta koliko te puta spominjateljispomenu, a zaboravitelji te zaborave! Ineka te Allah blagoslovi među prvimai posljednjima, najboljim, najuzvišeni-jim i najpotpunijim blagoslovima koji-ma je ikada čovjek blagoslovljen; čak ikada izbjegnemo pogreške zahvaljuju-

27BEHAR 120


blagosiljanje. Čin blagosiljanja Poslanika ima osobito mjesto savjerskog stajališta. Navode se slučajevi u kojima su velike grešni-ke od džehennema spašavale veličanstvene prilike, personifikaci-je blagoslova koje su oni donosili i zazivali na Poslanika. Ova, naj-poetičnija ideja podsjeća na, čini mi se, stare Guebree, koji su pri-čali da čovjekova dobra djela dobivaju obličje prelijepe ženskeosobe, koja dočekuje dušu na putu prema Sudu. Isto tako, kadamusliman blagosilja Poslanika u Medini, njegovi grijesi se nepišu puna tri dana – omogućavajući mu dovoljno vremena zapokajanje. El-Melekejn, “dva meleka” ili Kirame'l-Katibin, “Časnipisari”, personifikacije su dobrog i lošeg načela ljudske prirode; zanjih se kaže da sjede na ramenima i da skrbe za spisak riječi idjela. Ovo podsjeća na najstarija vjerovanja. U Hermasu II. (zapo-vijest 6) kaže se da “svaki čovjek ima dva anđela, jednoga zadobro, a drugoga za grijeh”, koji se trude da osiguraju njegovu

vjernost – što je predrasuda utemeljena na dualizmu starih Per-zijanaca. Srednjovjekovna Europa, koja je toliko posudila od Isto-ka u vrijeme križarskih pohoda, degradirala je ove anđele u dobrei zle vile iz dječijih priča.

17 Ipak, Poslanik je podsticao svoje sljedbenike da posjećuju mezar-ja. Posjećujte mezarja; doista, podstaći će vas da razmišljate o svo-joj budućnosti! Te, Ko god petkom obiđe mezare svojih roditelja,bit će ubrojan među pobožne potomke, čak i ako je u ovome svije-tu, prije toga, bio grješan.

18 U islamu se tokom učenja spomenutog blagoslova obično licemokreće prema Mekki, a leđima mezaru, misli se usredsređuju naPoslanika, zamišljajući ga da stoji pred vama. El-Kirmani i drugipravnici skloniji su ovom načinu iskazivanja počasti, ali i to jeovih dana prilično opasno, a “čistunci” bi i za ovo dobili dobre bati-ne od evnuha.

28 BEHAR 120


ći tebi i kada progledamo nakon sljepi-la i kada iz neznanja budemo izvedenina Pravi put. Svjedočim da nemabožanstva osim Boga (Allaha) i svjeto-čim da si ti Njegov rob i Njegov Posla-nik i Njegov odani sluga i najbolji odsvih stvorenja. I svjedočim, o AllahovPoslaniče, da si ti prenio Poruku i dasi izvršio povjereno i podučio tvojojvjeri i otklonio tugu i obznanio Dokazei da si se svesrdno borio za svoga Go s -podara i obožavao svoga Gospodaradok nisi primio poziv za Vječnost (tojest, do časa preseljenja). A mi, tvojiprijatelji, o Allahov Poslaniče, dolazi-mo pred tebe, putnici iz dalekih zema-lja i krajeva, kroz opasnosti i teškoće, uvremenim mraka, u časovima dnev-nog svjetla, žudeći da ti odamo tvojepravo (to jest, da te slavimo blagoslovi-ma i posjetama) i da zaslužimo časttvoga zagovora, jer naši grijesi slomišenam leđa, a ti si zagovornik kod Iscje-litelja. Rekao je Allah, Uzvišeni: “Iakosu prema sebi zgriješili, tebi dolaze itebe mole da se zauzmeš za oprostnjima i Boga nalaze kao Prihvatiteljapokajanja, punog Samilosti.” O Alla-hov Poslaniče, zagovor! zagovor! zago-vor!19 O Allahu, blagoslovi Muha -mmeda i Muhammedovo potomstvo ipodari mu premoć i uzvišeni položaj,kao što si mu Ti obećao i skrušeno Temolimo da ovu posjetu privedemokraju. Nudim ti i povjeravam sa ovogamjesta, blizu tebe, O Božiji Pos laniče,moje vječno “posvjedočenje” (vjere) odovoga našeg dana, do Dana velikogsuda, da nema božanstva osi m Allahai da je naš gospodar Mu ha mmed Nje-gov rob i Njegov Poslanik. Amin! OGospodaru (tri) svijeta!”20

Nakon toga smo, obavivši zijaret21

za sebe, proučili Fatihu ili prvuKkur'an sku suru. “U ime Allaha,

Svemilos nog, Samilosnog! Hvala Alla-hu, Koji je (tri) svijeta stvorio. Milosti-vom, Samilosnom. Kralju Dana vjere.Tebe (Jedinog) obožavamo i Tebe (Jedi-nog) molimo za pomoć. Uputi nasputem pravim – putem onih premakojima je Tvoja lju bav prevelika, a neonih koje Ti mr ziš, niti onih koji suskrenuli. Amin! O Gospodaru meleka,džinna i ljudi!”

Nakon što smo u sebi proučili, di g -nutih ruku, kažiprsta desne ruke is p -ru ženog koliko god je to moguće, pre-vukli smo dlanove niz lica i podijelilimilodare, ključni dio obreda. Time ok -o nčava prvi dio obreda posjete Posla -ni kovom mezaru.

Hamid potom iskorači stopu i poudesno, ja sam slijedio njegov primjer,tako da smo se postavili tako nasuprotdrugog otvora u rešetki, zvanog EbuBe krov prozor. Tu smo se, najprije uči-nivši gestu prema mjestu za koje smopretpostavljali da je mezar, obratili sta-novniku, na sljedeći način: “Mir neka jena tebe, o Ebu Bekre, o ti isk re ni! Mirneka je na tebe, o halifo Allahovog Po -slanika nada svim ljudima (narodi-ma)! Mir neka je na tebe, o dru že iz pe -ći ne, prijatelju na putovanju (saputni-če)! Mir neka je na tebe, o ti zastavo iz -b jeglica i pomagatelja! Svje dočim da siuvi jek stajao čvrsto na Pravom putu, dasi bio ometatelj bezvjerja i dobročiniteljsvome narodu. Allah ti je zajamčio,preko Svoga Pos la nika, blagostanje!Mo limo Svemogućeg Boga da nasusmrti u tvome prijateljstvu i da nasproživi u društvu Njegovoga Poslanikai tvome, onako kako nas je udostojioovog zijareta.”

Nakon toga smo napravili jošjedan korak u desnu stranu i stojećinasuprot Omerovog prozora, najistoč-nijeg od tri, nakon geste rukama, ob -

ra tili smo se drugom halifi sljedećimriječima: “Mir neka je na tebe, o Ome -re! O ti pravedni! Ti, prvače pravovjer-nih! Mir neka je na tebe, koji si govorioistinu i koji si svoje riječi uskladio saKnjigom Jasnom! (Kur'anom). O ti,Faruk! (Odvojitelju). O ti, odani, kojisi se svezao uz Poslanika i uz prve vjer-nike i uz njih bio četrdeseti,22 i takopostao ispunjenje Poslanikove dove, ikoji si se svome Gospodaru vratio kaošehid ostavljajući za sobom svijet uhva li! Allah ti je zajamčio, preko Svo -ga Poslanika i njegovog halife i njego-vih sljedbenika, najbolje od dobra i ne -ka Allah bude tobom zadovoljan pot-punim zadovoljstvom!”

19 Lahko je zamisliti koliko vehabije, koji blasfemijom smatraju tvr-dnju da će bilo koji čovjek stajati između Stvoritelja i stvorenja naDanu velikog suda, ovo smatraju uvredljivim i bezbožnim.

20 Burckhardt spominje da je u njegovo vrijeme jedna od omiljenihdova bila. “Uništi naše neprijatelje i neka vatra džehennemskabude njihovo obitavalište!” Ja to nisam čuo na Poslanikovommezaru. Kako je spomenuti blagoslov podugačak, zairu je dopu-šteno skratiti ga, ali ne smije izostaviti. “Mir neka je na tebe, oAllahov Poslaniče” – jer to je suština obreda.

21 Iako sam zijaret obavljao za sebe, obećao sam mome starom šejhu

u Kairu da ću kraj Poslanikovog mezara proučiti jednu Fatihu i unjegovo ime; ako se zijaret obavlja za drugu osobu (uobičajenapraksa, poznato nam je, čak i u vrijeme Velida, halife iz Dama-ska), obavezni ste spomenuti ime onoga za kojega obavljate zija-ret, naprimjer: “Mir neka je na tebe, o Allahov Poslaniče, od toga-i-toga, sina toga-i-toga, koji moli za tvoj zagovor i preklinje zaoprost i milost.” Većina zaira uče Fatihe za sve svoje prijatelje irodbinu.

22 Kada je broj drugova dosegao brojku od 39, pridružio im se iOmer, koji je postao četrdeseti.

Šejh Hamid, nakon što je skinuojednog ili dvojicu prosjaka sa mojihramena, pustio me da priđem blizuprozorčiću, zvanom Poslanikov prozor,te da pogledam unutra. U ovoj situaci-ji moji su se postupci posmatrali sanajpodozrivijim očima. Perzijanci suponekad znali onečistiti dijelove unu-trašnjosti blizu Ebu Bekrovog i Ome-rovog mezara, ubacujući unutra neštošto je izvana izgledalo kao prelijep šalili mahrama, namijenjena kao darmezarima. Nakon kratkotrajnog nap -

re zanja oči ju vidio sam zastor23 ili ra -dije nešto obješeno, sa tri natpisa iz -duženim zla t nim slovima, kojima seči tatelj obavještavao da iza zastora le -že Allahov Pos lanik i prva dvojicahalifa.

Tačno mjesto Poslanikovog mezaradodatno je obilježeno dugačkim biser-nim tespihom i osobitim ukrasom, ču -ve nim Keukabu'l-Durri ili bisernimsazviježđem, okačenim na zastor u vi -si ni prsa.24 Taj je ukras opisivan kao“sja jna zvijezda među dijamantima i

bi serima”, namjerno ostavljena u mra -ku kako bi čovječije oko moglo uživati usjaju: prosti narod vjeruje da je to dra -gulj dragulja džennetskih. Međutim,nikada ga nisam vidio pobliže ili dovolj-no izbliza da bih ga mogao pravednoprocijeniti, a nisam imao na m je ru pla-titi ogromnu sumu za privilegiju ula-ska u prostor između dvije rešetke.25

Sve skupa, coup-d'oeil nije izgledaoisuviše sjajno danju. Noću, kada sulampe i svjetiljke, okačene u prolazima,bacale pomalo mutnog svjetla po mo -

29BEHAR 120


23 Burckhardt, uobičajenom tačnošću, tvrdi da se novi zastor šaljekada stari propadne ili kada novi sultan preuzme prijestolje, agriješe oni autori koji, poput Maundrella, tvrde da se zastor mije-nja svake godine. Karavan iz Damaska donosi, zajedno sa mah-milom ili kraljevskim grbom, kisvu (odjeću) za mezar, kada je topotrebno. Postavljaju je evnusi, koji u Hudžeru ulaze noću, na sje-verni ulaz, a ljudi pričaju da oni pokrivaju i štite oči od svjetla kojeizbija iz mezara kada se pokrivka skine. Kisva je načinjena odcrnog, purpurnog ili zelenog brokata, izvezenog bijelim ili srebre-nim slovima. Konad koji je u mome posjedu, dar Omer-efendije, jeprelijep primjerak svileno-pamučnog damaščanskog brokata, sabijelo izvezenim slovima – očigledno ručni rad, nipošto mašinski.Na njemu je ispisana formula “posvjedočenja”, kurzivnim, suluspismom, koje, prema većini kaligrafa, ima sedamdesetdvije vari-jacije. Nikada nisam vidio ništa elegantnije i ljepše. Stara kisva

obično se dijeli među službenicima džamije, a komadići se proda-ju i hodočasnicima; u nekim dalekim muslimanskim zemljamaposjednik takve relikvije smatra se svetim čovjekom. Kada bude-mo govorili o historiji džamije, reći ćemo i nekoliko riječi o kisvi.

24 Mjesto na kojem počiva Poslanikova glava, rekli su mi, obilježenoje Kur'anom koji visi sa zastora. Taj primjerak Kur'ana vjerova-tno je nasljednik relikvije koja je nekoć visila na istom mjestu,Osmanovog Kur'ana ispisanog kufi pismom, za kojega Bur-ckhardt pretpostavlja da je nestao u požarima koji su uništavalidžamiju.

25 Evnusi mezara imaju čast primati strance. U ovom prolazu nala-zi se i čuva riznica, naime Bejtu'l-Malu'l-Muslimin ili javna rizni-ca muslimana, koju halifa (odnosno, sultan) može koristiti popotrebi. Kažu da je basnoslovna, ali sumnjam.

zaičkom radu na mermernom po du, nablještave natpise i masivne vi se će stva-ri, prizor je bio neuporedivo doj mljiviji.

Nikada nisam vidio mezar, te gastoga moram opisati temeljem pret-hodnih opisa – što nipošto nije lahakzadatak. Većina historičara svoje opi -se završava opisom unutarnjih zidovaHudžere. El-Kašandi slaže se samojim perzijskim prijateljima, kojitvrde da je mezar mermerna ploča.Ibn Džubejr, koji je ovdje bio godine(A.H.) 580., prenosi da je sanduk u Po -s lanikovom mezaru načinjen od eba -no vine prekrivene sandalovinom ipre ko svega srebrenim pločama; smje -š ten je, kaže on, iza zastora i okruženče ličnim rešetkama. El-Samanhudi,na vodi Burckhardt, tvrdi da zastorpre kriva četvrtastu građevinu od cr -nog kamena, u kojoj se nalaze mezariAllahovog Poslanika i dvojice njegovihprvih nasljednika. Dodaje da su meza-ri duboke rupe, te da je sanduk u ko -jem je Poslanikovo tijelo presvučensre brom, a da se ponad svega nalazi

me rmerna ploča sa natpisom, “Bis mi -llah! Allahumma salli alayh! (U imeAllaha! Allahu, blagoslovi ga!)”26

Poslanikovo tijelo, treba imati naumu, leži ili bi trebalo ležati ispruže-no cijelom dužinom na desnoj strani, sdlanom desne ruke pod svojim desnimobrazom, licem prema Mekki, kako semuslimani uvijek ukopavaju, te takoglavom gotovo potpuno ka zapadu, anogama prema istoku. Blizu njeganalazi se Ebu Bekr, čije lice je u ravni-ni sa Poslanikovim ramenima,27 ikonačno, Omer je u istom odnosu pre -ma svome časnom prethodniku.

Mjesta za koja se pretpostavlja dazauzimaju, dakle, bila bi tako raspore-đena. Ali, muslimanski historičari sene slažu čak ni oko ove jednostavnestvari. Mnogi preferiraju ovaj raspo-red, u liniji, neki drugi – neki drugi, atreći raspored pod pravim uglom.

Narod a i učenjaci tvrde da uHudžeri postoji sačuvano mjesto zasamo još jedan mezar, rezerviran zaIsaa sina Merjeminog nakon njegovog

drugog dolaska. Historije islama punesu priča kojima se dokazuje da, iakosu brojni sveti ljudi, poput Osmana,halife, i Hasana, Imama, željeli bitiukopani tu, te iako je Aiša, kojoj je tasoba pripadala, spremno izlazila ususret njihovim željama, sin čovjekajoš uvijek nije zauzeo to mjesto.

Nakon Fatihe proučene na Ome-rom mezaru i kratkog pogleda uHudžeru šejh Hamid me poveo okojugoistočnog ugla “baldahina”.28

Okrećući se prema sjeveru, stadosmona mjestu koje se obično naziva Meh-bet Džebrail, “Mjesto silaska melekaDžebraila sa Objavom” ili, jednosta-vnije, Melaiki (meleki). To je prozor uistočnom zidu Džamije; okrenuli smose leđima njemu a licem premaHudžeri, te izgovorili sljedeću dovu:“Mir neka je na vas, o Allahovi meleki,mukarrabin (kerubimi) i musharrifin(serafimi), čisti, sveti, hvaljeni od sta-novnika Nebesa i onih koji žive naZemlji. O blagotvorni Gospodaru! OTi Koji dugo podnosiš! O Svemogući!

30 BEHAR 120


26 Burckhardt, međutim, griješi kada kaže:“Mezari su prekriveni dragocjenim stva-rima, te su u obliku odra (catafalque),poput Ibrahimovog u Velikoj džamiji uMekki”. Evnusi tvrde da nikada niko nijeprišao mezaru i da bi onaj ko bi se to iusudio zasigurno oslijepio od svjetla izmezara. Štaviše, svi medinski historičarinavode priče o vizijama Poslanika u koji-ma on zapovijeda da se njegov mezar oči-sti od prašine, u kojim slučajevima suneki iznimno pobožni i čisti ljudi “upu-šteni” kroz otvor na plafonu, konopcimaspušteni do mezara, sa uputstvom da gaobrišu svojom bradom.

27 Oko ovoga se autori ne slažu; Ibn Džubejr,naprimjer, kaže da je Ebu Bekrova glavanasuprot Poslanikovih nogu, a Omerovoli ce u ravni sa Ebu Bekrovim ramenima.

28 Neki muslimani završavaju svoj zijaretpred Poslanikovim mezarom; drugi,umjesto kretanja dalje, kao što sam jaučinio, vraćaju se do Poslanikovog prozo-ra, čine dove i traže oprost za svoje rodi-telje i sebe, te ispunjenje želja, zaključnosa dovama Svemogućem. Potom se vraća-ju u Revdu ili bašču, staju kraj stupa zva-nom Ebu Lubabeov i tu klanjaju dvarekata; zaključno sa dovom ili blagoslovi-ma na Poslanika, te tu ponavljaju sljede-će riječi: O Allahu, Ti si rekao, a Tvoje su

O Sažaljivi! O Svemilosni! Upotpuninaše svjetlo, oprosti naše grijehe iprihvati pokajanje za naše pogreške iučini da umremo među svetima! Mirneka je na vas, meleki Milostivoga,jednoga i na sve! I milost Božija i Nje-govi blagoslovi neka su na vas!”Nakon toga mi je pokazao mjesto uHudžeri na kojem će Sejjidina Isa bitiukopan,29 kraj Allahovog Poslanika.

Potom smo se okrenuli premazapadu, pravcu ili mjestu na kojem sesimetrija Hudžere prekida, i stigli smona šestu tačku zijareta, pred mezarčasne Fatime, djevice.30 Njen mezarnalazi se izvan ograde i zastora kojimje zakriven mezar njenog oca. Nalazise u istočnom dijelu Hudžere, maloprema zapadu, izvan okvira izvornogčetverougla, kako bi se time dočaraodojam da ovo mjesto ne predstavlja diograđevine. Mezar, kojega smo vidjelikroz kvadratni otvor, potpuno nalikprethodno opisanim, je dugačak odar,prekriven crnim pokrovom. Iako pos -toje mišljenja da je časna ukopana uz

svoga sina Imama Hasana na mezarjuBekija, ovo je mjesto koje pobožnimuslimani najčešće posjećuju kao njenmezar. Slijedi dova koja se uči krajmezara voljene Fatime: “Mir neka jena tebe, kćeri Allahovog Poslanika!Mir neka je na tebe, kćeri AllahovogPoslanika! Mir neka je na tebe, kćeriMustafina! Mir neka je na tebe, majkošerifa (Poslanikovih potomaka)! Mirneka je na tebe, o čista i čestita međuženama! Mir neka je na tebe, o jednaod onih pod ogrtačem (Ehlu'l-Kisa)!31

Mir neka je na tebe, o Zehra (Čista) iBetul (Djevice)!32 Mir neka je na tebe, okćeri Poslanikova! Mir neka je na tebe,o časna suprugo našeg go s podara 'Ali-ja Murteze! Mir neka je na tebe, omajko Hasana i Husejna, dva mjeseca,dva svjetla, dva bisera, dva prvakamladosti džennetske i hladovine za oči(to jest, radosti i dragosti očima) iskre-nih vjernika! Mir neka je na tebe i natvoga oca Mustafu i tvoga su pruga,našeg gospodara 'Alija! Allah nekaosvijetli njegovo lice i tvoje lice i lice

tvoga oca u džennetu i tvoja dva sina,dva Hasana! I milost Allahova i Njego-vi blagoslovi!”

Potom smo se na “najbezbolniji”na čin probili kroz skupine posjetitelji-ca i moliteljica, koje su svoje dove izamolbe upućivale preko časne Fati-me, predajući ih njoj na skrb, te,napredujući tek nekoliko koraka,okrenusmo se pre ma sjeveru i izgovo-rismo dovu u ča st Hamze i šehida kojileže ukopani u podnožju brda Uhud.Potom se za k re nusmo desno, premaistočnom zidu, učinismo dovu pred iza duše blagos lo v ljenih i ukopanih umezarju Bekija.33

Nakon toga okrenuli smo se premajužnom zidu Džamije, u pravcu Mekkei izgovorili sljedeću dovu: “O Allahu! OAllahu! O Allahu! O Samilosni! ODobrohotni! O Uzvratitelju (dobra izla)! O Vladaru! O Gospodaru! O Po -čelu i Vrelu svega dobrog! O Sveznaj-ući! O Ti Koji ispunjavaš želje koje Ti seupućuju i Koji pomažeš kada se od Tebepomoć traži, primi ovu našu posjetu i

31BEHAR 120


riječi istina, “Reci, o Gospodaru, oprosti i smiluj se; jer Ti si najmilostiviji Milosnik”, (sura23) O Bože, odista smo čuli Tvoje riječi i molimo Te za zagovor Tvoga Poslanika za naše gri-jehe, kajemo se zbog svojih pogrešaka i priznajemo svoje mahane i prestupe! O Allahu, smi-luj nam se i ugledom Tvoga Poslanika uzvisi naš položaj (u nebeskom kraljevstvu)! O Alla-hu, oprosti na š oj braći koji su nam prethodili u vjeri! Potom zair moli za sebe, svoje rodite-lje i za one koje vo li. Treba reći: “Neka te Allah obaspe obiljem milosti, o Allahov Poslani-če”, sedamdeset puta, na kon čega će melek odgovoriti: “Neka te Allah blagoslovi, o ti kojiblagosiljaš.” Potom treba sje sti pred minber i zamisliti Poslanika okruženog izbjeglicama ipomagateljima. Neki spuš taju desnu ruku na minber, kao što je to Poslanik običavao čini-ti. Zair se potom vraća do “Ebu Lubabeovog stupa” i iskazuje kajanje za svoje grijehe. Nada-lje, stane i oba vi namaz kraj “'Alijevog stupa”. I, konačno, vraća se do Ustuvenetu'l-Ashab,“stupa Drugo va”, četvrtog s desne strane od minbera, a trećeg slijeva od Hudžere; tu kla-nja, čini dove i razmišlja i traži Allahov blagoslov na Poslanika. Nakon toga kreće u obila-zak ostalih svetih mjesta.

29 Gotovo da nije potrebno spominjati da svi muslimani poriču i odbijaju Kristovu osobnupatnju i muku, pripisujući to krivovjerju kršćanskih doceta. Također, vjeruju da će se“drugi dolazak” dogoditi tjelesno, kao prethodnik Muhammedu, koji će se pojaviti kratkoprije Dana velikog suda. Bartema prenosi priču o Spasiteljevom budućem mezaru.

30 Ovaj epitet ćemo objasniti naknadno. Čitatelj treba znati da je ovaj dio harema nekoć biokuća 'Alija i Fatime; od Hudžere – Aišine sobe – odvojena je samo tankim zidom od ciga-la, sa prozorom, koji se nikada nije zatvarao. Omar bin Abdu'l-Aziz je uklopio u džamiju,na zapovijest Velida, A.H. 90.

31 “Ljudi pod ogrtačem”, nazvani tako jer je jednom prilikom Poslanik ogrnuo istim ogrta-čem sebe, svoju kćer, svoga zeta i dva njihova sina, tako ih dostojanstvom i ugledom izdva-jajući od ostalih muslimana.

32 Burckhardt Zahra prevodi kao svijetla časna Fatima, što je, vjerujem, doslovan prijevodepiteta. Ovako upotrijebljen, međutim, označava virginem nescientem stanje čistote ukojem je živjela Poslanikova kćerka. Iz istog razloga zovu je još i el-Betul, Djevica.

33 Dove koje se ovdje čine čine se osobito zbog i u čast Abbasa, Hasana, 'Alija zvanog Zejnu'l-Abi -din, Osmana, časne Halime, šehida i “majki muslimana”, to jest Poslanikovih supruga, uko pa -n ih u ovom svetom mezarju. Kada budem pisao o posjeti ovom mezarju, donijet ću ih u cjelini.

sačuvaj nas od opasnoti i nevolja i ola-kšaj naše poslove i proširi naša pr sa(obraduj naša srca) i primi naše sedž dei uzvrati nam u skladu s našim dobrimdjelima i ne okreni protiv nas naša lošadjela i ne uzveličaj nad na ma one kojise Tebe ne boje i one koji za nas samilo-sti nemaju i namijeni si gu r nost i zdrav-lje nama i svim Tvojim ro bovima, ha -džijama (hodočasnicima) i gazijama(ratnicima) i zairima (po s je titeljimame zara) i svim muslimanima ukućani-ma i putnicima kopnom i mo rem iopro sti sljedbenicima vjere na šeg gos -po dara Muhammeda, jednom i svima!”Odatle smo se okrenuli prema “Posla-nikovom prozoru”, prema kojemu smoizgovorili sljedeći stih i do vu: “O Musta-fa! Doista stojim pred tvojim vratima,čovjek, slab i uplašen zbog svojih grije-ha: ako mi ti ne pomogneš, o AllahovPoslaniče, umrijet ću (grješan) u svijetuovome nema ni ko darežljiviji od tebe!”“Uistinu, Allah i Njegovi meleki blago-siljaju Po slanika! O vi koji vjerujete,blagosi lja jte ga i vi i budite mu pokor-ni! O Alla hu, doista preklinjem za Tvojop rost i molim za Tvoju pomoć naovome svijetu i na budućem! O Allahu!O Alla hu, ne dopusti da napustimo ovosve to mjesto s našim grijesima a da ihTi ne oprostiš i sa našim žalostima a danam Ti ne osiguraš utjehu i sa na šimstrahovima, o Allahu, a da ih Ti neotkloniš. I blagoslovi i selami neka suna tebe, o prvače svih poslanika i vje -rovjesnika, poslanom (da prenese Ri -ječ) i hvala Allahu, Gospodaru (triju)svjetova!”

Okrenuli smo se od Hudžere te,na kon darovanja krotkog ali nevjero-vatno dosadnog prosjaka Indijca, kojise po svaku cijenu trudio zadiviti mesvojim učenjem sure Ja Sin, okrenulismo se prema jugu, te vodeći računada naša leđa nipošto ne budu u prav-cu Poslanikovog lica, stali smo nasu-prot mihraba zvanog Osmanov mi h -rab. Tu je Hamid proučio još jednudovu. “O Allahu! O Allahu! O Allahu!O Zaštitniče uplašenih i Braniteljuonih koji se samo na Tebe oslanjaju iUtješitelju slabih, siromašnih i uskra-ćenih! Primi nas i prihvati, o Svemilo-sni! I oprosti nam, o Oprostitelju! I

primi naše pokajanje, o Samilosni! Ismiluj nam se, o Milostivi! – jer uisti-nu niko, osim Tebe, ne oprašta grijehe!Uistinu, Ti si Jedini, Koji zna skrive-no i nevidljivo i najskrivenije čovjekovepre stupe: zakrij, onda, naše grijehe ioprosti nam naše pogreške i proširi na -ša prsa i neka naše posljednje riječi uuzvi šenom trenutku povratka Tebibudu: “Ne ma božanstva osim Allaha,a naš gos podar Muhammed, Allahovje Po s lanik!” O Allahu! Učini da živi-mo u skladu sa Tvojim Rriječima, o TiDa va telju života; i učini da umremo uTvojoj vjeri, o Ti Gospodaru smrti! Inaj bolji od blagoslova i najpotpunijiod selama neka su na jedinog gos po -da ra zagovora, našeg gospodara Mu -ha mmeda i njegovu Časnu porodicu iPo tomstvo i njegove Drugove, jednog ina sve!”

Konačno, okrenusmo se prema Ba -š či, i klanjasmo dva rekata namaza,za vršavajući, kao što smo i počeli, veli-čanjem i ibadetom Stvoritelju. Nakraju obreda džamijske age ili evnusi,ljudi koji se poštuju zbog njihove služ-be, okupljeni u Revdi čestitaše mi naobavljenom zijaretu (zijaretek muba-rek) – “Blagoslovljen neka ti je posjet”– i zatražiše naknadu. Potom dođesakki ili džamijski vodonoša sa Zem-zemom, nudeći nam tanjiriće napu -nje ne vodom sa Svetog izvora. Na kra -ju svega, opsjedoše nas prosjaci.

Neki su bili blagi i pitomi, slikovi-ti, sjedili su na zemlji, zagledani u svo -je rupčiće i mahrame, utonuli u raz-mišljanje; drugi, ljuti i napasni prosja-ci koji su proklinjali ako im se ne biukazala dostatna “pažnja” i ako ne bibili zadovoljni; a ostali, glasni i mrzo-voljni, osobito njihovo žensko krilo ublizini mezara časne Fatime, koji (ikoje) su se dohvatale skuta moje odje-će, prisiljavajući me, ne da udijelimmilostinju, nego da se otkupim, naimeda platim ucjenu da bi me pustili.Osim spomenutih, bili su tu i lijepiprosjaci, koji su podizali svoju desnuruku očekujući milodar na račun svojeljepote, ružni prosjaci, mršave bitangekoje su smatrale da na račun svoje du -ge kose, nečistoće i iscrpljenog izgledaimaju pravo na milostinju, i konačno,slijepci, mentalno uskraćeni i bolesni,koji su, kao “sinovi Svetog grada”, odvje rnika očekivali ono što sami sebini su mogli priskrbiti. Kako su me mo -ji saputnici, znakovito protiv moje vo -lje, prisilili da budem čovjek od ugle-da, imao sam obavezu taj “ugled” i pla-titi, a moj djelitelj milostinje u skupo-cjenom ogrtaču, kao i obično, bio jesretan i zadovoljan, ponosno i izdašnodi jeleći ono što sam mu stavio na ra s -po laganje. Zahvaljujući njemu, ovame je prva posjeta koštala dvostrukovi še nego što sam imao namjeru i mo -gao sebi priuštiti – četiri dolara – goto-

32 BEHAR 120


vo cijelu srebrenu funtu, te poslije to -ga, posljedično, nikada nisam mogaose bi dopustiti da podijelim ni pola odtoga iznosa.34

Obavivši sve obaveze i dužnosti do -brog zaira, šejh Hamid mi je dopustioda prošetam naokolo i da pogledamsve što se imalo vidjeti. Našu smo op -hodnju počeli kod Babu's-Selam(Babu's-Selam, nekoć poznata kaoBabu'l-Atakeh), “Vrata (kapija) spasa(izbavljenja)”, jugozapadnog ulaza uDžamiju u jednom od dugačkih dža-mijskih zidova. To je jedan lijepi lukzgodno i pažljivo obrađen mermerom iza s takljenim (glaziranim) pločicama;brojni pozlaćeni natpisi sa strana dajumu, osobito noću, dojam znakovitogblještavila i bogatstva. Teške rešetkeko je se spuštaju pred vratima načinje-ne su od drveta, ojačanog mjedenimplo čama pričvršćenim ekserima odistog materijala. Pred tim vratimanalazi se sebilj ili javna česma, gdjeoni koji nisu bili u mogućnosti kupitivo du stoje u dugačkom redu dok ih jedžamijski sakki (sakka) posluživao izgolemog zemljanog vrča, kako bi uzeliabdest i napili se vode besplatno. Ov -dje se okuplja glavnina prosjačkih“sna ga”, sjedeći na izvanjskim stepe-nicama i pred samim ulazom u Dža-miju, uz koje i kroz koji posjetiteljiDžamije moraju proći.

Otprilike na sredini zapadnog zidanalazi se Babu'r-Rahmeh, “Vrata (ka -pi ja) milosti”, kroz koja se pronosemrtvi hodočasnici i stanovnici gradada bi im se klanjala dženaza-namaz.Nema niičega istaknutog u njihovomizgledu što bi zasluživalo naročitupažnju i za se ban opis; potpuno sličnasvim ostalim vratima sa velikim krili-ma, opkovanim čelikom, izvanjskimstepenicama i nekoliko natpisa skori-jeg datuma.

Babu'l-Medžidi ili “Vrata (kapija)su ltana Abdu'l-Medžida” nalaze se u

sredini zapadnog zida; poput svogaprolaza, nedovršena su, ali njihov sa -da šnji izgled obećava da će sjajemzasjeniti Babu's-Selam.

Babu'n-Nisa ili “Ženska vrata (ka -pija)”, na istočnom zidu nasuprotBabu'r-Rahmeha, sa kojima su pove-zana sa Faršu'l-Hadžer, širokomkamenom stazom, dvije ili tri stopeispod razine prolaza i malo izdignu-tom iz nad sahna ili nenatkrivenogdijela unutrašnjosti Džamije. I kona-čno, na južnom dijelu istog istočnogzida nalaze se Babu Džebrail, “Vrata(kapija) meleka Džebraila”.35 Svimovim vratima pristupa se kratkimizvanjskim ste penicama sa ulica, kaotemelja Ha re ma, koji su, za razliku odMekke, nešto viši od temelja okolnihgrađevina. Evnusi-poslužitelji svavrata zatvaraju neposredno nakonjacije-namaza, osim tokom blagoslov-ljenog mjeseca ramazana i u vrijemehadždža, ka da im pobožni posjetiteljiplaćaju znakovite iznose da bi u Dža-miji proveli noć u namazu i promišlja-nju.

Minareta ima pet, ali jedan, Šakej-lijeh, na sjeverozapadnom uglu Dža -mije, je srušen, te je u toku njegovaponovna izgradnja. Minaret Babu's-Selam stoji uz istoimena vrata (ka -piju): to je visoka, lijepa kula, nat -krivena golemom loptom ili čunjem odpozlaćene ili uglačane mjedi. MinaretBabu'r-Rahmeh, otprilike na srediniza padnog zida, jednostavnije je izradei forme od ostalih: ima dvije “galerije”,sa cilindričnim gornjim dijelom, anatkrivena je koničnim gasilom zasvi jeće – krovom tako uobičajenim uTu rskoj i Egiptu. Na sjeveroistočnomuglu Džamije nalazi se Sulejmanovminaret, nazvan po svome darovateljusultanu Sulejmanu Zakonodavcu. Toje lijepo i čvrsto građena i uglavnomkamena kula, podijeljena na tri di jela:dva donja su višeugaona, a naj go rnjicilindričan, i svaki se završava plat-formom sa ograđenom galerijom podi-gnutom s namjerom zaštite onih ko jise gore ispenju.

Konačno, na jugoistočnom ugluDža mije, pretpostavlja se na mjestu sa

33BEHAR 120


34 Kao što bi se moglo i očekivati, što čovjek više daje, njegov se oso-bni ugled procjenjuje višim. Neki Indijci potroše i do 500 dolarasamo tokom prve posjete. Drugi priređuju “mevlude”, to jest častesve siromahe u i oko džamije rižom, mesom i sličnim jelima, doktreći kupuju rijetke i skupe darove službenicima džamije. Takvadarežljivost, međutim, u posljednje vrijeme obezvređenja svegaznakovito je urijedila.

35 Većina ovih ulaza imenovana je i reimenovana. Babu Džebrail,naprimjer, koji svoje sadašnje ime duguje općem vjerovanju da jemelek upravo kroz ta vrata prolazio, poznatija su pod nazivomBabu'l-Džebr, “Vrata za popravke” (prekinute sreće u ljubavi ilibraku). Ova vrata ne smiju se pomiješati sa Mehbet Džebrail iliprozorom u njihovoj neposrednoj blizini na istom istočnom zidu,na koji se melek spuštao snoseći vahj ili Objavu.

kojeg je Bilal, Poslanikov mujezin, mu -slimane pozivao na namaz,36 uzdiže seminaret Rejsijja, nazvan tako jer “pri-pada” ruasau ili prvacima mu'ezzina.Poput Sulejmanovog minareta, sastojise od tri dijela: prvi i drugi su višeugao-ni, a treći, cilindrični, ukrašen je poputdonja dva ograđenom galerijom. Obapotonja spomenuta minareta završava-ju ovalima od čvrstog ma te rijala, sakojih štrče brojni drveni trougli. Sa njihi sa galerija u dane osobitih svečanostii proslava, poput do laska karavana izDamaska, vise uljanice – pokušajosvjetljenja, koje su, po mom racionali-stičkom razmišljanju i zaključku, poče-lo i porijeklo uvjerenja Medinjana uvezi sa stupom svjetlosti kojim je okru-njen Poslanikov mezar. Što se tiče obli-ka ili veličine ova četiri minareta,nema nikakve uniformnosti i na prvipogled, uprkos lje poti i veličanstveno-sti, čine se po ma lo bizarnim i neumje-snim. Ali, na kon nekoliko dana prove-denih u Medini primijetio sam da sumi se oči navi k le na njihov izgled i mje-sto, te nisam imao nikakvih problemadoista iskreno se diviti njihovim masi-vnim di me n zijama i proporcijama iuzvišenim fo r mama, svakoga na po se isvih zajed no.

Svejednako nepravilni su i rivaci ilinatkrivene terase, koje okružujunenatkriveni dio unutrašnjosti Posla-nikove džamije. Duž sjevernog zidastajat će, kad se završi, lijepa kolona-da, niz stupova od granita, popločanimmermerom. Istočni rivak ima tri redastupova, zapadni četiri, a južni, podkojim se nalazi i mezar, normalno iočekivano, dublji je od ostala tri. Ovioslonci građevine načinjeni su od raz-ličitog materijala: neki su od finog me -r mera, drugi od grubog i jednostavnogkamena, omalterisani ili popločani, teiscrtani najjednostavnijim bojenimarabeskama – cinober crvenom i crn -om u nepravilnim “zakrpama” i li ni ja -ma nejednake debljine. Oni se, šta više,razlikuju i veličinom, južnu ko lonadučine stupovi očevidno veći od svih osta-

lih u drugim dijelovima Dža mi je.Te ško je pronaći makar dva saistim ili ma kar sličnim kapiteli-ma; mnogi ne maju podnožja, aneki su is k lesani i iz rađeni sa pot-punim ma nj kom ili nepostojanjembilo ka kvog os je ćaja za lijepo.Svoje divljenje mina re tima nikakonisam mogao prenijeti na stupove– u njihovom “arhitektons kombezakonju” nema ništa vrijednodi vljenja.

Od svih spomenutih stupovatri imaju svoje posebno mjesto uhistoriji islama, zbog čega imaju ivlastita imena koja su ispisana nanjima, a pet drugih uživaju častposjedovanja zasebnog naziva.Prvi se zove el-Mukhallak, jer je,u nekim prilikama onečišćen,čišćen i “pomazan” mirisom zva-nim khaluk. Nalazi se blizu Posla-nikovog mihraba (Mihrabu'l-Nebevi), s desne strane mjesta nakoje staje imam; označava mjestoodakle je, prije izuma minbera,Poslanik, naslanjajući se na Ustu-venetu'l-Hannaneh – Uplakanistup ili Stup plača37 – običavaogovoriti hutbu ili obraćanje vjerni-cima petkom.

Drugi je, ustvari, treći od min-bera i treći od Hudžere. Zove seAišin stup, te svejednako Ustuve-netu'l-Kureh, Stup žrijeba, jer jePoslanik, prema svjedočenjujedne od njegovih supruga, upravoAiše, rekao da, kad bi ljudi znalivrijednost ovog mjesta, žrijebombi izvlačili red da klanjaju tu: unekim knjigama ovaj stup spomi-nje se i kao muhadžirski, “izbjegli-čki” stup, a drugi ga spominju ikao el-Mukhallak, to jest namiri-sani.

Dvadeset lakata od Aišinogstupa, a drugi od Hudžere i četvrti odminbera, je Stup pokajanja ili EbuLubabeov stup. Ime je dobio pod slje-dećim okolnostima. Ebu Lubabe je biostanovnik Medine, jedan od pomaga-

telja i Poslanikov drug, kažu da jeprije prihvatanja islama bio Jevrej, apre ma drugima pripadnik familijeBeni Amr bin Auf plemena Aus. Nje-govi srodnici ili saveznici Benu Kurej-

34 BEHAR 120


36 Bilal, mujezin, stajao je, kažu muslimanski historičari, na dijeludžamijskog krova, naime na zidu. Minaret je, kao što ćemo obja-sniti u narednom poglavlju, izum skorijeg datuma.

37 Priča o “Uplakanom stupu” je čuvena. Neki prepostavljaju da jetaj stup ukopan ispod minbera; drugi – njih nekolicina – tvrde daje ugrađen u minber.

35BEHAR 120


zeh, u vrijeme predaje Poslaniku,uplašeni muškarci, uznemirenežene i djeca, bacajući se i plačućioko i po njegovim nogama, zamoli-li su ga da ode Poslaniku i da gazamoli, odnosno da se zauzme zanjih. Ebu Lubabe je obećao da ćeto učiniti: u isto vrijeme, prevukaoje rukom preko svoga grla, gestomgovoreći: “Branite se do poslje-dnjeg, jer ako se predate, unapri-jed ste osuđeni.” Nakon što sepokajao zbog svojih riječi i djela,golemim i debelim lancem svezaose za palmino stablo na mjestukojega sada stoji stup, zavjetujućise da će tu ostati svezan dok Allahi Njegov Poslanik ne prihvate nje-govo kajanje i izvinjenje – što senije dogodilo do desetog dana nje-govog samoodabranog zatočeni-štva, kada je izgubio glas i gotovooslijepio.

Manje slavan stup je Ustuvene-tu's-Sarir ili “Stup poljskog kreve-ta”, na mjestu gdje je Poslanikvolio sjediti na svome jednostav-nom i skromnom ležaju od palmi-nih štapova i razmišljati. Ustuve-nut-i 'Ali označava mjesto gdje ječetvrti halifa i prvi Imam običavaoklanjati i provoditi no ći budan uzsvoga punca Allahovog Poslanika.Ustuvenetu'l-Vufud, kao što muime kaže, označava mjesto nakojem je Poslanik običavao primatiizaslanike, vjesnike i emisare izudaljenih mjesta. Ustuvenetu't-Tehedždžud sada stoji na mjestuna kojem je Pos la nik, sjedeći nasvojoj hasuri, provodio noći unamazu. I ko načno Me kam-i Dže-brail, za čije drugo ime, Mi rbaa tu'l-Bair ili “Stup tovarnih životinja”,nisam mogao pronaći odgovarajućeobjašnjenje.Četiri rivaka ili trijema medinske

džamije otvoreni su prema nenat kri ve - nom unutarnjem prostoru, koji je u ob -liku paralelograma (pravougaonika).

Jedini uočljiv i istaknut objekat unjemu je kvadratna drvena ogradaunutar koje se nalazi komad pristojnozalivene zemlje, zvani Bašča časneFatime.38 Sada u njoj raste desetak

palmi, a u Ibn Džubejrovo vrijemebilo ih je 15. Voće sa ovih stabalaevnusi šalju kao dar sultanu i islam-skim velikanima; ovo voće, kao ipalme na kojima raste, obični narodznakovito cijeni, ali ulema nemanikakvo mišljenje o njegovom znača-ju. Među palmama je i poštovani icijenjeni ostatak sidre ili lotosovogcvijeta (stabla), čiji se rod prodaje ponezamislivo visokim cijenama. Krozogradu se prolazi malim vratima najugoistočnoj strani, blizu zida i unu-tar palmika se često ili gotovo stalnomože vidjeti jedan evnuh: za palmikje zadužen mudir ili glavni rizničar.Takve bašče nisu neuobičajene umnogim džamijama, kao što se put-nik koji proputuje kroz Kairo i sammože uvjeriti. One predstavljaju lije-pu i odgovarajuću, čak poželjnu oso-benost u građevinama podignutim usvrhu obožavanja Jedinog Boga, Kojije zastro Zemlju cvijetnim ćilimima iučinio da iz mrtvog tla iznikne drvećekoje sjenu baca. Predajama koje seprenose od Poslanika odobrava se iba-det u baščama i voćnjacima.

Na jugoistočnom uglu ovog ograđe-nog prostora, pod drvenim krovom po -duprtim stupovima od istog materija-la, stoji Zemzem, naime Biru'n-Nebijili “Poslanikov bunar”. Moj prethodniktvrdi da slani ukus vode iz ovog buna-ra stoji na putu svetoj reputaciji. Ipak,upućeniji i učeniji ljudi rekli su mi daje voda iz ovog bunara “lagahna” (zdra-va, dobra) voda kao i sva ostala uMedini – činjenica koja se pripisujenjegovoj pretpostavljenoj po d zemnojvezi sa Svetim vrelom Zemzem uMekki. Ostali, opet, vjeruju da se ovajbunar puni vodom koja izvire (ili proti-če) tačno ispod Poslanikovog mezara:općenito, međutim, ulema ovaj bunarne cijeni ništa više od Bašče (palmika)časne Fatime, te ga čak ni u knjigamane spominju kao jedan od svetih buna-ra u i oko Medine.

Između ovog “Zemzema” i istočnogrivaka smještena je stoa ili akademijaPoslanikovog grada. U hladna jutra ivečeri cijela područja zauzimaju pre-davači koji podučavaju mlade da, štobi ugledni orijentalisti rekli, radije

38 Ovo je ime koje je plamiku dao običninarod, koji čvrsto vjeruje da su ove palmepodmlaci palmi koje je svojom rukomsadila Poslanikova kćerka. Koliko sam jamogao otkriti, predaja nije utemeljena, au starim vremenima nije bilo nikakvogpalmika unutar džamije. Narod u džami-ji obično jede osobitu vrstu hurmi, zvanuel-Sejhani, i koštice razbacuju naokolo;ovu je praksu ulema oštro osudila.

viču nego da pucaju.39 Nekoliko stopajužno od palmika je pomična, drvena,obojena platforma, oko tri stope viso-ka; služi za odvajanje skupa vjernikaod imama u namazu, a na sjeveroi-stočnom uglu ograđenog palmika jeŠedžer Kanadil, veliki mjedeni svije-ćnjak, koji upotpunjuje, naime koji jeposljednje što ćemo spomenuti odunutrašnjosti Džamije.

Nakon ovog pregleda sjenke večeripočeše se navlačiti ponad nas. Napu-stismo Džamiju, s punim poštovanjemvodeći računa da izađemo lijevomnogom i ne unazad jer je to sunnet iliPoslanikova praksa, odnosno način nakoji je on izlazio iz mekanskog Hare-ma.

Da zaključimo ovo dugačkopoglavlje. Iako svaki musliman, učeni prost, čvrsto vjeruje da je Poslaniko-vo tijelo ukopano u Hudžeri u Medi-ni, ne mogu se oteti sumnji da je mje-sto jednako uvjerljivo kao i Crkvasvetog groba u Jeruzalemu. Trebaimati na umu da je nered uslijedioneposredno nakon objave Poslaniko-vog preseljenja, jer su ljudi, kao štose to često događa, vjerovali u njego-vu besmrtnost, odbili prihvatitivijest, pa je čak Omer zaprijetio

smrću svakom ko se usudi to izjaviti.Štaviše, Poslanikovo tijelo jedva da

se ohladilo kada je između izbjeglica izMekke i pomagatelja iz Medine izbilaprepirka u vezi naslijeđa: u žaru koje,prema šijaima, 'Alijevoj i Fatiminojkući – samo nekoliko stopa dalje odmjesta na kojem se sada nalazi Posla-nikov mezar – zaprijećeno vatrom, aEbu Bekr izabran za halifu iste večeri.Ako iko nađe razlog da se začudi zaštomjesto posljednjeg počinka tako zna-čajnih osoba nisu definitivno utvrđenai utvrdiva, razloge za slično čuđenjenaći će i u Medini. Navest ćemo samotri različita mjesta kojima se pritvrđu-je čast da skrbe posmrtne ostatkečasne Fatime, iako svako može pretpo-staviti da kćerka Allahovog Poslanika imajka Imama ne bi bila položena unepoznat mezar. Razlozi za mojunevjericu su sljedeći: od najranijihdana oblik Poslanikovog mezara u“islamu” nije bio poznat. Zbog toga se unekim islamskim zemljama mezariprave u vidu ispupčenja, a u drugim seporavnavaju za površinom tla. Da za topostoji sunnet, to se ne bi događalo.

Izvještaji učenih se međusobnorazlikuju. El-Samanhudi, vjerovatnonajistaknutiji autoritet, protivi se i

pobija sam sebe. Na jednom mjestuopisuje “sanduk”; na drugom izričitokaže da je ulazio u Hudžeru u vrijemekada je obnavljao Kaid-beg i da jeunutra vidio tri ukopna mjesta alinijedan istaknut mezar. Poslanikovoje tijelo, uprkos vjerovanju muslima-na,40 pomiješano sa prašinom (najvje-rovatnija opcija nakon gotovo 900godina boravka u zemlji) ili su ga, štoje još vjerovatnije, premjestili šijskišizmatici koji su stoljećima vodilibrigu o mezaru i Hudžeri. Konačno,nemam drugog rješenja nego se oslo-niti na zasljepljujuću priču o Poslani-kovom mezaru, aktualnu stoljećimaunazad, u koju se još uvijek vjerujemeđu slugama i čuvarima evnusimakoji su morali znati za njenu pozadi-nu, kao svećeničkom “sjaju” namije-njenom da sakrije nedostatak.

Ovim zaključujem temu, prepušta-jući dalje istraživanje budućnosti iistražitelju sa više sreće i umješnosti.Gore navedenim riječima nije mi bilanamjera da izazovem sumnju na usta-novljene historijske činjenice. Ali, gdjesumnja u priču ishodi iz popularnih“činjenica”, čovjekovo znanje o vlasti-tim manirima uči nas da sve posma-tramo blagonaklonjenijim očima.41

36 BEHAR 120


39 Džamijska biblioteka čuva se u velikim ormarima blizu kapijeBabu's-Selam, jedini vrijedan rukopis tu je Kur'an, četiri stopedugačak, uvezan u drveni povez, zakatančen, kao da traži i potre-buje “srebreni ključ”.

40 U muslimanskom vjerozakonu poslanici, mučenici i sveti ljudi neumiru, nego zadržavaju sve osobenosti živih. “Ulema se još uvijekspori u vezi sa Poslanikovim stanjem nakon preseljenja. Mnogitvrde da poslanici žive i ibadete u svojim mezarima još četrdesetdana nakon smrti; po isteku tog vremena odnose se u blizinusvoga Stvoritelja, gdje ostaju do zvuka Israfilovog roga. Opće vje-rovanje, ipak, ostavlja tijela u mezarima, ali niko se ne usuđujereći da su sveta tijela podložna bilo kakvom propadanju. Naprotiv,njihova lica se rumene, oči su im sjajne, a krv teče iz povreda – akose njihova tijela na bilo koji način oštete. Islam, kao što će se kasni-je pokazati, obiluje predajama i pričama o starim mezarima svetihljudi i šehida, koji su slučajno otvoreni, u kojima su se nalazila tije-la kao netom ukopana. Sada se vjeruje da je svetost nepogrešivrazlog i uvjet za to. Znakovit je slučaj šerifa Ghaliba, oca trenut-nog mekanskog princa. Za vrijeme svoga života bio je zao tiranin.Ali, nekoliko godina poslije njegove smrti njegovo tijelo je otkopa-no netaknuto. Stoga je općeprihvaćeno da je bio sveti čovjek i sadase na njegovom mezaru čine dove. Vjerovatno njegova tiranija nijeutjecala na njegovu svetost. La Brinvilliers je proglašena svetomnakon pogubljenja od strane njenog ispovjednika i naroda u cjeli-ni; prosto, pretpostavljam, zbog obilja njenih zločina.

41 Nastojao sam načiniti tlocrt Poslanikove džamije, jer je Burckhard-ta u tom naumu spriječila teška bolest. Taj bi crtež pomogao čita-

telju dajući mu jasniju zamisao o glavnim spomenutim mjestima,iako joj se, u određenim pojedinostima i sitnicama, ne bi trebalopotpuno vjerovati. Neki od mojih papira i skica koje sam, iz predo-strožnosti držao među lijekovima, nakon što sam ih prethodno isci-jepao na četvrtaste komade, obilježavajući ih brojevima i pažljivo ihsmotavši potom, oštećeni su nakon što se jedna bočica razbila i izli-la. Tlocrt Medine unekoliko se razlikuje od Burckhardtovog. Za naskoji smo bili tamo ništa nije smješnije i besmislenije od viđenja Sve-tog grada koja su objavljena u štampanim izdanjima nekih popu-larnih djela, iako iz ptičije perspektive predstavljaju zanimljivoviđenje i ugao gledanja. Preziru bilo kakve odnose i udaljenosti,poput kineskih crteža – slikarski su iznimno drski i bezobrazni;Harreh ili greben u prvom planu izgleda da je 200 jardi, umjesto triili četiri milje, daleko od grada. Grad lišavaju njegovoga predgrađael-Menekheh kako bi prikazali gradske zidine, izostavljaju utvrdu ipalmovike i bašče sjeverno i južno od grada, uvećavaju džamiju,gotovo dvadeset puta, naglašavajući time njen ugled i predstavljajuje kao da zauzima cijelo središte grada, umjesto malog ugla u jugoi-stočnoj četvrti. Prikazuju, simetrije radi, kule samo na uglovimazidina, umjesto njihovom cijelom dužinom, a u jedno polje smješta-ju sve istaknute osobenosti reljefa, kako one iza umjetnikovih leđatako i one sa njegovih strana te i ono što stoji ispred njega. To je slu-čaj, naprimjer, kod turskih litografa. U Mekki, neki Indijci izdrža-vaju se slikanjem Svetih harema; njihova djela su prava istočnja-čka mješavina tlocrta i perspektive, nacrtane perom i mastilom ioslikane najživljim bojama – groteskno ali znakovito bolje nego svipokušaji europskih umjetnika zajedno.

Poglavlje XVII

Ogled (esej) o historiji Poslanikove džamije

Ibn Abbas prenosi svijetu da, kadase 80 osoba iz Nuhove porodice i fami-lije iskrcalo sa lađe, nastanili su se namjestu udaljenom 10 (dana) hoda i 12parasanga42 (36 do 40 milja) od Babelaili Babilona. Tu su se uvećali i um noži-li i proširili u moćno carstvo. Ka snije,pod vladavinom Nemruda, si na Ka -naana, sina Hema, zanemarili su obo -žavanje istinitog Boga: čudom su ra -spršeni u udaljene dijelove svijeta, tenadalje jezikom kojim su nekoć govori-li podijeljeni na 72 različita jezika.

Pleme po imenu Evlad Šem binNuh (potomci Šemovi) ili Amalikah iAmalik, po svome pretku Amlaku binErfakhšad bin Šem bin Nuhu, nadah-

nuto je znanjem arapskog jezika:naselili su se u Medini i bili su prvikoji su obrađivali zemlju i sadili pal -me. Protokom vremena ovaj narodproširio se duž cijelog pojasa izmeđuhi džaskog mora (Crvenog mora) iOmana (sjeverozapadnog dijela Indij-skog okeana) i postali su preci Džebe-bire (tirana ili “divova”, koji su se bori-li protiv Izraelaca u Palestini) iz Siri-je, kao i egipatskih faraona. Kod tihAma lika, kao pravih predstavnika na -roda svoga vremena, u periodu od 400godina nisu se vidjela posmrtna nosi-la, niti se u njihovim gradovima čuoplač ožalošćenih žena.

Posljednjeg kralja Amalika Ar kambin el-Arkama, prema većini autora,ubila je vojska potomaka Izraelovihkoju je poslao Musa nakon izlaska, saizričitom zapoviješću da očiste Mekkui Medinu od nevjernika. Sva plemena

su uništena, uz izuzetak že na, djece imlađih ljudi kraljevske fa mi lije, čija jeizvanredna ljepota navela osvajače daih poštede do dolaska po slanika(Musaa) i njegove presude. Ka da sevojska vratila, Musa je već pre selio(umro), a narod im je zamjerio i prigo-varao što su prekršili njegovu izričituzapovijest. Vojnici, neradi ži vjeti sasvojim narodom nakon prijekora kojesu im uputili, vratili su se u Hidžaz itu se nastanili.

Muslimanski autori se slažu da jenakon Amalika Benu Izrael vladaoSvetom zemljom Arabije, ali se histo-ričari ne slažu oko razloga i uzrokanji hove emigracije. Prema nekima,ka da se Musa vraćao sa hodočašća uMe kku, mnoštvo njegovih sljedbeni-ka, vidjevši u Medini obilježja gradako ji će, prema Tevratu ili Petoknjižjuču ti riječi posljednjeg Poslanika, nase-lili su se tu, a pridružili su im sebeduini iz susjedstva koji su se poko-ravali Musaovom vjerozakonu. IbnŠejba također tvrdi da, kada su Musai Harun krenuli iz Mekke prema sje-

37BEHAR 120


42 U istočnjačkoj geografiji parasang još uvijek, kao i u Plinijevo vrijeme, uveliko varira, od1.500 do 6.000 jardi. Kapetan Francklin, čije se mišljenje prihvata kao pouzdano, usvajaga (tokom svoga proputovanja kroz Perziju) kao mjeru u iznosu od oko četiri milje (Prefa-ce, Ibn Haukal, Sir Gore Ouseley).

veru, u strahu od nekih Jevreja koji suživjeli u Medini, nisu se usudili ući ugrad, nego su svoje šatore postavili nabrdu Uhud. Harun je bio na samrti, teje Musa iskopao mezar i rekao: “Brate,tvoj čas je došao! Okreni svoje liceprema budućem svijetu!” Harun jeušao u mezar, ispružio se u njemu iistoga trena preselio. Nakon toga ga jejevrejski poslanik i vjerovjesnik pre-krio zemljom i krenuo prema Obeća-noj zemlji.43

Ebu Hurejre tvrdi da su se BenuIzrael nakon dugog lutanja nastaniliu Medini jer su, protjerani iz Palesti-ne upadom Bukhtu'n-Nesra (Nebuc-hadnezzar) u svojim knjigama našlida će se posljednji Poslanik pojaviti ugradu nada svim gradovima u Arabi-ji,44 zvanom Zat-i Nahl ili “mjesto pal-mika”. Neki od potomaka Harunovih“zauzeli” su ovaj grad, drugi su senaselili u Hajberu i njegovoj okolini,gradeći Utum ili kvadratnu, kamenuutvrdu ravnog krova za život i odbra-nu. Svojim su potomcima ostavilizapovijest da Poslanika Muhammedaprime na najljepši način, ali je Allahotvrdnuo njihova srca na njihovuštetu. Poput magaraca, okrenuli susvoja leđa Allahovoj milosti, i posljedi-čno, iskorijenjeni su iz ove zemlje.

Tarikh Tabari tvrdi da, kada jeBukhtu'n-Nesr, nakon što je razorioJeruzalem, napao i porazio kraljaEgipta, koji je pružio utočište ostaci-ma “kuće Izraelove”, progonjeni bje-gunci krenuli su prema Hidžazu,naselili se u okolini Jesriba, gdje suosnovali nekoliko gradova: Hajber,Fadak, Vadiu'l-Subu, Vadiu'l-Kura,Kurejzeh i brojne druge. Čini se dasu, prema tvrdnjama većine histori-čara, Jevreji u to rano doba kolonizi-rali ili istisnuli, naime zamijenili

Amalike u Medini.Na koncu, Izraeliti su zanemarili

obožavanje samo jednog Boga, Koji jeprotiv njih podigao arapska plemenaAus i Hazredž, pretke savremenihEnsarija. Oba ta plemena pritvrđiva-la su uzajamno srodstvo, a Jemen kaozemlju svoga porijekla. Okolnosti nji-hove migracije (iz Jemena) opisuju sena sljedeći način. Potomci Jereba binKahtan bin Šalik bin Erkfakhšed binŠem bin Nuha, rođaka Amalika, ublagostanju su naselili zemlju u južnojArabiji. Njihov utjecaj, odnosno vlast,protezala se na dva mjeseca putovanjaod nasipa Mareb,45 u blizini savreme-ne prijestolnice Jemena sve do Sirije,a o njihovoj gostoljubivosti i gosto-primljivosti, te o plodnosti i izdašnostinjihove zemlje pričaju se gotovo nevje-rovatne priče. Kao i obično, blagosta-nje je izmijenilo njihova srca. Molili suGospodara da ih oslobodi problemagolemog carstva i dužnosti gostoprim-lja umanjenjem njihove imovine. Kaoposljedica njihove bezbožne i nezah-valne zamolbe došla je čuvena Iram-ska poplava.

Glavni potomci Kahtan bin Saba,jedna od vladajućih familija u Jemenubila je Emru bin Emin Ma'l-Šema,zvana el-Muzejkejh, zbog toga što jena komadiće isjekao svu odjeću koju jenekoć nosio. Njegova supruga TarikahHimyariah, vješta u proricanju, pred-vidjela je fatalni događaj i upozorilasvoga supruga, koji se, nerad da napu-sti svoje pleme bez objašnjenja, dosje-tio sljedećeg lukavstva. Zapovijedio jesvome usvojenom sinu, siročetu, da seposvađa s njim, te da ga i udari u licena gozbi na kojoj su bile prisutne naj-uglednije osobe cijelog carstva. Sra-mota zbog tog prizora osigurala mu jeizgovor za prodaju sve svoje imovine, u

pratnji svojih 13 sinova – sve mu jerodila jedna supruga Tarikah – i dru-gih pripadnika plemena, Amru iselioprema sjeveru. Mala skupina, na tajnačin spašena od jemenskog potopapredodređena je za praroditeljstvopomagatelja Allahovog odabranogPoslanika.

Amruova djeca razišla su se porazličitim dijelovima Arabije. Njegovnajstariji sin Salabeh bin Amru oda-brao je Hidžaz, nastanio se u Medini,tada u rukama bezbožnih Benu Izrae-la, a njegovo su potomstvo plemenaAus i Hazredž. Vremenom, nove prido-

38 BEHAR 120


43 Opisujući Uhud, imao sam priliku ukazati na Harunovu kupolu,koja se nalazi na najvišem dijelu. Neki učenjaci vjeruju da jeHarun ukopan na tom mjestu; međutim, njegov mezar, podmalom kamenom kupolom, nalazi se na planini Hor na Sinaj-skom poluotoku i mjesto je brojnih zijareta hodočasnika.

44 Treba imati na umu da muslimanski geografi naziv Arabija izvo-de iz naziva zemlje u okolini Medine.

45 Podizanje ovog nasipa pripisuje se Lukmanu Starijem (iz pleme-na Ad) i Sabi bin Jeddžebu. Popustio je, prema nekim, pod teži-nom poplave; prema drugima, čudesno su ga potkopali pacovi.

Učeni indijski šejh zamijenio je arapsku riječ jurad (veliki miš ilipacov) za džered, skakavac, te je po njemu zid popustio pod bar iMalakh, težinom skakavaca! Nijedan događaj iz historije pagan-ske Arabije nije poznatiji ili pouzdaniji od ovoga, uprkos pretjeri-vanju u detaljima – nasip (brana) bila je, kažu, četiri milje duga ičetiri široka – a u vezi sa njenim “popuštanjem” pričaju se čudes-ne priče. Njene ruševine nedavno je obišao M. Arnaud, francuskiputopisac, koji je o svome otkriću, godine 1845., obavijestioFrench Asiatic Society.

šlice Allah je učinio sredstvom ka zneneposlušnim Jevrejima. Od potonjegnaroda, plemena Kurejzeh i Na zir pri-tvrđivala su određena zemljišnaprava (čuvena u Europi) prilikom sva-kog vjenčanja Arapa. Aus i Hazredž,nakon što su neko vrijeme trpili uv re -de i poniženja, na koncu su se obratilijednom od svojih rođaka koji se,nakon što se izvorna familija rasula,naselio u Siriji. Ebu Džu bejlah je, napoziv svojih srodnika, podigao vojsku ikrenuo prema Medini, braneći i svete-ći čast svoje krvi, te uništavajući jev -rejsku silu, koji su od toga trenutkapostali Mawali ili arapski podanici.

Jedno vrijeme su plemena Aus iHa zredž, slobodni od neprijatelja, ži v -jela u miru i skladu. Na koncu su seipak smrtno zavadili i međusobno sebo rili u bratoubilačkim sukobima, svedo vremena dolaska Allahovog Po s la -nika, koji je izdejstvovao i uspostaviomir među njima. To se ipak nije dogo-dilo prije nego je pleme Hazredž u

bitki kod Buasa (oko 615. godine)odlučno poraženo od strane Ausa.

Isto tako, prenosi se, u skladu satv rdnjama o predodređenosti Medine,da je, gotovo tri stoljeća prije Ebu Džu -bejlahove opsade grada, Tobbau'l-Esg-her na zahtjev plemena Aus i Ha zredžkrenuo prema sjeveru, s namjerom dakazni Jevreje; ili, prema drugima, nazahtjev Jevreja da se osvete Au su i Ha -zredžu. Nakon zauzimanja gra da osta-vio je jednog od svojih sinova kao upra-vitelja, a osobno krenuo da lje s namje-rom da osvoji Siriju i Irak.

Obaviješten da su stanovnici Me di -ne izdajnički ubili svoga novog na -mjesnika, a njegovog sina, ogorčeni To -bba se vratio i napao grad; kada je nje-gov konj ubijen pod njim, zakleo se danikada neće napustiti tabor prije negoga sravni sa zemljom. Na to su mu pri-šla dva jevrejska svećenika Ka'ab iEssejd i obavijestili ga da nije u moćiniti jednog čovjeka da uništi ovaj grad,jer ga čuva Allah, navlastito, kao što

njihove knjige dokazuju, kao i za utoči-šte Svoga Poslanika, Isma'ilovog poto -m ka.

Tobba je primio judaizam. Vodećisa sobom 400 svećenika napustio jeMe dinu, hodočastio Ka'abu u Mekkiko ju je prekrio sjajnim pokrovom; na -kon što je sagradio kuću za očekiva-nog Poslanika, vratio se u svoju prijes -to lnicu u Jemenu gdje je ukinuo ido lo -poklonstvo “iskušenjem vatrom”. Pre -ma svojim gostima, svećenicima, odn -o si se sa osobitom pažnjom, a na svo-joj samrtničkoj postelji napisao je sl je -deći četverostih:

“Svjedočim za Ahmeda da on jeuistinu Poslanik Allaha, Stvoriteljaduša.

Da se moje vrijeme protegne do nje-govog vremena, bio bih mu vezir irođak.”

Potom, pečateći komad papira nakojem je ovo ispisao, predao ga je viso-kom svećeniku, sa najozbiljnijim nalo-gom da pismo, ako bude u prilici,preda u ruke Velikog Poslanika, te dase, ako se on ne pojavi u njegovo vrije-me, ovaj zadatak ima prenositi sageneracija na generaciju dok ne stignedo osobe kojoj je pismo namijenjeno.Ku ća koju je on sagradio u Medini pre-data je na upotrebu svećeniku čiji supotomci Ebu Ejjub Ensari, prva osobapreko čijeg praga je Poslanik zakoračiopo okončanju hidžre. Ebu Ejjub jetakođer bio zadužen i za Tobbino pis -mo, tako da je nakon tri ili četiri stolje-ća ono stiglo na svoje odredište.

Medina je uvijek bila naklonjenaPoslaniku.46 U početku svoje misijeizaslanici plemena Benu Abdu'l-Ešheliz ovoga grada došli su u Mekku kakobi sklopili ugovor sa plemenom Ku -rejš, a Poslanik je njihovu posjetuiskoristio da ih upozna sa islamom.

39BEHAR 120


46 Zanimljivo je da je Abdullah, otac Allaho-vog Poslanika, preselio i ukopan u Medi-ni, te da je mezar njegove majke Amine umjestu Abva, na putu prema Medini.Ovdje je, također, Poslanikov pradjed Ha -šim oženio Selmu el-Mutadallijeh, a prijetoga je bio oženjen Uhejhom iz plemenaAus. Šejba, općepoznat kao Abdu'l-Mut-talib, Poslanikov djed, bio je Selmin sin iodrastao je u Medini.

Njegove riječi podražao je Ajjas binMa'az, mladić iz plemena, a usproti-vio im se predvodnik izaslanstva, tesu se kućama vratili ne priklanjajućise ni jednoj strani. Ubrzo potom velikibroj pripadnika plemena Aus i Ha z -redž došli su na hodočašće u Mekku.Nakon što je Poslanik progovorio, unjegovim riječima prepoznali su osobukoju su Jevreji tako dugo očekivali, tesu mu se zavjetovali na vjernost udogađaju islamskoj historiji poznatomkao prvi zavjet na vjernost.47

Nakon što se šest osoba koje su setu i tako zavjetovale na vjernost vrati-le u svoj grad, o događaju se počelonaširoko pričati, te su događaj naposei priča o njemu bili uzrok da narednesezone hodočašća 12 ili, prema drugi-ma, 40 osoba, koje je predvodio Es'adbin Zara(r)eh, u društvu prvih medin-skih muslimana, na istom mjestu da“drugi zavjet na vjernost”. Poslanik jesa njima poslao Musaba bin Umejra,Mekanca, sa zaduženjem da ih podu-čava Kur'anu i vjerskim obavezama,koje su u to vrijeme podrazumijevalesamo potvrđivanje Božijeg jedinstva inamaz. U Medinu su stigli u petak,kada je taj grad prvi put svjedočio jav-nom ispoljavanju islama.

Nakon izvjesnih protivljenja Mu -sab je imao sreću da je islam prihvationećak As”ada bin Zararaha, prvakaplemena Aus, Sa'ad bin Ma'az, čije jeprotivljenje islamu bilo jedno od najže-šćih zabilježenih. On je uspio uvjeritisvoje pleme Benu Abdu'l-Ešhel daprekine sa obožavanjem kipova te dase javno i svesrdno prikloni islamu.Naredne hodočasničke sezone Musabje sa novim muslimanima, neki kažunjih 70, drugi opet 100, krenuo izMedine prema Mekki da obave hodo-čašće; tu je svoje drugove predstavioAllahovom Poslaniku, u ponoć, namjestu u blizini Mine. Poslanik Mu -hammed im je govorio o njihovim duž-

nostima prema Allahu i prema nje mukao Njegovom Poslaniku, osobito insi-stirajući na potrebi borbe protiv bez-vjerja. Oni su se branili starim ugovo-rima o miru i nenapadanju sa Jevreji-ma Medine, a izrazili su i zebnju da biih Poslanik mogao osramotiti pred nji-hovim saplemenicima i prijateljima,odbaciti ih i okrenuti se vje ri svojihsaplemenika Kurejša. Poslanik ih je,smiješeći se, utješio uvjeranjem da jeon uz njih, tijelom i dušom, zauvijek.Potom su ga upitali kakvu nagradumogu očekivati u slučaju da poginu.Odgovorio je: “Bašče pod kojima rijeketeku” – odnosno džennet.

Potom, uprkos savjetu Abbasa,Mu hammedovog amidže, koji je biojedan od najglasnijih zagovornikaodbacivanja ugovora, oni su zatražiliod Poslanika da pruži svoju ruku, nakoju su se zavjetovali na vjernost, štoje ostalo upamćeno kao veliki zavjetna vjernost. Nakon što ih je dodatnoutje šio kur'anskim ajetom kojim im sejamči džennet, Poslanik je svoje sljed-benike podijelio u 12 skupina, imenu-jući svakoj skupini predvodnika,poslao ih je njihovim kućama. Od -bacio je ponudu jedne od strana – na -ime, da pobije sve idolopoklonike kojisu došli na hodočašće – govoreći da odAllaha nije primio takvu zapovijest. Izistog razloga odbio je i poziv da posje-ti Medinu, koja je bila središnji cilj nji-hove misije, a potom se s ljubavljuoprostio od njih.

Dva i po mjeseca nakon netom opi-sanih događaja Muhammed je primioobjavu da je Medina u Hidžazu predo-dređeno utočište. U očekivanju ko -načne zapovijesti, jer osim mjesta vri-jeme mu nije bilo objavljeno, poslao jesvoje prijatelje, među kojima Ome ra,Talhu i Hamzu, ostavljajući uza seEbu Bekra i 'Alija. Pojedinosti “prese-ljenja”, tog sudbonosnog događaja zaislam, isuviše su dobro poznate da bi

ih na bilo koji način ovdje trebalo daljeobrazlagati; osim toga, ti događaji pri -je spadaju u domen opće hostorije isla-ma, nego Medine napose.

Poslanika Muhammeda je u Medi-nu dopratio Burejdet el-Eslemi i 80ljudi iz njegovog plemena, kojima suKurejšije ponudile 100 kamila za hva-tanje i predaju bjegunaca. Ali Burej-det, nakon što je saslušao njihoveuvjete, “slučajno” je počeo razgovor saMu ha mmedom; čim je čuo ime svogasagovornika, potvrdio je svoju pripad-nost islamu. Potom je za Poslanikanačinio zastavu zakačivši svoj razmo-tani turban za vrh koplja i nestrpljivoupitao koja će kuća biti počašćena pri-sustvom Allahovog odabranog roba.“Pred kojom”, odgovorio je Poslanik,“ova kamila stane,48 njoj je zapovijeđe-no da me tamo odvede.” Na poslje-dnjem mjestu na kojem je kamilastala Poslanik je ugledao i sreo se sanekim od svojih sljedbenika koji su sevra ćali sa trgovačkog putovanja u Si -ri ju; obukli su njega i njegovog sa -putnika Ebu Bekra u bijelu odjeću,zbog čega su, kaže se, neki ljudi u Ku -bi pomiješali njih dvojicu, iskazujućiznake poštovanja rezervirane samo zaAllahovog Poslanika potonjem. Musli-mani Medine imali su običaj da svako-ga jutra odlaze na obližnje uzvisine,iščekujući Allahovog Poslanika, a ka -da bi sunce postalo prejako, vraćali suse svojim kućama. Jednoga dana, okopodneva, Jevrejin koji je izdaleka uo -čio pratnju upozorio je na to najbližuskupinu Ensarija ili pomagatelja izMe dine da se Poslanik približava gra -du. Oni su dograbili svoje oružje izkuća i pohitali mu u susret.

Poslanikova kamila je stigla dosre dišta tada cvjetajućeg grada Kube.Potom je iznenada kleknula, i od tadase to tlo smatra posvećenim; u to vri-jeme bio je to otvoren prostor, koji jepripadao, kažu, Ebu Ejjubu Ensariju

40 BEHAR 120


47 Bejatu'l-Akabat el-'ula, nazvan tako jer se ovaj događaj zbio namjestu zvanom el-Akabeh, “planinski put”, blizu Mine. Na tommjestu je kasnije podignuta džamija kako bi se događaj i mjestodostojno obilježili.

48 Ime ove životinje, prema nekima, bilo je el-Kesva, “ona čiji suvrhovi ušiju podsječeni”; prema drugima el-Džeda'a, “sakata pouhu, u ruku, po nosu ili usni”. Poslanik je kupio za 800 dirhema

dan prije preseljenja iz Mekke u Medinu od Ebu Bekra, koji jegajio dvije životinje iz svoga vlastitog stada. Kamila mu je ponu-đena kao poklon, ali je on to odbio insistirajući da plati njenu cije-nu, jer je, kažu muslimanski pravnici, bio u Allahovoj misiji, testoga nije mogao prihvatiti pomoć od ljudi. Prema M.C. de Perce-valu, Poslanik je sa leđa el-Kese održao svoj čuveni govor na Are-fatu 8. marta 632. godine.

koji je imao kuću u neposrednoj blizi-ni zemlje plemena Benu Amr bin Auf.Taj događaj zbio se prvog dana unedjelji, 12. rebiu'l-evvela (28. juna622. godine),49 prve godine po hidžri(A.H.): zbog čega se ponedjeljak, sve-jednako dan Poslanikovog rođenja,početka objave i preseljenja na budućisvijet Allahovog Poslanika, u islamusmatra osobito počašćenim danom.

Nakon zadržavanja u trajanju oddva dana u kući Kulsum bin Hadmehu Kubi i početka gradnje prve džamijena mjestu gdje je njegova kamila klek-nula, Poslaniku se pridružio i 'Ali, kojije ostao u Mekki s namjerom da vrati

određene stvari i dragocjenosti povjere-ne Poslaniku na čuvanje. Sačekali sujoš tri dana; u petak, izjutra (16.rebiu'l-evvela 1. godine po hidžri, nai -me 2. jula 622. po Isau), u svitanje,Pos lanik je uzjahao svoju kamilu Kes -vu i u društvu velikog broja naoruža-nih Ensarija, koji su išli pješice i na ko -njima, krenuo prema gradu. U vrijemenamaza zaustavio se u vadiju ili doliniu blizini Kube, na mjestu na kojem sedanas nalazi Mesdžidu'l-Džumu'eh,obavio namaz i održao rječit govor. Po -tom je ponovo uzjahao. Brojni ljudi suse okupili da bi mu ponudili svoje go s -toprimstvo, blagoslovio ih je, moleći ihda stanu kraj puta, objavljujući da će seel-Kesva zaustaviti na njoj obznanje-nom mjestu. Potom je krenuo premamjestu na kojem sada stoji Poslanikovminber. Tu je kamila kleknula, a jahačobjavio: “Ovo je naše mjesto, ako je Sve-mogući Allah zadovoljan!”

Sjahujući sa el-Kesve, rekao je: “OGospodaru, dopusti mi da sjašemdobrim sjahivanjem, a Ti si najboljiod svih (koji uzrokuju sjahivanje)!”Uto je kamila ustala bez ičije zapovije-sti, učinila nekoliko koraka, a potom

se, prema nekima, vratila i sjela namjesto na kojem je prethodno sjedila;a prema drugima, kleknula je predvratima Ebu Ejjuba Ensarija, čija jekuća tada bila najbliža mjestu nakojem se kamila zaustavila. Potomcijevrejskog visokog svećenika iz vreme-na Tobba, uz Poslanikovo dopuštenje,skinuli su prtljag sa kamile i unijeliga u kuću. Potom je nastupilo velikoslavlje. Abesinci su istupili naprijed iplesali sa kopljima. Djevojke plemenaBenu Nedždžar zapjevale su i udarileu svoje ku du me. A i sve ostale ženeEnsarija slavile su prodornim kricimasretni do ga đaj; u međuvremenu,muškarci, mladi i stari, slobodni ljudii robovi, uz vikivali: “Allahov Poslanikje došao! Allahov Poslanik je s nama!”

Allahov Poslanik je zamolio EbuEjjuba i njegovu suprugu da se prese-le u gornji sprat kuće, zadovoljavajućise skromnijim prizemljem. Učinio jeto radi pogodnosti primanja posjetabez uznemiravanja porodice kod kojese uselio, ali gospodar kuće bio je višenego uznemiren. Njegova brojna sje-ćanja o Poslanikovom načinu ishrane ikućnim navikama, osobito njegovom

41BEHAR 120


49 Općenito se pretpostavlja da je Poslanikiz Mekke krenuo prvog dana istog mjese-ca, u petak ili ponedjeljak. Ovo neslaga-nje pojavilo se iz činjenice da je Poslaniksvoju kuću u Mekki napustio u petak,proveo tri dana u pećini na brdu Sevr ikonačno krenuo prema Medini u pone-djeljak, što je, prema muslimanskim uče-njacima, prvi dan hidžre. Ali, musliman-ska era počinje 1. muharrema, premadogovoru načinjenom 17 godina nakonpreseljenja, u vrijeme halife Omera, uzslaganje i odobrenje Imama 'Alija.

izbjegavanju praziluka, crnog i bijelogluka,50 detaljno su zabilježili musli-manski autori.

Nakon sedam mjeseci, više ili ma -nje, provedenih u Ebu Ejjubovoj kući,Poslanik, sada sa svojim ženama i po -ro dicom, sagradio je, uz Džamiju, ku -će ili radije sobe za njihov smještaj.Ze mljište su mu prodali Sahal i Su -hejl, dvoje siročadi iz plemena BenuNedždžar, plemenite familije plemenaHazredž. Nedugo potom neki Harisetbin el-Nu'uman poklonio je Poslanikusve svoje kuće u okolini Džamije. U tovrijeme kuće Arapa bile su načinjeneod okvira od jarida ili palmovih štapo-va, prekrivene tkaninom od kamiljedlake, a zastor od sličnog materijalapostavljan je umjesto vrata. Bogatijesu imale zidove od nepečene cigle, akrovove od plaminog lišća preko kojihje nanošen malter od blata ili ilovače.Takve su bile i kuće Poslanikove obite-lji. Većina kuća podignuta je sa sjever-ne i istočne strane Džamije, premazapadu je ostao otvoren prostor, avrata su vodila u prostor za obavljanjenamaza. Vremenom svima je, osimEbu Be k ru51 i 'Aliju, zapovijeđeno dazatvore vrata, pa je čak i Omeruuskraćena mo gućnost da zadrži pro-zor prema unutrašnjosti Džamije.

Tada su Jevreji Medine, uvrijeđeniponašanjem Abdullaha bin Seleme,njihovog najučenijeg svećenika i po to -mka patrijarha Jusufa koji je prihva-tio muslimanski vjerozakon, počelikovati plan protiv Allahovog Poslani-ka.52 Predvodili su ih Hadždž binAkhteh i njegov brat Jesir bin Akhteh,a pridružili su im se mnogi pripadniciplemena Aus i Hazredž. Događaji kojiće uslijediti pripadaju domenu arap-ske historije.

Allahov Poslanik je posljednjih 10godina svoga života proveo u Medini.Preselio je u ponedjeljak, neki kažu udevet prijepodne, drugi u podne, trećimalo kasnije, 12. rebiu'l-evvela 11.

godine po hidžri. Dok su njegova poro-dica i drugovi raspravljali gdje bi tre-bao biti ukopan, 'Ali je rekao u Medi-ni, a Ebu Bekr u Aišinoj sobi, navode-ći riječi Allahovog Poslanika da seposlanici i šehidi uvijek ukopavaju namjestu na kojem presele. Poslanik je,kažu, položen pored kreveta na kojemje pustio dušu, a 'Ali i dvojica sinovaAbbasovih iskopali su mezar. Sa okon-čanjem ovozemaljskog života Allaho-vog Poslanika prestaje i zanimanje zaMedinu ili radije usredsređuje se nahistoriju Džamije napose. Od tada jegrad prelazio iz ruke u ruku halifa,mekanskih šerifa, istanbulskih sulta-na, vehabija i Egipćana. Sada je povje-ren sultanu, čija vlada počinje da vje-ruje da, u vrijeme kada je vjerski pre-stiž na maloj cijeni, titula velikihhanova, sluga Svetih harema, koštaisuviše. Kako smo već primijetili,Turci se sada trude ostvariti i osigura-ti uvjete za svoj ostanak u Hidžazustalnim vojnim prisustvom u svimoblastima, te prisustvom starješina,nedoraslih zadatku upravljanjanemirnog i neposlušnog naroda. Nov-čana sljedovanja plaćaju se samo dje-limično, a nema nikakvih izgleda dase situacija popravi u dogledno vrije-me. Vjerovatno je samo briga za vla-stite interese ono što sprečava narodod masovnog ustanka, te preuzimanjasudbine u svoje ruke i oslobađanjazemlje. Čuo sam, iz pouzdanih izvora,da vehabije jedva čekaju taj dan kadaće biti u prilici ponovo uzeti oružje iočistiti zemlju od nečistoće u vidu sre-bra i zlata.

Mesdžidu'n-Nebij ili Poslanikovadžamija druga je po značaju u islamu,te druga, a prema nekima, prva pougledu i dostojanstvu, u istoj ravni saKa'abom napose. Podignuta je okomjesta na kojemu je kamila el-Kesvapo nebeskoj zapovijesti kleknula. U tovrijeme ovo područje bilo je palmovik imirbad, odnosno mjesto na kojem se

hurme suše. Poslanik je navlastito za -povijedio da se ovdje podigne ibadet-hana, poslavši po mladiće kojima jezemlja pripadala i neke Ensarije ilipomagatelje, koji su bili njihovi stara-telji; oni su mu zemlju ponudili nadar, bez ikakve nadoknade, ali je oninsistirao da je otkupi, plaćajući zna-kovito više nego što je bila njena stvar-na vrijednost. Nakon poravnavanjatla i sječe palmi osobno je postaviotemelje za Džamiju.

U to vrijeme jednostavnosti dža-mijski zidovi bili su načinjeni od gru-bog kamena i nepečene cigle: grede odpalmi koje su tu rasle podupirale sukrov od palmovih grana, za koji jemelek Džebrail donio zapovijest da nesmije biti viši od sedam lakata, što jebila izvorna visina Musaovog hrama.Svi ukrasi bili su strogo zabranjeni.

42 BEHAR 120


50 Poslanik nikada nije jeo ovo povrće iznimno jakog mirisa zbograzgovora sa melekima; svojim je sljedbenicima dopustio da gajedu, osim kada izlaze pred njega, ulaze u džamiju ili u društvo.Pobožni muslimani jedu luk, ali u malim količinama. Neke sljed-be, poput vehabija, smatraju ga gadnim i potpuno ga odbijaju.

51 Neki kažu da Ebu Bekr nije imao kuću blizu džamije, ali da je,

opće je mišljenje, imao nekoliko kuća, jednu u četvrti el-Bakia,drugu u višim dijelovima Medine, te kućicu između sadašnjihdžamijskih vrata Selam i Rahmeh.

52 Jasno je iz navednog da su tih dana Jevreji Arabije bili uzbuđeni,očekujući pojavu njihovoga Mesije, te da je Poslanik islama osobakoja je došla da upotpuni Musaov vjerozakon.

Ensarije ili stanovnici Medine i muha-džiri ili izbjeglice iz Mekke nosili sugrađevinski materijal na rukama izokoline mezarja Bekija, blizu Ejjubo-vog bunara, sjeverno od mjesta gdjesada stoji Ibrahimova džamija, aPoslanik im je osobno pomagao uradu, podstičući ih riječima: “O Alla-hu! Nema dobra osim dobra budućno-sti, pa, smiluj se na moje pomagateljei moje izbjeglice!”

Dužina Džamije od sjevera premajugu je 54 lakta, a širina 63, i bila je sasvih strana, osim sa zapada, “opkolje-na” kućama. Sedamnaest mjesecinakon preseljenja iz Mekke u Medinu

ljudi su se u namazu okretali premasjevernom zidu. Nakon toga, novomob javom, okrenuli su se u pravcu Me -kke, prema jugu: tom prilikom je me -lek Džebrail osigurao viđenje Ka'abekroz zidove i preko daljine kako musli-mani ne bi imali problema u orijenta-ciji prema tom svetom mjestu.

Nakon zauzimanja Hajbera 7. godi-ne (A.H.), Poslanik i prva trojica njego-vih nasljednika obnovili su Džamiju,ali muslimanski historičari to ne sma-traju drugim utemeljenjem ili osniva-njem. Poslanik je osobno postavio prvuciglu, a Ebu Hurejre tvrdi da ga je oso-bno vidio kako nosi gomile građevin-

skog materijala na svojim prsima. Ha -li fe su, naizmjenično, postavljali cig lešto je moguće bliže cigli koju je pos ta -vio Poslanik i pomagali mu u zi da njudžamijskih zidova. El-Tabrani pre nosida je jedan od Ensarija imao ku ću namjestu koje je Poslanik želio uk ljučitiu džamijski prostor, vlasniku je zauz-vrat obećano mjesto u džennetu, što jeon ljubazno odbio, izgovarajući se svo-jim siromaštvom. Njegova isp ri ka jeprihvaćena, te je Osman, nakon što jekućicu otkupio za 10.000 dirhema,predao Poslaniku u zamjenu za na -gradu obećanu prethodnom vlasniku.

Džamija je sada kvadrat od 100lakata. Poput prethodne građevine,imala je troja vrata (kapije): jedna najužnom zidu, na mjestu na kojem sesa da nalazi Mihrabu'l-Nebevi, “Pos la -nikov mihrab”; jedna na mjestu sa da -šnje Babu'r-Rahmet; i treća na ne ka -dašnjem mjestu kapije Babu'l-Os man,koja se sada zovu “Džebrailova ka -pija”. Umjesto mihraba,53 stajao je ve -liki kamen koji je označavao kiblu; upočetku je ovaj kamen stajao na sje -ver noj strani, a potom je, nakon što jeMekka učinjena kiblom premještenna južnu.

U početku se Poslanik, držeći hu t -be petkom ili govoreći u Džamiji dru-gim danima, naslanjao na mjesto sa -da poznato kao Ustevenetu'l-Hanna-neh ili “Mjesto plača”. Minber napo-se54 izum je Medinjana iz plemenaBe nu Nedždžar. Bilo je to drveno po s -tolje, dva puta jedan lakat, sa tri ste -pe nika, svaki pedalj visine; na najvi-šem bi Poslanik sjedio kada bi mu za -t rebao odmor. Minber je svoju sadaš -nju formu dobio godine 90. (A.H.), to -kom vladavine Velida, halife sa umjet-ničkim sklonostima i pretenzijama.

43BEHAR 120


53 Mihrab i minaret svoje postojanje duguju vremenu vladavine Veli-da, graditelja treće džamije. U to doba muslimani su putovali širomsvijeta upoznajući se sa lokalnim umjetnostima svih područja; sto -ga nije bez pameti činjenica da ih Hindusi krive za “pozajmicu” nji-hova dva najznačajnija simbola i njihovo pretvaranje u luk i kulu.

54 Kao i obično, postoje određene sumnje u vezi sa ovim mjestom. Tka -ninom ga je natkrio halifa Osman ili, prema drugima, el-Mu'a vija,koji ga je, uplašen pomračenjem sunca na svoju zamisao da ga pre-nese u Damask, postavio na novi okvir, uzvisio još šest stepenikaiznad zemlje. Halifa el-Mehdi želio je minber podići za još še st ste-penika, ali mu je to zabranio Imam Malik. Abbasidi su zami je niliminber, a od Poslanikove stolice napravili češljeve, koji su se ču vali

kao relikvije. Neki historičari tvrde da je pravi minber spaljen zaje-dno sa džamijom godine 654 (A.H.) . U Ibn Džu be j ro vo doba (A.H.580) bio je običaj da posjetioci dodiruju ru kom ko mad starog drveta,ugrađen u jedan od stupova minbera; pre t po s ta vlja se da je to osta-tak od izvornog “mjesta plača”. Svaki su ltan do davao je neki ukrasna minber, te je tako jednom bio izrađen od bijelog mermera, natkri-ven kupolom od “osam metala”. Sada je to lijepa struktura, očigle-dno načinjena od drveta, elegantno obo je na i pozlaćena. Bio sam pri-lično detaljan u vezi ovog minbera, na dajući se da, sljedeći put kadaiskrsne pitanje Poslanikove stolice, na ši au tori neće pomiješatiCurule stolicu sa muslimanskim minberom. La ne (Mod. Egyptians,poglavlje III) daje skicu unutrašnjosti džamije.

U Džamiji je Poslanik provodioveliki dio dana družeći se sa svojimdrugovima, razgovarajući, upućujući itješeći siromašne. Nedaleko odatlebile su kuće u kojima su živjele njego-ve supruge, njegova porodica i njegoviprvi prijatelji. Tu je klanjao, kad bi seoglasio ezan sa krova. Tu je primaoizaslanike i emisare, ali i Objavu, kojuje isporučivao melek Džebrail. Samonekoliko jardi od tog svetog mjesta je ipreselio i ukopan.

Slijed događaja značajnih za histo-riju islama nije mogao dopustiti – oso-bito s obzirom na činjenicu da nije biloBožije zapovijesti po kojoj se nije smje-lo mijenjati – da Džamija ostane usvo jim skromnim okvirima. Prvi hali-fa zadovoljio se restauracijom samonekih palmovih stupova i greda, kojevi še nisu mogle nositi svoj teret;Omer, drugi nasljednik, ogradio jeHu džeru ili Aišinu sobu, u kojoj je Po -s lanik ukopan, zidom od nepečenihcigli, a 17. godine (A.H.) on je i proši-rio Džamiju na 140 sa 120 lakata, uzi-majući za te potrebe zemljište sa svihstrana osim sa istočne, na kojoj su bilekuće Poslanikovih supruga, odnosno“Majki vjernika”, kako one u Kur'anuslove. Izvan sjevernog zida podigao jesofu zvanu el-Batha – izdignutu klu puod drveta, zemlje i kamena, na koju suljudi mogli sjesti, opustiti se, uživati urazgovorima i čitanju pobožne poezije,jer je u to vrijeme Džamija postajalamjesto koje su ljudi počeli osobitopoštovati i prema njoj se odnositi nanaročit način.55

Drugu Džamiju podigao je 29. godi-ne (A.H.) treći halifa Osman, koji je, neobraćajući pažnju na glasno negodova-nje ljudi, srušio stare zidove i građevi-nu proširio, znakovito prema sjeveru, a

nešto manje prema zapadu, ali nijepomjerao istočne granice zbog privat-nih kuća koje su tamo stajale. Krov jenapravio od indijske tikovine (moj pri-jevod arapske riječi saj), a zidove odtesanog i klesanog kamena. Ove inova-cije izazvale su izvjesno uzbuđenje, ko -je je uvijek smirivao navođenjem Pos -lanikovih riječi, naime jedne predaje(ha dis) koju je, čini se, uvijek imao sp -remnu. Predmetna predaja, pre ma ne -kim, glasi: “I da se ova moja Džamijaproširi do Safe” – brda u Mekki – “to bijoš uvijek bila moja Džamija”, a premadrugima: “I da se Poslanikova džamijaproširi do Zu'l-Hulejfe (oko pet miljaizvan Medine na putu prema Mekki),to bi još uvijek bila njegova Džamija.”Ali, Osmanova vještina u pronalaženjuprigodnih i odgovarajućih hadisa nijeutjecala na činjenicu da su njegovi gra-đevinski poduhvati dijelom bili razlog iuzrok za njegovo ubistvo. Završena jeprvog muharrema 30. godine (A.H.)

Dakle, islam je rastao i širio se, sja-jan i moćan, odlučan nadmašiti sve os -ta le narode veličanstvenošću svojih ja -v nih građevina. 88. godine (A.H.) VelidPrvi, 12. halifa Benu Umejje, nakon iz -g radnje, odnosno restauracije, Dža-miu'l-Emmevi, Emevijske džamije(sre dišta dinastije Emevijja) u Dama-sku, riješio je pokazati i dokazati svojeslobodoumlje u Medini. Upravitelj mje-sta Omer ibn Abdu'l-Aziz dobio jenalog da za 7.000 dinara (zlatnih duka-ta) kupi sve kućice od nepečene ciglekoje su se nalazile uz i sa istočne stra-ne Džamije. U njima su živjeli is klju č -ivo potomci Allahovog Poslanika i pr -vih halifa, te je u velikom broju slučaje-va preseljenje poštovanih stanara izvo-đeno uz znakovite teškoće. Neke od že -na – po pravilu najtvrdoglavije u slič-

nim situacijama – odbile su uzeti no -vac, te je Omer primijenio krajnje mje -re, doslovno ih istjerujući na ulicu, ot k -ri vene56 usred dana. Grčki imperator,ko jemu se halifa obratio, poslao je ne -vje rovatno bogat dar, naime darove,sre brene lance za svjetiljke, vrijedne za - nimljivosti i ri je t kosti – među koje ne kiautori ubrajaju pehar i ogledalo iz Ki sre– 40 tovara malih klesanih ka me novaza tvrdozid te 80.000 dinara ili, premadrugima, 40.000 miskala zla ta. Poslaoje i 40 koptskih i grčkih um jetnika daisklešu i izrezbare mer me rne stupove izidne obloge, te da na d ziru pozlaćivanjei izradu mozaika. Je dnom od tih kršća-na odsječena je gla va zbog toga što seusudio uklesati svi nju na kibla-zidu, adrugi je, u druk či jem pokušaju oneči-šćenja krova, pao na zemlju i mozak muse prosuo po tlu. Os tali su prihvatiliislam, ali to nije spri ječilo starije Arapeda negodujući ža more da je ovaj halifaDžamiju pret vo rio u kanisu, kućukršćanskih kipova.

Hudžera ili soba u kojoj je Poslanikdopustio meleku Azrailu, melekusmrti, da odvoji njegovu dušu od tijelaprvi put je uvrštena u Džamiju. Zid odnepečene cigle57 kojim su bila ograđe-na tri (odnosno četiri) mezara zamije-njen je zidom od klesanog kamena, azatim još jednim izvanjskim, izmeđukojih je ostavljen uzak prolaz.58 Ovidvostruki zidovi bili su bez vrata ili suimali samo jedna mala vratašca nasjevernoj strani, a od toga vremena(A.H. 90) nikome, kaže el-Samanhudi,nije bilo dopušteno da uđe u svetuodaju.59 Na svakom uglu Džamijepodignut je po jedan minaret. Građe-vina je proširena na 200 sa 167 laka-ta, a završena je 91. godine (A.H.).Kada ju je Velid, halifa, posjetio nakon

44 BEHAR 120


55 Autori spominju mjesto s vanjske strane zapadnog zida zvano el-Suffah, namijenjeno najsiromašnijim vjernicima; toj okolnostiduguju u svoje zajedničko ime Ashabu'l-Suffah, “drugovi sa sofe”.

56 Čitatelj će se sjetiti da su šeste godini po hidžri, nakon Poslaniko-ve ženidbe sa Zejneb, njegove supruge zakrivene iza hidžaba,perde ili zastora. Kur'anskim ajetom se muslimanima nalaže das njima razgovaraju iza zastora. Odatle opća praksa u cijelomislamu: smatra se krajnje sramotnim da muslimanka pokazujesvoje lice, a često će je smatrati otvorenom prijetnjom predrasudi.Time su sprečavane bitke, a povremeno je to izazivalo i pobune.

57 Izvanjski zid kojega je izgradio halifa Velid stajao je do 550.(A.H.), kada je Džemalu'ddin iz Isfahana, vezir Nuru'ddina Šehi-

da, za ovo mjesto osigurao rešetku od sandalovine ili, prema dru-gima, od čelika. Otprilike u isto vrijeme, Sejjid Abu'l-Hajdža izEgipta je poslao bijeli brokat, sa crvenom svilom izvezenomsurom Ja Sin, za pokrivanje unutrašnjosti zida. Postavljena je priimenovanju el-Mustazi bi'llaha halifom, nakon čega su svi sulta-ni usvojili običaj da obnavljaju ovaj dar. Godine 688. A.H. Kalauniz Egipta načinio je unutarnju mrežu od mjedi, kakva je i sad, inatkrio je zelenom kupolom.

58 Unutarnji zid kojega je podigao halifa Velid, čini se, odupro sepožaru iz 654. A.H., u kojemu je džamija izgorjela do temelja, tei onom iz 886. A.H., kada je džamiju zapalila munja, Hudžera jepošteđena.

dovršenja, njegovi pobočnici su ga pi -tali zašto nije uloženo više veličans t -ve nosti u njenoj izgradnji, našto ih jeOmer, upravitelj, obavijestio, na općeza prepaštenje, da su samo zidovi koš -tali 45.000 dukata – dinara, zlatnognov ca (sekvin).

Četvrta Džamija podignuta je 191.godine (A.H.), a izgradio ju je Mehdi,treći halifa iz plemena Benu Abbas ilibagdadskih halifa – u historiji proslav-ljen zbog trošenja nevjerovatnih izno-sa na hodočašću. On je proširio zgradudodajući 10 prelijepih stupova od kle-sanog mermera, sa zlatnim kapiteli-ma sa sjeverne strane. Godine 202.(A.H.) Me'mun je dalje proširio Džami-ju. Iz Mehdijevog Mesdžida Hakimbi'Emr-i'Llah, treći fatimidski halifa izEgipta (i božanstvo, prema vjerovanjusekte Druza), odlučio je ukrasti tijelaPoslanika i njegove dvojice drugova.Oko 412. godine (A.H.), s tom namje-rom poslao je izaslanike i emisare uMedinu: pokušaj je, međutim, propao,a nesuđeni svetogrdnici su izgubilisvoje živote. Općenito se pretpostavljada je Hakimova namjera bila da pre-mjesti zijaret u svoju prijestolnicu, alinekome toliko ludom teško je utvrditistvarni poriv i namjeru. Dvojica kršća-na, maskirani kao hodočasnici izMagreba, godine 550. (A.H.) iskopali

su tunel iz obližnje kuće do Džamije.Otkriveni su, odsječene su im glave, aostaci spaljeni. Govoreći o ovim doga-đajima, muslimanski historičari zna-kovito miješaju natprirodno sa onimšto se događalo u ovom svijetu. Nakoncu, kako bi spriječio dalje pokušajetakvog i sličnog svetogrđa, Malik AdilNuru'd-Din, jedan od mamelučkih sul-tana ili, prema drugima, sultanNuru'd-Din Šehid Mahmud ibn Zengi,koji je, upozoren viđenjem Poslanika usnu, u Medinu stigao tačno na vrijemeda otkrije dvojicu kršćana, te zaštitiosveto mjesto dubokim opkopom napu-njenim topljenim olovom. Na taj načinsu Ebu Bekr i Omer, jer i njima je pri-jetila znakovita opasnost, zadržalisvoja posljednja počivališta do Danavelikog suda.

Godine (A.H.) 654. peta Džamijaizgrađena je zbog činjenice da je četvr-ta izgorjela u požaru, čiji uzrok nekiautori pripisuju vulkanu koji je erupti-rao blizu grada, drugi, fanatičniji imanje pouzdani, šizmatičnim BenuHusejn i čuvarima mezara. Ovom prili-kom spašena je Hudžera, zajedno sastarim i neprocjenjivim primjercimaKur'ana koji su tamo stajali, osobitooni ispisani kufskim pismom, u vrije-me Osmana, trećeg halife. Pobožnošćutrojice vladara: Mustesima (poslje-

dnjeg bagdadskog halife), MuzaferaŠemsu'd-Dina Jusufa, vladara Jemenate Zahira Bejbera, egipatskog sultana,djelo je završeno godine (A.H.) 688.Građevina je proširena i uljepšana pri-lozima egipatskih prinčeva i vladara,te je potrajala narednih 200 godina.

Šesta Džamija, gotovo današnja,izgrađena je zaslugom Kaid-bega, 19.sultana čerkeskih mamelučkih kralje-va Egipta, 888. godine (A.H.): Džami-ja je tada već bila stara gotovo 400godina. “Mustesimovu džamiju” pogo-dio je grom, 13 ljudi je poginulo nanamazu, a vatra nije poštedjela ništaosim Hudžere.60 Rešetka i kupola sures ta u rirane, mihrab i minber poslatiiz Kaira, a kapije i minareti raspore-đeni su onako kako sada stoje. Ne pot-puno zadovoljan učinjenim, Kaid-begje us ta novio i uspostavio vakuf i pri-nadležnosti, te uveo red među službe-nicima oko mezara. U 10. stoljeću sul-tan Su le jman Zakonodavac popločaoje lijepim bijelim mermerom Revdu iliBaš ču, koje je Kaid-beg, ne usuđujućise išta mijenjati, ostavio sa zemljanimpo dom, te je podigao lijepi minaret ko -ji nosi njegovo ime.

Tokom vladavine kasnijih sultanai Muhammeda 'Alija nekoliko sitnijihdarova u vidu svjetiljki, ćilima, vošta-nih svijeća i svijećnjaka dodati su pos -to jećim, a učinjeno je i nekoliko ne ma -te rijalnih izmjena. Trenutni prvakislama, kao što sam već rekao, ponovogradi jedan od minareta i sjevernu ko -lonadu Harema.

To je historija Džamije i njenog ši -renja.

Tokom vehabijske opsade Medi-ne61 njihovi prvaci i naugledniji pripa -d nici dočepali su se džamijske riznice,koja mora da je bila znakovita, i podi-jelili je među sobom. Kada se gradpredao, Sa'ud, u društvu svojih naj-odanijih sljedbenika, ušao je u Hudže-ru, ali, prestravljen snom, nikada nije

45BEHAR 120


59 Nakon Poslanikovog preseljenja i ukopa Aiša je nastavila živjeti uistoj sobi, čak i bez zastora između nje i mezara. Uznemiravanaod strane brojnih posjetitelja, odijelila se od svetog mjesta zidom.Na mezar je dolazila nezakrivenog lica i nakon što je njen otacEbu Bekr ukopan pored Poslanika; nakon Omerovog ukopa,pokrila je lice velom.

60 “Ovom prilikom”, kaže el-Samanhudi, a navodi Burckhardt,

“Hudžera je otvorena i u njoj su nađena tri mezara, puni svega,ali autor ovog izvještaja, koji je osobno ušao u Hudžeru, nije vidiomezar u pravom smislu te riječi”. Ipak, na drugom mjestu, očevi-dac tvrdi da je vidio sanduk pod kojim je bio Poslanikov mezaropkovan srebrom. Ja samo prenosim.

61 Burckhardt nudi cijeli izvještaj o ovom događaju u historiji veha-bija.

zašao iza zastora ili makar pokušaovidjeti mezar. Opljačkao je, naravno,riznicu u prolazu, ukrao Kavkebu'l-Durri (ili bisernu zvijezdu) te ukraseposlane na dar iz svih krajeva islama.Dio je prodao, kažu, za 150.000 rijala(dolara) Ghalibu, mekanskom šerifu,a ostalo je odnio sa sobom u Dara -ijeah, svoju prijestolnicu.62 “Slučaj” jespriječio dalju desakralizaciju Džami-je. Pohlepni vehabije, zaslijepljeni iprvučeni sjajem zlatnih ili pozlaćenihkugli i polumjeseca ponad zelenekupole, pokušali su ih oboriti. Dvojicasu, kažu, poginuli nakon pada sa skli-skog krova, a ostali, prestravljeni doludila, odustali su od daljeg uništava-nja. Naštetili su, dakako, i napretkugrada propisivanjem poreza stanovni-cima, prekidajući dotok godišnjegizdržavanja te zabranjujući posjetite-ljima da se približe mezaru. O njimanarod govori sa gnušanjem, spominjupoganu naviku u njihovoj naravi,naime, da su za svaku sitnu pomoć uvjerskim pitanjima, namazu ili učenjuKur'ana davali nekoliko zrna barutaili nešto jednako “vrijedno”, umjesto“kamenih dolara”. Beduini “zdravedolare” zovu kirš hadžer ili rijalhadžer, kameni dolar ili kameni rijal.

Kada je Abdullah, Sa'udov sin,1815. godine (A.D.), zaključio mirovniugovor sa Tussun-pašom, egipatskigeneral je za 10.000 rijala, otkupio svezlatne posude koje u međuvremenunisu pretopljene i riznicu Džamijevratio na svoje mjesto. Čuo sam i daovo nije istina,a znam da je utemelje-no na čvrstim i pouzdanim dokazima.Među Istočnjacima događaji tokomposljednje generacije, općenito govore-

ći, slabo se pamte, a ulema dobro poz-naje historiju događaja od prije 1.200godina, dok potpuno zanemaruju inemaju pojma o onome čemu su njiho-vi djedovi svjedočili. Čuo sam brojnenevjerovatne priče o trenutnom bogat-stvu koje se čuva u Poslanikovoj dža-miji u Medini; to je i za očekivatitamo, gdje i kada pretjerivanje dopri-nosi ugledu onoga koji pretjeruje.

Osoblje Poslanikove džamije uMedini uveliko se promijenilo od vre-mena Burckhardtove posjete, što jeposljedica narastajućeg turskog utje-caja. Još uvijek je brojno, jer načelopodjele rada prvo je i omiljeno načelona Istoku, a drugo jer sinovi svetihgradova prirodno žele iscijediti što jemoguće više od “sinova ostalih grado-va” sa što je moguće manje truda.Suštinski dio pregleda koji slijedi daomi je Omer-efendija, a ja sam njegoveinformacije potom uporedio sa ostali-ma koje sam smatrao pouzdanim.

Upravitelj Džamije ili Šejhu'l-Ha -rem više nije uškopljenik. Trenutno, toje turski paša Osman, kojega je posta-vio uz mjesečnu platu od oko 30.000pijastera. Njegov naib ili zamjenik jecrni evnuh, šef agavata, uz platu od5.000 pijastera. Trenutni upraviteljovog kolegija je neki Tajfur-aga, rob Es -ma-sultanije, sestre preminulog sulta-na Mahmuda. Glavni rizničar Mudi-ru'l-Harim vodi računa o haznedaru ilirizničaru, čija plata je oko 2.000 pija-stera. Muteselim je šef katiba ili pisarakoji se brinu o računovodstvu Džamije;njegova plata je 1.500, a ispod njega jenakib ili pomagatelj, uz platu od 1.000pijastera. Tu su trojica šeika evnuhakoji primaju između 700 i 1.000 pija-stera mjesečno svaki. Evnusi, njih oko100 do 120, podijeljeni su u tri skupineili reda. Bevvabin ili vratari, otvarajudžamijska vrata. Habzijje se brinu očis toći čišćih dijelova Džamije i Hare-ma, a najniži red, koji se narodski zovubattalima, čiste sve ostale vrste neči-stoća, tjeraju i tuku one koje zateknuna spavanju u Džamiji, te služe i za sveostale potrebe, što ovdje podrazumijevai znakovitu upotrebu štapa. Ti ljudi pri-maju napojnice, naime darove od posje-titelja pri ispraćaju iz Džamije i čestita-

nju na obavljenom zijaretu, kao i zaostale sitne usluge poput dopuštanja iomogućavanja strancima da upalesvjetiljke i svijeće u Džamiji, ili dapometu pod. Njihova plata varira od250 do 500 pijastera mjesečno: oni sesmatraju časnim i uglednim ljudima iuglavnom su oženjeni, neki od njih satri ili četiri žene. Karakter i narav agazanimljiv je i izuzetan koliko i njihovaizvanjska pojava. Odvojen od ostalihljudi, on je surov, grub, hrabar i sposo-ban za svaku okrutnost. Njegov tjele-sni sklop je neprirodno visok (duga-čak!) i mršav, osobito ruke i noge, širo-ka i podignuta ramena, izbočeni zglo-bovi, a lice neuobičajeno izduženo;neobično je vješt u upotrebi oružja, adubok glas njegovu zapovijest čini izvr-šnom.

Osim evnuha, tu je i veliki broj slo-bodnih (nezvaničnih) službenika, zva-nih farrašin; gotovo svi stanovnicigrada, pripadnici niže i srednje klase

46 BEHAR 120


62 Moj prethodnik procjenjuje riznicu togadoba na 300.000 rijala, ako imamo naumu vremenski period u kojem se punila.Gradski prvaci prisvojili su zlatne posudeu vrijednosti od 50.000 dolara, a Sa'ud jeprodao dio plijena Ghalibu za 100.000(rekli su mi za trećinu više), ostavljajućisebi gotovo jednaku količinu bisera ikoralja. Burckhardt pretpostavlja da su iupravitelji Medine, neovisni prvaci, apovremeno i čuvari mezara, povremenozavlačili ruku u rezultate darežljivostivjernika.

pripadaju ili spadaju u ovaj red. Podi-jeljeni su u skupine po 30 i mijenjajuse svake nedjelje na dužnosti dočeka iprijema gazije ili 22 pijastera. Njihovposao podrazumijeva brisanje praši-ne, prostiranje ćilima, dolijevanje uljau uljanice, koje samo evnusi spuštajusa plafona, te, općenito govoreći, damarljivo ne rade ništa.

Konačno, sluge u Džamiji, najnižaklasa službenika, sastoje se od Šehju's-Sakki (šejha vodonoše) pod kojim je 45do 50 ljudi koji prskaju pod, zalijevajubašču i donose vodu posjetiteljima.

Pismeno osoblje je još brojnije odizvršnog osoblja i posluge. Tu je kadijaili vrhovni sudac, koji se svake godinemijenja, a dolazi iz Istanbula. Nakon12 mjeseci u Medini prelazi u Mekku,a potom se vraća kući, nakon gotovoisto toliko mjeseci na službi u drugomSvetom gradu. Pod njim su trojicamuftija hanefijske, šafijske te malikij-ske pravne škole; četvrta ili hanbelij-

ska nema svoga predstavnika ni ovdjeni u Kairu. Svaki od ovih službenikaprima kao platu 250 pijastera mjese-čno. Reisa, kako se mujezini ovdjezovu, imaju koliko god treba; 48 ili 49najnižeg reda, kojima predsjedava šestkubara ili gospodara (učitelja), a nadnjima je Šejhu'l-Ruasa, koji jedini imaprivilegiju učenja ezana sa rejsijjaminareta. Šejh prima 150 pijastera,šefovi oko 100, a obični mujezini oko60; tu je i 45 hatiba koji drže predava-nja i predvode džuma-namaze petkomza 120 pijastera mjesečno; nad njimaje Šejhu'l-Hutaba. Otprilike isti iznosizdvaja se i za 75 imama, koji predvo-de redovne namaze u Džamiji, a njihovnadređeni je Šejhu'l-Aimma.

Gotovo svi stanovnici Medine kojinemaju nikakvo zvanično zaduženje uvezi sa Džamijom kandidiraju se zamuzavvire. Počinju kao dječaci, uče-njem osnovnih dijelova potrebnih zaobavljanje obreda, te vođenjem posjeti-

telja, dijelom traženjem, a dijelomsamopouzdanjem, često se događa daveć u ranoj mladosti, da ne kažemo dje-tinjstvu, uspijevaju ostvariti prihoddovoljan za pristojan život. Muzavvirčesto ugošćuje strance u svojoj vlastitojkući, kao što je i sa mnom bio slučaj, terukovodi njihovim obredima sve vrije-me njihovog boravka u Medini. Za tuvrstu usluge plaća mu se sukladnougledu i položaju gosta, ali tom nadni-com veza se ne prekida. Ako muzavvirposjeti dom svoga zaira, očekuje da seprema njemu odnosi sa krajnjom gosto-primljivošću, te da kuću napusti sa lije-pim poklonom. Pobožan posjetiteljčesto će svojim ciceronima u Mekki iMedini slati godišnje “poklone” kako bisebi osigurao namaz kraj Ka'abe i krajPoslanikovog mezara. Doznake se čestoumotavaju u papir, a potom u zapečaće-nu kožnu torbicu, nešto nalik na port-felj na kojem se ispisuje ime osobe kojojje upućena. Potom se predaje na povje-renje ili zaduženje pouzdanom hodoča-sniku ili javnom rizničaru, koji putujeglavnim karavanom.

Nisam bio u prilici osigurati tačnuinformaciju o iznosu novca koji sesvake godine šalje iz Istanbula i Kairau Medinu. Jedina stvar oko koje se svislažu, čini se, da su oni lišeni polovinesvojih namijenjenih primanja. Kadasadaka i aukaf (milodari i zavještanja)stignu u grad, surreh ili finansijerkaravana ih predaje muftiji, šefu hati-ba i kadijinom činovniku. Ovi službeni-ci formiraju komisiju, te nakon obraču-navanja ukupnog broja porodica koji-ma pripadaju ove prinadležnosti, dijelenovac na pojedinačne iznose, sukladnobroju članova svakog domaćinstva iosobnoj razini prinadležnika, koji supodijeljeni u pet kategorija: ulema iliučeni, profesori, tj. predavači i učiteljiodraslih u Haremu, imami i hatibi,Poslanikovi potomci, fukaha, siroma-šni mudraci, odgojitelji, oni koji djecupodučavaju Kur'anu, avam ili nobilevulgus Svetog grada, uključujući ahaleili gradske trgovce (buržuje) te mudže-verine ili doseljenike. Omer-efendija jepripadao ili spadao u drugu skupinu ion mi je rekao da njegov dio varira odtri do 15 rijala godišnje.

47BEHAR 120


Poglavlje XVIII

Medina

Svejednako je teško odrediti, poli-tički i geografski, granice Hidžaza.Dok neki autori, poput Abu'l-Fedaa,63

sjevernu granicu uspostavljaju u Ejli(utvrdi el-'Akabeh) te nadalje pusti-njom, pri čemu je Jemen njegovajužna granica, ostali pod ovim poj-mom podrazumijevaju “traku” zemlje– kopneni pojas između Mekke iMedine. Ova zemlja nema prirodnihgranica, a politički interesi se mijenja-ju sa svakom generacijom; moguće je,stoga, da je najbolje određenje njenihgranica sve što podrazumijeva svetazemlja, pri čemu je Jambu' sjeverna,Džedda južna krajnja tačka, dok linijapovučena od (ili kroz) Medinu, Suvjer-kijju i Džebelu'l-Kora – planinski po -jas kod Taifa – može predstavljati isto-čnu granicu. Tako bi Hidžaz bio ne p -ra vilan paralelogram, oko 250 miljadu žine, sa maksimalnom širinom od150 milja.

Dva značenja priskrbljuju se ime -nu poštovane zemlje. Većina znalacatvrde da znači “odvojitelj”, “barijera”između Nedžda i morske obale ili iz -me đu Jemena i Sirije. Prema drugi-ma, ovaj naziv znači, “povezano” pla-ninama. Treba primijetiti da narodove zemlje, osobito beduini, razlikuju“do nje krajeve”, naime doline, od“gornjih kra jeva” to jest planina,

respektivnim imenima; prve naziva-ju ta hamatu'l-Hidžaz – morska obalaHi dža za, a potonji jednostavno kaoHi džaz.64

Medinetu'l-Nebij, “Poslanikov grad”ili, skraćeno Medina, “Grad”, smje štenje na granici sa Nedždom u pro stranojvisoravni koja čini središnju Arabiju.Granice svetilišta, Hu dudu'l-Harim,onako kako ih je odredio Poslanik nav -la stito, mogu poslužiti kao oznakagradskog područja.

Sa sjevera, na udaljenosti od okočetiri milje, nalazi se Džebelu'l-Uhudili prema drugima, Džebelu's-Saur,malo br do iza Uhuda; to su najistureni-ja “rebra” golemog tercijarnog i primi-tivnog masiva koji se proteže od Tauru-sa do blizu Adena i od Adena doMaskata, oivičavajući trapez Arabije.Na jugozapadu visoravan je omeđenagrebenima šljakastog bazalta, te pot-pornom stijenom zvanom Džebelu'l-Ejr, poput Uhuda, oko tri milje od gra -da. Na zapadu, prema nekima, granicupredstavlja džamija Zu'l-Hulejfa. Naistoku nema prirodnih orijentira, čakni vještačkog, poput Alemejna u Me -kki. Povučena zamišljena linija, da kle,opcrtava nepravilan krug u ko jemu jegrad središte, sa prečnikom 10 do 12milja. To je Harem.65 Sa geografskogaspekta, visoravan je ograničena, naistoku, tankom crtom niskih, tamnihbrda, presječenim sa Derbu'l-Šerki ili“Istočnom rutom” kroz Ne džd do

Mekke, prema jugu plato je otvoren igotovo idealno ravan, makar koliko seokom može procijeniti.

Medina bez sumnje potječe iz pra -da vnih vremena, a razlozi njenog na p -re tka vidljivi su i u obilju izvora slatkevode, što je u Arabiji, općenito, pravarijetkost. Zemlja (tlo) je na nekim mje-stima platoa slani pijesak, ali uglav-nom bijela kreda i ilovača, od koje je ina najjednostavniji način moguće na -

48 BEHAR 120


63 Prema istoku on Hidžaz ograničava Jememehom (poneki uklju-čno), Nedždom i Sirijskom pustinjom, a prema zapadu Crvenimmorem. Grci, ne bez razloga, uključuju i Arabiu Petraeau. Niebu-hr južnu granicu vidi u Haliu, malom gradu južno od Kunfuda-ha). Kapetan Head (Journey from India to Europe) selom el-Kasr,nasuprot otoku Kotambul, ograničava Hidžaz sa južne strane.

64 Ako beduina iz okoline Mekke pitate odakle potječe, odgovorit ćemine'l-Hidžaz, “iz Hidžaza”, misleći pritom na planinsko podru-čje zemlje oko Taifa. Ovo je dokaz u prilog tvrdnjama onih kojitvrde da ime napose znači “mjesto povezano” (planinama). Pozna-to je da su beduini narod koji ponajbolje čuva stare i sporne rije-či, to je razlog zbog kojega su ih učeni konsultirali u počecimamuslimanske filologije. El-Hidžaz, također, ovim značenjem,ponajbolje opisuje zemlju, niz za nizom grebena i planinskih lana-ca, dok ime poput “barijera” više liči na zaključak nekog geogra-fa. Odatle je Nedžd nazvan po svojim visokim i otvorenim visora-vnima i ukratko, u ovom dijelu svijeta, imena često ishode iznekih fizičkih i materijalnih osobenosti tla ili klime.

65 U haremu svi grijesi su najstrožije zabranjeni, ali različite školezagovaraju različite razine strogosti u ovom pogledu. Imam Malik,naprimjer, ne dopušta obavljanje nužde u Medini bliže od Džebelu'l

Ejr, oko tri milje daleko od grada. On također zabranjuje ubijanjedivljih životinja, ali ne precizira kazne za činjenje ovih zabranjenihstvari. Neki zabranjuju sječenje drveća, tvrdeći da ih je Poslaniksadio kao ukras grada na zadovoljstvo posjetiteljima. Svi autori jed-noglasno zabranjuju ubijanje ljudi (osim osvajača, nevjernika i sve-togrdnika), pijenje opojnih pića i nemoralan život. Što se tiče hare-ma napose, mišljenja su nedvojbena; brojnim predajama (hadis)potvrđuje se njegov ugled, hvale stanovnici i prijeti onima kojipovrijede grad i građane. Pouzdano se zna da će se “posljednjegdana” Poslanik zauzimati i pomagati onima koji umru u i buduukopani u Medini. Stoga, Imam Malik obavio je samo jedanhadždž, bojeći se da će umrijeti i biti ukopan na drugom mezarju,a ne u Bekiji. Vode se rasprave u vezi komparativne svetosti Medi-ne i Mekke. Neki tvrde da je Poslanik više volio Medinu, blagosilja-jući je na isti način na koji je Ibrahim blagoslovio Mekku. Štaviše,kako je prema predaji zemlja za tijelo svakog čovjeka uzeta sa mje-sta na kojem će biti ukopan, očigledno, počašćena je osiguranjemtvari za Poslanikovo ovosvjetovno tijelo. Ostali, poput Omera, nika-da nisu bili potpuno sigurni za koji grad da se opredijele. Trećizagovaraju prednosti Mekke, a općim suglasjem muslimanskihučenjaka ima prednost u odnosu na Mekku, osim Bejtullaha.

praviti prihvatljive cigle. Kreča, is totako, ima u izobilju. Grad je smješ tenna uzvišenom dijelu platoa, čiji je na -jniži dio, sudeći po nagibu, južno po -dnožje brda Uhud, odakle i naziv el-Safileh, najviša u Eveli ili dolini okoKube i na istoku.

Južne i jugoistočne zidove pred -gra đa povremeno su rušile i raspuhi-vale žestoke bujice koje se, nakon ki -ša, slijevaju sa zapadnih i istočnihvisoravni. Voda otiče prema el-Ghab-behu, nizini pod sjevernim i zapadnimbrdima, malo iz brda Uhud. Ovaj ba -zen prima vodu koja se slijeva i cijedis planina i iz dolina: prema nekimaupija je, a prema drugima sakuplja dokoličine dovoljne da oteče prema mo -ru. Voda, iako je ima u izobilju, ri je tkoje dobrog kvaliteta. U Poslanikovo vri-jeme Medinjani su pili vodu iz bu naraod kojih se sedam među ljudima jošuvijek smatraju svetim. Historičariprenose da je Omer, drugi halifa, ak -va duktom gradu osigurao pijaću vodusa sjevernih dijelova visoravni. Savre-meni grad snadbijeva se iz izvora zva-nog Ajnu'l-Zerka ili Azurnog (plavog)vrela, koje izbija u podnožju brda Ejr,te iz drugog, iz palmika u Kubi. Vodu

je u grad prvi doveo Mervan, gradskiupravitelj iz Mu'avijinog vremena.Sada teče podzemnim kanalom, oko30 stopa ispod površine zemlje; na ne -kim mjestima voda dolazi u dodir sazrakom, u smislu da se voda pri bližisvim stanovnicima grada i područja:to je djelo sultana Sulejmana Zakono-davca. Nakon prolaska kroz grad ok -re će prema sjeverozapadu, njen tokobi lježen je linijom kružnih zidinavisine do čovječijih prsa, poput karizau Afganistanu, razmještenih na me -đu sobno nepravilnim udaljenostima,a koji podsjećaju na bunare, potom segubi u Nakhilu ili palmicima. Tokommoga boravka u Medini uvijek sampio ovu vodu, koja mi se činila, kao štostanovnici grada tvrde, slatkom izdravom, naime dobrom. U gradu po -s toji nekolicina bunara, jer je vodumo guće naći na tek dvadesetak stopaispod površine tla: tek njih nekolikoima pi t ku vodu, dok je u ostalima sla -na ili go rka. Kao što je uobičajeno ubrdovitim zemljama Istoka, širokakorita i fiu mare, čak i tokom sušnesezone, osigurat će putniku za dan ilidva obilje vode, filtrirane kroz, a unekim slučajevima i tekući ispod

samog pijeska.Klima visoravni poznata je po du -

gim i, uporedivo govoreći, oštrim zi -mama; u narodskoj izreci kriju se Po -slanikove riječi da onaj ko strpljivopodnese medinsku zimu i mekanskoljeto, zaslužuje džennet. Snijeg u gra dunikada nije viđen, ali se često moževidjeti, kažu, na Džebelu'l-Uhudu;tokom zime u kućama se loži, a parali-za je česta kod onih koji se neopreznoku paju nezagrijanom vodom. Lijep tenljudi dokazuje da priče o oštrini zi manisu pretjerane. Hladni i jaki vjetroviiz Istočne pustinje mnogo su strašniji,te iako Uhud zakriljuje grad sa sjeve-ra i sjeveroistoka, pukotina u planin-skom lancu na sjeverozapadu povre-meno ispunjava zrak surovim ineugodnim udarima vjetra. Kiše poči-nju padati u oktobru i traju, uz znako-vite prekide, šest mjeseci; oblaci, oku-pljeni oko vrhova planina i drveća uokolini grada, prazne se nasilno i sna-žno, a oko ravnodnevica uobičajene sui oluje s grmljavinom. U to vrijememjesta poput Barru'l-Menekheh, tj.otvorenih prostora između grada ipredgrađa, preplavljeni su vodom, azemlja uz južni i jugoistočni zid pred-građa postaje bazen. Kiša se, među-tim, ovdje ne smatra nezdravom; a lju -di, za razliku od Mekanaca i stanovni-ka Kaira, iščekuju je sa zadovoljstvomi radošću, jer zalijeva njihove palmikei nasade drugog voća. Zimi obično kišapada noću, u proljeće izjutra, ljetipredvečer. Tako je u cijelom Hidžazu,kako kaže i pjesnik Labid svojim stiho-vima, kojim opisuje napušteno mjestostarog taborišta:

“Ono (mjesto) je oplođeno prvimpro ljetnim pljuskovima i zalijevanone p restalnim bujicama iz olujnihob la ka, spuštenim teškom i nježnomki šom; iz svakog noćnog oblaka iteško op terećenog jutarnjeg, pa čak ivečernjeg, čiji sudari odjekuju izdaleka.”

Čitatelj Europljanin primijetit ćeda Arapi razlikuju tri godišnja doba,pritom našu jesen uključujući u svojeljeto. Toplo vrijeme u Medini čini mise svejednako žestokim kao i opisanazima, ali zrak je suh, a otvoren prostor

49BEHAR 120


sprečava nastanak zagušljivih i staja-ćih omorina, kao u Mekki. Štaviše,iako su poslijepodnevi topli, noći i ju -tra su hladni i rosni. U ovo doba go -dine stanovnici grada spavaju na kro-vovima svojih kuća ili na zemlji u svo-jim dvorištima. Stranci moraju slijedi-ti njihov primjer uz određene predo-strožnosti, vanjski zrak je zdrav u pu -stinji, ali u gradovima, nesviknutima,uzrokuje katare i disajne tegobe.

Prikupio sam sljedeće podatke obolestima i medicinskim tretmanimau sjevernom Hidžazu. Medinu je četiriputa posjetio Rihu'l-Asfar (žuti vjetar)ili azijska kolera, za koje su pričali dasu uzele veliki danak, ponekad i cijelefamilije. U ovoj velikoj milosti (Rahme-tu'l-Kebireh), kako se najžešći napadpobožno naziva, čim bi čovjek povratio,bivao bi prepušten svojoj su dbini; prijetoga, liječio se mentom, limunovimsokom i velikim gutljajima kahve.Medinjani se uvijek hvališu da taun ilikuga nikada nije prišla gra du.66 Džu-deri ili “male boginje”, čini se, da su“domaće” u zemljama oko Crvenogmora; o njima čitamo u najranijim dje-lima arapskih historičara i hroničara,pa čak i u skorije vrijeme epidemijeove bolesti prođu kroz Arabiju i Soma-liju i opustoše te zemlje. U gra duMedini ova bolest smrtonosna je zadjecu, od kojih su mnoga u posljednjevrijeme vakcinisana:67 među be -duinima, stariji ljudi umiru od ove bo -lesti ali odrasli i snažniji rijetko posta-ju njenom žrtvom, bez obzira da li seradi o pustinji ili gradovima. Medicin-ske sestre zatvaraju sobe kada je su -nce u zenitu i pažljivo vode računa dau sobu ne ulazi hladni, noćni zrak, vje-rujući da će, budući da je bolest “vre -la”, dašak hladnog vjetra ubiti pacijen-ta. Tokom noćnih sati uz krevet uvijekostavljaju upaljenu svjetiljku ili će pa -cijent umrijeti od ludila, koje donosezli duhovi ili strah. U sobama oboljelihpali se ovčija vuna, jer će smrt uslijedi-ti nakon udisanja bilo kakvog prijat-

nog mirisa. Jedini lijek za koji sam čuoda koriste je drobljena kna ras topljenau vodi, a istim rastvorom se trljaju i očikako bi se spriječilo slje pilo. Ishrana sesvodi na adas (le ću) i osobitu vrstuhurme, zvanu Ta mru'l-Birni. Dvade-set i prvog dana pa cijent se kupa mla-kom vodom u ko joj je rastopljena so.

Očne bolesti su rijetke. Ljeti, groz-nice quotidian i tertian nisu ništa ne -uo bičajeno, ali ako se uz njih pojavi ipovraćanje, često su smrtonosne.

Napad obično počinje sa drhtavi-com za kojom slijedi visoka tjelesnatemperatura. Osnovni lijekovi su os -vje žavajuća i rashlađujuća pića, poputsikanjabina (mješavine meda, vode,si rćeta i začina, te skuhano do gustinesirupa) i drugih sirupa. Nakon grozni-ce lice i tijelo često pomodri, a na no -gama i po stomaku pojave se tvrdegro muljice. Postoje također i niže (ia -ko još uvijek visoke) tjelesne tempera-ture, koje se nazivaju jednostavno hu -mmah; one se obično liječe paljenjemzapisa u pacijentovoj sobi. Žutica i žu -čne tegobe općenito su uobičajene, aosobito žutica liječi se na zanimljiv na -čin. Bolestan čovjek gleda u posudupunu vode, dok iscjelitelj, učeći odre-đene formule, provlači glave dvije igleod pacijentovih ušiju preko očiju, nizlice, konačno umačući ih u vodu, kojaistoga trena postaje žuta. Drugi imajumirajet, magična ogledala, u koja paci-jent gleda i gubi žutu boju.

Dizenterija se često pojavljuje uvrijeme zrijenja voća, kada Arapi poh-lepno jedu goleme količine nedozrelihbresaka, grožđa i narova. Popularannačin liječenja ove bolesti je pravakauterizacija; oni naklonjeniji znano-sti insistiraju na primjeni drastičnih ijet kijih mjera, pijenju bizru'l-kutn(sje mena pamuka), prženog, mljeve-nog i pomiješanog u vodi. Gotovo sviovdje, kao i u Egiptu, manje-više pateod hemoroida; liječe ih dijetom – jaji-ma i prazilukom – te različitim dru-gim lijekovima, mirobalan, lisanu'l-

hamal i slično. Pacijenti sa užasompo smatraju makaze i nož, tako da suslučajevi potpunog izliječenja iznimnorijetki. Filaria Medinensis, koja seovdje zove farantit, više nije uobičaje-na u mjestu po kojemu je dobila svojeeuropsko ime. U Jambu'u, međutim,ljudi pate od vena na nogama. Obolje-li se ovdje liječe kao i u Indiji i Abesi-niji: kada tumor naraste i “crv” se po -kaže, odstranjuje se postepeno i izoko-la oštrim drvetom. Bjesnilo je rijetko,a ljudi u vezi s njim imaju cijelu sku-pinu predrasuda. Oni vjeruju dakomad mesa padne sa neba i, kada gapas po jede, poludi, naime pobjesni.Neke ug ledne osobe su me uvjeravaleda je na j bolji lijek ujedenog čovjekazatvoriti u praznu prostoriju, unijetimu dovoljno hrane za četiri dana, teako na kra ju tretmana još uvijek zavi-ja kao pas, onda iz njega istjerujughul (demona), polijevajući ga vrelomvodom pomiješanom sa drvenim pepe-lom. Jedini poznat opis lepre u Hidža-zu onaj je ko jeg zovu el-Baras: pojav-ljuje se u vidu bijelih fleka na koži,rijetko napada bilo koga osim krajnjesiromašnih i smatra se neizlječivombolešću. Rane liječe marhamom ilimastima, osobito balesanom, tj.“mekanskim balzamom”; komad tka-nine povezuje se oko uda i ne skida sedok rana ne prođe, što kod ovih jedno-stavnih ljudi znači – prvom prilikom.Čirevi su u Hidžazu uobičajena stvar,kao uostalom i u cijeloj Arabiji. Onjima čitamo još od drevnih vremena.Godine (A.D.) 504, pjesnik i ratnikEmr el-Kejs umro je od ove užasnebolesti, a prenosi se da, kada jeMuhammed Ebu Si Muhammed godi-ne 132. (A.H.), sa vojskom iz Hidžazaosvojio Jemen, vidio je da narod patiod tako strašne i užasavajuće kožnebolesti, tako groznog izgleda da jezapovijedio da se oboljeli živi spale.Nasreću za oboljele, osvajač je iznena-da umro neposredno prije nego je nje-gova neljudska zapovijest izvršena. Te

50 BEHAR 120


66 Burckhardt (Travels in Arabia, vol. II) kaže da je 1815. godine(A.D.), kada su Mekka, Jambu' i Džedda bili teško pogođenikugom, je, kao otvoren prostor između dvije luke, bila pošteđena.

67 U Jemenu, kaže Niebuhr, primitivni oblik vakcine – majka bi

trnom ubadala svoje dijete – poznat je od davnina. Moj medinskiprijatelj uvjerio me da su tek u posljednjoj generaciji ovu praksuuveli i hidžaski beduini.

bolesti su ovdje, kao i Jemenu, najgo-re u području potkoljenica; projedajumeso sve do kosti, a pacijent umire odgroznice i gangrene. Čim se pojavi,liječe je kauterizacijom, a kada je pri-kladno i odsjecanjem uda; popularnilijekovi su tutija i bazni acetat bakra.Nema lijeka osim odmora, opće dijetei promjene zraka.

Iz gore navedenog pregleda jasno jeda Arapi više nisu najbolji i najvještijiliječnici i iscjelitelji na svijetu. Imaju,međutim, jednu veliku prednost u svo-joj praksi, a dovoljno su raz u mni da jeprimjenjuju gdje god je to mo guće. Ka -ko se djeca gotovo svih ug lednih građa-na odgajaju u pustinji, ta bori im posta-ju kao rodna sela. U slu čajevima oz -bilj nih rana i hroničnih bolesti, pacije -n tima se nalaže da podignu crni šator,gdje žive sa beduinima, piju ka miljemlijeko (što u prvih tri ili četiri danaizaziva ozbiljan proliv) te da ne rade

ništa. Ovo je praksa koja se u Arabijiprimjenjuje od pamtivijeka, dok je uEuropi tek u začetku primjena prom -jene zraka, vježbanja i jednostavnogži vota. Čak i sada smo u prilici da ovupraksu skrivamo kao šarlatanizam –nazivamo je “mliječnom ku rom” u Švi-carskoj, “vodenim liječenjem” u Silesi-ji, “liječenjem grožđem” u Francuskoj,“liječenjem postom” u Njemačkoj i dru-gim prihvatljivim imenima kojima sejavnosti baca prašina u oči.

Medina se sastoji od tri dijela –grada, utvrde i predgrađa znakovitomanjeg od grada. Grad napose otprili-ke je za trećinu veći od Sueca te jegotovo dosegao polovinu veličine Me -kke. To je zidom ograđeno zemljište uobliku nepravilnog ovala sa četiri ka -pije. Babu'š-Šami ili “Sirijska kapija”,na sjeverozapadnoj strani gra d skihzidina, vodi prema Džebelu'l-Uhudu,Hamzinom mezaru i planinama. Na

istočnom zidu nalazi se Babu'l-Džu-mu'eh ili “Džumanska kapija”, ko javodi prema Nedždu i mezarju Bekija.Između kapija Šami i Džumu'eh, pre -ma sjeveru, stoji Babu'l-Zijafe, “Ka -pija gostoprimstva”; a prema zapaduBa bu'l-Misri, “Egipatska kapija”, vodiprema ravnici zvanoj Barru'l-Meneha.“Istočna” i “Egipatska kapija” su lije-pe masivne građevine, sa dvostrukim,spo jenim kulama, obojenim širokimtra kama crvene, žute i drugih boja,po malo nalik na stare kapije kairskeci tadele koje vode prema ravnici Re -melijja. Mogu se uporediti sa kapij-skim kulama starih normanskih dvo-raca – arkama, naprimjer. U svojimsjenovitim i vodom dobro opskrblje-nim unutrašnjostima vojnici čuvajustražu, kamilari raspravljaju i drije-maju, a brojni dokoličari i besposličarise samo okupljaju kako bi uživali uugodi hladovine i društva. Iza ove

51BEHAR 120


kapije, na ulici koja vodi prema Dža-miji, nalazi se veliki bazar. S vanjskestrane su Suku'l-Huzerijja ili “zelenapijaca”, te Suku'l-Habbabe ili “žitnapijaca”, sa lijepim malim kahvanama.Te pijace su dugački nizovi koliba odpalmovog lišća, pocrnjelog od sunca ivjetra, neuglednih i bijednog izgleda,znakovito se razlikujući od izgledakapija. Među njima je i mala potku-polna i u bijelo okrečena građevina, zakoju su mi rekli da je sebilj ili javnačesma. U Poslanikovo vrijeme gradnije imao zidine. U Idrisijevo (15. sto-ljeće) vrijeme, sve do Bartemaovogvremena (18. stoljeće), gradska utvr-da bila je tek zemljani nasip, podignutpo zapovijesti Kasima el-Devletu'l-Ghorija, koji je ponovo naselio grad iosigurao mu stanovnike. Sada utvrdaje u izvanrednom stanju; zidine sučvrsto građene od granita i blokovalave, u pravilnim redovima, vementi-rani krečom; imaju mazghale ili ma t -rase, dugačke “vučije jame” i šererifeili “trolisne” grudobrane: kako bi seosigurali od bočne vatre, polucilindri-čne kule, također sa “vučijim jama-ma” i grudobranima, postavljene sukao zastor na kratkom i nepravilnommeđusobnom odstojanju. Unutra ulicesu kao i u svim zemljama sa žarkomklimom, duboke, mračne i uske, pone-gdje popločane, ali uglavnom prekri-

vene crnom zemljom, dobro nakvaše-nom i tvrdo nabijenom. Većina ulicavodi prema Džamiji. Tu je i nekolikojavnih zgrada. Četiri su glavne vaka-le: Vakalat Babu's-Selam, gotovoneposredno uz Harem, Vakalat Dže-berti i dvije s unutrašnje strane Misrikapije; sve su u vlasništvu Arapa. Ovikaravan-saraji uglavnom služe kaoskladišta, rijetko kao stambeni objek-ti, poput onih u Kairu; putnici stogamoraju iznajmljivati kuće po znakovi-to visokim cijenama ili, pak, živjeti ušatorima nauštrb svoga zdravlja i uzkrajnju neudobnost. Ostale javne gra-đevine, nekoliko kahvana i izvanre-dno kupatilo u Harat Zaravanu unu-tar grada, neuporedivo su bolje odsličnih mjesta u Kairu, kao da posje-duju nešto od istanbulske ugode. Kućesu, za Istok, dobro građene, ravnihkrovova i sa dva sprata; materijali kojise najčešće koriste su bazaltni šlju-nak, pečene cigle i palmovo drvo. Naj-bolje podrazumijevaju prostrano dvo-rište i malu bašču sa bunarom, u koji-ma bazeni vode i palmino drvećeraduju vlasnikove oči. Rešetkasti bal-koni, koje su europski putnici najprijevidjeli na Malti, ovdje su normalnastvar, dok su prozori tek otvori u zidu,ukrašeni, kao i u svim arapskim gra-dovima, drvenim kapcima. Medinu suvehabije brzo osvojili, ali nakon što su

se povukli, vrlo brzo je ponovo procvje-tala, te je to sada zasigurno najugod-niji grad u zamahu na cijelom Istoku.Ima između 50 i 60 ulica, uključujućialeje i ćorsokake. Ima približno istibroj harata ili gradskih četvrti, ali onjima gotovo da nemam šta reći osimnjihovih naziva. U gradu napose,nekoliko je kuća koje su u trošnomstanju. Najbolji poznavaoci stanja isituacije gradsko stanovništvo procje-njuju na 1.500 unutar zidina, te naoko 1.000 u predgrađima. Smatramda su obje brojke preuveličane; premamojim zapažanjima, prva bi trebalaiznositi oko 800, a Menekheh otprilike500; istovremeno, moram priznati daih nisam brojao, a kapetan Sadlier(A.D. 1819) tvrdi da su Turci, koji suupravo proveli neku vrstu popisa sta-novništva, nabrojali 6.000 kuća i18.000 duša. Procjenjujući stanovni-štvo na 16.000 (Burckhardt tvrdi do20.000) od kojih 9.000 živi u gradu, a7.000 u predgrađima i tvrđavi, značilobi da ima nešto više od 12 stanovnikapo kući, što je prosječna procjena zajedan arapski grad, gdje su kuće pro-strane, a robova ima u izobilju.

Tvrđava se naslanja na sjeveroza-padni dio gradskih zidina, a zid njego-vog istočnog krila probijen je radilakše komunikacije naoružanih vojni-ka i vojne opreme između predgrađa

52 BEHAR 120


Menekheh i Babu'š-Šami ili “Sirijskekapije”. Kako mi je uskraćena posjetaunutrašnjosti tvrđave, mogu je opisatisamo izvana. Vanjski zid podsjeća nagradski, samo što su kule čvršće, azavjesa izgleda bolje raspoređenom.Unutar, kula, podignuta na čvrstoj sti-jeni, ponosno vihori zastavom sa polu-mjesecom i zvijezdom; njeni bijelo ok -reč eni zidovi čine je upadljivim objek-tom, a puške uperene u svim pravci-ma i smjerovima, naročito premagradu, strše iz svih njenih otvora.Kažu da tvrđava ima vlastiti bunar,baruthanu, opskrbu i municiju za rat;ako je tako, mora da predstavlja nekuvrstu Gibraltara za beduine i vehabi-je. Garnizon čini nisf urtah ili polabataljona (400 ljudi) redovne pješadi-je, kojom zapovijeda paša; njegoveovlasti protežu se na sandžak ili oko500 kurdskih i albanskih baši-bozuka,u čiju nadležnost spada pratnja kara-vana i osiguranje riznice. Medinjanikoji se, kao i svi Istočnjaci, osob noponose svojom tvrđavom, o njoj go voreuz puno pretjerivanja. Postavljena navisoku stijenu na sjeverozapadu, aizgrađena kao i na drugim mjes ti mabez opkopa, nasipa ili spoljaš njegutvrđenja, nekoliko granata i je d nabaterija opsadnih topova vrlo brzo bije učinila nebranjivom i beskoris nom.U stara vremena nekoliko pu ta jemijenjala vlasnike i branitelje to komsukoba u gradu, kojima je Barru'l-Menekheh bila bojno polje. Sjevernood tvrđave, na putu prema Uhudu, alijoš uvijek u dometu, nalazi se du ga čkazgrada sa velikim brojem prozora,nekadašnja palata Da'ud-paše. U mo - je vrijeme kupio ju je Abbas-paša izEgipta.

Gradska predgrađa smještena sujužno i zapadno od grada. Južna su odgradskih zidina odijeljena širokimdrumom zvanim Derbu'l-Dženaze,“Put dženaza”, nazvanim tako jer setijela preminulih šizmatika, kojimanije dopušteno ući u grad, ovim putemnose do njihovog mezarja u bliziniBabu'l-Džumu'a ili “Istočne kapije”.Prema zapadu, između Medine i pred-građa, nalazi se Meneha, duga gotovotri četvrtine milje, a 300 jardi široka.

Razasuta predgrađa zauzimaju višeprostora nego grad napose: nasuprotgradskim zidinama, ona su bez zido-va; na zapadu, budući da se u tomsmjeru prostire otvoren prostor, ogra-đena su malim bedemom od blata ilinepečenih cigli, sa jednako malimkulama, uglavnom u stanju raspada.Veliki broj malih vrata (kapija) vodi izpredgrađa prema otvorenom prosto-ru. Jedina velika, sirotinjska kopijaBa bu'n-Nasra u Kairu je Ambari ili“Zapadni ulaz”, kroz koji se ulazi uMedinu. Predgrađa nemaju nikakvihznačajnih građevina, osim kaskijje ilizvanične rezidencije muhafiza (upra-vitelja), jednostavne građevine blizuBarru'l-Menehe i Hamse mesadžid ili“Pet džamija”, koje posjećuju gotovosvi zairi. To su: Poslanikova džamija uMenekhehu, Ebu Bekrova blizuAjnu'l-Zerke, 'Alijeva džamija u Zuka-ku'l-Tajjar Menekheha, koju nekiautori zvou i Musalletu'l-Id jer jePoslanik ovdje klanjao bajram-nama-ze, Omerova džamija, blizu Babu'l-Kuba Menekheha, u blizini malogkorita zvanog el-Sejh, te Bilalova dža-mija, proslavljena i u knjigama; ja jenisam vidio, a neki Medinjani su meuvjeravali da više i ne postoji.

Bit će dovoljno opisati samo jednuod ovih građevina, jer su sve susjednedrugoj nalik. Poslanikova džamija upredgrađu Menekheh stoji na mjestuna kojem se nekoć nalazila, kažu, dža-mija Ghamameh. Drugi, pak, vjerujuda je izgrađena na Poslanikovoj musa-li, mjestu na kojem je Poslanik kla-njao prvi bajram-namaz nakon dola-ska u Medinu te često običavao tu kla-njati i govoriti svojim sljedbenicimakoji su živjeli daleko od Harema.68 Toje uredna moderna građevina od sje-čenog kamena i kreča u pravilnimnizovima, pravougaonog oblika, nadkojom su podignute jedna velika i četi-ri male kupole. Sve su kupole obojenebijelom bojom; a na najvećoj stoji gole-

mi polumjesec ili radije mladi mjesec,ponad niza pozlaćenih kugli: ostalekupole okrunjene su nekolicinomuglova. Minaret je uobičajenog tur-skog tipa, sa koničnim krovom i jed-nom galerijom za mujezina. Akacijinodrvo ili dva sa istočne strane, a izanjega, poput zida, niz kućica od blata,dovršavaju coup-d'oeil; unutrašnjostdžamije jednostavna je kao i njenaspoljašnjost. I ovdje mogu primijetitida Arapi imaju nerazvijen osjećaj zasjaj i glamur, kako u smislu javne takoi privatne arhitekture. Ono što privla-či pogled putnika u Hidžazu gotovo popravilu je nešto što je uvezeno ili, pak,djelo stranih umjetnika. To pokazujejednostavnost ukusa naroda, kombini-ranog sa, bez sumnje, njihovom zna-kovitom štedljivošću, da ne kažemoškrtošću. Kad već stranci grade zanjih, vajkaju se, zašto bi se oni trudiligraditi za sebe? Štaviše, ne osjećajunikakvu potrebu da razbacuju novacna velike građevine. Gdje god se dogo-de nemiri, bilo koje vrste, bez obzirada li se radi o internim ili, pak, izvananametnutim, glavne i najveće građevi-ne prve stradaju. A ni klima nije na k -lo-njena njihovom dugom trajanju. Ze -mlja i zrak u Medini, kao i u Mekki,su hi su i azotasti zimi, a ljeti suhi i ža -r ki: kreč je suh; građa od palmovog dr -ve ta brzo propada, čak i drvenarija oduvoznog drveta truhne, te je dovoljnosamo nekoliko godina nemara da se inajveća građevina pretvori u prašinu.

Predgrađa južno od Medine zbirkasu zidom ograđenih sela, sa nasadimai baščama između. Seoske kuće ovdje,kao i u Egiptu, izgrađene su u stiluhoš-dvorišta, naime jednospratnicaotvorenih prema dvorištu. U tim ogra-đenim prostorima čuva se i stoka;imaju debela i čvrsta drvena vratakoja se noću zatvaraju kako bi se spri-ječile “krađe”, a mogu dobro poslužiti iza odbranu. Stanovnici predgrađauglavnom su beduini koji su odustaliod nomadskog načina života, te izvje-sni šizmatici o kojima će biti više rije-či u narednom poglavlju. Iza tih pred-građa, prema Jugu, kao i prema sjeve-ru i sjeveroistoku, leže bašče i prostra-ni nasadi palmi.

53BEHAR 120


68 Jedna od predaja, “Između moje kuće imoga mjesta za namaz jedna je od baščidžennetskih”, navela je mudrace da tačnoizmjere razdaljinu: kažu da iznosi 1,000lakata od Babu's-Selama do musale.

54 BEHAR 120


Poglavlje XXI

Ljudi (narod) u Medini

Glavninu stanovništva Medinečine potomci tek nekolicine familijaPoslanikovih pomagatelja. Čuo samda je samo za četiri od svih koje setime hvališu genealogija nespornoutvrdiva. To su:

1. Bejtu'l-Ensari ili potomci EbuEjjuba, najplemenitija porodična sku-pina čije se familijarno stablo razgra-nava već 1.500 godina. Oni su čuvariključeva džamije Kuba i imami Hare-ma, ali porodica napose više niti jeimućna ni utjecajna;

2. Bejtu'l-Ebu Džud; oni Haremuosiguravaju imame i mujezine.69 Re klisu mi da je od cijele familije živi samojedna djevojčica i jedan dječak;

3. Bejtu'š-Še'ab je iznimno brojnafamilija. Neki od pripadnika ove fami-lije su profesionalni putnici, drugitrgovci, a ostali imaju namještenja uHaremu.

4. Bejtu'l-Karrani koji se uglav-nom bave trgovinom.

Tu je, također, i familijarna skupi-na koja se naziva Nahavilla, koji su,prema nekim, potomci Ensarija, dokdrugi tvrde da dijele isto familijarnostablo sa Jezidom, Mu'avijinim sinom:drugo mišljenje je manje vjerovatno jerje neodrživo; naime predmetni halifa jebio zakleti neprijatelj 'Alijeve familije,a ovi ljudi je beskrajno poštuju. Kolikosam ja bio u prilici utvrditi, oni vrijeđa-ju i grde “Dva šejha” – svi su se mojiinformanti složili po ovom pitanju – alimi nijedan nije mogao reći zašto uomraženu skupinu nisu uvrs ti li iOsmana, treću ličnost koju sljedbenici

šijskog uvjerenja ne vole. Brojni su iratoborni, gradski ljudi ih preziru, jerotvoreno zagovaraju herezu, a i skrom-nog su imovinskog i svakog dru gog sta-nja. Imaju svoje vlastite ima me i odgo-jitelje, iako se načelno po v inuju odlu-kama i zapovijestima od govornog kadi-je, žene se i ud aju unutar vlastite sljed-be, a povjeravaju im se niži poslovi,poput klanja ži votinja, metenja i bašto-vanstva, a pri stup Haremu im je doži-votno za b ranjen, kao i da u nj buduunešeni po slije smrti. Njihova tijela senose vanjskom ulicom zvanom Derbu'l-Dženazeh ili “Put dženaza” do njihovo-ga mezarja u blizini Bekije. Oblače sekao Arapi i govore arapskim jezikom,poput gradskih ljudi, ali su Arapi navi-kli prepoznavati ih po osobitom izgledutemeljem kojega im pritvrđuju i njiho-vu de g radiranost: bez sumnje radi se opo g rešnom poimanju tih ljudi plemenalu ta jućih nogu i iznurenih prsa, zahva -lju jući prije svega brojnim izvještajimao strašnim običajima tih ljudi i že n skogdijela njihove zajednice sa pe r zi jskimhodočasnicima koji prolaze kroz grad.Jedva da je i potrebno reći da takveriječi dolaze isključivo iz usta nji hovihfanatičnih neprijatelja, kojima, nara-vno, ne treba vjerovati. Žao mi je štonisam imao priliku zbližiti se sa je -dnim od njih od kojega bih bio u pri li cidobiti zanimljive podatke i infor ma cije.Ortodoksni muslimani ne vole da im sepostavljaju pitanja o temema o kojimanisu spremni razgovarati; ka da samprvi put pokušao doći do ne k ih infor-macija od jednog od mojih po z na ni kašejha Ulau'd-Dina, Kurda ko ji je živio uMedini, čovjeka koji je pro pu tovao cije-li Istok i koji je govorio pet je zika, hla-dno mi je odgovorio da se nikada nije

družio sa tim hereticima. Sejjida i šerifa,70 Poslanikovih po -

to maka, ovdje ima koliko god hoćete.Medinski Benu Husejn imaju svoječet vrti u Suvjerkiji: u Medini ima šestili sedam familija, u Suvjerkiji 93 ili94. Ranije su bili neuporedivo brojniji,te je s tim u skladu i njihova moć bilaveća, tako da su stoljećima vodili raču-na i brinuli se o Poslanikovom mezaru.Izdržavaju se uglavnom od svogaamlaka, zemlje, na koju polažu pravojoš od Poslanikovog vremena, te vaku-fa, vjerskih zadužbina; narodske glasi-ne optužuju ih za česta međusobnaubistva zarad nasljednog prava. UMedini žive uglavnom u Hoš IbnSa'ad, naselju izvan grada, južno odDarbu'l-Džanazeh. Nema, naravno,prepreka njihovom nastanjivanju unu-tar gradskih zidina; njih nose uHarem da bi im se tu klanjala džena-za-namaz, te ni protiv jednog od njihniko ne može ništa pouzdano loše reći.Njihovo ukopno mjesto je mezarjeBekija. Razloga za ovakvu popustlji-vost je tvrdnja da su neki od njih ipaksunije ili ortodoksni muslimani, a čaki najheretičniji među njima svoj rafz(herezu)71 čuvaju kao najveću tajnu.Većina učenih Arapa vjeruje da onipripadaju, kao i Perzijanci, 'Alijevojsljedbi: istinu, međutim, gotovo niko –osim njih – ne zna, a ja nisam bio uprilici pronaći nikoga ko bi znao bilošto o osobenostima njihovog vjerovanjai uvjerenja, dok nisam sreo jednogčovjeka iz Širaza u Bombaju. BenuHusejn su mršavi ljudi beduinskogizgleda, oblače se na stari arapskinačin koji šerifi još uvijek vole, kufijja(mahrama) na glavi,72 beniš, dugačkaodora dugačkih i širokih rukava, pre-

69 Ibn Džubejr prenosi da je u njegovo vrijeme potomak Bilala,Poslanikovog mujezina, živio u Medini nastavljajući tradicijusvoga pretka.

70 U Arabiji šerif je potomak Imama Hasana, preko dvojice njegovihsinova, Zejda i Hasana el-Musanna: sejjid je potomak ImamaHusejna preko Zejnu'l-Abidina, jedinog od dvanaestero njegovedjece koji je preživio pokolj na Kerbeli. Prvi su se posvetili uprav-ljanju i ratu, potonji, učenju i vjeri. U Perziji i Indiji šerif je sinžene sejjida i običnog muslimana; Sejjid '"Nedžib el-Teref” (pleme-nit s jedne strane) sin je oca sejjida i majke obične muslimanke.Sejjid "Nedžib el-Terefejn” (plemenit sa obje strane) je onaj čija suoba roditelja sejjidi.

71 “Odbijati”, “odbacivati”, odakle porijeklo naziva rafizi, odmetnik,heretik. Inna rafaznahum, “zaista smo ih se odrekli” (Ebu Bekra,Omera i Osmana) izgovaraju Perzijanci, uživajući u svomenadimku.

72 Sejjidi u Hidžazu općenito ne označavaju svoje potomke zelenimturbanom. Ustvari, većina njih nose crvene kašmirske šalove okoglave, kada su u mogućnosti da sebi priušte taj trošak. Zeleni tur-ban je novina u islamu, u nekim zemljama ga povezuju sa sejjidi-ma; u drugim se nosi kao oznaka hodočasništva. Khudabakhš,Indijac, u Kairu je obično nosio mehko i nježno dugačko zelenoodijelo.

bačena preko bijele pamučne košulje:u javnosti uvijek nose mačeve, čak ikada ostali svoje ostavljaju kod kuća.Postoji oko 200 familija sejjida alevijja,'Alijevih potomaka od neke od njegovihsupruga, osim časne Fatime; nemajunikakvih izvanjskih obilježja, biloodjećom ili osobitim izgledom, a radeili kao namještenici u Haremu ili, pak,kao trgovci. Od halifijja iliAbbasovih potomaka, ovdjeje, rekli su mi, samo jednodomaćinstvo, Bejtu-l-Khali-feh, koji “rade” kao imami uHa remu, a bri nu se i za Ham-zin mezar. Ne ki tvrde da uMedini živi i ne koliko siddi-kijja, Ebu Bekrovih potoma-ka; drugi ne znaju za njih, aniko mi nije mogao ništa rećio plemenu Benu Ne dždžar.

Ostatak stanovništva Me -dine je mještovita skupinaljudi koju sačinjavaju potomcigotovo svih naroda islama.Svetost grada privlači stran-ce, koji, s namjerom kratkogza državanja ovdje, postajustanovnici; nakon pronalaskaza poslenja žene se, stječu po -rodice i familije, umiru i biva-ju ukopani tu, okoristivši seduhovnim prednostima ovoggrada i njegovog središnjegmezarja. Imao sam mnogoprilika i ponuda da ostanemu Medini. Jedini poznat liječ-nik bio je neki šejh AbdullahSahib, Indijac, učen čovjek,ali tako melanholične prirode i takoasketskih navika da je njegovo znanjepotpuno nekorisno za svu javnost.“Zašto ti”, rekao mi je jedan poznanik,“ne iznajmiš prostor – dućan – negdjeu blizini Poslanikove džamije? Tu ćešse najesti hljeba zahvaljujući svomeznanju i vještini, a i tvoja će se dušaokoristiti blagoslovom boravka na sve-toj zemlji.” Šeik Nur je također, nakonkratkog boravka u Medini zaključioda je to bara dženneti Šehr (“veoma

nebeski grad”) i malo mu je trebalo daga počne smatrati svojim domom. Tre-nutno vladajuća skupina u Medini,“zahvaljujući” političkim promjena-ma, su Sufat, si novi turskih očeva iarapskih majki. Pripadnici ove polu-kaste sada su jako brojni, a uspjeli suosigurati najviše i najunosnije službe iposlove. Osim Tu raka, tu su i familije

porijeklom sa Magreba, Takrurisa,Egipćana također ima znakovit broj,stanovnika iz Jemena i drugih dijelo-va Arabije, Sirijaca, Kurda, Afgani-stanaca, Dagestanaca sa Kavkaza tenekoliko Javanaca, muslimana saJave. Sindija, rekli su mi, ima oko 100familija, ali ih svi ostali Medinjanipreziru zbog njihovog kukavičluka imanjka muževnosti, dok su Baluci iAfganistanci poštovani. Indijacanema tako mnogo u Medini, za razli-

ku od Mekke; ipak, na ulici nije takorijetko čuti čist hindustani. Oni zadr-žavaju svoju osobitu odjeću, ženeustrajavaju u pokazivanju svojih lica iuskim, preuskim pantalonama. Ovoim je, uz brojne druge razloge, priskr-bilo prezir, pa i mržnju Arapa. UMedini oni su vlasnici malih dućana,trgovina, osobito ljekarni i prodavnica

kumaša (tkanina) i imajuneku vrstu zatvorenog dru-štva. Užasavajući slučajevibijede i umiranja od gladi,tako uobičajeni u indijskimzajednicama u Džeddi iMekki, ovdje su iznimno rije-tki.

Hanefijska škola je najpri-sutnija i najpriznatija u Medi-ni kao i u najvećem dijelu isla-ma, iako su mnogi stanovnici,te gotovo svi beduini šafije.Čitatelj će sa zaprepaštenjemprimijetiti da u jednom odosnovnih vre la vjere postojinekoliko skupina šizmatika:Benu Husejn, Benu 'Ali teNakhavileh. U gradu Safra,kažu, ima znakovita skupinazejidskih šiz ma tika,73 kojiMedinu posjećuju, a naselilisu se i u Mekki te, na koncu,neki tvrde da i Bejazi sljed-ba74 također ima svoje pred-stavnike.

Stanovnici Medine su milii omiljeni ljudi, iako grad nije,za razliku od Mekke, velikotrgovište muslimanskog svije-

ta ili susretište naroda. Ne plaćajuporeze, a ideju miri, dakle odvajanjaod zemlje, odbacuju sa krajnjim prezi-rom. “Jesmo li mi, Poslanikova djeca”,kažu, “da pružamo ili da primamo pot-poru?” Vehabije, ne razumijevajući štaim govore, naplaćuju im poreze uonome što im je trenutno potrebno, unovcu i robi, što je jedan od osnovnihrazloga što se i ime tih “puritanaca”spominje s gnušanjem. Kao što smoranije kazali, brojne pomagatelje u

55BEHAR 120


73 Množina od Zejdi. Ovih čuvenih šizmatika šijskog uvjerenja, imapuno u južnoj Arabiji.

74 Bajazi sekta iz okoline Maskata, a njihov imam ili princ, kažu da

je heretičkog uvjerenja; odbacuju Osmana i zagovaraju preimuć-stvo Omera nad drugom dvojicom halifa.

Poslanikovoj džamiji plaća dijelom sul-tan, a dijelom avkaf (zadužbine) odnovca za najam kuća i zemlje zavješta-ne Haremu širom muslimanskog svije-ta. Kada Medinjanin želi putovati,obraća se uredu Mudiru'l-Harim i odnjega dobiva papir kojim mu se jamčiznakovit iznos u Istanbulu. Ikram,kako se to zove, varira u skladu sa ran-gom primatelja, budući da su stano-vnici grada podijeljeni na šest kasti(klasa) i to (viz): prva i najviša skupinasu Sadat (sejjidi) i imami, koji primaju12 “kesa” ili oko 60 funti. Kažu da ovojskupini pripadaju samo tri familije.Hanedan koji drže “otvorene kuće” ibes platno ugošćavaju siromašne stra -nce. Njihov ikram iznosi osam “kesa”,a ova skupina broji između 100 i 150familija. Ahali (pripadnici trgovačkeklase) ili pravi Medinjani, koji u tomgradu imaju kuće i porodice, a i rođenisu u Medini. Oni pritvrđuju pravo našest “kesa”. Mudževerin, “stranci”,Egipćani ili Indijci naprimjer, koji živeali nisu rođeni u Medini, primaju četi-ri “kese”.

Medinski putnik po dolasku pri-javljuje svoj dolazak konzulu ili Veki-lu'l-Haramejn; ovaj “namjesnik dvaSveta Mjesta” obraća se “nadzornikuzadužbine” (Naziru'l-Avkaf); potonji,nakon prosljeđivanja zahtjeva različi-tim uredima riznice, šalje novac veki-lu, koji ga uručuje podnositelju molbe.Ovaj dar se ponekad troši na zadovo-ljavanje prohtjeva, češće ulaže u uno-sne poslove, trgovačku robu ili pred-mete za kućnu upotrebu, darove zažene u odjeći i nakitu, lijepo izrađenooružje, osobito pištolje i bale, svilenekićanke, čibuke i lule od ćilibara,papuče i vezene novčarke, koji sepakuju u jednu ili dvije velike seharete pristupa iznalaženju način povra-tka kući gratis. Osim ikrama, većinaMedinjana na ovakvim “prosjačkim”putovanjima, žive kao gosti kod ugled-nika u Istanbulu. Stanovnici na kojenije došao red da putuju čekaju avkaf

i sadaku koju svake godine donosi“damaščanski karavan”; osim toga,ranije smo rekli, Harem čak i onimakoji nisu zvanično zaposleni osiguravaodređene prinadležnosti.

Bez ovoga, Medina bi vrlo brzopala pod utjecaj i vlast beduina. Iakoje trgovina ovdje na visokoj razini, kaouostalom širom Istoka, posao je u“zastoju”,75 jer više klase žele pomaloupravljati svojim zemljišnim posjedi-ma i jednako pomalo služiti u Džami-ji. Čuo sam za samo četiri kuće kojesvi spominju s punim poštovanjem, el-Isevi, el-Ša'ab, Abdu'l-Dževvad i fami-lju iz Šerka (istočnih oblasti). Svi sebave žitom, tkaninom i namirnicama,a najbogatiji vjerovatno imaju kapitalu iznosu oko 20.000 dolara. U hladni-jem periodu godine karavani nepre-stalno saobraćaju između Medine iEgipta, ali njima u najvećoj mjeriputuju posjetitelji Istanbula, a umnogo manjoj trgovci koji razmišljajuo dobiti. Kukuruz se iz Džedde prevo-zi kopnenim rutama, a uvozi ili prekoJambu'a ili preko Reise, luke na Crve-nom moru, dan i po putovanja dalekood Safre. Postoji i stalna trgovinanamirnicama sa lokalnim beduinima,a sirijske hadžije građane snadbijeva-ju odjećom i skupljim robama, duha-nom, sušenim voćem, slatkišima,noževima i svim stvarima koje semogu podvesti pod pojam “skupo”. Tuje i nekoliko ozbiljnih skladištara, alinjihovi poslovi su sitni, jer se svakoja-ki proizvodi dovoze iz Egipta, Sirije iIstanbula. Općenito, radna snaga jeiznimno skupa, a u sezoni zijareta odposjetitelja će se zahtijevati od 15 do20 pijastera i za najjednostavnijeposlove poput popravke suncobrana.Zanatlije i umjetnici, ćilimari, gradi-telji, bravari, grnčari i ostali ili surobovi ili stranci, uglavnom Egipćani(koji prodaju samo mlijeko, tvrdi siri/ili puter), što je dijelom i posljedicapojedinačnog i skupnog ponosa ljudi.Oni se od djetinjstva uče da su Medi-

njani povlaštena bića, koji se imajupoštovati bez obzira kako siromašni,čak pokvareni ili, pak, šizmatični bili,te da će se Allahov gnjev sručiti na svekoji se usude uvrijediti, da i ne spomi-njemo, udariti nekog od njih.76 Stran-ce na dućanskim prozorima primaju spašinskom ohološću i silno se trude daim riječima i pogledima, dakako, i dje-lima, pokažu da sebe smatraju “finomgospodom kraljevskog ugleda, samošto nisu tako bogati”. Ovom posvema-šnjem ponosu treba dodati i nezainte-resiranost i lijenost, te prave arapskepredrasude, koje, čak i danas, spreča-vaju beduine da ožene kćerku zanatli-je. Poput Kastiljanaca, rad smatrajuponižavajućim za bilo koga osim robo-va, a to nije, kako razborito primjeću-je jedan francuski autor, uopće nera-zumna zamisao, jer nebesa čovjeka zanjegovu neposlušnost i nepokornostkažnjavaju jedenjem hljeba zarađenogu znoju svoga čela. Osim toga, primje-tno je izvjesno omalovažavanje,moralno i fizičko, rukotvorina, u uspo-redbi sa slobodom pustinje. Tkalačkistan (razboj) i turpija ne osiguravajuuljudnost i viteštvo kao što to činemač i koplje; čovjek “pruža svoj jezik”i da se okoristimo arapskom poslovi-com, kada mu za izgovorene uvredeprijeti šamar, a ne ubod bodežom. Čaki kalifornijski pljačkaši postaju ulju-dni kada brat-pljačkaš također nosirevolver, a među Europljanima naj-uglađeniji su oni narodi kod kojihsvaki gospodin nosi mač (rapier), a istisu postali najnepristojniji i najprimi-tivniji otkako ih je civilizacija razoru-žala.

Iz cijena koje smo dolje navelipostat će unekoliko jasnije da Medinanipošto nije jeftino mjesto. Ipak, gra-đani, uglavnom zaduženi, nekakouspijevaju živjeti pristojno, pa čak idobro. U njihovoj kuhinji, kao i umekanskoj, ima ponešto od egipatske,turske, sirijske, perzijske i indijske:ali, kao i svi Istočnjaci, preko svake

56 BEHAR 120


75 Omer-efendijina braća, unuci glavnog medinskog muftije, bili sutrgovci sa vlastitim dućanima, koji su ga uvijek zadirkivali dapočne sa nekim korisnim poslom, bolje nego da iscrpljuje mozak igubi vrijeme nad knjigama.

76 Historija potvrđuje da svetost rodnog mjesta narod, odnosno ljudeMe dine, nije uvijek spašavala nevolje. Ali, uspomene na nesrećeubrzo bi blijedile sveobuhvatnim ponosom koji ishodi iz pripadnosti.

mjere troše prečišćeni puter.77

Viđao sam mladog Muhammedakako naiskap ispija punu čašu, iakosu ga njegovi prijatelji upozoravali daće mu to “pomoći” da izgleda debeokao slon. U ovim zemljama, kadačovjek ne može jesti prečišćeni puter,smatra se da mu stomak nije uredu, asvi moji izgovori melanholičnom priro-dom, bili su prije svega namijenjeniizbjegavanju “ranjavanja” pečenimmesom koje je plivalo u masnoći ili“gostinjskim jelom”, rižom prelivenomrastopljenim, rekao bih, užeglim pute-rom. Hidžaski samn, međutim, najče-šće je svjež, budući da ga donosebeduini, stoga i nije prepun ukusa sta-rih i neimpregniranih mješina, poputindijskog ghia. Kuće bolje stojećihMedinjana su prostrane i udobne, jersu građene od čvrstog materijala, a

doček i prijem gostiju svake hvale ipoštovanja vrijedan. Crne ropkinjeovdje obavljaju složene dužnostiengleskih sluškinja; naučene su dašiju, kuhaju, osim uobičajenih poslovametenja i donošenja vode za kućnuupotrebu. Hasineh (privlačna žena,nedvojbeno potpuno pogrešan naziv)košta između 40 i 50 dolara, ako jetrudna, onda znakovito manje, ali vje-šte ruke, maniri, te osposobljenost uženskim poslovima diže njihovu cije-nu i do 100 dolara = 25 funti. Crni dje-čaci, po svemu idealni i prihvatljivopametni, koštaju oko 1.000 pijastera;djevojčice su skuplje, a evnusi dosežudvostruko toliku cijenu. Što su djecastarija, cijena im je niža, a niko nijespreman kupiti, osim u iznimnimokolnostima, odraslog roba, jer oninisu ni za kakav posao, osim za smi-šljanje podlosti. Abesinijke, uglavnomGalla, djevojke, naravno, na cijeni sujer je njihova koža, čak i najtoplijimdanima, uvijek hladna, a i rijetke su;rijetko koštaju manje od 20 funti, ačesto dosežu čak i 60. Nikada nisamčuo da se Jariyah Bayza, “bijela ropki-nja”, ikada prodavala na medinskojpijaci: u Čerkeziji one koštaju od 100

do 400 funti, te je samo nekolicinaljudi u cijelom Hidžazu u stanju sebipriuštiti takvu raskoš. Medinskibazar je oskudan, te gotovo sve roboveiz Mekke dovoze džellabi ili goniči,nakon što najbolje izvezu u Egipat, ugrad stižu samo oni koje niko nije htio.

Osobni izgled Medinjana iznenaditće svakog stranca, ako je ta mješovitaskupina doseljenika poprimila sve oso-bitosti, te gotovo i fizionomiju Arapa.To su iznimno lijepi ljudi, što bi semoglo pripisati hladnoj, naime hladni-joj klimi; ponekim se obrazi rumene, akose su im guste i kestenjaste. UMedini u mene kao bijelca niko nijezurio. Obrazi i neki dijelovi tijela koddjece obilježeni su mašalijima ili tešri-hima, tri dugačke crte kao kod Meka-naca, te malim ožiljcima, uglavnomtri. Nekim osobinama i osobenostimaprimiču se pravim Arapima, da takokažemo, beduinima starog i plemeni-tog porijekla. Jagodice su visoke i jed -re, oči male, okrugle, a ne izdužene,prodorne, lahovite, duboke te smeđe,prije nego crne. Glave su im male, ušilijepe, lica duguljasta i ovalna, iako nenerijetko sa onim što se narodski zove“vilicom u obliku svjetiljke” (izbačenom

57BEHAR 120


77 Liječnici tvrde da mast i masna hranakoja sadrži više ugljika predstavlja osobi-tost hladnih zemalja, dok stanovnicitropskih oblasti uživaju u voću, povrću ihrani koja ne deblja. Ovo se mora uzeticum grano. U Italiji, Španiji i Grčkoj,koristi se maslinovo ulje, u Africi i Aziji,osobito u najtoplijim predjelima, ljudijedu gotovo isključivo prečišćeni puter.

donjom vilicom); čela su im visoka,koščata, široka i malo uvučena, abrade i brkovi rijetki, tek dva busenči-ća na bradi, sa, uglavnom, malim ilipotpuno bez brkova. U tome gradski iseoski Arapi sliče jedni drugima. Raz-like su, pak, znakovito upečatljivije.Temperament Medinjana nije nervo-zan, poput beduinskog, ali je ipakneka vrsta mješavine žučnog i rijetkolimfatičnog. Obrazi su puniji, viliceisturenije nego kod čišće rase, usnemesnatije, senzualnije i napadnije,ramena su šira, a udovi snažniji ikoščatiji. Brada im je nešto gušća, amladi gradski Arapi pomalo počinjuoponašati Turke, prezirući pritomnavike svojih predaka u oblikovanjubrade. Osobna taština, uvijek preovla-đujuća strast među svim Istočnjacima,i beznadežna želja da se bradamanadmeću sa Turcima i Perzijancima,vjerovatno jedinim narodima na svije-tu koji ne briju bradu, nadjačala je čaki vjerske zamjerke toj inovaciji. UMedini su mi se češće nego igdje drugona svijetu obraćali sa kusah ili “bez-bradi”. Bradu boje knom (henna) ilinekim drugim preparatom, osobitoegipatskim mješavinama razmućenimu vodi, što je jako loša boja. Odjeća uMedini postala je neuporedivo rafini-ranija, budući da “Pariz Istoka” snad-bijeva ovaj grad najnovijom modom.Ugledni ljudi nose beniš ili džubbe;potonji komad, kao i u Mekki, uglav-nom je svjetlije i jasnije boje, žute, svi-jetlo zelene ili čak svijetlo ljubičaste.

Taj odjevni predmet znak je “obu-čenog” čovjeka; ako, pak, nosite samojedan ogrtač, onda on treba biti nekeumjerenije boje, naprimjer tamnolju-bičaste; pojavljivati se uvijek u istojsvijetlo zelenoj ili svijetlo ljubičastojpobudilo bi izvjesnu porugu. Ali,Hidžaziji, siromašni i bogati, uvijek sunaklonjeniji bojama lala. Pravi bedanili dugački ogrtač bez rukava, koji sejoš uvijek nosi u pravim arapskimzemljama, ovdje nosi samo najnižaklasa. Najružnije od svih pokrivala zaglavu su crvene tuniske kape, zvanetarbuš, koje gotovo svi nose, samo štoArapi imaju previše na svojim licima iu očima da bi ih nosili, poput Turaka,

bez turbana. Sa žaljenjem mogu kon-statirati da je prava šteta da su vjero-vatno najljepša i najelegantnija pokri-vala za glavu, kufijja i aakal, zabra-njeni svima osim šerifima i beduini-ma. Ženska je odjeća, poput muške,lijepa. U kućama one nose, rekli sumi, sudejrijje ili prsluke (grudnjake)od pamučnog platna i drugih tkanina,nalik indijskim čolijima, koji podupirugrudi bez loših učinaka europskihsteznika. Preko toga ide saub ili bijelakošulja od materijala zvanog halailiili burundžuk, sa ogromnim rukavimai dugačke do poda; sarwal ili pantalo-ne nisu široke poput egipatskih,naprotiv, prilično su uske, gotovo uskekao indijske, bez njihovih znamenitihpretjerivanja. Van kuće, preko glavaprebacuju svilene ili pamučne mile-jeh, uglavnom bijele ili plave. Burka(pokrivalo za lice, koprena) u cijelomHidžazu je bijela, što za razliku odEgipta umnogome doprinosi dojmučistote. Žene svih staleža boje tabane idlanove u crno, s unutrašnje straneizvlače samo tanke linije, najprije lije-peći flaster od kne, a potom mješavinukoja se naziva šadar. Kose dijele nasredini glave, a potom ih upliću u dva-desetak malih pletenica zvanih džedi-leh. Što se ukrasa (nakita) tiče, kaošto je i uobičajeno kod Istočnjakinja,raspolažu nezamislivim mnoštvom,od mjedenih i neke druge blistavekovine, do zlatnih ukrašenih dragimkamenjem; uživaju u jakim parfemi-ma, misku (musk), civetu, ambri, ruži-nom ulju, jasminovom ulju, aloa-drve-tu i ekstraktima cimeta. Oba spola

nose istanbulske papuče. Žene nosekhuff, unutarnje papuče od sjajne,žute kože, koje služe umjesto čarapa,a prekrivaju i članak, sa papučama odistog materijala, ponekad postavlje-nim baršunom ili izvezene zlatnimgrančicama po udolini na stopalu. Užalosti muškarci ne mijenjaju izgledni boju odjeće, poput svih dobrihmuslimana, kojima je takvo pokaziva-nje tuge zabranjeno. Ali, žene, kojeteško razdvajaju srce i odjeću, svojutugu pokazuju nošenjem bijele odjećei skidanjem ukrasa, odnosno nakita.To je prilično savremen običaj: preciz-ni Burckhardt obavještava nas da unjegovo vrijeme ožalošćene medinskežene nisu mijenjale odjeću.

Medinjani se na ulici pojavljujuhodajući pješice, dakle na svojimnogama. Tek nekoliko životinja čuvase u gradu, pretpostavljam, zbogiznimno skupe ishrane i održavanja.Konjica jaše bijedne egipatske mršavei slabe konje. Konji koje uglavnomjašu uglednici i bogataši su nedždski,koji koštaju od 200 do 300 dolara.Kamila ima teško nabrojivo mnoštvo,ali hidžaske su male, slabe, te poslje-dično i malo cijenjene. Jednogrbekamile dobre pasmine, zvane ahrar(plemenite) Namani, iz istoimenogmjesta, mogu se naći po bilo kojoj cije-ni od 10 do 400 dolara; one su male,ali inimno brze, na nogama sigurne,pametne, čistokrvne, očiju poput anti-lopinih, sa ustima u koje može staticijela čaša. Mula nema u Medini, iakonarodne predrasude ne brane ljudimada ih jašu. Magarci dolaze iz Egipta i

58 BEHAR 120


Mekke: rekli su mi da se neke iznim-no dobre životinje mogu naći u gradu,te da neka beduinska plemena uzga-jaju dobre pasmine, ali ja nikadanisam vidio nijednog. Od životinjakoje se uzgajaju za ishranu, ovca jejedina koju je moguće naći u ovomdijelu Hidžaza i to tri različite vrste.Veća životinja dolazi iz Nedžda i to odbeduina plemena Anizah, koji rukovo-de ovom vrstom trgovine, a manja ježivotinja domaće pasmine; ustvari,obje vrste su uobičajene arapskepasmine, žutomrke boje, sa dugačkimi debelim repom. Povremeno je mogu-će sresti pasminu koju u Adenu zovuberberskom ovcom, potpuno drukčijuživotinju, bijela je, širokog crnog lica,sa podvoljkom, kratkog debelog repa,koji izgleda kao da je svezan u čvor:nesumnjivo su je ovdje uvezli Perzi-janci. Krave su rijetke u Medini, gove-dina se na cijelom Istoku smatranezdravim mesom, a beduini čak i nepiju kravlje mlijeko, više cijenećikamilje, ovčije i kozije; stoga se mesoove životinje u gradu rijetko moženaći, jer ga niko ne jede, naravno osimnajnižeg staleža.

Maniri Medinjana su teži i ozbiljni-ji, te unekoliko pompezniji nego kodArapa sa kojima sam se ja ikada dru-žio. Čini se da su ih “posudili” od svo-jih vladara Turaka. Ali, njihova stro-gost i ozbiljnost, te ceremonijalnost sutek površni. Privatno ili u ljutnji odorauljudnosti i ljubaznosti spada i kreš ta -vi arapski glasovi, rječite, govorljive inedvosmislene uvrede, te manija zagestikulacijom izlaze na površinu u

svoj svojoj nakaznosti. Velike su priča-lice kao što mala priča koja slijedipokazuje. Kada se čovjek susretne isuprotstavi nekome ko je očigledno ja -či od njega u raspravljanju ili pogađa-nju (oko cijene), Arapin svoga protivni-ka prekida riječima: “Salli ala Muha -mmed (Blagoslovi – neka su – na Po -slanika)”. Svaki dobar musliman oba-vezan je pokoriti se takvom zahtjevuri je čima: “Allahumma salli alejh (OAllahu, blagoslovi ga!)” Ali, Medinjaniskraćuju frazu na: “A'n”, pretpostav-ljajući da je to dovoljno i nastavljaju sasvojim govorom. Potom će zbunjeniprotivnik povikati: “Vahhid!”, to jest:“Potvrdi jedinstvo Božije!”, našto će on,umjesto uobičajenih riječi kojima sepotvrđuje vjerovanje, samo kratkoizgovoriti “Al” i požuriti da razgovorvrati u prethodni tok. Kao što se možei pretpostaviti, taj rat riječima nerije-tko se završava žestokim i silovitim ra -spravama, jer, istini za volju, Medinja-ni su uvijek spremni na svađu. Očajni-čki stari sukob između Džuvva i Ba -rra, grada i predgrađa, s velikom jemu kom zaustavljen i zataškan. Dječa-ci, doista, još uvijek istrajavaju, su ko b - ljavajući se u tučama, ali i ozbiljnijimsredstvima, štapovima i kamenjem.78

Teško je povjerovati da su u gradupunom turskih vojnika, putnika-trgo-vaca i koji se izdržava od “otimanja” odhodočasnika sačuvane stare arapskevrline. Mekanci, tamnoputi ljudi, zaMedinjane kažu da su im srca crnakoliko god da su im lica bijela.79 To je,naravno, pretjerano, ali ne treba punoda bi se zaključilo da su ponos i oho-

lost, borbenost, osobita pitanja časti, teosvetoljubivost začuđujuće snage i str-pljivosti jedine osobite crte arapskogkaraktera koje stanovnici Medinepokazuju. Ovdje ćete rijetko sresti tipi-čno pustinjsko viteštvo. Čovjek će uvri-jediti svoga gosta, svejednako kao štoneće objedovati bez njega i kao što ćega hrabro zaštititi i braniti od neprija-telja. A ljudi prečesto i prelahko raz-mjenjuju riječi koje su dovoljne da iza-zovu dugotrajne i krvave obračunemeđu beduinima. Izvanjska pristoj-nost upadljiva je osobenost ponašanjaMedinjana. Nema mjesta na ko jemKorinćani mogu ostati, poput Mekke,Kaira i Džedde; preljuba i brakolom-stvo, ako se otkriju i utvrde, bit će kaž-njeni kamenovanjem prema strogomkur'anskom nalogu80, a najmanji ne -moral ili ponovljen prekršaj bit će kaž-njeni izgonom iz grada. Ali, skandalise često događaju, iako žene, rekli sumi, ogromnu pažnju posvećuju pristoj-nom ponašanju u skladu sa normamadruštvenih odnosa. Izvan kuće uživajuu tipično mu s li manskim zadovoljstvi-ma, ženidbama i udajama, babinama,proslavama obrezivanja i dženazama.U kući bave se kućanskim poslovima,osobito gr de ći hasine i za'afarane. Uovim aktivnostima one prevazilaze čaki čuvene engleske kućanice srednjeklase, koje raspolažu ograničenim“sredstvima”, dok Arapkinjama naraspolaganju stoji bogat rječnik. Ušejh Hamidovoj kući, međutim, nikadanisam čuo da bih mogao optužiti ženeza upotrebu bilo kakvih, napominjem,bilo kakvih teških riječi.

59BEHAR 120


78 Čini se da ovo jeste i bilo je omiljeno arapsko oružje. U bitki na Uhudu čitamo kako su seborci međusobno prebacivali kamenjem. Na putu prema Mekki beduini su napali skupinugradskih Arapa, a bitka je okončana ovim neopasnim i neškodljivim oružjem. U Mekki,muškarci, kao i dječaci, koriste ih sa istom vještinom kao i Somalijci u Adenu. Što se tičeokršaja između dvije susjedne četvrti u arapskim gradovima, čitatelji će se sjetiti da ova-kve stvari mogu postojati naporedo za znakovitim stepenom civiliziranosti. U moje vrijemerazličita sela u sorentinskoj dolini bila su u neprestalnom ratu. Irci se još uvijek osobnobore u Birkenheadu. U vrijeme naših očeva londonski besposličari su se svake nedjeljezabavljali “ratujući” na Primrose Hillu, te na poljima oko Marylebonea i St. Pancrasa.

79 Ukazujući prije svega na njihovu osvetoljubivost te njihov običaj da pamte rane i povrede,te da zaboravljaju stara prijateljstva i međusobne usluge, kada iskrsne sukob, bez obzirana beznačajnost uzroka i razloga.

80 Presudu donosi kadija: u slučaju ubistva, on sudi počinitelju, te, ako utvrdi krivicu, šaljega paši, koji zapovijeda kavvasima (policajcima) da počinitelju glavu odsjeku sabljom.Lopovi se kažnjavaju odsjecanjem ruke. Ustvari, pravda se u Medini provodi strogo u skla-du sa šerijatom ili vjerozakonom.

Svoje crne ropkinje vrijeđaju na finnačin, bez ikakvih teških psovki ipogrda. U Mekki, međutim, starijagospođa u čijoj sam kući živio bi, izne-rvirana melanholičnim temperamen-tom svoga starijeg sina i njegovimneredovnim i neutvrdivim apetitom,izgrdila ga najružnijim riječima, neri-jetko krajnje smiješnim. Naprimjer,jedna od njenih najčešćih tvrdnji bilaje da je njen sin potomak nemoralnemajke, čime je, pretpostavljamo, osamoj sebi iznijela nimalo pohvalnomišljenje. Tako sam u Egiptu čestoslušao oca koji se svome sinu obraćaoriječima: “O psu, sine psa!” ili “O nev je -rnikovo sjeme, jevreja, kršćanina!” KodMedinjana sam primijetio jednu nima-lo pohvalnu crtu licemjerja. Njihovausta puna su vjerskih pozdrava, izjavai odlomaka iz Kur'ana, kao i nepristoj-nosti i odvratnih uvreda, po čemu suumnogome podsjećali na Perzijance.Kao što smo ranije rekli, oni čuvajureputaciju “sinova Svetog gra da”,javno klanjajući. U Istanbulu ni nakoji način ne odišu trezvenošću; opojnapića, osobito araki, prave se i u Medi-ni, ali samo kod Turaka: stanovnicigrada se rijetko u svojim domovimaupuštaju u ovu pustolovinu, jer se pija-nice po mirisu prepoznaju. Medinjanisu, poput Mekanaca, zanimljiva mje-šavina darežljivosti i zlobe, rasipnosti iškrtosti, pri čemu bi se prve osobinemogle pripisati njihovoj razmetljivosti,dok su druge osobenosti semitskihrasa, odavno u Europi poznate prekoJevreja. Građani će se la h ko upustiti udubok dug, očekujući da će dobrahodočasnička sezona isplatiti njihoveobaveze ili, pak, oslanjajući se na slje-deći prosjački put u Tursku. Takvoponašanje, protivno običajima cijelogmuslimanskog svijeta, javnost najstro-žije osuđuje. Ponad svih spo me nutihosobina, osobna taština i uobraženostnedvojbeno su najvidljiviji i najprezri-viji: pokazuju je svojim še pu renjem,prezrivim pogledima, te gotovo sva-kom rječju. “Ja sam taj-i-taj, sin toga-i-toga”, uobičajene su riječi, osobito uopasna vremena. A ni ovaj duh nijebaš za potpunu osudu, jer zasigurnopomaže i podstiče na otmjeniju aktiv-

nost. Ali, isto tako, najčešće ih pobuđu-je da se nadmeću skupim prezentira-njima i sličnim ispoljavanjima taštine.Izrazi, tako uvredljivi za europljanskeuši: “Inšallah Bukre (Ako Bog da,sutra)”, što uvijek govore za nešto štotreba uraditi danas, ovdje su, kao i uEgiptu ili Indiji, najčešće riječi kojećete čuti. Takva su odugovlačenja tipi-čna, manje-više, za sve Is to čnjake. Ali,Arabija, napose i osobito, obiluje tim“Tevekkel al' Allah, ja Šejh! (Osloni sena Allaha, o go s po dine!)”, a da se pri-tom čovjek nije nimalo oslonio na svojvlastiti trud. U cjelini, međutim, iakosam govorio ma hom o slabostimakaraktera stanovnika Medine, ja onjima imam sas vim povoljno i pozitiv-no mišljenje, na lazeći kod ovih ljudimnogo stvari vrijednih svakog pošto-vanja, prije svega muškost, koje manj-ka kod svih istočnih naroda sa kojimasam bio u dodiru.

Arapi su, poput Egipćana, svi ože-njeni. Ipak, kao i obično, prilično sugrubi i šaljivi u vezi s tom uvijek hrđa -vo spominjanom temom – brakom. Nanjoj su svoje umove “izoštravali” i naj-mudriji među Arapima, humoristi imudraci, koji su o tome rekli znameni-te stvari koje se dugo pamte. KažeHa rikaru'l-Hakim svome nećaku Na -danu, kojega je pokušavao odgovoritiod ženidbe: “Brak je radost mjesec da -na, a tuga ostatak života, plaćanjekirije i savijanje leđa (pod bremenombijede) i slušanje ženskog jezika!” Po -tom, u stihu: “Kažu oni: “Oženi se!”Odgovaram: “Neka je daleko od meneda na svoja prsa privijem vreću punuzmija. Slobodan sam, zašto bih se pro-davao u ropstvo? Neka Allah nikadane blagoslovi žene!” Sljedeći redovinajčešće se navode zbog toga što omo-gućavaju neku vrstu “ptičije perspek-tive” na postojanje žena: “Od 10. (godi-ne života) do 20. odmor za oči posma-trača. Od 20. do 30. još uvijek lijepa ijedra. Od 30. do 40. majka brojnih dje-čaka i djevojčica. Od 40. do 50. starazlobna žena. Od 50. do 60. zakolji jenožem. Od 60. do 70. prokletstvo Alla-hovo neka je na njih, na jednu i nasve!” Još jednim popularnim stihomizražava se neutemeljeno mišljenje:

“Oni tvrde da su žene za muškarcedžennet; ja kažem, “Gospodaru, daj midžehennem, a ne ovaj džennet.””

Ipak, uprkos svemu, ljepši spolima sve razloge za smijeh, jer su svikoji su smišljali i pisali, te izgovarajuovakve riječi, u Medini kao i na dru-gim mjestima – oženjeni. Bračne cere-monije su dosadne i skupe. Počinjuvjeridbom: otac mladića odlazi doroditelja ili staratelja djevojke, te tekna kraju posjeta izjavljuje: “Fatiha!Molimo, iz vaše ljubaznosti, vašu kćer-ku za našeg sina.” Ako su svi zadovolj-ni prijedlogom, odgovor je: “Dobrodo-šao i čestitamo, ali moramo klanjatiistiharu”; kada se na kraju dobije pri-stanak, obje strane se obavezuju napoštivanje ugovora učenjem Fatihe.Potom počinju pregovori o mehru iliiznosu koji se nudi za mladu. Nakonprevladavanja ove teškoće slijedi goz -ba za prijatelje i rodbinu, mušku i že -n sku. Brak napose naziva se Akdu'l-Nikah ili Zivadž. Velima ili prijemzvanica, naime svadbu, priprema otacarisa (mladoženje) u svojoj kući, akadija obavlja svadbeni obred; djevoj-čin pristanak dobija se preko njenogvekila, bilo kojeg muškog srodnikakojemu ona povjeri tu dužnost. Potom,uz veliku pompu i slavlje, aris posjeću-je svoju aruseh (nevjestu) u kući nje-nog oca i, konačno, uz zuffeh ili povor-ku te razne svečanosti u Haremu, njuodvode u novi dom. Arapske dženazesu jednostavne upravo onoliko kolikosu vjenčanja komplicirana. Bez na -dda beha, bez žena, pa čak ni najbližihsrodnica, tokom dženaze, kao i u dru-gim dijelovima muslimanskog svijeta,a za muškarce je sramota plakati na -glas. Poslanik, koji je nesumnjivo znaoza sve paganske običaje pri ukopu, ukojima su nemuževna i beskrajnoduga pokazivanja žalosti prelazila svegranice, čak i zdravog razuma, poputkršćanskih mrzovoljnih i neradih bdi-jenja, zabranio je i najmanje pokazi-vanje tuge. U Medini preminuli seukopava nedugo po preseljenju. Mrt-vačka nosila gradskim ulicama umje-renim korakom nose prijatelji i rođaci.Svaki prolaznik prihvata nosila i nosiih nekoliko koraka, u znak poštovanja

60 BEHAR 120


prema mrtvom, a to se smatra i pobož-nim činom. Stigavši do Harema, pre-minuloga nose na zijaret do Poslani-kovog prozora, dženaza-namaz se kla-nja u Osmanovom mi h rabu. Konačno,ukopava se na islamski način u me -zar ju Bekija.

Medina, iako su je vehabije teme-ljito opljačkali, još uvijek ima pravoobilje knjiga. Blizu Harema smještenesu dvije medrese ili koledža: Mahmu-dijja, nazvana tako po sultanu Mah-mudu, i Bešir-agina: obje imaju gole-me biblioteke vjerskih i svakojakihdrugih knjiga. Čuo sam i priče oiznimno bogatim privatnim bibliote-kama, osobito onoj koja je pripadalaNedžibu'l-Ešrafu ili “Prvak šerifa”,nekom Muhammedu Džemalu Lejlu,čiji je otac veoma poznat u Indiji.Osim spomenutih, postoji i velikivakuf zaviještanih knjiga, darovanihDžamiji ili određenoj porodici. SlavniMuhammed ibn Abdullah Sennusiprenio je svoju zbirku knjiga, nekikažu, do osam hiljada primjeraka, izMedine u svoju kuću u Džebelu'l-Kubejs u Mekki. Mjesto ukopa poslje-dnjeg Allahovog Poslanika, dakle, nemože se više optuživati za neznanje inezanimanje koje su izricali moji pret-

hodnici. Ljudi se hvale učenošću svojeuleme i hvastaju se kolektivnomnadmoći nad Mekkom. Ipak, mnogistudenti odlaze u Damask i Kairo,gdje je Rivaku'l-Haramejn, “Koledždva Harema” na univerzitetu džamijeAzhar, uvijek prepun; iako mi seOmer-efendija hvalio da je ovaj gradpun znanja, ne čini mi se da je osjećaoimalo srama posjećujući predavanjaegipatskih profesora i predavača. Ali,niko od mojih informanata nije mimogao reći da je u Medini mogućeproučavati bilo šta osim vjerskih zna-nosti. Filozofija, medicina, aritmetika,matematika i algebra ovdje se ne m -ogu studirati. Raspitivao sam se i zaokultne znanosti, sjećajući se da Para-celsus putovao u Arabiju radi stjeca-nja znanja, te da je grof Cagliostro(Giuseppe Balsamo) tvrdio da je 1765.godine (A.D.) proučavao alhemiju uMedini. Jedini trag do kojeg samdošao bilo je površno znanje o “magič-nom ogledalu”. Ali, nakon poricanjapo s vemašnjeg znanja Medinjana, mo -ra se priznati da su im brza moć zapa-žanja i nevjerovatna moć pamćenjaomogućili da “uskladište” obilje povr-šnog znanja, prikupljenog iz razgovo-ra na pijaci i u taborima. Shvatio sam

da je ovdje nemoguće pokazati bilo štood onoga što sam ja znao, što bi zasi-gurno, u Sindu, južnoj Perziji, istočnojArabiji te mnogim dijelovima Indijeizgledalo kao čudo. Najvjerovatnijene ko od prisutnih prisustvovao jepredstavi nekog italijanskog “priziva-telja duhova” u Istanbulu ili Aleksan-driji te je u svojoj memoriji pohraniosve, pa čak i kretnje. Kao lingvisti, nemogu se porediti sa Mekancima, kojisu tu nenadmašni nad svim Istočnja-cima, osim Armenaca; Medinjani rije-tko znaju turski, a još rjeđe perzijskiili indijski jezik. Samo oni koji su stu -di rali u Egiptu dobro i tečno učeKur'an. Građani govore i izgovarajusvoj jezik sasvim dobro i čisto; ne mo -gu se, naravno porediti sa ljudima izjužnog Hidžaza, ali, za njihov arapskimo že se reći da predstavlja pravo osv -je ženje nakon užasa u Kairu i Maska-tu.

Klasični arapski, treba reći, kaoposljedica širenja islama, vrlo brzo serasplinuo na veliki broj lokalnih narje-čja, poput latinskog, koji se pod sličnimokolnostima razdijeli na novorimskemjesne govore Italije, Sicilije, Provansei Langdoka. Iako je Niebuhr opravdanokritiziran zbog poređenja kur'anskogjezika sa latinskim, a narodnog (arap-skog) jezika sa italijanskim, među nji -ma ipak postoji golema razlika, jer jegotovo svaka riječ pretrpila određenuizmjenu usljed mnogostrukih mijenja-nja i pojednos ta v ljivanja gramatike isintakse. Putnik će u svakom dijeluArabije čuti da je određeno pleme saču-valo i čuva jezičku čistotu svojih preda-ka, da koristi završne samoglasnike nakraju imenica te da odbacuje dodatnezamjenice koje se izostavljanjem glasana kraju riječi u glagolima sada name-ću kao nuž nost. Ali, iskreno, sumnjamu pos to janje takve rase filologa. U Hi -džazu me đutim, smatra se gracioznimkada sta riji ljudi, osobito kada govore uja vnosti, naginju prema klasičnomarapskom. Naprotiv, kod mladih ljudibi se to smatralo pretjeranom pedante-rijom i podrugnulo bi mu se satiričnimizričajem poput: “Postoje dvije stvarihladnije od leda, mladi starac i starimladić.”

61BEHAR 120


Poglavlje XXV

Beduini Hidžaza

Arape je, klasifikacijom koja u pot-punosti odgovara genealogiji, predaja-ma te opažajima i primjedbama sav -remenih fiziologa moguće podijeliti utri rase. Prvu rasu, domorodačku iliautohtonu, čine ili predstavljaju pod-kavkaska plemena koja naseljavajuprovinciju Mahrah, te obalu izmeđuMaskata i Hazramauta. Plemena Ma -hreh, Dženabeh i osobito Gara poka-zuju naročito nizak razvoj, za štoteškoće i “domorodačko” porijeklonipošto nisu zadovoljavajuće objašnje-nje. To su Arapi el-Aribeh, o čijoj seinferiornosti na Istoku pričaju priče.

Glavni (naime, temeljni, osnovni)“došljaci” su “Nuhovci”, veliko kaldej-sko ili mezopotamsko pleme koje je natlo Arabije stupilo oko 2.200. godinep.n.e., te polagahnim i postepenim ši -re njem i posezanjem u teritorij poko-rili stare vlasnike i zauzeli najboljedijelove zemlje Poluotoka. Velike fami-lije Anzaha i Nedžda tipični su pred-stavnici ove rase, koja je u osnovi čisto“kavkaska”, a najistaknutija osobina– nevjerovatno nervozan tempera-ment – uz sve znake “krvi” zahvaljuju-ći kojima je moguće razlikovati i najni-že životinje, konje i kamile, pse i kozeAra bije. Ovi došljake moguće je iden-tificirati kao Arape Mutarribe ili “ara-bizirane Arape”, koje spominju isto-čnjački historičari.

Treća familija, stara, rekao bihdre vna i plemenita rasa, potječe iz1900. godine p.n.e. (A.C.), koju histo-rijski tipifizira Isma'il, još uvijek zau-zima takozvani Sinajski poluotok. TiArapi, međutim, ne prelaze niti suikada prelazili granice uspostavljeneplaninama, gdje, još uvijek živeći uzsvoju braću, zadržavaju svoje divlja-čke običaje i neukrotivi duh svojih pre-daka. Oni se od “čiste rase” razlikujumješavinom egipatske krvi, te očuva-njem drevnih osobenosti familijenaroda sa obala Nila. Isma'ilijanci su“pod-kavkasci” i u historiji se označa-vaju imenom Arapi Mustarribi, odno-sno “osnovanim” ili “uvedenim”, to jest

polu-Arapima. Istočnjačka etnografi-ja, koja, poput većine istočnjačkih zna-nosti, obi luje nomenklativnim razli-kovljima, prepoznaje i četvrtu rasukoju naziva Arapi el-Mustajamah;najistaknutiji predstavnici ovih “bar-bariziranih Arapa” su trenutni stano-vnici Mekke.

O plemenima Aus i Hazredž, hi m -i aritskim plemenima koja su se dose-lila u Hidžaz, njihovom miješanju saAmalikahom, Jurhamom i Katira-hom, također rasama iz Jemena te sa

Hebrejima, sjevernim ogrankomsemitske familije naroda, imamo obi-lje historijskih dokaza. A oni kojiznaju koliko su pustinjske rase nepro-mjenjive, uopće neće sumnjati u tvr-dnju da beduini Hidžaza skrbe čistotu“krvi” koju su im prenijeli i zavještalinjihovi preci. Nemam se namjeruispričavati što se neću upuštati u poje-dinosti u vezi sa osobnošću beduina;81

tačna i detaljna slika ove rase, kao štoje ranije spomenuto, nudi se na stra-

nicama Bruceovih i Burckhardtovihdjela.

Temperament, narav i priroda,sta novnika Hidžaza često je čisto “ne -rvozan”, što visina njihovih čela i lije-pa tekstura kose dokazuju. Povreme-no je žučna, rijetko sangvinična; lim-fatičnog Arapina gotovo da nikadanisam sreo. Nervna središta ove rasesu velika, imaju lijepo formirane kra-lježnice i mozak, što govori u prilognjihovoj dugovječnosti. Bartema bojunjihovoga tena opisuje kao “tamnolavovsku”; varira od najtamnije špan-ske do gotovo čokoladne nijanse, a tevarijacije ljudi pripisuju krvi. Koža imje tvrda, suha i vrlo brzo se bora.Žućkast ten je rijedak, iako ga imaponeko, osobito u gradovima, ali blije-dožut ne postoji. Krinalna kosa čestoje posvijetljena izbjeljivanjem, a pilar-na je tamnija od krinalne. Glas im jesnažan i jasan, bariton prije nego bas:u ljutnji postaje brbljav i cvokotavpoput krikova divljih životinja. Izgledprvaka je dostojanstven i ozbiljangotovo do zamišljenosti: ugledančovjek je samodovoljan i žestok, nižistaleži izgledaju svirepo, glupavo i lju-bopitljivo; ipak, pripadnici istog ple-mena se puno ne razlikuju, budući dasu im sklonosti definirane istim pori-vima. Izražavanje je definitivni krite-rijalni osnov civiliziranih naroda: upustinji postoji nekoliko varijacija.

Beduinska lobanja je mala, izduže-na, visoka, uska i istaknutog zatiljka:“kruna” glave uzdiže se koso premapodručju iznimne čvrstine, koje jeistaknuto, dok su strane (glave) zna-kovito ravne. Kosa, gotovo neprestal-no izložena suncu, vjetru i kiši, posta-je neuobičajeno i neprirodno gruba:oblikuju je u vidu kurune82, nestašnihčupavih kovrdža, koje vise do prsa ilije, pak, briju u obliku šuše, “krpe kose

62 BEHAR 120


81 Ovdje riječ koristim u smislu u kojem se ona koristi u narodnom jeziku. Svaki orijentalistzna da je pojam beduin, ustvari ism el-nisbah ili pridjev koji ishodi iz pojma badu, u zna-čenju pustinja. “Neke riječi, užasno iskrivljene”, kaže Gibbon, “prihvaćene su kao takve,te naturalizirane u narodnom jeziku”. Riječ beduin nije uvredljiva, poput Osmanlija zaTurčina ili fellah za Egipćanina, ali ćete “divljeg čovjeka” zasigurno smrtno uvrijeditipogrešnom identifikacijom njegovog plemena za neko nižeg staleža. Ja Hitejmi, upućenoHarb-beduinu, navest će ga da potegne svoj nož.

82 Kurun doslovno znači “rogovi”. Šerifi kosu nose u stilu haffah, tako da im slobodno padapo vratu, a briju oko prst širine iznad čela i iza vrata.

na vrh glave”, od čega, teško da sam uživotu vidio išta neciviliziranije.

Lica su izdužena i ovalna, ali mrš a -vost čini da na prvi pogled izgledajuznakovito nepravilnija nego što to zai-sta jesu. Čela su visoka, široka i povu-čena unazad: gornji dio je umjerenorazvijen, ali ništa ne izgleda prefinjeni-je od dijela na kojem se nalaze obrve iprednjih sinusa, koji su malo izbočeni,ukazujući na tjelesnu snagu i živu pri-rodu. Sljepočnice su duboke, kosti istu-rene, a podignute očne jabučice u kom-binaciji sa istaknutom bradom če stolicu daju izgled “mrtvačke glave”.Obrve su im dugačke, bujne i izvijene,razdijeljene na sredini, na mjestu gdjei trebaju biti razdijeljene, te izvijene uizvjesnom smislu u vidu znaka pitanja.

Najpopularniji pisci, slijedeći DePagea, oči Arapa opisuju kao krupne,vatrene i crne. Beduini Hidžaza,ustvari cijela rasa, imaju male oči, ok -ru gle, nemirne, upale i borbene, kojeodaju ljubopitljivu, radoznalu i borbe-nu prirodu i strastven karakter. Bojaim je tamnosmeđa ili zelenosmeđa, azjenice, tačnije mrežnjače, su čestoistačkane. Navika mrštenja kože is -pod obrva te napola sklapanja očnihkapaka kako bi se umanjio negativniutjecaj sunčevog sjaja vanjskim uglo-vima očiju osigurava bore u obliku“vranine noge”. Još jedna osobitost je inačin na koji se oči otvaraju, naročitoprilikom iznenađenja ili uzbuđenja.To, u kombinaciji s pogledom, licu da -je izvjestan izraz žive i neprestalneborbenosti, te krajnje i pretjerane su -rovosti, dok uski prorez između obrvačak i opuštenom licu osigurava dojamznakovite inteligencije, ne lišene pri-tajene lukavosti. Općenito, moglo bi sezaključiti da beduinsko lice prije zračidostojanstvom nego lukavošću, počemu su semitske rase čuvene, a dvijelinije sa strana usta umnogome odu-daraju od borbenog izgleda obrva.

Uši bi se mogle uporediti sa ušimaarapskih konja, male su, lijepo obliko-vane, “plemenite” i složene, sa punonabora i udubljenja. Nos je izbočen,uglavnom kukast, ali nerijetko i pot-puno ravan, kao na grčkim statuamana kojima je služio za isticanje pravil-

nosti crta lica. U najvećem broju slu-čajeva taj dio lica je lijepo oblikovan,sa fino izvajanim nosnicama, ispodkojih se uočava septum: u ljutnji seuvećavaju i šire kao kod rasnih konja.Vidio sam, međutim, i nekoliko sluča-jeva žustrog i drskog prćastog nosa.Duboke brazde spuštaju se od nosnicaprema ustima, ukazujući na nepouz-dan karakter, ne preozbiljan, negopreveseo.

Usta su nepravilna, nesimetrična;usne su ili debele, ukazujući na gru-bost, neučtivost, nedostatak ukusa, ili

su, pak, tek uske linije. U potonjemslučaju stječe se dojam nedovršenograzvoja gornjeg dijela lica, osobitokada je (donja) vilica estetski uska, abrada bolešljivo uvučena. Potonja oso-benost, međutim, ug lavnom je lijepo idobro razvijena. Zu bi, uobičajeno zaIstočnjake, su potpuno bijeli, kratki iširoki, što dokazuje njihovu snagu.Neka plemena potkresuju brkove uskladu sa sunnetom; šafije ih nerije-tko briju, ali ih mnogi puštaju da visepreko gornje usne, poput Perzijanaca.Brada je predstavljena sa dva kovr-džava žbunića. Na mjestu brkova ilinema ništa ili je tek tanka linija jed-nako kovrdžavih dlačica.

Beduini Hidžaza su ljudi malograsta, otprilike visine Indijaca iz oko-line Bombaja, ali su i naočigled teži.Kao što je to uobičajeno u ovom soci-

jalnom staležu, stasom se veoma malorazlikuju; rijekto ćete sresti nekogaiznimno visokog i možda još rjeđenekoga izuzetno niskog. Deformiteti idevijacije kontroliraju se spartanskimuvjetima života, te je gotovo nemogućeda slabo dijete preživi beduinski načinživota. Skladnog su stasa te, iako suuglavnom mršavi, prilično “lijeposkrojeni”; udovi su im rijetko popunje-ni, osim u proljeće, kada mlijeka imau izobilju: vidio sam tek dvojicu ili tro-jicu mišićavih beduina, ali nikadanijednog debelog. Jakog su vrata, širo-kih prsa, mršavi ali žilavi, a stomakim je uvučen; noge, uopće ne mišićave,skladnog su oblika, osobito ako imjahanje u ranoj dobi života nije iskri-vilo koljena i članke. Potkoljenice imnisu izvijene sprema naprijed kao kodAfrikanaca. Ruke su tanke, sa žilamaumjesto mišića, a šake i stopala, saaspekta veličine i prefinjenosti, svje-vrsna veza između i Indije. Kao kodKelta, palčevi kod Arapa su iznimnodugi, gotovo do prvog zgloba kažipr-sta, što ih, uz lahku mogućnost rotira-nja, čini idealnim sredstvom za hvata-nje i dohvatanje: i dlanovi su im mrša-vi, malih kostiju i elastični. Malog,živog stasa, ne čudi da i najnecivilizi-raniji beduin hoda vrlo elegantno igraciozno; hodanje ih ne iznuruje, neiskreću i ne izvrću zglobove isturajućinožne prste usklađujući hod sa smije-šnim modnim pravilima, a ramena nezabacuju unazad, poput narednika,da bi svu težinu tijela prebacili napete. U njihovom hodu nema nikakvealjkavosti i nemara; hodaju lagahno,gipko, te griješe samo u jednoj stvari,ponekad se previše razmeću i šepure.

Beduini su takvi; takvi su već sto-ljećima. Nacionalni “tip” očuvan jesistematski sklapanim brakovimaunutar vrste. Necivilizirani ljudi nesprečavaju svoje kćeri da se udaju zastrance, ali svoje zetove obavezuju naživot među njima, a taj život, koji naprvi pogled ima mnoštvo čari, s vre-menom postaje iznimno težak. Nisamvidio, a nisam ni čuo, da ovdje imaikakvih posljedica brakova izmeđusrodnika, a stoljetnom iskustvu i moćinacije mora se vjerovati; naime, svaki

63BEHAR 120


beduin ima pravo oženiti kćerku svogaamidže prije nego se ona uda za stran-ca. Odatle rođaka, kao govorna figura,često može značiti i supruga.83 Našifilolozi spominju primjer “plave krvi”u Španiji, te slučajeve nižih životinjakao dokaze da je degeneracija nemi-novna posljedica unutarfamilijarnihbrakova. Bilo da se, u njihovom sluča-ju, radi o pukom teoretiziranju teme-ljem nedostatnih činjenica ili civiliza-ciji i površnom proživljavanju nekihosobitih utjecaja, ili je, pak, Arabijausamljen izuzetak od općeg pravila,činjenica koju ovdje spominjem više jenego jasna svakom putniku po Istoku.

Nakon dugog opisa čitatelj će sazadovoljstvom konstatirati da se pribli-žavamo zanimljivijoj temi, prvom pita-nju koje muški dio čovječanstva postav-lja svakom putniku: “Kako iz gledajužene?” Istina me prisiljava da kažemda žene hidžaskih beduina ni u kojemsmislu nisu lijepe. Iako se pripadniciplemena Benu Amur hvališu ljepotomnekih svojih djevojaka, one se ne moguni porediti sa djevojkama iz Nedžda.Upozorio bih sve muškarce koji sezapute u Hidžaz u potrazi za šarmant-nim licem koje je u mojoj bilježnici pot-pisano sa “beduinska djevojka” da će segorko razočarati: na tim crtežima odje-ća je arapska, ali je nosi ljepotica u pot-puno zapadnom smislu. Oči ženaHidžaza su vatrene, stas grub, a licemršavo do ispijenosti; poput žena svihnaroda juga, ona brzo vehne, a u staro-sti umnogome počinje podsjećati nazapadnjački pojam vještice. Taborištasu prepuna smežuranih starica, dok jestarce teško vidjeti: mač i sunce poka-zali su se dovoljno pogubnim.

“Zelena starost, nesvjesna prolaz-nosti.”

Beduinski maniri su lišeni strogihpra vila i jednostavni: vulgarnost i pre -nemaganje, nezgrapost i stid, ko rov suciviliziranih naroda i potpuna nepoz-nanica narodu pustinje. Ipak, njihovimaniri ponekad su razočaravajući i togotovo isključivo zbog začudne pom-peznosti; kada se dva prijatelja sre-tnu, oni ili se međusobno grle ili oboji-ca ispruže desnu ruku i pljesnu dlan odlan; osim toga, ili pritisnu čela jednood drugo, ili, pak, glave premještaju sastrane na stranu tako da im se obrazidodirnu, nakon (ili tokom) čega seraspituju za različite stvari iz privat-nog života i odgovaraju. Nepristojnoje, čak i tokom jela, okrenuti leđa bilokome, a ako i kad to beduin učini, tomože značiti samo uvredu. Kadačovjek napravi kahvu, uvijek on popi-je prvu šolju: perzijsko Kadžari-šerbe,te egipatsko Sulejmani,84 učinilo jeovu mjeru opreza neophodnom. Kadaprijatelj prilazi taborištu, što se nipo-što ne čini prema strancima iz strahada ih ne napadnu, oni koji ga videizgovaraju glasno njegovo ime i trče iligalopiraju prema njemu kako bi mupoželjeli dobrodošlicu podižići svojakoplja u zrak ili ispaljujući plotun izfitiljača; ovo je čuveni La'abu'l-Barutili “barutna predstava (igra)”. Beduinisu općenito vrlo pristojni i ljubazni, aliu ljutnji pokazuju sve negativne stra-ne svoje prirode, te iako time dovodesvoje živote u opasnost, sa obje stranese iz punih usta “ispaljuju” epitetipoput “psu”, “pijanice”, “lažove” i “nev -jerniče”, poput metaka iz zapetihpištolja.

Najbolji primjer prirode beduina jedoista plemenit spoj odlučnosti, pri-stojnosti i darežljivosti. Uz to, tu je iizvjesna mješavina ovosvjetovne luka-vosti i prigluposti, osjetljivosti na do -dir, dobrohotnosti i širokogrudosti,ozbiljnosti i dostojanstva, a osim togai izvjesna količina jetkosti i zajedljivo-sti, pri čemu se i najozbiljniji mental-ni sklop lahko razvedrava smijehom ilijepim riječima, popustljivošću nakonuzavrelih strasti, premda su svi, beziznimke, zastrašujuće osvetoljubivi.Za Benu Harb se sarkastično kaže danema čovjeka que s'il ne violoit, voloit,tuoit, bruloit Ne fut assez bonne per-sonne.

Čitatelja će zasigurno zanimati,kao i neke savremene kritičare, kakoje od takvog materijala moguće “skro-jiti” društvo. Prije svega, to je određe-na vrsta “lavovskog” društva u kojemunajborbeniji, najjači i najvještiji (naj-sposobniji) imaju svu vlast nad svojimsunarodnicima, te upravo to predstav-lja kamen temeljac ovog društva. Po -tom, tu je i zastrašujuća krvna osveta,koje se, zbog svoga potomstva, boje inajnemirniji duhovi. I na koncu, iakose vjerozakon objavljen u Kur'anu “nesmatra dostatnim za pustinjske uvje-te te se stoga otvoreno zanemaruje,stari običaj Kaziu'l-'Arab (arapskogsudije)85 cijeli društveni sistem činikrajnje strogim.

Hrabrost beduina je grčevita inepouzdana. Čovjek je po prirodi pticagrabljivica, obrazovana složenim dru-štvenim odnosima, ali koja se rado ičesto vraća svojim starim navikama.Grabljivost i krvožednost se u pustinjibrzo pojavljuju, ali je to i razlog zbog

64 BEHAR 120


83 Lična nespremnost otkrivanja imena žene postoji u nekim dijelo-vima južne, gdje je taj običaj uvjetovan ili ljubomorom ili utjeca-jem Azijata i njihovih običaja. Na Malti običaj poprima doista smi-ješne razmjere, naprimjer, dice la mia moglie, con rispetto parlan-do, “kaže moja žena, da oprostite što je spominjem”, kaže suprug,spominjući uz riječ žena “da oprostite”, kao da je rekao neštouvredljivo.

84 Šerbet Kadžari je perzijska acquetta, čiji naziv potječe od imenatrenutno vladajuće dinastije. Kažu da je to mješavina baznog ace-tata bakra sa mlijekom; ako je tako, onda je to veoma nezgodnosredstvo državne politike. U Egiptu i Mosulu Sulejmani (uobiča-jeni naziv za Afganistance) koristi se u značenju “otrov”, ali nijemi poznato radi li se o pukom eufemizmu. Obale Nila ozloglašenesu po ovoj vještini, a Muhammed 'Ali je u svoje vrijeme, kažu,

uveo profesinalne trovače iz Europe.85 Širom svijeta strogost pisanog zakona je u suprotnosti sa običaji-

ma: gdje god je zakon labav, običaj je strog i vice versa. Tako uEngleskoj, gdje zakoni čovjeku osiguravaju priličnu slobodu, onisu robovi satirućeg despotizma konvencionalnosti, nepoznatog uzemljama sa tiranskom vladavinom. To objašnjava zašto se mnogiljudi, navikli da žive u tiranskim sistemima, osjećaju sputanim ineslobodnim u takozvanim “slobodnim zemljama”. Isto tako, to jei razlog zašto u republikama ima manje privatnosti i praktičneslobode nego u tiranijama. Kaziu'l-Arab, “arapski sudija”, razli-kuje se od Kaziu'l-Šara ili “šerijatskog sudije”; prvi je, kao po pra-vilu, sjedobradi starac sa preciznim poznavanjem genealogije,predaka i historije porodica, čovjek iznimne memorije i rječitogjezika.

kojeg je civilizacijski nemar tu potpu-na nepoznanica. Divljaci i polubarbarisu uvijek na oprezu, dijelom i zbogtoga što ne posjeduju ništa vrijednoosim svojih života i udova. Civiliziraniljudi, s druge strane, imaju bezbrojželja, nada i ciljeva, bez kojih život zanjih nema nikakve čari. Arapskazamisao o hrabrosti nama (Zapadnja-cima) nije nimalo privlačna. Njihoveromanse, prepune ludo odvažnih,nezamislivih i nevjerovatnih podviga,zakratko mogu izazvati divljenje, aline mogu se usvojiti kao standard doi-sta ratničkih naroda.86 Niti bi se doi-sta hrabra i srčana rasa divila oprez-nim pljačkašima koji pucaju po kara-vanima iz sigurnosti svojih zaklona iskloništa. Arapski ratovi, također, nizsu čarki u kojima se 500 ljudi povlači ibježi nakon što izgube desetak svojihpripadnika. U ovim partizanskim ra -to vima prvi napad osigurava pobjedu,a poraženi bježe sve dok im okriljenoći ne pruži najdublju sigurnost.Potom slijede plač i kuknjava žena,ozbiljni zavjeti, divlja i uzbudljiva poe-zija, uzbuđenje i uzavrele strasti, teodmazde, koje obično okončavaju bije-gom pređašnjih pobjednika. Nakonsklapanja miraobje straneprebrojavajusvoje mrtve i

najčešće isplaćuju krvarine na objestrane. Općenito, međutim, čarketraju sve do obostrane potpune iznu-renosti, kada pozivaju nekog ugledni-ka, poput mekanskog šerifa, da defini-ra uvjete mirovnog ugovora, koji naj-češće nije ništa drugo do li tek primir-je. Nakon nekoliko mjeseci mira, kriviili krivo protumačeni pogled ili riječponovo će izazvati krvoproliće, jer sviprijepori među Arapima imaju dubo-ke korijene, koji često daju izdanke uvidu novih razmirica.

Ali, koliko god da su njihove bitkevrijedne prezira, beduini nisu kukavi-ce. Naviknuti na stalnu opasnost,pobune i krvne osvete, ne p re stalnanesigurnost ovozemaljskog življenja,pustinja, progoni, težak život i izlože-nost atmosferalijama otupljuju nervnisistem; stalni dodir i život sa oružjem,konjima, pucanjem i para-vojničke(dobrovoljačke) vježbe navikli su ih ida smrti svakodnevno gledaju u očikao muškarci, a moćna motivacijanačinila je od njih junake. Englezi se,kažu, rado bore za slobodu, naši susje-di u ime slave, Španci ratuju ili seradije bore za vjeru i pundonor, a Irciiz zabave. Dobit i osveta podstiču Ara -pe na povlačenje mača, pa i tada ga ko -ri ste samo koliko i kako je potrebno,bez francuske elegancije ili anglosak -so nske ustrajnosti. Da bi u njima po -budili očaj, morate ih motivirati naj -mo ćnijim stimulansima časti ili fanati-

zma. Polude na uv re du nanesenunjihovim že nama ili iz stra-

ha da ne budu proglašeniku kavicama, a to su

slučajevi u kojimasu Arapi sp remnina sve. Tvrdogla-vost, kao posljedi-ca snažnih vjer-

skih osjećaja, njihovome duhu dajeustrajnost koja se ne može porediti sapukim entuzijazmom. Historija be -duina o tome go vori više od bilo čegadrugog. Neki nedovoljno pažljivi put-nici, doista, pogriješili su identificira-jući nji hov oprez sa kukavičlukom;nepo du darnost se lahko očituje čim sepojme načela beduinskog načina rato-vanja; za njih, kao i za (američke) In -di jance, smrt ne podrazumijeva pobje-du. Bez obzira na posvemašnje zane-marivanje opreza kada se iznervirajudo krajnjih granica, te koliko god neobraćaju pažnju na opasnost kad ječast u pitanju, beduin neće svoj životstaviti na kocku zbog bilo čega. Osimtoga, oni imaju, već smo spominjali, jošjedan veoma moćan podstrijek dabudu krajnje oprezni. Kako god da semir zaključi, pobjedu su dužni platiti.

Postoje dvije stvari koje su znako-vito ublažile beduinsku inače žestokunarav. To su, na prvom mjestu, kon-takt i veza sa gradskim ljudima, kojiih često posjećuju i svoju djecu povje-ravaju na staranje “narodu pod crnimšatorima”, i drugo, društveni položajžene.

Velečasni Charles Robertson, au -tor Lecture on Poetry, addressed toWorking Men, tvrdi da je strast, podutjecajem kršćanstva, postala ljubav,te da je ideja o Djevici Majci ovomspolu priskrbila svetost nepoznatupoeziji i filozofiji starih Grka i Rimlja-na. Nadvladavajući ograničenja deifi-ciranog erosa i besmrtnost duše, Dje-vica Majka je simbol moralne čistotezajednički svim starim i materijalnimvjerama, koji kao načelo skrbe i poštu-ju sva divljačka plemena; stoga smo uprilici uvidjeti, bez obzira na svusnagu fantazije, mašte i idealiteta,izvjesne tragove sentimenta urođene

65BEHAR 120


86 Tako se Arapi, budući da su neuporedivo škrti i štedljivi ljudi, pre-puštaju pretjeranom trošenju i širokogrudosti. Hatim Tai, čija jedarežljivost Europljanima nezamisliva, postao je arapski uzor“otvorene ruke”. Općenito, kicoški ideal nije dokaz praktičnenadmoći jednog naroda, a kada se u to umiješa pretjerivanje i pov-lađivanje javnom ukusu, lahko je posumnjati u nizak standardstvarnosti tvrdnji. Ali, da biste um prosječnog Istočnjaka uvjerili ubilo šta, morate ga zaslijepiti. Odatle Antarova nadljudska hra-brost, Hatimova darežljivost, Omerova pravednost, čistota Lejle iMedžnuna u nezamislivo teškim i složenim okolnostima.

u samoj srži ljudske organizacije. Topostoji, kaže gospodin Catlin, međusjevernoameričkim Indijancima, pačak i među Gallaima i Somalijcima uAfrici. Ali, kada barbari postanu polu-barbari, poput većine uglađenih Isto-čnjaka, ili kakvi su bili klasični autoriGrčke i Rima, onda žena spada sasvoga društvenog trona, postaje pred-met ugode i raskoši, te moralno tone uneprihvatljive dubine. Na sljedećemstepenu “civilizacije” ponovo se uzdižuna “visoki pijedestal”, ne bez znakovi-te frivolnosti. Gospođica Martineau,putujući širom Egipta, imala je prili-ku posjetiti harem i tu je zatekla,među brojnim drugim stvarima,dovoljno materijala za srceparajućižal nad degradacijom njenog spola.Učena gospođica tako sebi dopuštaslobodu da neukusno uporedi haremsa određenim “kućama poroka” uEuropi. S druge strane, muški putopi-sci općenito o haremima imaju pozi-tivno i prihvatljivo mišljenje. Sonnini,naprimjer, koji Egipat nije zavolio nipo kojem osnovu, za nj kaže da je,iznimno darežljiv, primjer velikodu-šnosti i privrženosti, toplih osjećaja,ljubazan, što ga potpuno usaglašavada zamamnim šarmom mamelučkihharema.

Kao i obično, istina je negdje izme-đu dvije krajnosti. Ljudska priroda,širom cijelog svijeta, razlikuje se samou nijansama. Žene su svugdje kapri-ciozne, rezervirane i teško ih je zadovo-ljiti u uobičajenim okolnostima: priti-ješnjene ili u očaju u stanju su poka-zati zadivljujuće junaštvo. Svi hroni-čari Afganistanskog rata svjedoci sutim toplim srcima, plemenitim osjeća-jima i prožimajućom ljubaznošćuprema siromašnim i potrebitim, sla-bim i unesrećenim, čak i u haremima.Europljani sada znaju da je musli-manski suprug dužan osigurati odvo-jene odaje te sve ostalo zasebno zasvaku od svojih žena, osim ako je, kaošto se ponekad događa, jedna iznimnostara, a druga znakovito mlađa. Priz-najući zavist, mržnju i zlobu koja sečesto rađa u poligamnim zajednicama,muslimani s punim pravom pitaju:“Da li je monogamija lišena bilo

kakvih zamjerki?” Onoliko koliko sežumoje ograničene primjedbe, mnogo-muštvo je jedini društveni sistem ukojemu su ljubomora i spolne razmiri-ce izuzeci, a ne životno pravilo.

Čak i kao ljekar, vidio sam malo, ačuo puno o haremima. Uprkos svimpredrasudama, čini se ipak da najče-šće sliče potpuno europskim domovi-ma koje čine muž, njegova supruga injegova majka. Na Zapadu sam vidioneuporedivo više “sretnih zajednica”koje odgovaraju predstavama gospođi-ce Martineau, nego harema u velikomKairu. Ako nije jasno da se seksual-nost produhovljuje osjećajima, anaklonost maštom, predstavlja izvje-snu univerzalnost u najvišim slojevi-ma ljudskog društva u cjelini, c'estl'etoffe de la nature que l'imaginationa brodee, kaže Voltaire, porijeklo “lju-bavi” pripisat ću utjecaju arapske poe-zije i viteštva na europske i europljan-ske ideje prije nego srednjevjekovnomviteštvu zapadnog – kršćanskog tipa.Neki “crkveni oci”, mora se imati naumu, ne vjeruju čak ni da žene imajudušu. Muslimani nikada nisu otišlitako daleko. Naprotiv.

U nomadskim uvjetima života ple-mena se često susreću, privremeno –dok traju pašnjaci – žive jedni uzdruge, a potom se razilaze da bi seponovo sreli možda tek u sljedećojgeneraciji. U takvim okolnostima,mladi ljudi koji vjeruju u ono što biItalijani izrazili kao perduto e tutto iltempo che in amor non si spende, gubitće srca za djevojkama koje, najvjero-vatnije, po plemenskim pravilimanikada ne bi smjeli oženiti, te će svjet-lost ljubavi obasjati i njihove domove.Bjegunci moraju biti spremni na sverizike svoje odluke, jer je osveta,beduinska osobenost bez obzira navrijeme i prostor, sada postala zvije-zda vodilja njihovoga postojanja. Ali,arapski ljubavnici spremni su podni-jeti sve posljedice svojih djela.Muškarci umiru i crvi izjedaju njihovatijela, ali ne zbog ljubavi, zasigurnovrijedi na Zapadu, ali je potpunoneistinito na Istoku. To, na koncu,potvrđuju sve priče u kojima ljubav, ane slavohleplje, predstavlja potku na

kojoj se veze priča.87 A ništa nije njež-nije ni patetičnije od žudnje zbogodvojenosti i duge odsutnosti, koje sunajčešće teme starih arapskih pjesni-ka. Ko god pročita Labidovu Pjesmu oodvojenosti, zamijetit će misao u istovrijeme toliko žalobnu i toliko pleme-nitu, da joj čak ni učeni stihovi dr.Carlylea ne mogu uskratiti ništa odnjene privlačnosti.

Ratnik-pjesnik vraća se izdaleka.Posmatra ostatke svoga ognjišta idoma koji se još uvijek ocrtavaju napustinjskom tlu. Ogorčen i shrvanbolom on se obuzdava da glasno zazo-ve svoje voljene i prijatelje. On se ra -stapa u sjećanjima na rastanak snjima, te dugo “roni” po svojim osjeća-jima. Potom se osnažuje mislima oNavarinoj nestalnosti, kako ga je osta-vila i više nikada nije pomislila nanjega. Nestrpljivo se zadržava na čari-ma mjesta koja još uvijek odišu njenimprisustvom, nagovarajući ga na bijegod nestalne ljubavi i lažnog prijatelja,te likujući nad osjećajem koji u njemubudi kamila u galopu, čini se kao datraži i nalazi utjehu zbog ženske luka-vosti i zaboravnosti. Ipak, još uvijeknije u stanju izbrisati Navarino ime izsvoga sjećanja. Ponovo se sa žudnjomvraća na prizore i mjesta nekadašnjesreće, hvališući se vlastitom smjelošćuda joj priđe, njenim plemenitim porije-klom i svojom gostoljubivošću. Završa-va pohvalnim govorom svome plemenuili klanu, kojemu, što i priliči Arapinuplemenitog porijekla, pripisuje sveatribute muževnosti. Ovo je Kovačevonapušteno selo u Hidžazu. Ali, Arapin,

66 BEHAR 120


87 Naprimjer, “neki vjerski čovjek toliko jeza ljubljen u kraljevu kćerku da ga je talju bav zamalo usmrtila”, omiljena je okos -ni ca priče. Obično junak se razboli zbogod vojenosti od svoje voljene, te život do sa -mrtnog časa provodi u tuzi i zebnji. Rije-tko počini samoubistvo, ali povremeno,ako se radi o ljubavi prema lijepoj nevjer-nici, pije vino. “Mrski suparnik” nije opa-sna osoba, ali tu je ljubomora prijateljica,te nemali strah od srodnika ljubljene. Tosu uglavnom fizički osjećaji; duhovnastrana priče satkana je od elemenata ču -vene islamske duhovnosti, na kojoj suizve zeni biseri pustolovina i događanja.

svejednakom jednostavnošću i složeno-šću, posjeduje vatrenost i snagu jezika,te dubinu osjećanja, koje Irac, kolikogod se divili njegovoj poeziji, nikadanije u stanju oživjeti.

Kao što autor djela Poluotočki rat(Peninsular War) primjećuje, u proble-matičnim vremenima žene odbacujusvoju uobičajenu nemoć i frivolnost ipostaju dostojne pomagateljice svojimmuškarcima. Isto vrijedi i za pastoral-ni život. Ovdje, između dvije krajnosti,borbenosti i osjećajnosti, slabiji spol,nadoknađujući svoj veliki nedostatak,moć, podstiče se hrabrošću, fizikomkao i moralom. S početaka islama, akoje vjerovati historiji, Arabija je imalacijeli niz heroina; tokom posljednjegstoljeća Galijja, supruga vehabijskogprvaka, osobno se suprotstavljalaMuhammedu 'Aliju na brojnim krva-vim bojnim poljima. Prije nekolikogodina, kada je Ibn Asm, poznatiji kaoIbn Rumi, prvak klana Zubejd izRabigha, kojega je na prevaru ubioturski general Kurdi Osman, njegovasestra, lijepa i mlada djevojka, odluči-la je osobno osvetiti svoga brata. Na

“Dan Arefata njenog plana”, maskira-na u muškarca, donjeg dijela lica pre-krivenog svojom mahramom u vidulisama, čekala je svoga neprijatelja.Turski general se, međutim, nije poja-vio, a ona je uhvaćena i uzapćena, osi-guravajući već i svojom neispunjenomnamjerom mjesto u lokalnoj (i nesamo lokalnoj) historiji, te ugleddostojan “sluškinja” iz Salamanke.Tako arapska zakletva tako mi častimoje žene nipošto nije isprazna govor-na fraza.

Beduini nisu bez određenih pla-tonskih sklonosti, koje oni nazivajuHeva (ili Išk);88 u stanju su povući finui jasnu granicu između ljubavi izaljubljenosti, što gradski ljudi inten-zivno ismijavaju unekoliko sumnjajućiu sklad beduinskih običaja i njihovečuvene, naime zloglasne naravi itakvih prefinjenih veza. Arapi, poputsvih Istočnjaka, tvrde da čovjeka utakvim situacijama može spasiti,isključivo, ne vjera nego manjak vjere.Isto tako imaju izreku, ne mnogo raz-ličitu od naše: “Nju, koja je na kušnji,treba dijelom kriviti; primiče se onaj

kojega nastojite od sebe udaljiti.” Zloovoga sistema je u tome da poput svihjužnjaka pensano sempre al male uvi-jek sumnjajući, što sa ovosvjetovnogaspekta zvuči mudro, ali isto tako uvi-jek pokazuju svoju sumnjičavost, štoje pouzdano blesavo. Time demoralizi-raju svoje žene, koje je na “pravomputu” moguće održati jednostavnimsamopoštovanjem i osjećajem dužno-sti i obaveze.

Od najranije arapske historije me -đu Arapima srećemo vitezove lu ta lice,najprimitivniju formu vi te š tva.89

Anta rove pjesme (The Songs of An -tar), kaže autor djela Polumjesec i križ(Crescent and the Cross), “pokazujumalo viteškog duha”. Šta bi čitateljmogao pomisliti o osjećajima poputsljedećih? Ovaj viteški čovjek, primje-ćuje Antar (koji je uvijek bio zaintere-siran za nježniji spol), branio je častžene. Na drugom mjestu čitamo:“Milost, moj gospodaru, najplemeniti-ja je osobina plemenitih.” Ponovo,“Najsra m nije od svih djela jeste uzap-titi slobodnu ženu. Ne osjećaj zlobu, oŠibabe”, navodi junak, “jer iz zlobenikakvom se dobru ne možeš na dati.”Zar ovim osjećaji ne odišu stvarnomuzvišenošću? Porijeklom se hvališusla bi; plemenit je mladić koji podnosisve što mu se dogodi, koji na sebenavlači oklop usred podnevne žege ikoji najmračnije dijelove noći provodiputujući. A zašto “vitez nad vitezovi-ma” voli Iblu? Zato što se ona “rascvje-tala poput sunca u svitanje, s kosamacrnim poput ponoćnih sjena, s dženne-tom u očima, njenim očaravajućimgrudima i tijelom koje se njiše kao štose tamarisk povija pod mehkim da -hom vjetrova sa planina Nedžda? Da!Ali, njegova prsa nadimaju se i pripomisli na njenu “vjeru, čistotu i lju-bav”, njeno ćudoređe i njena fizičkaizvanrednost čine je objektom vitezovežudnje i sluha i vida. Ukratko, kodAntara prepoznajem “ljubav uznese-nu visoko, plamom i revnošću vite-štva”; i ja plačem kad vidim toliko

67BEHAR 120


88 Čak i među Indijcima, najneviteškijoj skupini ljudi koja živi,postoji zavjet kojim se dvije osobe različitog spola povezuju prija-teljstvom ponajviše nalik bratimljenju, kojim osobe jedna drugojpostaju brat, odnosno sestra.

89 Richardson naš pojam knight, u značenju “vitez” izvodi iz arap-skog pojma nikht, u značenju “borac sa kopljem”, a pojam caitiff,tj. “kukavica”, “podlac” iz pojma khattaf, “otimač” ili “silovatelj”.

oštroumnih putnika da pogrešno pro-cjenjuju Arape nakon površnog isku-stva sa nekolicinom primitivnih Siri-jaca ili Sinaita. Pravo Antarovo po -tomstvo, moj Lorde Lindsay, nikadanisu prestali biti gospoda.

U “doba neznanja” beduini su,“napadnuti” teškim ljubavnim muka-ma koje su se manifestirale u formiobuzetosti, odnosno posjednutosti,običavali godinama patiti, uzdisati,plakati i lutati svijetom, čineći najne-vjerovatnija i najhrabrija djela kako biublažili bol. Nakon islamizacije Arabi-je ova praksa je zamijenjena vjerskomgorljivošću.

Priča se da je (neki) halifa putovaonaokolo, liječio i tješio ranjene i povrije-đene, kažnjavao počinitelje zlodjela,propovijedao nevjernicima, te osobitovodio računa o pravima žena “osnov-nom cilju svega viteštva”. Halifa Mu'ta-sim čuo je na skupu svojih dvorjana dasu jednu ženu iz Poslanikovog potom-stva zarobili “grčki barbari” iz Ammo-riae. Neki čovjek je udario, a kada jeona je povikala: “Pomozi mi, o Mu'tasi-me!”, barbarin joj je podrugljivo doba-cio: “Čekaj ti dok on stigne na svom pla-hovitom konju!” Viteški princ je ustao,poklopio čašu “vina” (?) koju je držao uruci, zavjetovao se da će izvršiti svojuvitešku dužnost i već rano sutra u prat-nji 70.000 vitezova krenuo premaAmmoriai. Stigavši do tog mjesta, ušaoje u nj, uzvikujući: “Lebbejke, lebbejke!”(Ovdje sam, odazivam se na tvoj poziv!)Zlotvoru je odsjekao glavu, oslobodiočasnu ženu svojim vlastitim rukama,zapovijedio peharniku da donese zape-čaćeni vrč, otpio iz njega, izgovarajući:“Tek sad, doista, vino ima dobar ukus!”

Da zaključimo ovu temu još jed-nom nadaleko čuvenom pričom. Kadaje el-Mutenebbi, pjesnik, prorok i rat-nik iz Hamsa (A.H. 354) u pratnjisvoga sina krenuo na njihovo poslje-

dnje putovanje, otac je predložio dapotraže sigurno utočište u kojem ćeprovesti noć. “Zar nisi ti onaj Mutana-bbi”, upitao je njegov rob, “koji je napi-sao stihove, “Mene zna noć, divlja ivatren konj; i gost i mač i papir ipero?”” Umjesto odgovora, pjesnik jelegao na zemlju na obali Tigrisa, namjestu koje je bilo ozloglašeno po lopo-vima, te, ne želeći bježati i prezirućiopasnost, iste noći izgubio život.

Postojanje ovakvog poimanja vite-štva među “sinovima Antarovim” uči-nilo je društvo beduina (“prokletihsvetih ljudi”, vjerovatno, te “časnihrazbojnika”) tako ugodnim putnicimakoji su, poput preminulog Hadži Veli-ja (dr. Wallin), njih razumjeli i imalinjihovo puno razumijevanje. Zasigur-no nema ništa naivnije i gluplje odnjegovog kukanja nad sudbinom dabude u društvu gnusnih Perzijanacaili gradskih Arapa, čije nečiste i kuka-vičke misli on poredi sa uzvišenim iviteškim duhom sinova pustinje. Vašvodič će vas zaštititi svojom sabljom ikopljem, čak i od svojih rođaka i saple-menika, a očekuje da i vi budetespremni učiniti isto za njega. Možetepričati laži do mile volje, ali ne smije-te oklijevati potegnuti mač kad jepotrebno. Ako se suočite sa brojčanonadmoćnijim neprijateljem, obratitćete se (naj)starijem među njima,Dakhil-ak ja Šejh!” “(Ja sam) tvoj šti-ćenik, o gospodine!”, i on će takorevnosno stati na vašu stranu, kao daje, doista, oduvijek i od samog početkato bila njegova vlastita (strana). Ali,zašto nabrajati više primjera?

Jezik ljubavi i rata i svo to uzbuđe-nje jeste poezija, a ovdje, opet, beduiniu tome prednjače. Putnici se žale da sudivlji ljudi prestali pjevati. To je istinaako se pjesnicima smatra nekolicinaautora čije je postojanje uvjetovano iovisi o političkim okolnostima ili zašti-

ti moćnika. Neuporedivo jači dokazpjesničkog osjećaja osigurava arapskafrazeologija, te najviša zamisliva razi-na uobičajenih izraza. Lišen poetskogukusa, kako ga mi poimamo, on zasi-gurno jeste, kao i kod Milesiana, um imašta, živost i strast, koji su prejaki zatek razumsko poimanje i procjenu,uzde kojima se upravlja Apolonovimkočijama.90 Iako se beduini više nahvališu Labidom ili Mejsunom, oni sujoš uvijek strastveno “zaljubljeni” usvoje stare bardove.91 Čitatelja vičnogel-Mutenebbiju i njegovom stihu doče-kat će i primiti s počastima s kojima seu “civiliziranom” svijetu dočekujumilioneri.92 A njihovi starci čuvaju i

68 BEHAR 120


90 Nije mi namjera ovim primjerom porediti arapsku i hibernijskupoeziju; prva posjeduje intenzitet koji sprečava naše osjećaje da“tu ima previše cvjetova da bi bilo ploda”; potonja je prečesto tekblještavilo riječi koje zamagljuju “vid” i koje, razumski raslojene,nemaju nikakvog značenja.

91 Rekli su mi da pripadnici plemena Benu Kahtan još uvijek “impro-viziraju”, ali ih nisam imao priliku čuti. Putniku Arabijom uvijekće neko reći da neko daleko i izdvojeno pleme još uvijek ima moćne

bardove, te u razgovoru koristi klasični jezik, ali ne treba im uvijekvjerovati, nego se treba nastojati osobno osvjedočiti. Beduinsko na -r ječje, međutim, iako primitivno, još uvijek je starovremeni, čistijezik predaka. U vrijeme kada je filologija na Istoku bila strast,Stephensi i Johnsonsi semitskog znanja, Firuzabadi i el-Zamakh-šeri putovali su od plemena do plemena, od šatora do šatora, saku-pljajući riječi i izraze nejasnog značenja; njihovi gramatički poduh-vati još se pamte i među omiljenim su pričama znanstvenika.

skrbe o zalihi drevnih i savremenihratničkih pjesama, legendi i ljubavnihstihova koji očaravaju.

Nemoguće je nekome ko nikada nijebio u pustinji dočarati utjecaj arapskepoezije.93 Osim pompeznih riječi, te“muzike zvuka”, tu je i izvjesna sanji-vost ideja i izmaglica zamisli prebače-na preko teme, beskonačno privlačne,

ali neopisive. Opis bi, doista, pjesmulišio njene nedokučivosti, naime njenesuštine. Poslužit ćemo se usporedbomiz sestrinske umjetnosti:arapski pjes-nik oslanja se na “mentalno oko” tekukazujući mu na crte prizora, čijunutrinu ima popuniti čitatelj vođen sasamo nekoliko sjajnih dodira, vješto imoćno istaknutih, te osjećajem koji pri-zor želi iskazati; s druge strane, miEuropljani i savremeni ljudi tačkanjemi preciznim oslikavanjem proizvodimominijature ogromnih razmjera takovjerne da prije sprečavaju nego što pod-stiču na razmišljanje. Arapi pišu poezi-ju, a Europljani stihovani opis.94 Jezik,“poput vjerne žene, slijedi um i rađaplodove”, a lišen prtljaga sitnica kojiopterećuju naše savremene jezike,ostavlja tajanstvenu neodređenost uodnosu među riječima, što pomažedokučivanju osjećaja, a ne smisla pje-sme. Kada imenice i glagoli imajumnoštvo značenja, jasna je samo osno-vna ili opća ideja.95 Bogatstvo i raznoli-kost sinonima koji ukazuju na finenijanse značenja koriste se vrlo vješto,čas razbacani kako bi nas zaslijepilirazličitošću, čas skupljeni u zvijezdukoja osvjetljava vlastitu putanju. Te, daskratimo ovo što bi moglo potrajatiunedogled, u semitskom narječjupostoji takvo obilje rime da pjesnik imaogromnu, gotovo potpunu slobodu izbo-ra željenog izraza.96 Odatle stranackoji progovori arapski jezik postaje poe-tičan, koliko u francuskom duhovit ilifilozofičan na njemačkom jeziku. Isti-nu je rekao Muhammed Demiri:

“Mudrost je spuštena na tri stvari,mozak Franaka, ruke Kineza i jezikArapa.”

Naziv harami (razbojnik) međuhidžaskim beduinima još uvijek slovikao počasni naziv. Pogibija tokom pre-pada ili napada smatra se ghanduromili junačkom smrću. S druge strane,oni koji su dovoljno sretni, da takokažemo, “da umru u svome krevetu”,nazivaju se fatis (crkotina); njegovauplakana majka povikat će: “O da mije sin preselio od presječenog vrata!” anjene pomagateljice će s poštovanjemdobacivati da je i ova nesreća Allaho-va vo lja. Pričao mi je Lahabah, pri-padnik plemena Auf iz okoline Rabig-ha, da će djevojka odbiti čak i svogarođaka osim ako, u nedostatku drugihmogućnosti, on ne opljačka nekoga odhadžija iz karavana ispred nosa paši-nim ču va rima. Do prije 20 godinaprijestup ni ke su razapinjali, sadauspijeva po b je ći gotovo nekažnjen.Strah od krv ne osvete, te mogućnostzatvaranja puteva za naredne karava-ne i putnike, sp ri ječava Turke da pre-duzmu krajnje mjere. Oni skrivajusvoje slabosti pre t varajući da sultanoklijeva da počne rat do istrebljenjalopova iz svete ze mlje.

Lahko je razumjeti ovakvo i ovoli-ko poštovanje prema razbojnicima. Kogod se buni protiv društva, potrebuječeličan um i čelično tijelo, a takvimljudima se ostali instinktivno dive,bez obzira u kako krivom smjeru nji-hova energija bila usmjerena. Tako suu svim imaginativnim zemljama plja-

69BEHAR 120


92 Kažem “vičan” jer Arapi, poput Španaca, mrze čuti svoj jezik lošeizgovoren. Kada je Burckhardt, koji je loše govorio arapski, počeočitati stihove beduinima, oni se nisu mogli uzdržati a da ne poka-žu nestrpljenje, te su mu oteli knjigu iz ruku.

93 Arapski gradski pjesnici svoje pjesme začinjavaju “pustinjskimčarima”, slikama pozajmljenim iz prizora pustinjskog života,kamilama, krajolikom, kao što, uostalom, i neki naši pjesnici kojine mogu smisliti selo brbljaju o sjenovitim potocima, šumarcimai izvorima.

94 I Nijemci su nadahnuće tražili u starim istočnjačkim izvorima:Ruckert se oslonio na Dželaluddina, dakle samo vrelo sufizma,čak i Francuzi odavno istražuju i iščitavaju teutonski misticizami to tako dobro da su na njemu svoje respektivne slave dosegli iRacine i La Harpe.

95 Ovo, međutim, jeziku ne uskraćuje mogućnost da bude krajnjeprecizan u značenju, odatle njegov visokocijenjeni filozofskikarakter. Riječ i pojam farz, naprimjer, znači (1) “sječenje”, (2)

“zapovijedanje” ili (3) “plaćanje (vraćanje) duga”, nakon čega dola-zi veliki broj značenja koja nemaju veze sa primarnim, poput“štit”, “dio drvene kutije”, “strijela bez pernatog repa”, te određe-ni datum. U teologiji značenje je ograničeno, naime, podrazumi-jeva samo Božiju zapovijest objavljenu u Kur'anu. U ovom smisluarapski jezik, gramatički, logički, retorički i matematički, posta-je idealan i precizan poput grčkog. Čuo sam Europljane da se žaleda ovaj jezik nije pogodan za trgovačke transakcije. Možda!

96 Kao opće pravilo postoji rima na kraju svakog drugog stiha, a jed-noglasje je tek ukras, naprimjer, u cijeloj pjesmi jedno dugo “a”(na kraju stiha) dovoljno je delikatnom arapskom uhu. Ovu suosobenost oponaša stari španski, koji, zanemarujući suglasnike,jedva da potrebuje završni samoglasnik. Govorimo o “nekoj vrstiharmonično jednostavnog toka koji “iskupljuje” nedotjeranostrime”. Prefinjeni organi nekih naroda bili bi “povrijeđeni” timnespretnim jednoglasjem koje narodi otupjelih osjetila smatrajuneophodnim da bi ostvarili utisak.

čkaš i razbojnik junaci, čak i ubica kojisvoju žrtvu ubija s leđa, iza žive ogra-de, izaziva simpatije u Tippererijeu,kao i na Abrucinskim brdima. Ro -mantika njegovu usamljenost sna d -bijeva izvjesnom uzvišenošću; ako imaženu ili njegov prijatelj ima ženu,romantika se udvostručuje, a desetinaopljačkanog od bogatih i razdijeljenameđu sirotinjom naprečac će osvojitisrca ljudi. Pravi beduinski način plja-čkanja, sa svojim brojnim finesamačasti i gospodskih manira, pljačkašuosigurava svijest o moralnoj čestitosti.“Skini taj oklop, o osobo, i taj turban”,viče drumski razbojnik, “želi ih kćerkamoga amidže (moja su p ruga).” Vi ćete(naravno, ako morate) spremno odgo-voriti na zapovijest tako pristojno iljubazno pripisanu želji lje pšeg i slabi-jeg spola. Ako svome zamotuljku do -date nekoliko predusretljivih i ljubaz-nih riječi, te razbojniku ponudite šoljukahve i lulu, razgovorom koji će uslije-diti vratit ćete pola svojih stvari, a akoznate i nešto poezije, ra stat ćete sekao najbolji prijatelji, os ta vljajući mu,najvjerovatnije, samo par starih san-dala. Ali, ako odugovlačite, La tro će,pravdajući se bolnom neop ho dnošću,dotaći vaša leđa vrhom svo ga koplja.Ako ni ovaj nagovještaj ne bu de dovo-ljan, stvari će dodatno pojasniti istimili drugim kopljem, a kada se krv pro-lije, pojavljuje se zvjerska strana ljud-ske prirode. Među beduinima bitimirno opljačkan, osobito ukrasti mukobilu, vječita je sramota. Porodičančovjek će radije položiti svoj život negose predati neuporedivo nadmoćnijemneprijatelju. Ovaj očaj uzvisio je hra-brost beduina među “sjedećim” Arapi-ma, koji pričaju da jedan hrabar be -duin, poput homerovskih junaka, vri-jedi 300 (drugih) ljudi.

Namjerno ispuštam pojedinosti očesto opisivanom saru ili osveti odno-sno odmazdi. Krvarina iznosi 800dolara = 200 funti ili radije taj iznosneprecizno izražen živom stokom. Svikhamsah ili a'amam, krvni srodniciubice, pomažu pri sakupljanju traže-nog iznosa, cijeneći svoje životinje triili četiri puta iznad njihove stvarnecijene. U takvim prilikama nasilni pri-

zori iskrsavaju iz sukoba dvije omilje-ne osobine Arapa, pohlepe i osvetolju-bivosti. Osvetitelj krvi žudi za prilikomda svome neprijatelju presječe vrat. Sdruge strane, kako, zbog toga, propu-stiti priliku obogatiti se? Njegovažudnja je neizmjerna, kao i sve njego-ve skrivene i manje skrivene strasti.Uvijek ima u planu kupovinu novekamile ili investiranja znakovite sumeu novo ždrijebe. Posljedično tome,nezasit je. Ipak, uprkos svemu, krvari-nu pri ma sa očiglednim i neskrivenimosje ćajem stida i srama, a ako se krva-rina ponudi staroj ženi, najosvetoljubi-vijoj od svih zamislivih osoba, trebaimati na umu da će je baciti u prašinui potegnuti nož, te se gorljivo zakletiAllahom da “neće jesti krv svoga sina”.

Beduini se smatraju ljudima i mu -škarcima samo kada su na leđimasvoga konja, s kopljem u ruci, spremniza napad i borbu, pjevajući stihovanepošalice poput: Pastuh! Pastuh neupo-redive brzine! Sablja! Sablja nevjero-vatne oštrine! Sve ostalo za plemenitium je bezvrijedno, sve ostalo na svijetupoput zemljane je prašine. Čak i u svo-jim osobitim zabavama, pa i sportovi-ma, beduini oponašaju rat. Skrbeći istarajući se o instinktivnim osobinamakoje su u civiliziranijim krajevimaodavno usnule, beduin je izvanredansportista. Djeca, ljudi, počinju sa gru-bim i surovim sistemom gimnastikečim prohodaju. “Moji malci igraju sena leđima kamila”, bio je od go vor jed-nog Džehejni beduina kada sam muponudio neke egipatske igračke za nje-govu djecu. Muškarci vrijeme provodeuglavnom sokolareći, pu ca jući i jašući.Sakr, rekli su mi, jedini je soko koji seovdje koristi; obučavaju ih da gone iove gazele, koje lovački psi obarajunakon što ih sokolovi izmore trkom.Mnogo sam slušao o nji hovoj zadivlju-jućoj streljačkoj vještini, ali sam imaopriliku vidjeti sa mo redovito vježbanjesa dugim fitiljačama i pucanje u nepo-kretne mete. Dvocjevke97 su rijetke.Njihovo osnov no oružje su fitiljače ikremenjače, piš to lji, kratka koplja,duga kop lja, ma če vi i sablje, te bodežizvani džambijje; praćke i lukovi i stri-jele su odavno pali u zaborav. Puške

na ba v ljaju iz Egipta, Sirije i Turske,jer be du ini, iako ne mogu napraviti,mogu po praviti svoje oružje. Najcjenje-nije su dobre stare sedam pedalja dugeci jevi, te ako može birati, prije će pro-dati ogrtač nego pušku; posljedično,porodice se često hvališu posjedova-njem četiri ili pet pušaka, koje se pre-nose s generacije na generaciju. Cijenaim se kreće od 2 do 60 dolara. Be duinikopaju šalitru u svojoj zemlji, praveizvanredan ugalj, a sumpor uvoze izEgipta i Indije. Njihov barut je, među-tim, grub i slab. Za zečeve i ptice olo-vne šipke sijeku na komadiće, kojepotom otkivaju na tanad željene veliči-ne, a metke izljevaju u kalupima. Volevježbati pucanje, gađanje, kao i svirazumni ljudi, na kratke razdaljine,pri čemu teže krajnjoj preciznosti. Uvi-jek su spremni na opklade, u ovcu ilinešto slično, pri čemu gubitnik pozivasvoje prijatelje na gozbu: za blagdaneiskuhavaju ovčije glave, te ih koristekao mete i nagrade. Za one koji usavr-še vještinu gađanja kažu da mogupogoditi metak u letu viseći sa konop-ca. Zanimljivo je, međutim, reći da subeduini Hidžaza relativno nedavnonaučili vještinu, tako poznatu u Perzi-ji i Beberiji, pucanja i gađanja sa konjau trku.

Pištolji su tek nedavno uvezeni uHidžaz te među beduinima nisu naro-čito popularni. Gradski ljudi vole ovooružje, jer dolazi iz Konstantinopolja.U pustinji pristojan par pištolja sakremenim orozom može koštati do 30dolara, dakle 10 puta skuplje nago uEngleskoj. Koplja zvana kanat ili“trske” prave se od muškog bambusa,koji se uvozi iz Indije. Dugačka su naj-manje 12 stopa, imaju šiljat čeličnivrh, ispod kojega su uvijek jedan ilidva čuperka nojevih pera.98 Osim mir-zaka, imaju i koplja koja zovu šelfeh,koja su, ustvari bambusov ili palminštap ukrašen čeličnim vrhom širineljudske šake.

70 BEHAR 120


97 Ovdje se zove bendukijeh bi ruhejn ili“dvousta puška”. Kožni pokrivač nazivase gušat; to je, ustvari, kesa sa dugačkimvisećim kićankama na vrhu cijevi sa kai-šem kojim se objesi o vlasnikovo rame.

U cijelom Hidžazu ne proizvodi senijedan dobar mač ili sablja. Halavijjei ostali pustinjski klanovi u nekolikonavrata su uzaludno pokušali napra-viti dobro sječivo. Kupuju ih i uvoze izPerzije, Indije i Egipta, ali nikadanisam vidio niti jedan primjerak zna-kovite ili upadljive vrijednosti. Dara-keh ili štit također uvoze iz Indije.

Uobičajenog su oblika i kvaliteta,pretpostavljajući da su načinjeni odnosorogove kože, te ukrašeni sa onoli-ko mjedenih i zlatnih zakovica i ukra-sa koliko vlasnik može nositi ili kolikona štit može stati. Beduini u zabače-nim krajevima još uvijek koriste diraaili oklope, ali uglavnom konjanici i topreko mehnik jakni. Noževi su jemen-

ske proizvodnje, kao i iz drugih mje-sta: posljedično, postoji mnoštvo razli-čitih oblika, od kojih svaki, kao i obi-čno, ima vlastiti naziv. Općenito, teksu malo zakrivljenog oblika (dok su je -menski i hazramutski gadejmi go tovopoluokrugli), šiljatog sječiva, drvenedrške, sa koricama od istog materijalapresvučenog mesingom. Na vrhu kori-ce nalazi se okrugla kvrga, a oružje jeta ko dugačko da čovjek, hodajući, nemože mahati svojom desnom rukom, au uskim uličicama i prolazima morahodati postranice. Ali, pomalo je po -mo dno svugdje se pojaviti i nepresta-no nositi nož ili slično oružje, poputcou pe-choux francuskih vojnika, kojise uglavnom koriste za beskrvne svr -he poput sječenja drveća ili sakuplja-nja trave za životinje. Po cijeni varira-ju od jednog do 30 dolara.

Beduini se neizmjerno hvališu svo-jom vještinom sa mačevima (sablja-ma), ali ona je u stvarnosti svedenasamo na zadavanje jednog udarca, teizbjegavanje uzvratnog umjesto pari-ranja, bilo mačem ili štitom. Stanovni-ci gradova naučili su tursku igru ma -če vima, koja se po grotesknosti i ap su -rdnosti može porediti sa Istočnoindij-skom školom. Niko od ovih Istočnjakanikada nije naučio koristiti se najvaž-nijim momentima koji karakterizirajunajviša dostignuća savremenog mače-valaštva.

Hidžaski beduini nemaju igara nasreću i ne usuđuju se, rekli su mi, fer-mentirati sok daum-palme, što su pri-mitivni ljudi Jemena naučili zahvalju-jući blizini Adena. Njihova muzika jegruba i nekako surova. Glavni instru-ment je tabl ili talambas, kojega opetpostoje dvije vrste: jedan, manji, kori-sti se za vrijeme blagdana, drugi, veli-ki bakreni “tam-tam” za pogrebneceremonije. Prekriveni su kožom, a nanjima se svira rukom, a ne štapom.Osim njih, postoji još jednožična ruba-beh ili “gitara”, taj “monotoni ali oča-

71BEHAR 120


98 U Hidžazu ima nojeva, beduini ih love. Mlade hvataju žive i pri-pitomljavaju, a jaja se mogu kupiti na bazaru u Medini. U cijelojArabiji postoji vjerovanje da nojevi bacaju kamenje na svoje lovce.Praznovjerica se, moguće, pojavila zahvaljujući činjenici da pribrzom trku sitan šljunak izlijeće ispod ptičijih golemih stopala ilije, pak, tek “maštovita glupost”. Čak i u zemljama koje su odavno

napustile obožavanje životinja upadljive ili opasne životinje posta-ju predmetom i temom zadivljujućih priča. Tako medvjedi u Per-ziji oponašaju odjeću vjerskih učenjaka, vukovi se u Francuskojpretvaraju u ljude, a dabrovi u Sjevernoj Americi, također meta-morfozom, opasuju drveta kako bi pala gdje odgovara njihovojpotrebi.

ravajući instrument pustinje”. Dru-gdje u knjizi opisao sam njihov ples,koji je po svim osobenostima nepleme-nit spektakl.

Beduini Hidžaza posjeduju svo zna-nje potrebno za nabavku i zaštitubogatstava primitivnog življenja. Onisu majstori u uzgoju, obuci i prodajistoke. Dovoljno poznaju astronomiju dabi se mogli snalaziti u pustinji no ću, apoznata su im i imena glavnih zvijezdai sazviježđa. Njihovo pamćenje jeizvanredno; a takav je i njihov instinktu vještini asar ili “traganja”, da se zapripadnike klana Zubejd, koji živeizmeđu Mekke i Medine, kaže da, akoizgube kamilu i njeno četverogodišnježdrijebe, prepoznat će ih po otiscimanjihovih stopa. Uvijek zauzeti surovimvježbama i opasnim putovanjima, nau-čili su potkivati svoje konje, mule imagarce, te osnove hirurgije. U sluča-jevima lomova udova, udlage po vezujutrakama tkanine, a pacijentu daju dapije kamilje mlijeko i prečišćeni puterdo izlječenja. Posjekotine pažljivo izapi-ru, posipaju mljevenim barutom tezašivaju. Na rane od metaka privijajusvježe kamilje meso, te svoj medicinskisistem potpuno oslanjaju na prirodnesastojke i način prehrane. Kada ihujedu zmije otrovnice ili ubodu škorpio-ni, rasjecaju ranu brijačem, izgovarajuneke riječi, te privijaju oblogu od bije-log luka.99 Imućniji imaju fiss ili“prstensko kamenje”, uvezeno iz Indije,te koriste neka učenja da bi izvukliotrov. Nekolicina posjeduje tarijak, kojisu dopremili iz Iraka, “sjajni istočnja-čki protuotrov za unutrašnju i izvanj-sku upotrebu”. Siromašniji nose za'alili hibas iz Jemena, dvije pređe od crneovčije vune vezuju za nogu, ispod kolje-na i ponad članka. Ujedeni priteže tetrake ponad mjesta ujeda ili uboda, asamo mjesto istoga trena rasjeca; takoone djeluju kao sprave za stezanje žila.Tim povezima liječe i grčeve. Beduin-sko poznavanje medicine u ovom dijeluArabije neobično je ograničeno, što ne

čudi, naročito ovdje gdje ljudi ustaju uzoru, jedu malo, dišu čisti pustinjskizrak, a “noću kamile uvode policijskičas”. Najcjenjenije okrepljujuće sred-stvo je prečišćeni puter, a kay ili kaute-rizacija se koristi čak i za liječenje reu-matizma. Ovaj protuiritant sa zanim-ljivom i vještom venesekcijom pri kojojse krv uzima, kao i kod Italijana, iznožnih prstiju, prstiju ruke i drugihdijelova tijela jesu arapske panaceje.Opekotine liječe mašću i sumporom.Čirevi se, kojih ovdje ima na svakomkoraku, iako ne najstrašnije vrste Hel-coma Yemenense, kauteriziraju i čistebaznim acetatom bakra. Zlo o kojemuFracastorius “pjeva” liječi se preznoja-vanjem, uljem i sumporom, a naročito“pješčanom kupkom”; pacijent, zako-pan do vrata, ostaje na suncu postećicijeli dan, a uvečer mu se daje tek neko-liko zalogaja. Ovaj surovi tretman trajeoko mjesec dana i odgovara nekim tje-lesnim konstitucijama; ali ostali koji suprobali “pješčanu kupku”, osobito Eu -ro pljani, pomrli su od groznice. Mazgi-ni zubi, pečeni pa nagrubo samljeveni,liječe kataraktu. Zube vade kovačkimkliještima, a crva za kojeg se na cijelomIstoku vjeruje da uzrokuje zuboboljuistjeruju nadimljavanjem. I konačno, uslučaju duže bolesti ili iscrpljenostigroznicom, tijelo podrobno mažu preči-šćenim puterom i izlažu vatri.

Poslanik i njegovi sljedbenici privu-kli su samo najciviliziranije beduine, ameđu primitivnijim dijelovima popula-cije, osim kod onih uz obalu ili u okoli-ni gradova, i danas ima malo ili nima-lo vjere. Beduinski islam je slab; ali nji-hovi običaji i institucije, ozračje, priro-da i želje i potrebe još uvijek su dionaslijeđa predaka, vjerovanja koje sugajili i čuvali prije nego je Mekka iznje-drila Poslanika, te je vrlo vjerovatno daće preživjeti i dan kada će i posljednjitrag Ka'abe nestati. Tom sklopu vjero-vanja pripadaju hidžaski paganskizavjeti, njihova paganska imena (osimimena Muhammed, samo je nekolikoizvorno muslimanskih ili islamskih),njihov običaj – iskušenje lizanjem vre-log čelika, njihov salkh ili pravljenjeožiljaka kao dokaz muškosti, njihovakrvna osveta, te njihovo konzumiranje

strvine (naime, životinja ubijenih izaklanih bez uobičajene formule,Bismillah, Allahu Ekber) te njihovopozajmljivanje žena strancima. Za sveto rekli su mi da su to ostaci starih,predislamskih vjerovanja. Nije minedostajalo ni da među beduinima kojižive uz granicu sa velikom pustinjomuočim neke ostatke idolopoklonstva.

Beduini Hidžaza sebe smatrajušafijama ali ono što govore njihovabraća na zapadu vrijedi i za njih ovdje.“Ne klanjamo, jer vodu predviđenu zaabdest čuvamo za piće, ne dajemomilodare, jer ih i sami potrebujemo,ne postimo mjesec ramazan, jer gla-dujemo cijelu godinu, i ne idemo nahadždž jer cijeli svijet je kuća Allaho-va.” Njihovo lutanje u vjerskim pita-njima i stvarima ostalim stanovnici-ma Arabije osigurava mnoštvo zaba-vnih i smiješnih priča. Treba primije-titi i to da oni, poput grčkih pirata iliitalijanskih bandita, ne primjenjujuvjeru ni na svoj pljačkaški plijen; nezavjetuju se, te pažljivo izbjegavajupoklanjanje i žrtvovanje.

Svečanosti je u beduinskom životumalo i sve su jednostavne: obreziva-nje, vjenčanja i sahrane. Što se tičeprve, postoje dva oblika, tahareh,uobičajen u islamu, i salkh, arapskiizum porijeklom iz paganizma, koje jeu vrijeme vehabizma bilo zabranjeno,

72 BEHAR 120


99 U Jemenu se vjeruje da, ako muškaracjede tri češnja bijelog luka u dobrom pla-ninskom samnu ili “prečišćenom puteru”četrdeset dana, njegova krv bi ubilazmiju koja ga ugrize.

pod prijetnjom smrtnom kaznom, alisu mu se ljudi nakon tog perioda brzovratili. Uobičajeno životno doba zatahareh je između pet i šest godina; unekim staležima, međutim, obavlja sei desetak godina kasnije. Tom prili-kom organiziraju se gozbe i proslave.

Budući da su žene “roba koja semože prodati”, svejednako u barbariz-mu kao i u civilizaciji, to za posljedicuima činjenicu da se mladi ljudi ne ženedok njihovi očevi ne steknu uvjete dasvojim sinovima mogu kupiti mladu.Tom prilikom se malo slavi, osim puca-nja u zrak, plesa, pjevanja i čašćavanjaovčetinom. Ugovor obično košta 30španskih dolara, polovica se u gotoviniunaprijed isplaćuje mladinom ocu, adrugu polovicu mladoženja dijeli opetocu, braći i najbližoj rodbini svojenevjeste. Neka plemena radije uzimajužive životinje umjesto novca u odgova-rajućoj protuvrijednosti. Gnjevančovjek, nezadovoljan svojom mladen-kom, otpušta je istoga trena. Ako jemiroljubiviji, onda nakon kratkotrajneodgode kako bi se izbjegao skandal.Razvodi su kod beduina vrlo česti, aako je ugovor isplaćen kako valja, izrazvoda ne slijedi nikakvo zlo.

Sahrane primitivnih ljudi podsje-ćaju na sahrane stanovnika gradova,osim što su jednostavnije, te što sečovjek ukopava na mjestu na kojem

umre. Tijelo se, nakon kupanja, ogrćeu bilo kakvu raspoloživu tkaninu, aženama i unajmljenim narikačamanije zabranjeno prisustvovati sahra-nama, iako tijelo nose samo muškarci.Iskopa se rupa, prema muslimanskimobičajima, suho drvo, kojega sugdjeima u neograničenim količinama,rasporedi se preko tijela, a humka odkamenja naredanog preko humke odzemlje ometa šakale i obilježava mje-sto. Beduini, za razliku od divljih i pri-mitivnih Sinda i Baluča, ne vole gro-blja do kojih ovi prenose svoje mrtvečak i izdaleka.

Putnik neće imati nikakvih pro-blema i teškoća u životu među hidža-skim beduinima. “Uzdaj se u njihovučast i siguran si”, kažu Indijanci ple-mena Vrane, “a u njihovo poštenje iukrast će ti i kosu s glave.” Ali, putnikmo ra prihvatiti pustinjski motto, om -nia mea mecum porto (sve svoje sa so -bom nosim), mora imati dobre nerve,biti spreman na teškoće i umor, poz-navati makar osnovne lijekove, dobrojahati i pucati, govoriti arapski i tur-ski, upoznati se sa običajima i izbje-gavati negativno govoriti o lokalnimobičajima, predrasudama i sujevjerji-ma, rizikujući da ga prozovu, napri-mjer, Taggaa. Plaćanje malih iznosaosigurava mu rafika, a ovaj će mu“prijatelj”, jednom iznajmljen, biti

odan. Jeli smo sol skupa, još uvijek jeobaveza na prijateljstvo: postoje,međutim, neka plemena koja zahtije-vaju obnavljanje veze svaka 24 sata, uprotivnom, da se poslužimo njihovomfrazom, So više nije u stomaku. Priodabiru druga dužna pažnja se moraposvetiti provjeri da odabranik nenosi previše tereta plaćanja krvarine.Nema problema za nošenje bakrenogsata i džepnog kompasa, a uz Kur'anse može nositi i bilježnica i olovka.Stranci moraju po svaku cijenu izbje-gavati posjedovanje i nošenje lijepogoružja, ono dovodi u iskušenjebeduinsku pohlepu više nego bilokakvo i koliko zlata. Druga krajnost,nenaoružanost, jednako je opasna. Netreba ni spominjati da putnik nikadane smije biti viđen da piše bilo štaosim zapisa, te nipošto ne smije javnocrtati i praviti skice. Mora biti opre-zan pri postavljanju pitanja, te radijenavoditi sagovornika nego ga direk-tno ispitivati. Neke beduine vrijeđa,osim očiglednog neznanja i radozna-losti, da ih pitate za osobna imena ili,pak, imena ljudi iz njihovog klana:čovjek može živjeti incognito, a ple-mena se međusobno razlikuju, kadato žele, odjećom, osobnim izgledom,glasom, narječjem i akcentiranjem,razlikovnim osobenostima koje jelahko prepoznati. Nekoliko dolarasasvim je dovoljno za put, a ako želitebiti “uglednik”, što nipošto ne bihomalovažio, darovi poput brijača i tar-buša za plemenske prvake su neopho-dni.

Arapska vlada mogla bi to smatra-ti ili nazvati “gotovo autonomijom”.Plemena se nikada nisu pokoravalasvojim šeicima, iz privatnih interesa irazloga, a, kao i u civiliziranim voj-skama, iza nekih oštroumnih i drskihlica kriju se ličnosti čiji glas je glasnijiod generalskih. U njihovome “lavov-skom” društvu mač je najbolji provodi-telj zakona. Odnosi između beduin-skih plemena Hidžaza trojake sunaravi: oni su ili ashab, kiman ili akh-van; ashab ili drugovi, su oni koji supovezani zavjetnim obavezama u ofan-zivnom i defanzivnom smislu: oni sedodatno i bliže povezuju međusobnim

73BEHAR 120


brakovima. Kiman100 ili “neprijatelji”,“protivnici”, su plemena između kojihpostoji krvna osveta, uzrok i posljedi-ca smrtnog neprijateljstva. Ahavat(bratstvo) označava veze izmeđustran(a)ca i beduina, koji pritvrđujuneotuđivo pravo od pamtivijeka nazemlju na kojoj su njihovi preci napa-sali svoja stada. Prelaz ili bilo kakvouznemiravanje posjeda izaziva rat.Širenje teritorija rijetko se čini, jerako se iz cijelog jednog klana samojedan mladić izdvoji, on će sutra pola-gati pravo na zemlju, u čemu će gapomoći njegovi ashabi ili “saveznici”.Plaćajući čovjeku, ženi ili djetetu,iznos koji može varirati u skladu saraspoloživim sredstvima od nekolikopenija do nekoliko dolara, dijelite so ihljeb sa plemenom, vi i vaš konj posta-jete dakhil (zaštićeni), a svi vam pri-padnici toga plemena moraju pružitibratsku pomoć. Ako putnik ili trgovacpokuša preći preko zemlje (teritorija)bez plaćanja el-Akhawah ili el-Rifkah,kako je određeno, mora očekivati dabude opljačkan, a ako se opire, moždabude i ubijen. Na čast i ugled nimalonegativno ne djeluje plaćanje ovogdanka, te je potpuno u krivu onaj kojise odbija povinovati ovom običaju.Rafik, pod različitim nazivima, posto-ji u svim dijelovima svijeta: na Sinajuse zove ghafir, rabia u istočnoj Arabi-ji, među Somalijcima abban, a zovu gamogasa. Ja sam porez nazivao ucje-nom; ipak, zaslužuje bolje ime, budućida je jasno da je to najgrublji oblik tih“putarina” koje “progres” ni na kojinačin nije poboljšao. Ehlu'l-Bejt101 ili“stanovnici crnih šatora” namećuporeze Ehlu'l-Hejt ili “stanovnicima(među) zidovima”, da tako kažemo,građanima i seljanima koji su utvrdilipravo da se smatraju beduinima.Uzima se od “nečistih” Arapa, kao i odplemena koja, poput Hatejm i Halavij-ja, imaju niže porijeklo ili su se vreme-nom “unizila”; ti ljudi porez morajuplaćati kako u svojim domovima, takoi vani. To je, napose, pečat srama te

čisti klanovi i plemena, poput BenuHarba, ne udaju svoje kćeri za ovusvoju “braću”.

Osim ovog “bratskog nameta” inovca kojim Porta snadbijeva prvakeklanova i velikih plemena, imovinubeduina predstavlja njegovo stado ikrdo, kobila i oružje. Neki klanoviimaju mnoštvo konja, drugi su čuvenipo svojim kamilama, nekolicina poovcama, magarcima i lovačkim psima.Pleme Ahamideh, već smo govorili,posjeduje nekoliko životinja, a izdržavase pljačkom i darovima hodočasnika.Ovoj zemlji nedostaju sumpor, olovo,svakovrsna odjeća, šećer, začini, kahva,kukuruz i riža. Muškarci vole i cijeneoružje, a poželjno je nositi tovar bir-mingemskog nakita u svrhu umirenjažena. U zamjenu beduini daju ovce,krupniju stoku, prečišćeni puter, mlije-ko, vunu i kožu, koja se koristi kao mje-šina za vodu, a Egipćani i drugi Isto-čnjaci grnčariju. Iako danas u ovojzemlji postoji nekoliko riznica dolara,oni su rijetko predmetom razmjene.

Odjeća Arapa dovoljno govori o nji-hovoj jednostavnosti. Ona je i znak nji-hove pripadnosti narodu, kao što, kažeJohn Evelyn, “goleme stražnjice”karakteriziraju Švajcarce. Zadivljujućeje slikovita, te sa žaljenjem zaključuje-mo da su joj odani ostali samo najpri-mitivniji beduini i nekolicina šerifa.Praktičnom oku Hidžazi sa tarbušom iu kaftanu smiješan je poput baskijskeili katalonske djevojke u kašmiru, tepomalo otrcan. Nezaobilazni odjevnipredmet muškarca je njegov saub,plava pamučna košulja, koja seže odvrata do nožnih članaka, uskih ili širo-kih rukava, otvorena na prsima, sprije-da, te dolje prilično uska, tako da nosi-telj, ako želi potrčati, mora je ili zadićirukama ili je zataći za svoj pojas. Poto-nji predmet (pojas) zvani hakv je plete-ni kožni remen, vrlo čvrsto opasan okokukova ili slabina, tako da pridržavaleđa. Pantalone i futeh gradskog stano-vništva smatraju se znakom ženstve-nosti. U hladnije doba godine prvaci i

uglednici preko košulje nose abe ili ogr-tače. Ovi odjevni predmeti izrađuju seu Nedždu i istočnim pokrajinama, obi-čno se rade u četiri boje: bijeloj, crnoj,crvenoj i sa smeđima trakama. Najbo-lji su od kamilje dlake, a mogu koštatido 15 dolara; gori, od ovčije vune, vrije-de samo tri. U svakom slučaju, jeftinisu jer mogu trajati godinama. Mahra-me (pokrivala za glavu) dolaze iz Sirije,koja, uz Nedžd, beduine snadbijeva ikufijama ili “mahramicama” za glavu.Ukal, uska traka oko mahrame, izra-đuje se u mnoštvu varijacija; plemeBišr iz okoline Mekke pravi ih u oblikukrune poput oreola oko glava svetaca,sa komadićima drveta, u koje umećusedefne ukrase. Sandale, isto tako,postoje u mnoštvu oblika, od jednosta-vnih kožnih “tabana” povezanih traka-ma od istog materijala, do lijepih iminuciozno izrađenih mekanskih cipe-la. Cijena varira od pijastra do dolara,a najsiromašniji hodaju bosi. Kožniredenici koje nose preko grudi zvanimedždal prebacuju se preko lijevogramena, te sežu do desnog kuka, a nanjima su mjedeni cilindri za patrone.Drugi pojas, mazdar, načinjen od kožeukrašene mjedenim prstenovima, visis lijeve strane, a na njemu se nalazikharizeh ili “kožna kesa za metke”. Ikonačno, hizam ili “pojas”, za koji suzadjenuti bodež i kesa sa rezervnimpatronama. Beduini se u javnosti nika-da ne pojavljuju nenaoružani.

Žene, poput svojih gospodara, nosetamnoplave pamučne tobe, ali veće išire. Kada su vani, glave prekrivajucrnim jašmacima ili burkama bojemaka u egipatskom stilu. Ne nosepantalone, a veoma rijetko papuče ilisandale. Kosu uvijaju u majdul, malepletenice, te je obilato natapaju preči-šćenim puterom. Kožu bogato mirišuružinim i cimetovim uljima, a kosuukrašavaju absintiumom, najslađombiljkom pustinje; njihovi jedini ukrasii nakit su narukvice, ogrlice, zlatni ilisrebrni prstenovi u ušima i nosu ili,pak, srebreni opasači. Siromašnije

74 BEHAR 120


100 U množini kaum, što znači “podići pobunu” ili “objaviti neprija-teljstvo”, kao i popularno, “narod”. U nekim dijelovima Arabijekoristi se i kao sinonim za “pljačkašku skupinu”.

101 Bejt (bejt, mn. bujut) se u ovom smislu koristi za označavanjenomadskih šatora. U osnovi bejt znači “noćni bivak”. Odatle,“šator”, “kuća”, “jazbina” i tome slično.

žene nose nisku od srebrenih kovani-ca oko vrata.

Pravi beduin je štedljiv i uzdržljivčovjek, koji je u stanju šest mjesecipreživjeti na desetak unci hrane dne-vno; mlijeko jedne kamile, te pregršthurmi, sušenih ili prženih u prečišće-nom puteru zadovoljava sve njegovepotrebe. On prezire gojazne i debeleljude, kao i sve kojima je za preživlja-vanje potrebno redovno i obilno jelo;on spava na hasuri (rogozini) i ne znaza raskoš ni za udobnost, smrzavajućise tokom jedne, a pržeći se na suncuostale tri četvrtine godine. Ali, iakomogu trpiti glad, poput svih njimasličnih ljudi i naroda, jest će do sitostikad god mu se za to ukaže prilika.Nikada nisam vidio čovjeka koji je ustanju uzdržavati se od vode tokomputovanja, i po ovome se razlikuju odtvrdih vehabija Istoka, te surovih gor-štaka Džebelu'š-Šemmara. Još uvijekjedu skakavce, te čak i stanovnici gra-dova više vole jelo spremljeno od ska-kavaca nego fasikh, poput inćuna, sar-

dina i haringi kao u Egiptu. Noću palevatre, te kako insekti padaju mrtvi,kao opravdanje za njihovu konzuma-ciju navode sljedeći stih: Dopuštene sunam dvije strvine i dvije krvi, riba iskakavci, jetra i slezena.102

Tamo gdje nemaju žetve koju bimogli izgubiti, ljudi su zahvalni za naj-ezdu skakavaca. U Hidžazu one suneredovne i nesigurne, tokom poslje-dnjih pet godina u Medini su upamće-ne samo dvije. Za jelo ih pripremajukuhajući ih u slanoj vodi te sušeći ihna suncu četiri ili pet dana: morakskakavac za Arapina isto je što i puž zaBretanjca. Otkidaju im glavu, praznestomak, krila i tanke dijelove nogutakođer otkidaju i insekti su spremniza posluživanje. Skakavci se nikada nejedu sa slatkim stvarima, što može bitiodvratnog ukusa: jelo je uvijek papre-no, začinjeno solju i biberom ili lukomprženim na prečišćenom puteru, u tomslučaju skakavci imaju ukus približani jednako dobar kao škampe.

Omiljena hrana tokom putovanja

je meso isječeno na trake i sušeno nasuncu. To, sa vrećicom “mliječnihkuglica”103 te malo kahve mora bitidovoljno za putovanje ili vojničku, tj.pljačkašku kampanju. Beduini ne poz-naju fermentirana ni destilirana pića,iako je Ikhs ja'l Khammar! (Fuj natebe, pijanice!) popularna uzrečica,koja skrbi sjećanje na drugo stanjestvari. Neki klanovi i velika plemena,iako ne sva, puše duhan. Obično je todomaća vrsta koja se zove hidžazi ilikazimijja, zelene je boje, veoma sna-žan, punog mirisa, te košta oko jednogpijastra po funti. Beduini ne vole per-zijski duhan, a nisu u prilici nabavitiLatakiu: moguće da je oporost doma-ćeg duhana povrijedila prefinjena osje-tila pustinjskih ljudi, te potakla veha-bije da uvedu zabranu pušenja, besmi-sleno i zastarjelim argumentima proti-veći se njegovom porijeklu.

Gotovo potpuna neovisnost Arapa,kao i plemenite rase sjevernoameri-čkih Indijanaca prve generacije, učini-la je da je među njima moguće uočitisličnost vrijednu spomena, jer upravoto može podstaći antropologe da podu-darnost običaja uvijek ne ukazuje naporijeklo. Oba naroda imaju sjajnukonjicu, isti plahovit smisao za humor,te gotovo identičnu bezgraničnu gosto-ljubivost; osim toga ljubavni prebjezi izplemena u pleme, krvna osveta i krva-rina zajedničke su osobenosti obje rase.Isto tako, svejednako su ozbiljni, strogii pažljivi u ponašanju i veoma zvaničniu odnosima i držanju, “prinčevi udronjcima i bojama”. Arapi pljačkajuhodočasnike, Indijanci skupine lovaca(trapera). Oba naroda uživaju u napa-dima, prepadima i krađi stoke, te obapljačkaju po određenim pravilima. Obasu krajnje hrabra do spremnosti na svei zaziru od opasnosti. Oba se odlikujunervozom i moćnom rječitošću, “su -him” humorom, satirom, kapricioznimpričama, čestim parabolama, hvalisavisu i narogušeni, imaju jezgrovite izreke

75BEHAR 120


102 Jetra i slezena smatraju se nedozvoljenim mesom. Niebuhr navo-di sva imena i opise skakavaca. U Hidžazu postoje brojni lokalnii fantastični nazivi: najmanja vrsta, naprimjer, zove se DžeredIblis, “Iblisov (šejtanov) skakavac”.

103 U Sindu kurut, a u Perziji kešk. Mlaćenica, odvojena od putera samalo vode, polahko se sipa na maloj vatri, zgušnjava se pšeničnim

brašnom, oko pregršt (brašna) na galon (mlaćenice), dobro seizmiješa, tako da ne ostane grumenčića i ostavi se da se ohladi.Mješavina se potom stavlja u vreću i cijedi, nakon čega se posoli.Masa se počinje stvrdnjavati nakon nekoliko sati, kada se obliku-je u loptice i suši na suncu.

i dosjetke, svevremene pjesme, te jezikzačudan u svojoj složenosti. Oba, neznajući za drugo zanimanje osim rata ilova, preziru zanatlije i “ženstvene”stanovnike gradova, kao što se borbenipijetlovi s prezirom odnose prema raz-metljivim horozima seoskih dvorišta.Viteštvo zapadnih ravnica, poput ono -ga istočnih divljina, posjetitelja “poz-dravlja” jurišom konjice, pražnjenjempušaka, te okružujući ga uz poklike iuzvike. Znak hrabrosti, crvena šakapreko njegovih usta pokazuje da je “piokrv svoga neprijatelja”. Slično se pričai za haramije Utejbe, da poslije odsut-nih bitki kušaju krv svojih ubijenihneprijatelja.

Od ove dvije viteške i barbarskerase beduini sebi pritvrđuju nadmoćna račun svoga odnosa prema žena-ma, razvijenog intelekta te slavnihstranica historije koje su popunili svo-jim podvizima.

Hidžaska plemena su brojna: dov -oljno je nabrojati osnovne i glavnegrane beduinskog stabla, bez upušta-nja u detalje stotina ogranaka koji suse formirali tokom vremena. Drevniklanovi Abs i Adnan gotovo da su izu-mrli; po to nji, kažu, još uvijek postoji uokolini Taifa, a Abs, koliko mi je poz-nato, još uvijek se može naći u bliziniKusejra na afričkoj obali, ali ne i uHidžazu. Što se tiče Ausa, Hazredža iNezira go to vo sve što je o njima pozna-to saopćili smo u prethodnom poglav-lju. Pleme Be nu Harb trenutno vladaSvetom ze m ljom; genealozi ga dijelena dvije velike skupine: Benu Salim iMasruh, ili “lutajuća plemena”.

Benu Salim ima osam podskupina ito (viz.): 1. Ahamideh (Ahmadi); iz ovogklana je prvak skupine, šeik Sa'ad izplanina, kažu da broji oko 3.500 ljudi;glavni pod-klan je Hadari; 2. Hevazim(Hazimi), supraničko pleme, koje broji3.000 ljudi, a podijeljeno je na pod-ple-mena ili familije Muzejni i Zahiri; 3.Sobh (Sobhi), 3.500, žive u okoliniBedra; 4. Selejmeh (Selimi), poznati ikao Evlad Selim; 5. Sa'adin (Sa'ada-ni); 6. Mahamid (Mahmadi), 8.000; 7.Rahaleh (Rihejli), 1.000; 8. Timam(Tamimi).

Masruh ima dva velika ogranka

Benu Auf (Aufi) i Benu Emur (Emri);prvo je veliko pleme, čiji teritorij se pro-teže od Vadi Nakia u blizini Nedžda doRabigha i Medine. Imaju malo konja,ali mnogo kamila i ovaca, ljudi ih sejako plaše zbog njihove borbenosti idivljačke prirode. Dijele se na 10 pod-skupina i to: 1. Sihlijeh (Sihli), oko2.000 ljudi; 2. Sevaid (Sa'idi), 1.000; 3.Rukhaseh (Rakhis); 4. Kassanin (Kas-san): koji tvrde da je njihovo porijeklostaro pleme Gassan, a mogu se prona-ći u okolini Vadi Nakiae i drugim mje-stima oko Medine; 5. Ruba'eh (Rabai);6. Khazareh (Khuzejri); 7. Lahabeh(Lahejbi), 1.500; 8. Faradeh (Faradi); 9.Benu 'Ali (Alavi); 10. Zubejd (Zu bejdi),iz okoline Mekke, brojno pleme borbe-nih pljačkaša.

Benu Emur ima 10 familija: 1.Marabiteh (Murabti). Oni (plemenapod brojem od 1 do 5) uglavnom nasta-njuju zemlje oko Fare i to u nekolikonaselja južno od Medine, broje oko10.000 ljudi, te imaju mnoštvo ovaca ikamila, ali tek nekolicinu ko nja; 2.Hussar (Hasir); 3. Benu Džabir (Džabi-ri); 4. Rebejkeh (Rubejki); 5. Hisnan(Hasuni); 6. Bizan (Bejzani); 7. Bada-rin (Bedrani); 8. Biladijeh (Biladi); 9.Džehem; 10. Šetareh (Šitejri).

Velika rasa Anizeh sada, rekli sumi, živi u Hajberu, te ne mogu doći uMedinu bez refika ili jemca, odnosnozaštitnika. Istinu govoreći, oni u Hi -dža zu nisu izopćeni kao, naprimjer, uJe menu i zemlji Somalijaca. Ali, Hit-mani, koji nastanjuju morsku obaluoko Jambu'a, ostali beduini smatrajuni žom rasom, bez porijekla. Nemoralže na u skladu je sa ponašanjem mu š -ka raca, koji su, osim toga, iznimno hra -b ri i proslavljeni kao odlični strijelci.Oni prave, jedu i prodaju sir, zbog čegaBe nu Hard preziru ovu hranu. Ni ple -me Khalevijeh (Khalevi) ne uživa ni štabolji ugled; oni su uglavnom kovači, uz -gajaju dobre lovačke pse, te u mirazdaju magarce, čime sebi osiguravajusveopće ruganje i podsmijeh svojihsunarodnika.

Gospodin C. Cole, vicekonzul uDžeddi, bio je ljubazan i za mene pri-kupio podatke o različitim plemenimau središnjem i južnom Hidžazu. Prema

njegovim informacijama veliki klanDžuhejneh, koji živi oko Jambu'a i Ya -m bu' el-Nakhla, dijeli se na pet ogra-naka i to (viz.): 1. Benu Ibrahimeh,broje oko 5.000 ljudi; 2. Išran, 700; 3.Benu Malik, 6.000; 4. Erveh, 5.000; 5.Kauneh, 3.000. To ukupno čini oko19.700 ljudi sposobnih nositi oružje.

Isti gospodin, čiji je rad u istočnojArabiji tokom Palinurusovog obilaskaobale iznimno dobro poznat indijskomsvijetu, daje slijedeća imena plemenakoja su zavjet na vjernost dala šerifuMekke: 1. Sakif Jemeni (Sakifu'l-Jeman), 2.000; 2. Sakif Šami (Saki-fu'š-Šam),104 1.000; 3. Benu Malik,6.000; 4. Nasireh, 3.000; 5. BenuSa'ad, 4.000; 6. Huzejh (Hudhejh),5.000; 7. Bakum (Begoum), 5.000; 8.Adudeh, 500; 9. Bešar, 1.000; 10.Sa'id, 1.500; 11. Zubejd, 4.000; 12.Ajdeh, 1.000.

Slijedi spisak južnohidžaskih ple-mena, koji je osigurao Abbe Hamiltonnakon svoga povratka iz posjete šerifuTaifa: 1. Ghamidu'l-Bedevi (nomadi),30.000; 2. Ghamidu'l-Hezar (“sjedećinarod”), 40.000; 3. Zahran, 38.000; 4.Benu Malik, 30.000; 5. Nasireh,15.000; 6. Asir, 40.000; 7. Tamum; 8.Bilkarn, zajedno, 80.000; 9. BenuAhmar, 10.000; 10. Utejbeh žive sjever-no od Mekke: nema broja; 11. Šu'abin;12. Darejš, 2.000; 13. Benu Sufjan,15.000; 14. el-Hullad, 3.000.

Jasno je da brojke koje saopćavaovaj putopisac podrazumijevaju ižene, te najvjerovatnije i djecu. Tako-đer se može posumnjati u izvjesnapretjerivanja. Glavna plemena kojaprakticiraju paganski salkh ili “osude”u Hidžazu su Huzejl (Hudhejl) i BenuSufjan (Benu Sufyan), uz sljedećeporodice u Tahami (el-Tahameh): 1.Džuhadileh; 2. Kabakeh; 3. BenuFehm; 4. Benu Mahmud; 5. Saramu(?); 6. Medžariš; 7. Benu Jezid.

Ovdje ću napustiti ovu temu kojačitateljima ni na koji način ne možebiti nezanimljivija.

76 BEHAR 120


104 Pojmom Šam najčešće se podrazumijevaDamask ili cijela Sirija, u južnoj Arabiji iistočnoj Africi naziva se Hidžaz.

Poglavlje XXVII

Prva posjeta Allahove kuće

Mladi Muhammed me ostavio naulici nakon što je konačno uvjeriosanjivog i umornog Indijca, vratara,agresivnim postavljanjem dvadesetakopreznih pitanja i mrzovoljnim odgo-vorima na njih, da širom otvori ogrom-na vrata svoje “utvrde” i potrčao dazagrli svoju majku. Nakon samo mi -nute vremena čuo sam zaghritah,lululu ili piskav vrisak kojim se uovim kra jevima želi dobrodošlica put-niku po vratniku; zvuk koji miluje ušipo v ra tnika studeni srce stranca.

Uto se mladić vrati. Njegovi mani-ri su se naglo promijenili od bučnog isamouvjerenog – mladalačkog, u po -na šanje ozbiljne i pažljive ljubaznosti

– bio sam njegov gost. Uveo me u mra-čnu prostoriju, posjeo me na veliku,ćilimom zastrtu mastabu ili platfor-mu i rekao svome bara miyanu (veli-kom gospodinu), hindustani vrataru,da donese svjetlo. U međuvremenu,zvuk vučenja nogu u papučama po po -du, odgore, obavijesti me da je Kebira,gospodarica kuće, dobila gostoprimlji-ve porive. Nakon što su kamile rasto-varene, pojavi se i jelo od finih rezana-ca, obilato posuto smeđim šećerom.Mladi Muhammed, ja i šeik Nur ni -smo gubili vrijeme. Uistinu, nakon

izgladnjujućeg putovanja, kunafeh jebio prava poslastica. Nakon jela naba-vismo poljske krevete iz obližnje kah-vane, te polijegasmo iznureni i nestr-pljivi posvetiti narednih sat ili dvaintenzivnom odmoru. U zoru smo tre-bali obaviti tavafu'l-kudum ili “poz-dravni obilazak” u Haremu.

Jedva da je prvi smiješak jutra pro -virio iznad naboranih brda na istokuEbu Kubejsa,1 kada ustadosmo, oku -pasmo se te u hodočasničkoj odjeći kre-nusmo prema Svetilištu. Ušli smo krozBabu'l-Zijadeh ili glavnu sjevernu

77BEHAR 120


Tom III

Mekkaq p

1 Ovo brdo omeđuje Mekku sa istoka. Prema mnogim muslimanima, Adem je, sa svojomsuprugom i sinom Sethom, ukopan upravo tu. Druga mjesta koja se spominju kao njego-vi mezari su Mina, većina, pak, tvrdi da je ukopan u Nedžefu, u Iraku. Prema ranimkršćanskim predajama, naši praroditelji ukopani su na brdu Kalvarija. Jevreji tvrde da sunjihovi mezari u Hebronu. Habil, poznato je, ukopan je u Damasku, a Kabil u podnožjuDžebelu'š-Šamsan, najvišeg brda u okolini Adena, gdje je njega i njegove potomke Iblisnagovorio da podignu prvi hram vatri, koji je ujedno i svetilište prvog ubice na Zemlji.

kapiju, spustismo se niz dva visokastepenika, prođosmo kroz nasvođenihodnik i stadosmo ispred Bejtullaha.

Tu je, konačno, stajao cilj i svrhamoga dugog i iscrpljujućeg putovanja-hodočašća, ostvarenje planova i nadamnogih ljudi iz godine u godinu, gole-ma “kocka” i njen crni prekrivač. Ne matu golemih gromada zamrznute stari-ne kao u Egiptu, nema ostataka lijepei skladne ljepote kao u Grčkoj i Italiji,nema ni barbarskog sjaja sakralnihgra đevina Indije. Ipak, prizor je bio za -čudan, jedinstven a kako je samo maloljudi imalo priliku vidjeti ovaj čuveni isjajni hram! Iskreno mogu reći da, odsvih vjernika koji su plačući visili saprekrivača ili koji su svoja prsa punauzbuđenih srca prislanjali uz kamen,niko od njih nije bio u stanju ni za tre-nutak osjetiti dubinu osjećaja hadžijesa dalekog sjevera. Kao da su poetskelegende Arapa progovorile istinom: kaoda uznjihana krila meleka i slatki po v -je tarac jutarnjeg žamora lelujaju imaše crnim prekrivačem Ka'abe. Ali,moram priznati, kod njih se radilo ovjerskom zanosu, kod mene tek o uz bu -đenosti posvemašnjim ponosom.

Samo nekolicina muslimana suoča-va se sa Ka'abom prvi put bez straha ilistrahopoštovanja. Ima jedna pošalicana račun onih koji tek dođu predKa'abu, da se, općenito, raspituju gdjeda se okrenu u namazu. Budući je ovokibla ili “mjesto ka kojemu se okreće”,muslimani klanjaju oko njega. To,naravno, ne vrijedi ni za jedno mjesto uislamu osim u ovom Haremu. MladiMuhammed me, stoga, ostavio nekoli-ko minuta nasamo, međutim, ubrzo

me upozorio da je vrijeme da krenemo.Ušli smo kroz Bab Benu Šejbeh, “Kapi-ju sinova Šejbinih”2. Tu smo podigliruke, izgovorili lebbejk, tekbir i tehlil,nakon toga izrekli smo i neke dove, tepomilovali rukama svoja lica. Potomsmo se uputili prema šafijskom mjestuza ibadet, otvorenoj nadstrešnici izme-đu Makami Ibrahima i vrela Zemzem,gdje smo klanjali uobičajena dva reka-ta namaza u čast Džamije. Za tim jeslijedila čaša “svete vode”, uz dar sak-kijima ili vodonošama, koji su u znakzahvalnosti, u moje ime, podijelili veli-ku zemljanu posudu vode siromasima.

Riječ Zemzem prilično je nejasnogpo rijekla; neki tvrde da potječe odZam Zam ili romora vode, dok druginjeno porijeklo vezuju za pojam Zam!Zam! (Napuni! Napuni, to jest, bocu),Hadžerine riječi nakon što je ugledalaizvor. Sale ove iste riječi prevodi kaoStani! Stani!, te tvrdi da je Hadžera ri -ječi izgovorila egipatskim narječ jem, aupućene svome sinu koji je ho dao nao-kolo. Hukama ili “muslimanski racio-nalisti”, koji nepogrešivo poistovjećujusvoju vjeru sa obožavanjem Venere na -pose, a općenito sa obožavanjem ne -beskih tijela, pojam Zemzem izvode izperzijskog jezika, tvrdeći da znači“veliko svijetleće tijelo”. Odatle su,kažu, Zemzem, kao i Ka'aba, znakovi,naime simboli kutihitskog ili amonit-skog obožavanja sunca i vatre. Ta ko seperzijski pjesnik Khakani ovim dvje-

ma stvarima obraća riječima: “OKa'abo, ti nebeski putniče! O Venero,ti vatro svijeta!”

Isto tako, Vahid Muhammed, ute-meljitelj vahidijje sekte u islamu,kiblu identificira sa suncem; zbog čegasu, tvrdi, ka'abenska vrata okrenutaprema istoku. Po nazivima Jemen (de -s na ruka), Šam (lijeva ruka), Kubul ili“istočni vjetar (prednji dio), te Duburili “zapadni vjetar” (zadnji dio), očigle-dno je da se obožavatelji okreću izlaze-ćem suncu. Prema hakimima izvorniCrni kamen predstavlja Veneru “kojaje na nebesima zvijezda među planeti-ma”, te simbolički generativna moćprirode, “čijom se pozitivnom energi-jom univerzum pokreće (izvodi) u životi kretanje”. Hindusi muslimane optu-žuju za obožavanje Bejtullaha.

O muslimani, ako obožavateKa'abu zar to nije isto kao da obožava-te kipove?, kaže Rai Manšar. A Musej-limeh, koji je, pokušavajući pronaći(izu miti) novu vjeru, dobio epitet la žo -va, dopušta svojim sljedbenicima dasvoja lica okreću u bilo kojem pravcu,mentalno čineći nijjet: “Obraćam seTe bi, Koji nemaš ni stranu ni oblik”,što je načelno doktrina koju je aps t ra -k tno moguće zamisliti i razumjeti, alis druge strane, zasigurno, materijalnoneodrživa do te mjere da su njegovisljedbenici u Arabiji iznimno rijetki.

Voda iz vrela Zemzem smatra sesvetom i s tim u skladu posvećuje joj

78 BEHAR 120


2 Popularna legenda u vezi ovih vratakaže da kada je Ibrahim sa svojim sinomprimio zapovijest da obnovi Ka'abu, našlisu da na tom mjestu živi jedna starica.Pristala je da se njena kuća izmjesti poduvjetom da se ključ novog hrama povjerinjoj i njenim potomcima zauvijek. BenuŠejbe znači “sinovi starice” ali i “potomciŠejbini”; historija kaže da Benu Šejbepotječu od jednog Šejbe (bin Osmana, binTalhe, bin Šejbe, bin Talhe, bin Abdu'l-Dara), kojega je Mu'avija poslao da nači-ni neke prepravke na Ka'abi. Prema dru-gima, ključ Ka'abe je Poslanik osobnopovjerio Osmanu bin Talhi.

79BEHAR 120


se veliko poštovanje. Koristi se za pićei abdest, ali nikako za neke prizemni-je svrhe. Mekanci hodočasnicimasavjetuju da post prekidaju isključivoovom vodom. Sale je u pravu kadanjen ukus ocjenjuje slankasto-gorka-stim, umnogome podsjećajući na ras t -vor Epsomove soli u velikoj čaši mlakevode. Štaviše, znakovito je teš ka zaprobavu. To je vjerovatno jedan odrazloga zašto Turci i drugi stranci viševole kišnicu koja se sakuplja u cis -ternama i prodaje za četvrt penija.Pri mjedbe objavljene u Calcutta Re vi -ew (No. 41, art. 1), a u vezi ukusa Ze -m zema, neutemeljene su i neopravda-ne. Danas se ni po kojem osnovu kriti-čarima neznanjem ne može opravdatiloša ocjena. U Kalkuti ili Bombajulahko je pronaći posudu (vrč) Zemze-ma, koji mogu i sami kušati. Reagira-jući na njihove natpise, gospodin W.Muir (Life of Mahomet) primjećuje da“ukus uskladištene vode koja se čuvamjesecima u sumnjivim posudama nemože biti kriterij za određivanjeukusa svježe vode”.

Voda se do udaljenih područja pre-nosi (prevozi) u glaziranim vrčevimakoji su opleteni mrežom od pruća izapečaćeni. Pobožni ljudi post prekida-ju ovom vodom, kapaju je u oči kako bipopravili vid te piju nekoliko kapi prijesame smrti, u trenutku kada šejtandrži posudu punu najčistije vode i nudije umirućem, koji je neopisivo že dan.Naravno, postoji cijelo obilje sa vre me -nih predrasuda u vezi sa vodom Zem -ze ma. Obilje vode u Mekki smat ra seču dom napose, u dalekim zem lja maova voda olakšava učenje i izgo va ranjeara pskog jezika studentima. Osim spo -menutoga, ova voda uživa doista ve likopoštovanje sa svih vjerskih aspekata.

Potom smo se uputili prema istoč-nom uglu Ka'abe u kojemu stoji Crni

kamen, te, stojeći nekih desetak jardiod njega, podigli smo ruke i izgovorili:“Ne ma božanstva osim Allaha, Jedi-nog, Čiji Zavjet je istinit, a Čiji robovisu po bjedonosni. Nema božanstva osimAllaha, Koji je bez druga. Njegova jevlast, Njemu pripada svaka hvala iNje gova je moć nada svim stvarima.”Nakon toga smo Kamenu prišli kolikogod je to bilo moguće. Go mi la vjernikaonemogućila nam je da ga dodirnemoovom prilikom, te podi go smo ruke doušiju, kao na na mazu, a potom spušta-

jući ih, rekosmo, “O Allahu (činim ovo)vjerujući Tebe, pot vrđujući Tvoju Knji-gu, slijedeći primjer Tvoga Poslanika,neka je Allahov blagoslov i mir nanjega! O Allahu, pružam Ti svoje rukei velika je moja želja za Tobom! O, prih-vati moje zamolbe i primi dove, uklonimi prepreke i smiluj se mojoj poniznostii podari mi iz Tvoje darežljivosti Tvojoprost!” Nakon toga, kako još uvijek ni -s mo mogli dotaći Ka men, ponovo podi-gosmo ruke do ušiju, dla nova okrenu-tih prema Kamenu, kao da ga dodiru-jemo, izgovorismo tekbir, tehlil i ham-dilah, donijesmo blagoslove na Posla-nika, te poljubismo vrhove prstiju des -ne ruke. Poslanik je plakao kad bi do -di rnuo Crni kamen, te kažu da je tu li -

jepo zaplakati. Prema nekim autori-ma, drugi halifa također je ljubio Ka -men. Zbog toga mnogi muslimani, osimša fija, moraju dotaći Kamen objemaru kama i prisloniti usne na nj ili ga do -taći prstima koje će poslije poljubiti iliga dotaći dlanovima, a potom se timdla novima pomilovati po licu. Ako tonije moguće, dovoljno je stati pred Ka -men, ali Poslanikov sunnet ili praksaje, ako je ikako moguće, dotaći Kamen.

Time počinje obred tavafa3 ili “obi-laska”; mi smo to činili matafom, oval-nim prostorom uglačanog granitaneposredno uz Ka'abu. Ponovih zamojim mutawwifom ili vodičem, “Uime Allaha, Allah je Svemoguć! Namje-ravam učiniti sedam krugova u imeSvemogućeg Allaha, Uzvišenog i Veli-čanstvenog!” Ove se zove nijjet (niyat,namjera) tavafa. Potom smo činilidovu, “O Allahu, (činim ovo) vjerujućiTebe, potvrđujući Tvoju Knjigu, vjeranTvome zavjetu, slijedeći primjer TvogaPoslanika Muhammeda, neka su Alla-hovi blagoslovi i mir na njega!” doksmo došli do Multazema između uglaCrnog kamena i vrata Ka'abe. Ovdjesmo izgovorili, “O Allahu, Tebi pripadasvako pravo, pa oprosti mi sve moje pre-kršaje Tvojih prava.” Nasuprot vrataizgovorili smo: “O Allahu, uistinu je ovakuća, Tvoja kuća, a svetilište Tvoje sve-tilište i zaštita Tvoja zaštita, a ovo jemjesto onih koji se utječu Tebi od (dže-hennemske) vatre!” Kraj male građevi-ne zvane Makam Ibrahim rekosmo, “OAllahu, doista je ovo mjesto Ibrahimo-vo, koji se utekao Tebi od vatre! O,zabrani moje meso i krv, moju kožu ikosti (vječnoj) vatri!” Kako smo lagah-no koračali oko sjevernog ili “Iračkogugla” Ka'abe, rekosmo: “O Allahu, doi-sta se utječem Tebi od mnogoboštva inepokornosti i licemjerja i zlog govora iloših misli o porodici i imovini i potom-

3 Muslimani Ka'abu obilaze s lijevim ramenom okrenutim premaKući; hinduistička Pradakshina je obilazak u obrnutom smjeruoko kipa ili hrama. Obred je utemeljen na oponašanju kretanjanebeskih tijela, planeta i melekanskih kretnji, na koje se ugleda-ju i “plešući derviši”. El-Šahristani tvrdi da su arapski filozofiuvjereni da sedam krugova predstavljaju simboličko kretanje pla-neta oko Sunca. Postojalo je i kod Grka i Rimljana, čije su ambar-valia i amburbalia istočnog porijekla, a koje su u njihov pantei-zam uveli Nume ili svećenička vladajuća loza. Kršćanske procesi-je oko župne crkve skrbe formu drevnih običaja. Muslimanski

moralisti ovom materijalizmu priskrbljuju duhovni značaj. “ObićiBejtullah” kaže Pir Raukhan, “i biti oslobođen poročnosti, zloćud-nosti, svadljivosti... vjerska je dužnost. Ali, obići kuću prijateljaBožijeg (to jest, srce), boriti se protiv tjelesnih nagona... dio je(mističkog) puta.” Tako Sa'adi, u svojim govorima, kaže: “Onaj koputuje do Ka'abe – hodočasti Ka'abu, ali onaj ko posjeti Ka'abusvoga srca – Ka'aba njega hodočasti.” Najveći muslimanskimudraci potvrđuju vidljivu predstavu nevidljivog i nebeskog Ha -rema, tvrdeći da, bez materijalnog medijuma, ljudima je teškoobožavati Vječiti Duh.

80 BEHAR 120


stvu!” Nasuprot miz aba ili “oluka”rekosmo: “O Allahu, od Tebe tražimvjeru koja se ne umanjuje i sigurnost(uvjerenost) koja ne nestaje i pomoćTvoga Poslanika Muhammeda, nekasu Allahovi blagoslovi i mir na njega! OAllahu, molim Te za Tvo ju sjenu naDan kada ne bude druge sjene osimTvoje i molim Te da mi omogućiš dapijem iz čaše Tvoga Poslanika Muham-meda, neka su Allahovi blagoslovi i mirna njega! Onaj mi risni napitak nakonkojega žeđ vječno iščezava, o Gospoda-ru časti i sla ve!” Dolazeći do zapadnogugla ili Ruk nu'š-Šami, rekosmo: “OAllahu, pri mi naše hodočašće i oprostinam gri jehe i primi iskreni trud i dobradje la i smjesti ih tamo gdje neće nesta-ti, o Ti Veličanstveni! O Ti Oprostite-lju!” Ovo ponovismo tri puta, dok stigo-smo do Jemeni ili južnog ugla, gdje,budući da je gužva bila manja, dotako-smo zid Ka'abe desnom rukom, kako jei Pos lanik činio, i poljubismo vrhoveprs tiju. Ko načno, između južnog ugla iCr nog kamena, gdje se završavao krug,rekosmo: “O Allahu, doista se utječemTebi od nevjerstva i Tebi se utječem odsvojih potreba i nedostataka i od mukau kaburu i od problema i nevolja životai smrti. Tebi se utječem od sramota naovome i na budućem svijetu i mo lim zaTvoj oprost sada i ubuduće. O Gospo-daru, podari mi napredak u ovomeživotu i dobro u budućem životu i spasime od vatrene kazne.”

Time se završava šaut ili jedancijeli krug oko Kuće. Od sedam propi-sanih prva tri smo obavili hodom zva-nim harvalah ili tarammul, da takokažemo, “pomjerajući ramena kao dahodamo po pijesku”, a potonja četirita'ammulom, polagahnim i “lijenim”ko rakom; opisno, suprotnošću saja ilitrčanja. Tih sedam ashvata ili krugo-va, zajedničkim nazivom zovu se

usbu. Muslimansko porijeklo ovog obi-čaja isuviše je dobro poznato da bipotrebovalo bilo kakvo detaljnije obja-šnjenje. Nakon svakog tavafa ilikruga, budući da nismo bili u prilicidotaknuti ili poljubiti Crni kamen,okretali bismo se licem prema njemu,podizali ruke do ušiju, izgovarali: “Uime Allaha, Allah je Svemoguć!” polju-bili bismo vrhove prstiju i počinjalinovi krug riječima: “O Allahu, (činimovo) vjerujući Tebe...”

Po završetku tavafa preporučeno jena svaki način pokušati prići i poljubi-ti Crni kamen. Neko vrijeme sam sta-jao i očajno posmatrao uzavrelu gomilubeduina i drugih hodočasnika okoKamena. Ali, mladi Muhammed bio jedorastao situaciji. Tokom na šeg obila-ska pokazao je gorljivu rev nost protivhereze i šizme, grubo vrijeđajući sva-kog Perzijanca kojeg bismo sreliusput;4 uvođenje neumjesnih riječi udove potonje je učinilo začudnim krpe-žom, poput Ave Maria purissima, 'ar-rah, ne puštajte svinje blizu, sanctissi-ma i tako dalje, što je zvučalo kao:“Tebi se utječem od sramote na ovomesvijetu... O ti otpadniče, sine otpadni-ka!“ – obraćajući se najprije Bogu, apotom nekom dugobradom Horosancu– uba cu jući, “O krmče i brate krmače!“Trajalo je to i mnogi su ga čuli, na mojeiznenađenje niko ne nije ni osvrnuo,čak ni da ga prekori, a kamoli da muuzvrati. Na kon uzaludnog obraćanjahodočasnicima, od kojih se ništa nijevidjelo osim mo zaika glava i ramena,mladi Mu ha mmed okupio je oko polatuceta snažnih i stasitih Mekanaca, uzpomoć čije si rove snage probismo putizmeđu mrš avih i tankonogih hadžija.Beduini su se ustremljivali na naspoput divljih mačaka, ali bili su nenao-ružani. Kako je bila jesen, bili su bezmlijeka već go tovo pola godine, stoga

su najviše ličili na žive mumije, tako dasam bez problema mogao jednomrukom izići na kraj sa pola tuceta njih.Nakon što smo tako uspjeli doći doKamena, uprkos općem nezadovoljstvuosvjedočenom protestirajućim uzvici-ma, monopolizirali smo ga za sebe naj-manje desetak minuta. Ljubeći ga i pri-slanjajući lice i čelo o nj imao sam pri-liku izbliza ga detaljno pogledati, tesam došao do konačnog zaključka da seradi o aerolitu. Zanimljivo je da se sviputopisci slažu oko jedne stvari, naime,da je kamen vulkanskog porijekla. 'Ali-beg ga, minerološki naziva “komadomvulkanskog bazalta, čiji je obod popr-skan malim tačkastim i slamkastimkristalima koji su tamnocrveni u odno-su na tamnu pozadinu, poput somotaili drvenog ugljena, osim jednog –ispupčenog – koji je bio samo crven-kast”. Burckhardt misli da se radi o“lavi u kojoj se očituje nekolicina stra-nih čestica bjelkaste i žućkaste sup-stance”.

Izljubivši kamen, posvetili smo seprobijanju puta kroz okupljenu gomi-lu do mjesta zvanog Multazem. Tusmo prislonili prsa, stomake i desneobraze uz Ka'abu, te podižući rukevisoko iznad glava, izgovarajući: “OAllahu! O Gospodaru ove drevne Kuće,oslobodi moj vrat džehennemske vatrei sačuvaj me od svakog lošeg djela iučini me zadovoljnim opskrbom kojomme Ti opskrbljuješ i blagoslovi me usvemu za što Ti jamčiš!” Potom dolaziistigfar ili traženje oprosta: “Oprostmolim od Allaha, Uzvišenog, poredKojeg nema drugog božanstva, Živog,Vječ nog, Kojemu upućujem svoje po ka -ja nje!” Nakon toga smo zatražili bla-goslov na Poslanika, a za sebe sve štoduša može poželjeti.5

Nakon što smo izgrlili multazem,krenuli smo prema šafijskom mjestu

4 Godine 1674. (A.D.) neki bijednik je onečistio Crni kamen i svi kojisu ga poljubili onečistili bi svoje brade. Perzijanci su, kaže Bur-ckhardt, bili optuženi za ovo svetogrđe, te se zao glas o tome proši-rio nadaleko, u Aleksandriji su mi ih opisivali kao ljude koji su oka-ljali Ka'abu. Nije ni potrebno reći da šije, kao i sunije, takvo djelosmatraju krajnje svetogrdnim. Mekanci su, kao i Medinjani, sveokrenuli u svoju korist. Prije 9 ili 10 godina, na svjedočenje nekogdječaka koji se zakleo da je vidio Perzijance da onečišćavaju unu-trašnjost Ka'abe, ustali su, surovo premlatili šizmatike i protjeraliih u njihovu četvrt Šamijeh, zabranjujući im prilazak Kući. Doista,

do vremena Muhammeda 'Alija Perzijanci su se rijetko usuđivalidoći na hodočašće, a i sada se oni koji ga obave, bez batina, smatra-ju sretnim. Onečišćenje Crnog kamena najvjerovatnije je djelonekog Jevreja ili Grka, koji je riskirao život da bi to učinio.

5 Dova se prima na 14 mjesta osim el-Multazema i to (viz.): 1. namjestu obilaska; 2. pod mizabom ili olukom Ka'abe; 3. u Ka'abi;4. kod i u vrelu Zemzem; 5. iza Ibrahimovog mjesta namaza; 6 i7. na brdima Safa i Merva; 8. tokom saja; 9. na Arefatu; 10. naMuzdelifi; 11. na Mini; 12. tokom bacanja kamenčića; 13. poprvom viđenju Ka'abe ; 14. u hatimu ili hidžru.

za ibadet blizu Makam Ibrahima, tetu obavili dva rekata namaza, koji sezovu sunnetu't-tavaf, odnosno “Posla-nikov običaj nakon tavafa”. Na prvomrekatu poslije Fatihe proučio samsuru koja počinje riječima: “Reci, onevjernici...”, a na drugom, “Reci, Onje Jedan...”. Potom smo krenuli premavratima građevine u kojoj se nalazilovrelo Zemzem; tu sam popio jednučašu vode, a druge dvije izlio po svojojglavi en douche. Ovaj abdest, kažu,čini da svi grijesi sa čovjeka spadajupoput prašine. Kada se pije Zemzem,uči se: “O Allahu, doista od Tebemolim obilatu opskrbu, korisno znanjei lijek od svake bolesti!” Nakon togasmo se vratili do Crnog kamena,naime onoliko blizu koliko smo mumogli proići bez borbe, izgovorili tek-bir, tehlil i hamdillah. Istinski iznure-ni, uprljanih tabana i izgorjelih glava,obje krajnosti, treba spomenuti, bilesu otkrivene, a različita odlaganjazadržala su nas u Haremu do 10 izju-

tra, te tek tada napustismo Džamiju.Mladi Muhammed pogrešno je

izračunao smještajne kapacitete kućesvoje majke. Ona, budući da je bilaudovica i sama, tokom sezone hodoča-šća sve stambene površine svoje kućenamijenjene za iznajmljivanje prepu-štala je svome bratu, mršavom staromMekancu, čovjeku doista starinskogizgleda, lica poput grabljivice, nosapoput orlovog kljuna, smijeha kao hije-na i jedne ljušture od tijela. Posmatraome je nimalo naklonjenim pogledom,osobito nakon što sam, s pravom gosta,zahtijevao malo prostora u kojem bihse mo gao odmoriti nasamo, ali je obe-ćao da će, nakon povratka sa Arefata,za mene osloboditi malu ostavu. Timesam trebao biti zadovoljan u perspekti-vi, ali i taj dan provesti u zajedničkojmuškoj prostoriji kuće, predvorju u pri-zemlju, koje u Egiptu zovu takhta-buš.Ulazeći, s lijeve strane (A) bila je velikama s taba ili platforma, a u dnu prosto-rije (B) druga, vrlo slična, samo manja

i prljavija. Iza ove prostorije na la zila seta mala, tamna i nečista ostava (C), ukojoj je bio smješten pr t ljag ha džija.Nasuprot mastabe bilo je og nji šte zalule i kahvu (D), o kojem je ra ču na vodi-la porodica mršavih Indijaca, sa strane(E) prolaz bez vrata, koji je vo dio premakupatilu (F) i stepeništu (G).

Jedva sam se skupio na mastabipo kojoj su bili prostrti ćilimi, dok jeostatak zauzela skupina turskih iliradije slavensko-turskih hodočasnika,kojima je gotovo cijela kuća bila iznaj-mljena, te gomila njihovih prijatelja.Bili su to golemi, kosmati ljudi, gru-bih i dubokih glasova i četvrtastihramena. Uopće nisu obraćali pažnjuna mene, iako sam, osjećajući se ugro-ženim, ispružio noge sa provokativ-nim nemarom. Najmanje jedan odnjih obratio mi se na turskom jeziku,na što sam odgovorio odmahivanjemglave. Njegovo mi je pitanje prevedenona arapski jezik, te nabusito odgovo-rih: “Moja rodna zemlja je Horosan.”

81BEHAR 120


To izazva ozbiljne i “kamene” pogledeTuraka prema meni, te nekolikoUgh!, koja su govorila više od Onda siti zarazni heretik. Pogledao sam ihsamozadovoljnim pogledom ispod tre-pavica, ispružio noge još malo – kolikogod sam mogao – i posvetio se mojoj“vodenoj luli”. Uto, nakon što su sviizašli, mladi Muhammed ustade ipostavi moju zelenu kutiju sa lijekovi-ma na mastabu; tako, na izvjestannačin, označi demarkacionu liniju, alii Turcima moje pravo na svoje mjesto.Većina tih ljudi pripadali su istoj sku-pini koju je predvodio jedan pukovnikregularne vojske (nizam) kojeg suoslovljavali sa “beže”. Moje poznanst -vo s njima počelo je znakovito grubo,ali nakon toga, uz izvjesne izuzetke,ko ji su bili grubi i neotesani poput en -g leskih mesara prema mršavom stra -n cu, većinom su se pokazali ljudimazla tnog srca i veoma druželjubivim.Put niku se često događa, kao što topri mjećuje šarmantna gospođa Malap -rop, da je odnos sa ljudima ponekad –ili često – bolji nakon početne averzije.

Uvečer, u društvu mladog Mu ha -mmeda i u pratnji šeika Nura, koji jenosio svjetiljku i postekiju, ponovosam krenuo prema “pupku svijeta”;6ovaj put iz čisto estetskih pobuda, snamjerom da uživam u trenucimanakon svečanog, užurbanog i zamor-nog dana. Mjesec, približavajući sesvojoj punini, oslanjao se o grebenEbu Kubejsa, osvjetljavao je prizorozbiljnim svjetlom. Pravo ispred nasstajala je građevina, “crna poput krilanadvijenog nad nekim svetilištima”,osim na mjestima na kojima je mjese-čina izlijevala svoje srebro po po naj-tamnijem mermeru. Na tim su se dije-lovima prizora oči odmarale. Malegrađevine i kupole oko njih, sa svimsvojim pozlatama i mrežastim ukrasi-ma, nestale su. Jedan predmet, jedin-

stven po svojoj pojavnosti, stajao jezasjenjujući sve ostale, hram JedinogAllaha, Boga Ibrahimovog, Isma'ilo-vog i njihovoga potomstva. Uzvišen iveličanstven, bez ijedne riječi odraža-vao je ideju nezamislive veličanstve-nosti Jednoga, koja je oživljavalaislam i snagu i ustrajnost njegovihsljedbenika – muslimana.

Ovalno popločanje oko Ka'abe biloje puno ljudi, žena i djece, uglavnompodijeljenih na skupine, koje su slijedi-le svoga mutevvifa; neki su koračali,drugi trčali, a mnogi su stajali i klanja-li. Kakav prizor posvemašnjih suprot-nosti! Ovdje je oholo koračala nekabeduinka, u svojoj dugačkoj crnoj odje-ći, sa velom boje maka preko lica, izbu-šenim tek toliko da iz njega mogu sije-vnuti dva vatrena oka; tamo je Indijka,sa svojim tartarskim karakteristika-ma, na tankim nogama, jurila, ne obra-ćajući pažnju ni na koga. Svako malo,na drvenim nosilima, pronijeli bi pone-ko tijelo i obnijeli ga oko Ka'abe, uglav-nom četiri nosača, ali su se nošenju, poobičaju, pridruživali i ostali muslima-ni. Nekolicina bljedolikih Turakatumaralo je naokolo, izgledajući hladnoi odbojno, po svome običaju. Na jednommjestu stajao je hitri khitmugar iz Kal-kute sa svojim naopakim turbanom,ruku prekriženih na prsima, proma-trajući prizor, kao što to čine “gospodanad gospodom”. Na drugom, neki siro-mah, ruku izdignutih tako visoko kakobi svakim dijelom svoga tijela mogaododirnuti Ka'abu, visio je na zavjesi idahtao kao da će mu sad pući srce.

Sa ovog prizora pogled skrenuhprema Ebu Kubejsu. Grad se prostiraou tom smjeru, do pola tamnog i sumor-nog brda: mjesto bi se moglo uporediti,sa skromne distance, sa Bathom.Nekim piscima se više sviđa uspored-ba sa Firencom, ali zamislite Firencubez ljepote! Na jugu stoji veliki Džebe-lu'l džijad također djelimično nadogra-đen i krunisan utvrdom, koja iz dalji-ne izgleda manje upotrebljivom, a višeromantičnom: poplava blijede svjetlo-sti preplavila je njene kamene površi-ne. Dolje u dolini minareti su postalistupovi od srebra, a hodnici i prolazi,nedovoljno osvijetljeni svjetlošću ulja-

nica, vezivali su prizore Harema vodo-ravnim linijama sjene.

Prije noći mladi Muhammed ustaoje da nahrani džamijske golubove, zakoje je namjenski donio pune džepoveječma. Otišao je do mjesta na kojemsu se ptice okupljale, popločani prolazvodio je od osamljenog luka istočnoghodnika. Preko dana žene i djeca su tusjedili, sa hrpicama žita na posluža-vnicima od upletenih grana. Za svakuhrpicu tražili su jedan bakrenjak; apobožni hodočasnici smatrali su svo-jom dužnošću osigurati obilje hranepticama koje su nastanjivale stijeneoko Harema.

Hinduistički panditi tvrde da Šivai njegova supruga, u formi i sa imeni-ma Kapot-Ešver i Kapotesi, borave uMekki. Golubice su poštivane i u sta-rom Asirskom imperiju, jer se pretpo-stavljalo da te ptice čuvaju Semirami-de. Mekanski golubovi, umnogomepodsjećajući na venecijanske, smatralisu se svetim vjerovatno na račun ara -p ske predaje o Nuhovoj golubici. Nekiautori tvrde da je u Poslanikovo vrije-me, među brojnim kipovima mekan-skog panteona, bio i golub od drveta, aponad njega još jedan, koji je 'Ali, ispi-njući se na Poslanikova ramena, obo-rio. Moguće da se radilo o hinduisti-čkom, jevrejskom ili kršćanskom sim-bolu. Muslimani golubove povezuju sadva referentna mjesta svoje vjere:prvo, kada se ova ptica pojavila danešto prošapće u Poslanikovo uho, idrugo, to kom hidžre u Medinu. Štavi-še, u mnogim zemljama zovu ih “Alla-hovim glasnicima”, jer njihovi pokreti,kad zobaju, podsjećaju na činjenjesedžde.

U gotovo svakoj religiji i njenojhistoriji golubovi imaju svoje mjesto,što je, moguće, podstaklo gospodinaLascellesa da na sebe navuče krivicuproglašavajući ih “svetim pticama”. UMekki ih zovu “ka'abenskim golubica-ma” i nikada ih ne jedu. Čuveni su popristojnom ponašanju dok stoje poka'abenskom krovu; zasigurno, radise o malom čudu: nisam sklon vjero-vati da se radi o drugoj majstoriji izve-denoj na krovu svete građevine. Mojprijatelj gospodin Bicknell primjećuje:

82 BEHAR 120


6 Ibn Haukal svoju kozmografiju počinjesa Mekkom, “jer se Harem Božiji nalaziu tom mjestu, a sveta Ka'aba je pupakZemlje, a Mekka se u Svetim spisimasmatra prvim gradom, ocem ili majkomgradova”. Nažalost, Ibn Haukal, poputvećine muslimanskih putopisaca i geo-grafa, ne kazuje više o Mekki napose.

“Ovo čudo, međutim, mnogi tumače usmislu predznaka približavanja oda-vno najavljenog dana kada će nevjer-nici obesvetiti svetu zemlju.”

Kasnije uvečer vidio sam crnca ustanju koje se zove malbus ili vjerskoludilo. Sa svim izvanjskim osobenosti-ma pravog Takrurija, bio je to uglađeni snažan čovjek, luđački je lomataorukama oko sebe, glasajući se bolnimkrikovima, koji su zvučali kao: “Le le lele!”, a kad bi ga uhvatili i čuvali, izvi-jao je tijelom i mahao glavom, po putokovanog i bijesnog slona, stenjući izdubine svojih prsa. Afrikanci, čini se,podložniji su od ostalih naroda ovimnaobičnim izljevima, koji po svemu,ne upućenim i maštovitim ljudima, po -na jviše liče na opsjednutost. Bilo da jenjihova organizacija upečatljivija ili,pak, mnogo vjerovatnije, teškoće, os -ku dica i umor koji podnose putujućipreko negostoljubivih divljina i smrto-nosnih dubina mora do te mjere iscrpenjihovu maštu, tako da se dovedu nasami rub ludila – ne znam. U svakomslučaju, oni su bili jedini koje ste moglividjeti da se bacaju po ovalnom poplo-čanju, da vise sa prekrivača, da ne -odmjereno i nekontrolirano čine sedž -du na kamenju, gorko plačući imrmljajući nerazumljive riječi.

Te noći u Haremu ostao sam dodva izjutra, želeći dočekati čas kad seisprazni. Ali, naredno jutro označavaloje vrijeme izlaska na Arefat; mnogi su,stoga, noć proveli u Haremu. Brojne

skupine hodočasnika sjedili su na ćili-mima, sa svjetiljkama pred sobom,razgovarajući, čineći dove, klanjajućiili tek posmatrajući Ka'abu. Hodnici iprolazi bili su puni trgovaca, koji su tupribjegavali govornoj varijanti svogaposla, prodajući “svete stvari” poputčešljeva, štapića za zube i tespiha.Prije 10 uvečer nisam imao prilikuklanjati uobičajena dva rekata krajIsma'ilovog mezara. Nakon dugog istrpljivog čekanja konačno sam našaoslobodan prostor, a uto se neki hodo-časnik sjurio na nj; mladi Muhammed,pomažući mi, dohvatio ga je i, uprkosnjegovim kricima i povicima, pa čak iborbi, ubijedio ga da sačeka. Do pono-ći smo sjedili i razgovarali sa brojnimvodičima koji su dolazili da ponudesvoje usluge. Nisam mogao ne primije-titi njihovu iznošenu i nečistu odjeću,te su mi objasnili da tokom sezonehodočašća, kada je sjaju dopušteno dapotamni, oni nose najstariju odjeću. Unovoj, čistoj i sjajnoj po javljivali su setek u vrijeme obilježavanja Muharre-ma, kada bi većina posjetitelja napu-štala grad. Uto su mo ja dva saputnika,iznureni umorom, zaspala. Otišao samdo Ka'abe s namjerom da prisvojimkomadić pocijepane stare kisve ili pre-krivača, ali previše je očiju vodilo raču-na o njemu. U ovo doba go dine kisva jepri dnu poprilično istrošena, dijelomdodirima hodočasnika, a dijelom tra-kom kojom je držana na mjestu kadabi se podigli vjetrovi. Smatralo se

malim grijehom ukrasti komadićpoštovane tkanine, ali poslužitelji Ha - rema koji su zarađivali od njene pro -daje svako neovlašteno otuđivanje “nji -hove imovine” kaznili bi nemilosrdnimkorištenjem svojih štapova. Ko madkoji imam dao mi je mladi Mu ha mmedprije nego sam napustio Mekku. Prs -luk sašiven od kisve ratnika je činione ranjivim, a smatrao se prikladnimda rom uglednicima i velikašima. Mus -li mani općenito nastoje nabaviti ko -mad ovog materijala koji su koristilida obi lježe stranice Kur'ana ili za nekesli č ne svrhe. Prilika je, međutim, bilavi še nego povoljna za detaljan pregledi pre mjeravanje, te ja, koracima ikomadom kanapa, jednostavnim pro-cesom ra z vlačenja i skupljanja, tezbrajanja, pre mjerih sve objekte kojisu me zani ma li.

Na koncu, san se neumoljivo počena vlačiti i nad moje oči. Probudih mo -je saputnike, te oni drijemajući protu-maraše za mnom uskom i dugačkomulicom od Babu'l-Zijadeh do naše kućeu četvrti Šamijja. Sjajna mjesečinaonemogućila nam je da se požalimo,po put ostalih putnika, na mrak i ne -poćudnost mekanskih ulica. Grad se,ta kođer, doimao sigurnim, nije bilono ćnih stražara, a ljudi su spavaligdje su se zatekli. Stigavši kući, hitrose pripremismo za nekoliko sati snana mastabi u prostoriji toliko zagušlji-voj da ništa osim krajnjeg umora iiscrpljenosti nije moglo izazvati san.

83BEHAR 120


84 BEHAR 120


Poglavlje XXVIII

Obredi Jeumu'l-Tervijje ili “Prvog dana”

U 10 izjutra, 8. zu'l-hidždže, godi-ne (A.H.) 1269. (ponedeljak, 1. sep-tembar 1853), zaogrnuti ihramima ilihodočasničkom odjećom, popesmo se unosiljku. Šeik Mes'ud stajao je na vra-tima još od svitanja, nestrpljiv da kre-nemo prije nego damaščanski i egipat-ski karavan put učine opasnim. Odgo-du je izazvalo tiransko ponašanje mla-dog Muhammeda, koji je insistirao danjegov mali bratić ostane u kući, naštoje ovaj vrisnuo i gorko zaplakao. Pri-mio sam još uvijek uplakano dijete usvoju nosiljku i konačno krenusmo.

Putovali smo putem kojim karava-ni ulaze u Mekku. Bio je zakrčen bije-lo obučenim hodočasnicima, od kojihsu neki išli pješice, drugi jahali, a svisu bili gologlavi i bosi. Većina imućni-jih jahali su magarce. Prizor je, kao iobično, bio scena najzačudnijih sup -rot nosti: beduini su jahali brze kami-le, turski uglednici fine i rasne konje;najslikovitiji su bili prosjaci, a najne-zainteresiraniji vojnici (nizam). Svađei prepirke miješale su se sa telbijom;ponegdje su i mrtve životinje ležale potlu, iako je većina bacana u presahlibu nar Birkatu'š-Šami, “Sirijski bu -nar”, što je beduine koji su tuda prola-zili nagonilo da začepljuju nos. S des -ne strane od puta najsiromašniji ho -do časnici, koji nisu mogli naći smješ -taj, po digli su nešto nalik kolibama ipo boli svoje ofucane šatore. Prolazećikroz predgrađe Mab'dah u doliniizmeđu dva izduženja Kejka'an i Han-dame, ok renuli smo prema sjeveroi-stoku, ostavljajući s lijeve strane nekekasarne turske vojske i crnačke mili-

cije, sa Senijetu'l-Kuda u pozadini.Potom, napredujući oko 3.000 korakauz neko uzvišenje, pređosmo prekoDžebelu'n-Nura i uđosmo u dolinu “sapuno imena”. Na njoj se nije vidjeloništa osim nekolicine u bijelo okreče-nih zidova, kojima su bila označenamjesta za klanjanje i brojne ka me necisterne, neke izvanredno dobro oču -vane, a neke tek u ruševnim naz -nakama da su nekoć bile tu. Sve su,međutim, bile suhe, a prodavci vodesu uzimali svoj danak. Hrpe i gomilegranitnog šljunka i sitnijeg kamenjarasle su poput trave, a pod svakimvećim kamenom, šeik Mes'ud je osobi-to uživao pokazujući nam to, živio jemali škorpion, koji je nakon otkriva-nja, repa presavijenog preko svojihleđa, bježao od uljeza koji su uznemi-rili njegov dom. U 11 izjutra, uspinju-ći se uz mudarraj ili kamenu strminu,širine oko 30 jardi, prešli smo bez ika-kvih teškoća, jer smo išli prije karava-na, preko akabe ili “litice”, i uskog,brdima okruženog ulaza, do šljunča-nog bazen u kojem se nalazila Mina.

Muna, klasičnije Mina,7 mjesto jeznakovite svetosti. Tri poznata čudakojima svi posjetitelji mogu posvjedo-čiti su: kamenčići kojima se kamenuješejtan melekanskom intervencijomvraćaju se na mjesto odakle su poku-pljeni, tokom tri dana “sušenja mesa”grabljivice, životinje i ptice tu ne na -laze svoj plijen, i, na koncu, muhe neslijeću na namirnice i hranu izloženuna bazaru.8 Tokom hodočašća kuće seizdaju po iznimno visokim cijenama, asav prostor pretvara se u svjetskisajam muslimanskih trgovaca. To komostatka godine mjesto je gotovo potpu-no napušteno, zbog, kaže narodno vje-rovanje, redžma ili “kamenovanja šej-tana”. Na oko tri milje daleko od

Mekke to je dugačko, usko, rasuto selo,prizemnih ili jednospratnih kućica odblata i kamena, izgrađenih u običnomarapskom stilu. Prolazeći us kom uli-com, s lijeve strane ostavili smo “Veli-kog šejtana”, kojega ćemo opisati nanarednim stranicama. Nakon odmoraod oko četvrt sata, kojeg smo proveli uzkahvu i lule, izašli smo na otvoren pro-stor, na kojemu je stajala džamija Kejf.Ovdje, prema nekim Arapima, počivaposlanik Adem, pri čemu mu glavadodiruje jedan, a noge drugi kraj duga-čkog zida, dok je kupola podignutaiznad stomaka. Tu su se odvijale pri-preme za veliki vatromet; osobito mi jeu oči upao veliki vatreni brod, koji jeznakovito podsjećao na Istanbul.Nakon prolaska kroz grad došli smo doBatnu'l-Muhassira, “Ba ze na nevoljni-ka”9 na početku uspona koji je vodioprema Muzdelifi, gdje se put spušta udolinu korita Arefata.

U podne smo stigli na Muzdelifu,poznatu i kao Mašeru'l-Haram, “mje-sto posvećeno vjerskim proslavama”.10

U islamu je poznato kao “minaret bezdžamije”, za razliku od Masjid Nim -rah, koji je poznat kao “džamija bezminareta”, na pola puta između Minei Arefata, odnosno oko tri milje dalekood oboje. Ima nečega znakovito upeča-tljivog u udaljenom prizoru visoke,usamljene kule, koja se naglo uzdižeiz jalove šljunčane doline, poduprtažutim stijenama. Ne čudi da su stariArapi uživali u davanju zvučnihimena i naziva kojima se naziva ovomje sto drugim dalekim mjestima svo -ga halifata-imperija.

Tu smo se zaustavili da klanjamopodne-namaz i tu nas je, zbog toga,pretekao damaščanski karavan. Bio jeto nezaboravan prizor. Mahmil, neviše nag kao tokom marša, bljeskao se

7 Ako se Ptolemejeva Min'i” može identificirati sa ovom dolinom, tre -nu tno ime i izvedenica Muna, “želja”, jer je Adem ovdje žalio za dže -nne tom, mora biti savremenijeg datuma. Sale, slijedeći Pocockea,tvrdi da Mina (od Mana) ukazuje na krv žrtava – kurbana. Najvje-rovatnije se radi o množini pojma minyat, što na brojnim arapskimnarječjima znači selo. Ovaj “baze” bez sumnje, nekoć je bio gustonaseljen, a muslimanski historičari spominju sedam kipova-sedam planeta.

8 Poslanik kaže da kamenčiće prihvataju i vraćaju meleki; kako,međutim, svaki hodočasnik mora baciti 49 ili 70 kamenčića, pret-postavljam da se radi o materijalnijoj intervenciji.

9 Vjerovatno zbog toga što je na ovom mjestu šejtan iskušavaoAdema, Ibrahima i Isma'ila. Qanoon-e Islam pogrešno je slovidolinom Muhasureh, te kvari Mešeru'l-Haram u Muzaru'l-Haram.

10 Mnogi, iako je ispravio grešku, miješaju ovaj Mešeru'l-Haram saMesdžidu'l-Haram. Prema el-Fasiju, kojega navodi Burckhardt,to je ime malog uzvišenja na kraju doline Muzdelife, koje se nekoćzvalo Džebel Kuzeh; isto tako, kaže on, odnosi se na “uzvišenje nakojem se nalazi džamija na Muzdelifi”. Ibn Džubejr identificiraMešaru'l-Haram i Muzdelifu, kojemu daje i treće ime, Džami.

na suncu zlatom i zelenilom. Okogomile u bijelo zaogrnutih hodočasni-ka “lebdjela” je skupina beduina, mu -š karaca i žena, svi jašući na brzim ilahkonogim kamilama, a mnogi odnjih naoružani do zuba. Kako je njiho-va odjeća lepršala na vjetru, a lica suim bila zakrivena lisamima, u nekimslučajevima bilo je gotovo nemogućeraspoznati spol jahača koji je svojuživotinju utjerao u bjesomučan trk. Tiljudi, kao što smo već rekli, često oda-biru Arefat za mjesto svojih krvnihosveta, u nadi da će svoje žrtve zatećinespremne. U islamu teško da imaišta grešnije od takvog djela, ubistva,koje se na ovom mjestu i u ovo vrijemesmatra čistim svetogrđem; ipak, ovapraksa se vjerno i redovito održavala,što može poslužiti kao primjer i znakkoliko su ovi ljudi slabo prihvatili

svoju vjeru i koliko je vjera na njihimala malo utjecaja. Žene su bile be s -kr upulozne: primijetio sam da mnogeoponašaju muškarce načinom jahanjai tjeranjem kamila petama.

Putujući prema istoku duž arefat-ske fiumare, nakon oko pola sata stiglismo do uskog prolaza zvanog Ahša-bejn11 ili “dva grebenasta brda”. Ovdjesu obronci brda sužavali put na samooko 100 koraka, te je to, stoga, mjestoi prizorište posvemašnje gužve. Nakontoga dolazi se u el-Bezan, “bazen”, pro-širenje doline. Još pola sata putovanjadovelo nas je u Alamayn, “dva znaka”,u bijelo okrečene stupove ili radijetanke, uske zidove, nad kojima su sta-jale šiljate kule, koje su označavalepočetak Arefata. Odavde se Svetobrdo vidjelo u potpunosti, stojećiuspravno nasuprot plavog neba, te su

hodočasnici najednom povikali svoje“Lebbejke!” sa svih strana. Malo iza, snaše desne strane, stajao je jednosta-van ograđeni prostor koji su zvaliMesdžid Nimreh.12 Odatle smo sanašeg istočnog pravca skrenuli premasjeveru, te krenuli glavnom ulicomgrada šatora podignuto uglavnom okojužnog podnožja Arefata. Konačno,oko tri sata poslije podne, našli smoslobodan prostor blizu matbakha ili“kuhinje”, koja je nekoć pripadalašerifovoj palati, a sada je bila samoruševina sa nekoliko očuvanih lukova.

Arefat se nalazi na oko 6 sati ve -oma sporog marša ili oko 12 milja,putem prema Taifu, istočno od Me -kke. Mi smo tamo stigli brže, ali našeiznurene kamile, na posljednjoj treći-ni puta, često su – same od sebe – pa -da le na tlo. Ljudska bića patila su joši više. Između Mine i Arefata vidiosam nekolicinu ljudi koji su se samosrušili na zemlju i istoga trena umrli:iznurenost i krajnja iscrpljenost, kojojsu se izložili, uzrokovala je da ispustedušu na mjestu i u vrijeme kada sumogli očekivati vječiti spas. Prizor jedokazivao koliko je doista lahko umri-jeti u ovim područjima,13 čovjek bi sesa mo zateturao osjetio se kao metkompogođenim; te se, nakon kratkog grče-nja, umirio – mrtav. Tijela su pažljivoodnosili i nepažljivo pokopavali istevečeri, na slobodnom prostoru izmeđuskupina šatora, odmah tu na Arefatu.

Mladi Muhammed, kojega je dugoizjedalo moje ustrajno insistiranje na“dervišluku”, odlučio je ovom prilikompokazati se velikim. Kako bi brojčanouvećao skupinu, pozvao je Omer-efen-diju, kojega smo slučajno sreli u Me -kki, da nam se pridruži. Kako mu tonije pošlo za rukom, sa sobom je poveodva svoja rođaka, debele momčiće od16 i 17 godina i sluge iz prizemlja ku -će svoje majke; bila su to četiri Indijca:stariji čovjek, njegova supruga, sredo-vječna žena običnog izgleda, njihov

85BEHAR 120


11 Buckhardt ga zove Mazoumejn ili el-Mazik, prolaz. Akešab bimoglo značiti “pošumljeni” ili “naborani”; u potonjem smislu čestose odnosi na brda. Kejke'an i Ebu Kubejs u Mekki u nekim knji-gama zovu se el-Akšebejn. Lijevo brdo, u Ibn Džubejrovo vrijeme,bilo je čuveno kao sastajalište pljačkaša.

12 Burckhardt ovu građevinu, koju miješa sa Džami Ibrahim, zove

Džami Nimre; drugi Namirah, Nimrah, Namrah i Namurah.Izgradio ju je, kaže, Kait-beg iz Egipta, ali je prepuštena propa-danju. Sada je obnovljena i smatra se neutralnim tlom, a ne dije-lom Harema, između mekanskog Harema i Svetog brda.

13 Ne mogu se otrgnuti mišljenju da je čovjeku znakovito lakšeumrijeti u toplim nego u hladnim predjelima.

sin, bistar dječak, koji je govorio izvan-redan arapski,14 i porodični prijatelj,snažan momak od oko tridesetak go -dina. Svi su bili Pandžabiji, a neženji-na priča bila je veoma poučna. Poš tenoje zarađivao za život u svojoj rodnojzemlji, kada se jedne noći 'Ali, obučenu zeleno, jašući na svome Duldulu15

konačno, kako kaže pripov je dač, poja-vio, vičući zastrašujućim gla som:“Koliko misliš raditi za ovaj svijet i bitinemaran prema budućem?” Od togatrenutka nije imao mi ra; svijet i 'Ali suga “proganjali”.16 Nalazeći život u svo-joj zemlji ne izdrživim, prodao je sve,uzeo 20 funti i krenuo prema Svetojzemlji. Stigao je i Džeddu sa nekolikorupija u džepu, a potom i u Mekku,gdje je sve bilo više nego skupo, a dare-žljivost manje nego bliska, i gdje jemogao umrijeti od gladi da ga ovi sta-riji ljudi nisu primili kod sebe. Ovajpar i njihovog sina kao sluge primila jemajka mladog Muhammeda, koja imje darežljivo ponudila utočište i funturiže dnevno (per diem) svakom, ali ne iplatu. Ovi siroti ljudi nestrpljivo su senadali prvoj prilici da posjete Medinu,bez čega njihovo hodočašće, vjerovalisu, ne bi bilo potpuno. Starac, dječak ižena isprosjačili bi put kroz užasnupustinju i njene beduine! Kakve subile njihove šanse da se vrate svojojkući? Slične su, mislim i prečeste pri četih ubogih jadnika koje je samo vje r -ska gorljivost nagnala da se upute pre -ma Svetoj zemlji. Snažno preporuču-jem temu za razmišljanje našoj in di -jskoj vladi, kao nešto što zahtijevahitno djelovanje. Nijedan istočnjačkivladar ne odnosi se prema svojim po -da nicima kao što to mi činimo: sve pri -m jedbe lošoj učinkovitosti primjenevla sti. Prema mišljenju krune ovi emi -

granti se povezuju samo sa zlom. Šaljuhorde nezadovoljnika koji izrastaju ubigote. To omogućava ostalim na -cijama da preziru našu vlast, a otkrivai sadašnju nagost nekada pre bo gateIndije. A u svojim rukama drži mo iprevenciju i lijek.

Kako nijednom muslimanu, osimmalikija nije dopušteno krenuti nahodočašće bez dovoljno novca za vlasti-tu i opskrbu svoje porodice, svi koji sena brodove ukrcavaju u Indiji obaveznisu dokazati vlastitu solventnost prijenego im se dopusti kretanje na put. Podolasku u Džeddu obavezni su dopu-štenje pokazati u Britanskom vice -konzulatu, gdje im se jamči pomoć uslučaju potrebe. Vicekonzula u Džedditrebalo bi obavezati da pomaže i našimindijskim hodočasnicima. GospodinCole, tokom našeg sastanka, obavije-stio me je da, iako ljudi umiru od gladipo ulicama, on nije u stanju ni u mo gu -ć nosti pomoći im. Ulice Mekke prepu-ne su indijskih prosjaka, koji održava-ju mršavost svojih iznurenih tijela ipiskutavost glasa i sve os ta le karakte-ristike krajnje bijede, jer jedino takomogu zaraditi za život.

Nema više od 1.500 Indijaca u Me -kki i Džeddi, te nekih 700 ili 800 u Je -me nu. Njima je potreban konzul. Pre -dstavljajući se vicekonzulom, dokdruge nacije šalju više zvaničnike u Hi -džaz, mi se sami stavljamo u podređenpoložaj. Iako bi se mekanski šerif nekovrijeme mogao protiviti uspostavimuslimanskog agenta u Svetom gra du,podređenog konzulu u Džeddi, nje govoprotivljenje ne bi bilo dugog da ha.

Uz pomoć Indijaca mladi Muham-med povadio je prelijepe perzijske ćili-me kojima je bio postavljen šagdaf,postavio šator, prostro ćilime po zem-

lji, namjestio divan svile i satena, a nasred šatora postavio nove ćibuke iuglancane šiše. Kraj ulaza je stavioveliko bakreno ognjište, sa posudamaza kahvu koje su “pjevale dobrodošli-cu” gostima. Pred nama su bile pro-stirke, tako da je naš smještaj izgledaosasvim fino i udob no. Mladić je insisti-rao da skinem moj rida ili pamučnigornji dio ihrama, koji je već bio prili-čno nečist od zemlje, te ga je zamijeniobogatim kašmirskim, koji mu je, neko-liko godina ranije, ostavio kralj Delhi-ja. Malo je nedostajalo da zbog oveodjeće propustim arefatski govor.

Arefat nekoć poznat kao Džebelu'l-Alal, “Brdo hrvanja u na mazu”, a sadakao Džebelu'r-Rahmet, “Brdo milosti”,masa je grubog granita izdijeljenog nagoleme blokove, sa tankim prekriva-čem od uvehlog trnja. Obima od okojedne milje, naglo se iz diže do visine od180 do 200 stopa iz doline, čiju južnugranicu predstavlja patuljasti zid stije-na. Odvojen je pjeskovitom dolinom17

od ogranaka taifskih brda. Ništa nijeslikovitije od pog leda koji se pruža naazurne vrhunce iza i ogromno taborišterazbacano po jalovoj žutoj dolini.18 Nasjeveru se na lazi strogo i pravilnopostavljen tabor voj nika-čuvara kojištite nenaoružane ho dočasnike, naistoku je stajao šerifov tabor, sa sjajnimmahmilima i po z laćenim dugmadimapaviljona uglednika, dok su na južnomi zapadnom kraju šatori običnog svije-ta, poredani u dovare ili krugove.Nakon mnogo preračunavanja, procije-nio sam da broj hodočasnika ne možebiti manji od 50,000 svih godišta i obaspola; žalostan pad, istina, ali još uvi-jek značajan broj.

'Ali-beg (A.D. 1807) tvrdi da je bilo83.000 hodočasnika; Burckhardt (1814),

86 BEHAR 120


14 Arapi primjećuju da Indijci, osim ako su kao doneseni u zemlju,nikada ne nauče jezik. Imaju čak i izraz za indijski izgovor arap-skog jezika, Barbaretu'l-Hunud. Korijen barbara, poput grčkogbarbaros, čini se ishodi iz sanskritskog varvvareha, u značenju“otpadnik”, “barbarin”, “čovjek kovrdžave kose”.

15 'Alijeva jahalica zvala se Mejmun ili Zu'l-dženneh. Indijci je čestomiješaju sa Duldulom, Poslanikovom mulom.

16 Ovakve vizije su uobičajene. 'Ali se prikazivao Imamu Šafi'iju, se -la meći ga, što je “znak vječite sreće”, stavljajući prsten na njegovuruku, kao znak da će njegova slava biti golema, te šaljući ga u Sv -etu zemlju. Ibrahim bin Adham, čuveni sveti čovjek, koji je u lo vučuo glas: “Čovječe! Allah te nije za ovo stvorio!” odgovorio je: “Ako

to govori Allah, Njegov rob će se pokoriti!” Promijenio je odjeću sasvojim slugom i krenuo na hodočašće. Obavio ga je sam, a kako jesvaku milju klanjao 1.100 rekata, put je potrajao 12 godina.

17 Ova dolina se ne smatra “mjestom za stajanje”, jer se šejtan poka-zao Poslaniku kada je on tuda prolazio.

18 Prema Kutbu'd-Dinu, Arefat je nekoć bio plodna dolina. Kamenihcisterni za vodu bilo je u izobilju, a česte su i ruševine drugih gra-đevina. Na istočnom podnožju brda nalazi se širok kanal, koji jepočinjao na obroncima taifskih brda i vodom snabdijevao Mekku,sada je razrušen odmah iza Arefata. Dolina je ispresjecana koriti-ma, čija je voda nekoć rušila Sveti grad, a bogata pustinjska vege-tacija dokazuje da se voda nalazi odmah ispod površine zemlje.

70.000. Ja ga svodim, 1853., na 50.000;a godine (A.D.) 1854., zbog političkihrazloga, spao je na oko 25.000; i od ovogbroja najmanje 10.000 bilo je Mekana-ca, jer svi koji mogu napustiti grad čineto u vrijeme hodočašća. Arapi prazno-vjerno smatraju da se broj hodočasnikana Arefatu ne može ni izračunati niizbrojati, te da, ako manje od 600.000smrtnika sluša govor, spuštaju se me -leki i upotpunjuju broj. Čak su i ovegodine neki arapski prijatelji tvrdili daje 150.000 duša bilo prisutno na Arefa-tu u ljudskom obličju. Može se primije-titi da kada je stari dobri Bertrand dela Brocquiere, štitonoša Philipa iz Bur-gundije, tvrdio da godišnji karavan izDamaska prema Medini uvijek moraimati najmanje 700.000 osoba, te da,ako taj broj nije moguće postići, Allahšalje Svoje meleke da ga upotpune, vje-rovatno miješa karavan i okupljanje naArefatu.

Sveto brdo svoje ime19 i čast dugu-je čuvenoj legendi. Kada su naši pra-roditelji izvedeni iz dženneta zbogtoga što su probali pšenicu, što ih jelišilo prvobitne čistote, spušteni su naZemlju. Zmija je spuštena u Isfahan,paun u Kabul, šejtan u Bilbejs (drugikažu Semnan i Seistan), Hava na Are-

fat, a Adem na Cejlon. Adem, odlučantražiti svoju ženu, krenu na putova-nje, čemu Zemlja duguje svoj sadašnjiišarani lik. Gdje god je naš praotacspustio svoju nogu, kasnije je nikaograd; između koraka uvijek će ostatisamo zemlja. Lutajući mnogo godina,došao je do Brda milosti, gdje je našapramajka neprestalno zazivala njego-vo ime, a njihov susret osigurao je imeovom mjestu – Arefat. Na njegovomvrhu Adem je, po uputama melekaDžebraila sagradio mada'a ili “mjestoza obavljanje namaza”: između ovogmjesta i džamije Nimrah prvi parživio je sve do svoje smrti. Drugi tvrdeda se nakon susreta par vratio u Indi-ju, odakle su 44 godine uzastopnodolazili na hodočašće u Sveti grad.

Sa Svetog brda siđoh u tabor. Gla-vna ulica između šatora i tezgi, bara-ka i dućana, bila je osvijetljena uljani-cama, a bazari opremljeni najrazličiti-jim istočnjačkim poslasticama, prepu-

ni ljudi. Neke neprirodnosti privukošemi pogled: mnogi hodočasnici, osobitovojnici, bili su u svakodnevnoj odjeći.Na jednom mjestu napola pijaniArnaut teturao je ulicom, ramenimase sudarajući sa miroljubivim hodoča-snicima i prolaznicima, opako tražećikavgu. Drugdje, jedva osvijetljen šatoriz kojeg je izbijala vrelina, namještenklupama od pruća, bio je pun Egipća-na, što su dokazivali njihovi crvenitarbuši, bijeli turbani i crni za'abuti,glasno se opijajući nedopuštenomkonopljom. Tu su često izbijale prepir-ke i tuče, a vladala je velika gužva.Mnogi od tih ljudi izgubili su svojeskupine, te se glasno “Lebbejk!” mije-šalo sa izvikivanim imenima žena imuškaraca. Iznenadio me broj žen-skih imena, činilo se da ih ima dvo-struko više od muškaraca, što umuslimanskom svijetu nije bio običaj,ali me mladi Muhammed “prosvijet-lio”. Egipćanke i druge hrabre žene,kada nisu u prilici otići na hodočašće,plaćaju ili zamole prijatelje da izviku-ju njihova imena blizu Svetog brdakako bi “iznudile” svoje prisustvo tu,na željenom mjestu, naredne godine.Tako je Arefat sa svih strana odjeki-vao povicima, O Fatimeh! O Zejneb! O

87BEHAR 120


19 Pojam se tumači na mnogo načina, jednuizvedenicu već smo spomenuli. Drugi tvr -de da kada je melek Džebrail podučio Ib -rahima obredima hadždža, završio je ri je -čima, “A'arefete menasik'ak?”, “Jesi li na -učio svoje obaveze?”, našto je Allahov Pri -jatelj odgovorio: “Areftu!”, “Naučio sam!”.

Khajz'ran!20 Pljačkaša je, također,bilo koliko god želite. Kada smo sevra tili do šatora, blizu njega se okupi-la gomila, žena je uhvatila lopova nadje lu i imala je dovoljno hrabrosti daga uhvati za bradu dok joj je muž dotr-čao u pomoć. Bili smo u prilici i silombraniti naše mjesto od skupine kopačamezara, koji su imali namjeru ukopa-ti hrpu tijela jard ili dva od našegšatora.

Jedna stvar mi je upala u oči, razli-ka u poimanju čistote između građanai beduina. Siroti Mes'ud sjedio je drže-ći se za nos neopisivo zgrožen i zgađen,zbog čega su mu se Mekanci rugali.Tješio sam ga recitirajući mu čuvenupjesmu Mejsune, prelijepe beduinke,Mu'avijine supruge. Za beduine ništa

nije šarmantnije od poezije na njiho-vom jeziku, uvijek su je dočekivali susklicima radosti. “O odnesi ove crvenehaljine i vrati mi moj pokrivač od ka -mi lje dlake i odvedi me iz ove gomileta mo gdje crni šatori lepršaju na vjet -ru. Gdje kamilino mladunče posrćućiko rača, pas gdje laje na sve osim name ne. Ugodi mi i uveseli glasanjemmu la, ljepšim od zvuka minstrela;Sva ki me rođak, siromašan ali slobo-dan, može odvesti, o debeli magarče!od tebe.”21

Starac, zadovoljan, potapša me poramenu i reče: “Doista, o oče brkova,pokazat ću ti crne šatore moga pleme-na ove godine!”

Konačno pade mrak, te polijega-smo po ćilimima, ali ne radi spavanja.

Blizu, na našu žalost, bio je jedanrevnosan stariji gospodin, koji je svojedobrovoljne namaze i dove počeokasno uvečer i okončao ih tek predzoru. Podsjetio me na moga susjedana Trinity Collegeu, u Oksfordu, kojibi počinjao šaptati Aeschylus u dvaizjutra; ponekad dremljivo a glasno isve tiše, što je zvučalo kao da tone udobinu. Uto, kao opominjući se, podi-zao bi glas gotovo do galame i na tojrazini se zadržavao. Kahvane, istotako, nipošto nisu bile tihe, duboko unoć slušao sam pljeskanje rukamakoje je pratilo vesele arapske napjeve,te glasan smijeh egipatskih pušačakonoplje. A ni čuvari i poslužiteljitabora nisu bili noćne medicinske nje-govateljice.

88 BEHAR 120


20 Potonje ime, Ratan, je ropsko. Poštovanim ženama muslimani senikada ne obraćaju osim sa “kćeri”, “hodočasnice”, po muškomrođaku, “O majko Muhammedova”, “O sestro Omerova” ili, najbo-lje (tout bonnement), po imenu muža. Loš je znak i opasno znatiženino pravo ime, tako da većina žena, na putu, uzima nadimak;teško da iko Afganistanke poznaje drukčije osim kao Nur Jan iliSahib Jan.

21 Britanski čitatelj će se iznenaditi da se žena mužu obraća riječi-ma “debeli magarče”. Priča kaže da je Mu'avija, nakon što je čuopjesmu, pjesnikinju poslao njenim rođacima u voljene divljine.

Mejsuna (Mejsuneh) je otišla s njegovim sinom Jezidom i nije sevratila u Damask dok se “debeli magarac” nije pridružio svojimprecima. Jezid je naslijedio, zajedno sa njenim talentom, sav pre-zir koji je ova žena gajila prema njegovom ocu. U najmanjem, slje-deći stih, kojim se obraća Mu'aviji, općepoznat u islamu, dokazu-je sve osim poštovanja: Pijem vodu vina: napitak koji traži Tvojgnjev, ljutiti oče! Sada, doista, vrijeme je da se banči! Pit ću! Budignjevan! Neću prestati! Ah! Drago je mome srcu kršiti Gospodare-ve zapovijesti, nalijevati se zabranjenim vinom.

Poglavlje XXIX

Obredi Jeumu'l-Arefe ili “Drugog dana”

Jutro devetog zu'l-hidždže (uto-rak, 13. septembar) počelo je vojni-čkim zvucima: glasan pucanj iz topaupozorio nas je da je vrijeme za usta-janje i pripremu za obrede ovogveoma sadržajnog dana.

Nakon abdesta i namaza krenuosam sa mladim Muhammedom daobi đemo i posjetimo brojna sveta mje-sta na “Brdu milosti”. Najprije smokre nuli prema brdašcu na jugoistoku,nekih 100 jardi daleko od brda. Mje-sto se zove Džamiu's-Sahra22, “Mjestookupljanja stijena”, vjerovatno zbogdva granitna bloka na kojima jePoslanik stajao i izgovarao telbijju.Nema se puno šta za vidjeti osimmalog prostora ograđenog patulja-stim i u bijelo okrečenim kamenimzidom, prepolovljenog za muškarce ižene sličnom pre gradom, te niše kojaje označavala pravac Mekke. Ulazećistepenicima, za tekosmo unutra gomi-lu vjernika i ču vara, koji su se tiskalina prostrtim ro gozinama i ćilimima.Nakon dva re ka ta namaza i dugedove prema niši uđosmo u unutrašnjiodjeljak, popesmo se na kamene blo-kove i izgovorismo Lebbejke....

Odatle, spotičući se o nenabrojivomnoštvo prepreka u vidu šatora i ka -menja, širokim i grubim stepenicimauspesmo se uz južnu stranu stjenovi-tog brda. Čak i ovako rano brdo je biloprepuno hodočasnika, uglavnom be -du ina i vehabija, koji su zauzeli naj-bolja mjesta da čuju i saslušaju govor.Nji hova zelena zastava već je bila po -bodena na vrhu, neposredno uz mje-sto na kojem je, pretpostavlja se, kla-njao Adem. Primitivniji Arapi insisti-rali su da se vukuf (stajanje) moraobaviti na samom Brdu. Međutim,oni civiliziraniji smatrali su da je cije-la dolina između Alemejna, ustvari,Arefat. Prema 'Ali-begu, malikijskaškola čak nije ni dopuštala stajanje

na Brdu. Na pola puta do vrha većsam nabrojao 66 stepenika, te primi-jetio da postaju sve uži i strmiji. Pro-sjaci su se stalno dohvatali skupahodočasnika koji su prolazili, trudećise i prijete ći da nas neće pustiti dauđemo u dru gi ograđeni prostor. Ovomjesto, koje izgleda gotovo potpunoisto kao prvo, osim činjenice da nijepodijeljeno na dva dijela i da nemakamenih blokova, je ono sa kojeg sePoslanik obratio vje r nicima, te sa togmjesta, do danas, hatib ili govornik,oponašajući Poslanika, sjedeći nakamili, izgovara “arefatsku hutbu”. Iovdje smo klanjali dva rekata nama-za, te čuvaru mjesta dali mali poklon.

Odatle smo se, uz mnogo teškoća,popeli do vrha brda, velikog omalteri -sa nog podija, sa mihrabom i ne komvrstom obeliska, loše i grubo ozi da nogod granitnog kamena povezanog mal-terom, a potom samo okrečenog ubijelo. Ovo mjesto naziva se me ka mili Mada'a Sejjidina Adem. Tu smoobavili uobičajeni obred gurajući se sagomilama vjernika, a potom smo sišlis Brda.

Blizu ove zaravni vidjeli smo mje-sto na kojem egipatski i damaščanskimahmili stoje tokom hutbe, a spušta-jući se strmim i uskim stepeništem odgrubog kamena sa kojeg se vidi goto-vo cijeli Arefat, sa naše desne straneug le dasmo vrelo, koje cijelu visoravansna bdijeva vodom: izvire iz žive stije-ne i nevjerovatno je čisto, kao, uosta-lom, sva takva vrela širom Hidžaza.

Naš mali izlet koštao nas je viševremena nego što smo predvidjeli, većje bilo devet sati prije nego smo sišli udolinu. Svi su bili uzbuđeni. Topovi suneprestalno pucali, konjanici i jahačikamila galopirali su naokolo bez ika-kve vidljive svrhe i smisla. Čak su ižene i djeca poustajali i hodali naoko-lo, isuviše uznemireni da bi mogli spa-vati. Stigavši do šatora, bio sam nepri-jatno iznenađen zatekavši novog pos -je titelja u liku starog poznanika, 'Ali-ja ibn Jasina, Zemzemija. Izgubio jesvo ju mulu, te je, lutajući naokolo, tra-žeći nekoga ko je možda našao, naža-lost dospio u naše društvo. Imao samsve razloge žaliti zbog nesretnog slu-

čaja, bio je isuviše radoznao i svejed-nako ne obično pronicljiv za moj ukus.Ovom prilikom, on nas je, budući damu je bi lo nelagodno i neprijatno,uspio po stići samo to da se svi osjeti-mo jed na ko tako. Naviknut na svegrozne “pre ciznosti” starijih dama uVelikoj Britaniji, nekoliko mrlja neči-stoće na ćilimu i pola tuceta izgorjelogdrveta na zemlji bilo je dovoljno dabije napad nervoze.

Toga dana doručkovali smo kasno,jer ćemo ponovo imati priliku jesti tekkada padne mrak. Prije podne-nama-za obnovili smo abdeste, neki veliki,neki opet samo mali, pripremajući seza vukuf ili stajanje. Od podnevanadalje brujanje i žagor mnoštvapojača se, a ljudi su se počeli ubrzanokretati u svim pravcima.

Drugi pucanj iz topa (oko 3:15poslijepodne) označi približavanjeikindije-namaza ili poslijepodnevnognamaza, te gotovo istovremeno čusmoi zvuke naubata, orkestra koji je pret-hodio šerifovoj povorci, te uskoro i onprođe na putu prema planini. Nasre-ću, moj šator bio je postavljen blizuputa, tako da sam bez ikakvih smet-nji mogao posmatrati cijeli prizor.Najprije prođe oblak nositelja žezla(buzdohana), koji, kao i obično uovakvim prilikama, raščistiše putoskudnim formalnostima. Za njimasu išli pustinjski konjanici, mašućidugačkim i ukrašenim kopljima.Neposredno za njima išli su šerifovikonji, na kojima je bilo pričvršćeno“radoznalo oko”. Svi su bili izvanre-dno uhranjeni, ali na jednom, smeđenedždskom sa crnim tačkama, ostademi pogled prikovan zbog njegovogvanredno lijepog izgleda punokrvnogarapskog konja. Bili su mali i svi sunedvojbeno pripadali sjevernoj rasi.Što se tiče njihovih crveno-ljubičastihprekrivača, što manje kažem, sve jebolje; nijedan, pa ni najmanji indijskinevab ne bi pokazivao toliko ispraz-nog razmetanja osobito u ovako zva-ničnoj prilici.

Nakon konja prošla je kolonacrnih robova, pješice, noseći golemetitiljače. Odmah za njima, sa tri zele-ne i dvije crvene zastave istaknute

89BEHAR 120


22 'Ali-beg je zove Džamiu'l-Rahmeh, to jest“mjesto okupljanja milosti”.

naprijed, išao je šerif, naime, jahao jepredvodeći skupinu pripadnika svojeporodice, familije i dvorjana. Princ,obučen u je d nostavni bijeli ihram,gologlav, jahao je mulu; jedini znaknjegovog visokog položaja bio je veze-ni zeleno-crveni suncobran, koji jenad njegovom glavom držao jedanrob. Na kraju kolone išla je još jednaskupina beduina na konjima i kami-lama. Pozadinu ovom prizoru pred-stavljali su brojni šatori, čija su vratai stijenke gomili bili jedva vidljivi, teslikovito granitno brdo. Do slovno, gdjegod je bilo i najmanje mje sta za staja-nje, bilo je potpuno pokriveno bi jelomhodočasničkom odorom. Sa svih stra-na čulo se glasno Lebbejk i go tovo isto-vremeno svi su podigli gornje dijelovesvoje odore i zamahivali nji ma po nadsvojih glava.

Polahko i svečano povorka je nap -redovala prema Brdu. Tačno u ikin-dijsko vrijeme dva mahmila zauzelasu svoja mjesta sa strana podija nanižoj padini. Damaščanski se mogaoprepoznati po tome što je bio uži iukrašeniji od njih. Šerif je sa svojimzastavnicima i robom stao maloponad mahmila, dovoljno blizu damože čuti ha tiba. Hodočasnici su seokupili u po d nožju Brda: glasno i pro-dorno, be du i nsko i vehabijsko Lebbejkprolomilo se svečanom tišinom i timeprestade i ma hanje ihramima, što jebio nedvojben znak da je hatib počeosvoju Hutbetu'l-Vakf ili “stojeći govor”na Arefatu. Iz moga šatora mogaosam raz a znati priliku starijeg čovjekakoji je sje dio na kamili, ali je bio toli-ko daleko da nisam mogao čuti ni rije-či od iz go vorenog.

Ali, kako sam dospio u šator?Sve pojedinosti saopćit ću u krat-

koj ispovijesti, oslanjajući se na na -dah njujuće Spenserove stihove: “Asva ka duša, jer mnogo je čišća i obas -ja nija nebeskim svjetlom, traži ljepšeti jelo da boravi u njemu.” Zlo pred-stavlja “ljepše tijelo”.

Pripremio sam en cachette svežanjpa pira, a u ihram sam sakrio olovkuko joj je bilo suđeno da zabilježi riječirijetko čuvenog govora. Ali, nažalost,na mojim ramenima bio je crveni kaš -

mi rski šal. Blizu nas svoje šatoreima la je skupina lijepih Mekanki, oči-gledno više klase, a jednu od njih pri-mijetio sam već nekoliko puta. Bila jeto visoka djevojka, od oko 18 godina,pravilnih crta lica, unekoliko svjetlije,ali čiste i jasne puti, simetričnihobrva, najljepših zamislivih očiju inevjerovatno naočitog tijela. Nije bilazabačene glave, ni izvijenog vrata, niravnih ra mena, ni peta isturenihprema vani, bez ikakvih osobenosti“elegantnog” bar barizma: bila je sveono što Arapi vo le, mehka, gipka iopuštena, kakva žena treba biti.Nažalost, ponovo, um jesto uobičajenekoprene, nosila je ja š mak, providnimuslin, pre ko lica, a starateljica,majka ili duenna, kraj koje je stajala,bila je vrlo ne o prezna i popustljiva

starija žena. Ko ke ta nije skidalapogleda sa moga ša la. Uzvratih jojzainteresiran pogled pravo u oči,našto ona, koketnom ge s tom, zabaciinč ili dva svoje mahrame, pokazujućina tren svoju crnu kosu. Moje neskri-veno divljenje dodatno je po takloneznatno pomjeranje jašmaka i tekbljesak napućenih usana i oble bradekoji izviriše ispod muslina. Vid je všida su moji saputnici zabavljeni dru-gim stvarima, stupih na opasno tlo ipodigoh ruku do čela. Osmijehnu se,go tovo neprimjetno, i okrenu glavu.Ho dočasnik je bio u ekstazi.

Hutba je bila napola završena. Ri -je ših izaći u dolinu i vidjeti šta koketaradi. Zahvaljujući kašmiru, bili smo udobrim odnosima. Na narednoj strani-ci zabilježit ću moje razočarenje: “Te

90 BEHAR 120


ve čeri hodočasnik je ponovo obukaosvo je uprljano pamučno odijelo i vra-tio svoj crveni šal mladom Muhamme-du.

Hutba je obično trajala do pred sa -mi mrak ili oko tri puna sata. Na sa -mom početku govor se odvijao u pot -pu noj tišini. Tek povremeno, glasnoAmin! i Lebbejk! odjekivalo bi u ne p ra -vilnim razmacima. Na koncu, povjeta-rac je do naših ušiju donio “čistilišni”hor jecaja, uzdaha i vrisaka. Čak je imoja skupina bila ganuta: stari 'Alibrisao je suzne oči, iz kojih je suzumogla izmamiti samo znakovita svotadolara, a mladi Muhammed mudro jesakrio lice pod skut svoga ridaa. Utosu i ljudi, shrvani osjećajima, u malimskupinama počeli silaziti s Brda, a oniu podnožju obarati šatore i tovaritikamile, iako je do kraja govora ostaojoš najmanje jedan sat. Ovom prili-kom, međutim, svi su hitali da buduprvi, jer u trci (žurbi) sa Arefata nijeuživao niko osim beduina.

Iako smo mi bili voljni, naše živo-tinje nisu bile spremne prije zalaskasunca, kada je hatib dao znak zaisraf, naime vrijeme da se krene. Ho -dočasnici, ljuljajući se tamo i ova mo,poput talasa golemoga mora, u sre -dini sudarajući se i zbunjujući je d nidruge, pjeneći se bjelinom i strahom,jurili su niz brdo glasno uzvikujući“Lebbejk!” i kretali prema Mini. Utom trenutku ugledao sam prizorzbog kojeg je ovaj dio obreda dobionaziv Defa min Arefat, “žurba sa Are-fata”. Svi su počeli tjerati i požurivatisvoje životinje: sunce je zalazilo, doli-na je bila zasuta šatorskim kolčićima,košare i nosiljke su se sudarale i lomi-le, nekoliko pješaka je pregaženo,kamile su se spoticale i padale, vidiosam čak i jednu tuču štapovima i dru-gim priručnim oružjem, ovdje žene,tamo dje ca, malo dalje životinje, gubi-li su se; ukratko, konfuzni haos.

Na moje razočarenje i gađenje sta -

ri 'Ali insistirao je da ostane uz mene.Predao je svoju tek pronađenu mulumladom Muhammedu, zaklinjući gada vodi računa o životinji i popeo se samnom u moj šagdaf. Ubijedio samšeik Mes'uda dolarom da blisko slije-di lijepu Mekanku, a želio sam nacr-tati Sveto brdo. Starac je počeo izda-vati zapovijesti kamilama, ja kontra-zapovijesti. Kamila je stala. Ja sam jetje rao, a stari 'Ali je zapovijedio dastane. U međuvremenu, očaravajućeli ce koje mi se smješkalo iz svoje no -silj ke sve više se udaljavalo. Što samvi še bjesnio, sve manje sam obraćaopa žnju na kolonu kamila koja nam jeprepriječila put; izgubila se iz mogavi da. Tada smo krenuli naprijed. Nako ncu, moja namjera da nacrtamBrdo iščezla je pod Zemzemijevim“po dozrivim, zmijskim pogledom”.Nekoliko minuta kasnije cjelishodnoopravdanje došlo je samo od sebe.“Effendi!” reče stari 'Ali, “sjedi smirom; opasno je ovdje.” Bacakaosam se po nosiljci kao neko koga mučinečista savjest ili, u najmanjem, kaoneko ko pati od grčeva u stomaku.“Effendi!” povika starac, “Šta radiš?Sve ćeš nas pobiti.” “Wall ah!” odgovo-rih bijesno se vrteći, “Sve je tvoja gre-ška! Tu!” (još jednom se provrtih)“Gurni svoju bradu kroz drugi otvor iAllah će nam svima olakšati.” Krajnjeuplašen moj mučitelj okrenu svojelice, kao po zapovijesti, prema ka -miljoj glavi. Uslijedi još jedno zau-stavljanje, okrenuh se premazadnjem otvoru na nosiljci i načinihgrubu skicu Brda milosti.

U Akhšebejnu, dvostrukoj kolonikamila načičkanih nosiljkama, suda-ri su zvučali glasnije i opasnije odsudara dvije riječne bujice. Mrak jeveć uve liko pao, niko od prisutnih nijeimao pojma šta da radi i šta radi. To -povi su dobacivali svoja metalna upo-zorenja, koja su odjekivala nadaleko inaširoko odbijajući se o stjenovita br -

da. Kiša raketa koje su se rasprskava-le u zraku doprinijela je općoj po me t -nji u plašljivoj i stidljivoj skupini že nai djece. Istovremeno vojnička, mar-ševska muzika začu se iz skupine re -gu larnih vojnika, a odvažni hodočas -ni ci nisu štedjeli svoje Lebbejk! i Idkum Mubarek23 (Neka ti blagdan bu -de sretan!)

Nakon prolaza između dva brdaput se naglo proširi, a stari 'Ali, kojise, preko džombi, tiho grčio od straha,oporavi se i poče govoriti; ponovo počezadavati glavobolju. I ponovo, riješihuzvratiti istom mjerom. Uzvikujući:“Moje su oči požutjele od gladi!” doh-vatih posudu punu začinjenog mesakoju je starac sklonio za večeru, te bezodlaganja, halapljivo počeh jesti. Naj-manje tri sata putovali smo do Muz-delife te, umorni, odlučismo tu i pro-vesti noć.24 Džamija je bila potpunoosvijetljena, ali moji gladni saputni-ci25 očigledno su više razmišljali ovečeri i spavanju nego o ibadetu. Doksmo podizali šator, Indijci su pripre-mali večeru, kuhali kahvu, punili lulei prostirali ćilime. Prije spavanjasvaki čovjek je za sebe nakupio dže-mreta, komadiće granita veličine gra-ška. Potom, iznureni emocijama inaporima, svi su polijegali osim mla-dog Muhammeda, koji je otišao prijenas da nam pronađe lijepo mjesto zatabor na Mini. Stari 'Ali, posuđujućimu svoju dragocjenu mulu, sa mladi-ćem je sklopio najstrožiji dogovor opreciznom mjestu i vremenu susreta,na što nisam mogao a da se ne nasmi-jem. Noć nipošto nije bila mirna itiha. Kolone kamila prolazile su sva-kih desetak minuta, a galama putni-ka potrajala je gotovo sve do jutra.Hodočasnici bi trebalo da noće u dža-miji, ali, kao i u Burckhardtovo vrije-me, tako i u moje, prtljag je smatransvojevrsnom prijetnjom, te je posljedi-čno većina vjernika vrijeme provodilaležeći na svojim kutijama.

91BEHAR 120


23 Još jedan način glasi Antum min'l-aidin, “Neka i ti budeš jedanod onih koji slave!”

24 Hanefije obično slijede Poslanikov primjer u vezi sa noćenjem naMuzdelifi, nakon akšam ili jacije-namaza u džamiji slušaju pre-davanja ili odmaraju. Većina šafija na Muzdelifi provodi tek neko-

liko sati.25 Na Arefatu nismo kupili nikakvo meso, iako je bazar bio veliki i

dobro opskrbljen. Običaj je tu jesti meso, te je zbog toga njegovacijena povećana nekoliko puta.

Poglavlje XXX

Obredi Jeumu'n-Nahra ili “Trećeg dana”

U zoru na Idu'l-Kurban (“Id el-Kurban, Kurban-bajram, 10. zu'l-hi -dždže, srijeda, 14. septe m bar) pucanjiz topa nas je upozorio da ne gubimovrijeme. Stoga smo žurno ustali i kre-nuli preka Batn Mu hassira premaMini. Tako smo propustili bajramnamaz ili Salatu'l-Id na Muzdelifi,veliku svečanost mu slimanske godine,koja se obavlja u svim zajednicamanakon svitanja. Moj drug bio je nestr-pljiv da, što je prije moguće, stigne uMekku, tako da nije vodio računa oibadetima. Oko osam sati iz ju tra ušlismo u selo, te uzaludno traćili mladogMuhammeda. Stari 'Ali bio je užasnozbunjen. Skupina uglednih turskihhodočasnika ga je čekala, reče; njego-ve mule nigdje nije bilo, mogla je da senikada više i ne pojavi, on bi mogaozakasniti, možda nikada ne bi trebaoni stići do Mekke, šta će biti s njim?Počeo sam sređivati misli uma zablu-djeloga, ali, kako nisam uspijevao pro-naći odgovarajući lijek, za bavih seposmatranjem i razmišljanjem o svije-tu viđenom iz moga šagdafa, prepu-štajući posao upravljanja kamilomstarom Zemzemiju. Čas se zaustav-ljao, čas ponovo kretao naprijed, ovdjebi mu se učinilo da je vidio Muham-meda, tamo bi ugledao naš ša tor. Ujednom trenutku namjeri poklenutikamilu da sačekamo, strpljivo, njegovuzvišeni čas, u drugom, napola lud odnervoze, bez ikakvog vidljivog razlogapožurivao bi izvanrednog Me s'u da.Konačno, nasreću, pronađosmo jed-nog od rođaka mladog Muhammeda,koji nas povede do ograđenog prostorazvanog Hošu'l-Uzam u južnom dijelu

doline Mine, u podnožju brda Sa bir.Tu smo postavili svoj šator, os vje žili sei posjedali da sačekamo po v ratakzabušanta. Stari 'Ali, kako mu ni ka konije polazilo za rukom da pore me timoju staloženost, pokuša, kao što suto najčešće činili svi pratitelji starihfilozofa, prepirati se sa mnom. Ali, nenalazeći ništa dovoljno opipljivo okočega bi mogao početi raspravu, uz da -sima poput Ah!, Hem! i Vallah! po ku -ša mi staviti do znanja njegovo ne za -dovoljstvo mladim Muhammedom.Ka da se, na koncu, mladić pojavi, jošsa mouvjerenijeg držanja nego inače,'Ali ibn Jasin konačno izgubi srce, po -t rča prema njemu, uzjaha svoju mului, zasigurno proklinjući dan kad nas jesreo “ispod jezika”, odjaha, zlovoljnose mršteći, petama neprestano podsti-čući životinju da trči još brže.

Muhammed je zakasnio, rekao je,zbog toga što je imao teškoća pri na ba -vci magaraca.

Bili smo, dakle, na mjestu bacanjakamenčića,26 njih sedam koje smo na j - prije pokupili na Muzdelifi, a po tom ihoprali “u sedam voda”. Naše prvo od re -dište bilo je ulaz sa zapadne stra ne du -gačkog reda koji čini selo Mi nu. Nauskom putu nasuprot Džemretu'l-Ak -aba ili, kako se narodski zove, Šejtanu'lKebir, “veliki šejtan”, zatekosmo za ža -gorenu i uzavrelu gomilu lju di. Ne tomspomenutim imenima ovo dže m re raz -li kuje se od drugog stupa wu s ta ili “sre -dišnjeg” mjesta (kamenovanja) po di -gnutog nasred Mine, te trećeg, na is -točnom kraju, el-Uula ili “prvog mje-

sta”.27 Šejtanu'l-Kebir je patuljastistup, sazidan nagrubo, visine oko osamstopa i širine nekih dvije i po sto pe,postavljen ispred kamenog zida samekanske strane Mine. Što se obredakamenovanja tiče, njega svi ho do -časnici moraju obaviti prvog da na iz -među izlaska i zalaska sunca, a ka ko jeneprijatelj dovoljno zloban i drzak dase pojavljuje u naboranom pro lazu,masa ljudi ovo mjesto čini iz nim no opa -snim. S jedne strane puta, ne šireg od40 stopa, stoji red dućana koji ug -lavnom pripadaju berberima. S drugestrane je grubi zid ispred kojeg stojestupovi, sa chevaux de frise be du ina ipolunagih dječaka. Uski pros tor pre-pun je hodočasnika, koji se, po put uto-pljenika, trude prići što je mo gu će bližešejtanu; gužva je tolika da bi bilo lahkoprehodati dolinu gazeći sa glave naglavu. Među njima su ko nja nici nahržućim i zapjenjenim konjima, bedui-ni na divljim kamilama, ug led nici namulama i magarcima... Či tao sam 'Ali-begovo samočestitanje na uspješnombijegu sa ovog mjesta sa “samo dvijerane na lijevoj nozi”, te sam se mudroopremio skrivenim bo de žom. Predo-strožnost nije bila be smi slena. Jedvada je moj magarac ušao u gomilu kadame je oborila jureća ka mi la, a ja senađoh pod stomakom i no gama prepla-šene životinje. Nastojeći ne biti izgaženpresudnom ulogom noža, nisam gubiovrijeme, nego pobjegoh sa ozloglašenogopa snog mjesta. Neki muslimanski pu -topisci tvrde, kao dokaz u prilog sve -tosti ovog mjesta, da ovdje nikada nije

92 BEHAR 120


26 Neki autoriteti savjetuju da se obredremj obavi pješice, odnosno “s nogu”.

27 Mjesta i njihovi brojevi ukazuju naimeodnose se na mjesta na kojima se šejtan,u liku starog šeika, pojavio Ademu, Ibra-himu i Isma'ilu, te je otjeran jednosta-vnim postupkom kojemu ih je podučiomelek Džebrail – bacanjem kamenčićaveličine graška na njega.

poginuo nijedan musliman: Me kancisu me uvjeravali da nesretni slučajeviuopće nisu tako rijetki.

Uto je i mladi Muhammed, sa ras -k rvavljenim nosom, izborio svoj putkroz zatalasanu gomilu. Obojica sje -do smo na klupu pred jednim berber-skim dućanom, te, podučeni nesre-ćom, strpljivo sačekasmo svoju prili-ku. Ugledavši prostor među hodoča-snicima, priđosmo na nekih pet laka-ta od stupa, te držeći kamenčić izme-đu palca i kažiprsta28 desne ruke, po -bacasmo ih na “šejtana”, svakikamenčić prateći riječima: “U imeAllaha, Allah je Svemoguć! (Činimovo) mrzeći neprijatelja, a na njegovusramotu.” Nakon toga dolazi tehlil isana ili zahvala Allahu. Pobacali smosvih sedam kamenčića u dobar čas, tese povukosmo, a prilazeći jednoj bri-jačnici, zauzesmo mjesta na jednoj odzemljanih klupa oko nje. Došlo je vri-jeme da se poskidaju ihrami ili hodo-časnička odjeća, te da se vrati ihlaluili svakodnevnom stanju u islamu.Berberin nam je obrijao glave29 te,

nakon što nam je podrezao brade iodsjekao no k te, reče nam da za njimponovimo sljedeće riječi: “Namjeruimam skinuti moj ihram u skladu saPoslanikovim sunnetom, na kojeganeka su Allahovi blagoslovi i mir! OAllahu, podari mi svjetlo, čistotu iobilnu nagradu za sva ku dlaku! U imeAllaha, Allah je Sve moguć!” Po okon-čanju njegovog po s la berber nam sepristojno obrati ri je čima: “Na'iman”(Na tvoje zadovo lj stvo!). Na to mi sve-čano odgovorismo: “Ne ka Allah i tebipodari zadovoljstvo!” Nismo imalinikakve odjeće uza se, ali smo glavemogli od sunca za štititi gornjim dije-lom ihrama, a pa pu čama pokušati iz -bo riti se sa uža re nim pijeskom. Sadasmo konač no mo g li uvrnuti brkove i sazadovoljstvom po češljati brade, štonam je do sada bilo uskraćeno pravili-ma hodočašća. Na kon jednosatnogodmora u bri ja č nici, koja je, iako punamušterija, bila iznenađujuće ugodna ihladna, pore de ći je sa usijanom ces -tom, uzjahasmo ma garce i oko 11 satiizjutra kre nus mo prema Mekki.

Ovaj povratak sa Mine u Mekkuzo ve se nefr ili “bijeg”:30 nije nam tre-balo puno da potjeramo magarce upuni trk, uz samo nekoliko zaustavlja-nja da se osvježimo sa nekoliko gutlja-ja vode. U tom prizoru nije bilo ničegaznakovitog ni dostojanstvenog. Za sati po uđosmo u grad, prolazeći kroz kla-sični Betn Kurejš, prepun ljudi, apotom se uputismo prema Muhamme-dovoj ku ći, s namjerom da se okupa-mo, pro mi jenimo odjeću i pripremimoza po s jetu Ka'abi.

Nedugo po našem dolasku mladićse vrati kući krajnje uzbuđen, s vratauzvikujući: “Ustaj, effendi! Obuci se ikreni za mnom!” Ka'aba, iako otvore-na, neko vrijeme je bila bez velike gu -ž ve, gotovo prazna, tako da smo mogliizbjeći guranje sa gomilom. Moja ho -do časnička odjeća, koju još nisam ski-nuo, činila je da izgledam uredno iunekoliko indijski, te nas dvojica kre -nu smo prema Haremu ne gubeći ničasa.

Gomila se okupljala oko Ka'abe, aja nisam imao namjeru gologlav i bossta jati na septembarskom suncu u po -dne. Na uzvik: “Napravite put za ha -džiju koji će ući u Kuću“, posmatračise razmakoše. Dvojica jakih Mekana-ca, koji su stajali pod vratima, podigo-še me rukama, dok me treći odozgopovuče u Kuću. Na ulazu mi priđenekolicina zvaničnika, mračnih i tam-noputih Me kanaca, od kojih je naj-tamnoputiji i najotvoreniji bio mladićiz porodice Benu Šejbeh,31 “plava krv”Hidžaza. U ruci je držao golemi posre-breni ka ta nac Ka'abe,32 te sjedeći nasvome mje stu na nekoj vrsti drveneklupe u lijevom uglu Kuće, zvaničnome upita za ime, narodnost i drugepojedinosti. Odgovori su ga očiglednozadovoljili, te autoritativno zapovijedimladom Mu hammedu da me povede urazgledanje Kuće, te da klanjamo dva

93BEHAR 120


28 Neki kamenčiće drže kao dječaci klikere, drugi između ispruže-nih palca i kažiprsta, treći ih izbacuju samo palcem, a najveći brojljudi onako kako im u tom trenutku najviše odgovara.

29 Berber mi je skinuo svu kosu. Hanefije briju makar četvrtinu glave,šafije nekoliko dlaka sa desne strane glave. Dova je, kao i obično,drukčija sadržinom, ali značenjem ista, O Allahu, moje su kovrdžeu Tvojoj Ruci, te mi za svaku dlaku podari svjetlo na Dan proživlje-nja, Tvojoj milošću, o najmilostiviji Milosniče! Primijetio sam dakosa leži na zemlji, a strogi muslimani je, poštujući tijelo kao “hram

Uzvišenog”, što je osobitost ove vjere, pažljivo zakopavaju u zemlju.30 Ovu riječ mnogi muslimanski autori miješaju sa dafa. Neki govo-

re o nafru sa Arefata na Muzdelifu, a o dafi sa Muzdelife do Mine.Ja sam se povodio za izrazima koje je koristio moj mutawwif.

31 Oni su čuvari ključa Kuće. U moje vrijeme prvak familije bio ješeik Ahmed.

32 U Ibn Džubejrovo vrijeme ovaj golemi katanac bio je načinjen odzlata. Narod je vjerovao da ga niko, osim Benu Šejbeh, ne možeotvoriti; malo čudo!

94 BEHAR 120


rekata. Neću negirati da sam se, gle-dajući zidove bez prozora, zvaničnikena vratima, te gomilu uzbuđenih ljudinapolju, “te mjesto moguće smrti kojese upita ko sam”, osjetio kao pacov ustupici, ali to me nipošto ne spriječida, to kom dugog namaza i dove dobrora z gledam mjesto, te i da olovkomnačinim grubu skicu na mom ihramu.

Teško da postoji išta jednostavnijeod unutrašnjosti ove čuvene građevi-ne. Kamene ploče, poravnate sa po -dom, bile su od finog i raznobojnogme rmera, uglavnom, bijelog i poreda-nog u kvadrat. Zidovi, koliko sam mo -gao vidjeti, bili su od istog materijala,ali su komadi mermera bili nejednakeve ličine, a mnogi su dodatno izgravi -ra ni natpisima u sulusu i drugim sa v -re menim pismima. Gornji dio zidova,zajedno sa plafonom, u koji je nepri-stojno gledati,33 bili su prekriveni lije-pim crvenim damastom izvezenimzla tnim cvjetovima i podvezanim naoko šest stopa visine, kako bi se izdi-gao iznad dohvata hodočasnika. Ravniplafon poduprt je sa tri poprečnegrede, čiji se oblik nazirao ispoddamasta; one su se oslanjale na isto-čni i zapadni zid, a u sredini su ihpodržavala tri stupa34, prečnika oko20 inča, prekrivena izgraviranim iukrašenim alojinim drvetom. U “Ira-čkom uglu” stoje mala vrata, koja sezovu Babu't-Tevba, “Vrata pokajanja”.Ona vode u uski prolaz u kojem senalazi stepenište kojima se poslužite-lji penju na krov. Nikada se ne otvara-ju osim kada to upotreba nalaže.

Esvedov ugao zauzima ravan, četve-rougli sef, u koji se odlagao ključKa'abe. Oba vrata i sef načinjeni su odalojinog drveta. Između stupova i okodevet stopa od poda nalazila se šipkaod metala koji nisam uspio prepozna-ti, o koju su bile okačene brojne svje-tiljke, za koje kažu da su od zlata.

Iako je u Ka'abi bilo tek nekolikoposlužitelja koji su se pripremali zaulazak hodočasnika,35 zidovi bez pro-zora i ljudima zakrčena vrata znakovi-to su otežavali disanje, te sa strahompomislih kako li je tek kada se Kućaispuni hodočasnicima. Naš ibadetsastojao se od dva rekata namaza(neki klanjaju četiri), za kojima suuslijedile dugačka dove u “Šamskom”(Sirijskom, zapadnom) uglu”, “Ira-čkom (sjevernom) uglu”, “Jemenskom(južnom)” i, na kraju, pred južnom tre-ćinom zadnjeg zida. Završih dove i vra-tih se do vrata, kod kojih se plaćalo zaposjet. Mladi Muhammed mi je rekaoda će ukupna cijena biti sedam dolara.Istovremeno, on je bio zabavljen svo-jim omiljenim poslom, glasno veličaju-ći moju slavu, hvastajući se mojimugledom, tvrdeći da sam “indijskihodočasnik”, od vrste za koju se uMekki u to vrijeme pretpostavljalo daje “načinjena od zlata”.36 Nakon štosam im ponudio sedam dolara, čuvarito istoga trena odbiše sa očiglednimprezirom. Očekujući takvo nešto, biosam oprezan te nisam ponio više odosam dolara. Kako je preda mnom sta-jalo više od pola tuceta čuvara i poma-gatelja, namjerio sam praviti se glup,

te se pretvarati da ne razumijem jezik.Uto se mladi Šejbeh dosjetio lukav-stvu. Vadeći iz sefa ključ Ka'abe, tedjelimično ga izvlačeći iz njegovog svi-lenog zeleno-zlatnog etuia,37 izložio jenjegov zlatni četvrtasti oblik momepogledu kako bi me zaslijepio njego-vim sjajem. Primih ovaj potez s posve-mašnjom pristojnošću, te dodadohposljednji dolar mojoj malopređašnjojponudi. Šerif ovaj dar primi sa razoča-ranjem, te mi, na moje zadovoljstvo, nepoturi svoju ruku da je poljubim. Ta dai pomagatelji zatražiše svoju na poj -nicu, našto odgovorih pokazivanjemprazne novčarke. Na kon što su mi dvo-jica tamnoputih Me ka naca po mo gli dasiđem iz Ka'abe i oni ned v oj be nim zna-cima pokazaše svoje očeki va nje da injima platim, te im u skladu s tim sta-vih do znanja da me potraže u kućimladog Muhammeda, na što, negodu-jući, pristadoše. Na kon što sam se naovaj način izbavio iz nevolja, moj bistridrug mi čestita riječima: “Va llah, efen-di, nisi mogao bolje pro ći! Neki ljudi susvoju kožu ostavili ovdje.”

Ne ulaze svi hodočasnici u Ka'a -bu,38 a mnogi to i odbijaju učiniti izvjerskih razloga. Omer-efendija,naprimjer, koji nije propuštao hodoča-šće, nikada nije vidio unutrašnjostSvete kuće. Mnogi od onih koji proho-daju posvećenim tlom oko Kuće obave-zuju se da, među ostalim stvarima,više nikada neće ići bosonogi, da nećedohvatiti vatru svojim prstima i danikada više neće lagati. Isto tako,mnogi savjesni ljudi ne mogu priuštiti

33 Nije mi poznato porijeklo ove praznovjerice, ali znam da bi zahodočasnika bilo nesigurno zagledati se u plafon Ka'abe. Ispoddamasta se, kažu, nalazi oplata od saja ili “indijske tikovine”, aponad nje malterisani sath ili ravni krov.

34 Ibn Džubejr spominje tri stupa od tikovine, Burckhardt i 'Ali-beg,dva, el-Fasi kaže četiri. Kurejšije su podigle šest stupova u dvareda. Općenito, najčešće su stajala samo tri stupa.

35 U Ibn Džubejrovo vrijeme Ka'aba se otvarala uz puno više formal-nosti, ceremonije i zvaničnosti. Do vrata bi se doguralo stepenište,a prvak Benu Šejbeh, uspinjući se, bio bi pokriven crnom kopre-nom od glave do pete dok bi otključavao katanac. Potom bi, nakonšto poljubi prag, ulazio, zatvarao vrata za sobom, te klanjao dvarekata. Zatim bi ulazili svi članovi Benu Šejbeh i, na koncu, narod.Danas se ti običaji, osobito koprena, smatraju zastarjelim. Šeikulazi sam, namiriše Kuću i klanja, potom ulaze hodočasnici enmasse, a ponašanje evnuha više plaši nego što ukrašava prizor.

36 Indijci su uvijek skloni pretjerivanjima, puki siromasi ili milione-ri, te, što više troše u Mekki, njihov ugled i titula rastu. Turski

paša rijetko troši toliko novca koliko muslimanski trgovac saDalekog istoka. Khudabakhš, prodavac šalova iz Lahorea, potro-šio je 800 l. na gozbe i darove. Izgledao je i ponašao se kao da tajiznos za njega ne predstavlja ništa, iako, ako bi njegov povjerilaczatražio samo jednu desetinu novca, njegovo bogatstvo bilo bi zna-kovito ugroženo.

37 Prekrivač ključa načinjen je, poput prekrivača Makam Ibrahima,u tri boje, crvenoj, crnoj ili zelenoj. Svilen je, izvezen zlatnim slo-vima, ispisana je Bismillah, ime vladajućeg sultana, “vrećica zaključ Svete Ka'abe, te ajet iz sure Imranova porodica (Kur'an, 3).Pravi se, kao i kisva, u Khurunfišu, gradu o kojem ćemo kasnijereći više.

38 Isto vrijedi i za Medinu; mnogi vjernici odbijaju ući u Poslaniko-vu džamiju. Pjesnik kojeg spominjemo dalje u tekstu puno putaje boravio u Medini, ali nikada se nije usudio prići mezaru. Esqui-re Carver tvrdi da je vidio dvojicu mladih Turaka koji su dobro-voljno pristali oslijepiti se u Mekki čim su ugledali slavu i svetostPoslanikovog mezara.

papuče, mašice i istinu, tako da je To -ma, nakon što su mu ponudili jabukuposlije koje bi imao jezik koji nijemogao izgovoriti laž, rekao: “Moj jeziknije moj. Zaludu mi cijenjeni darnudite! Ja namjeru nemam ni tražitini nuditi (ni kupovati ni prodavati) nasajmovima i okupljanjima, gdje bih semogao zateći, a hrabrosti nemam go -vo riti sa prinčevima i plemićima, nititražiti milost od lijepe gospe!”

Među Hindusima sreo sam ljudekoji su bili na hodočašću u Dvarki, akoji ipak nisu primili “žig božanstva”,jer bi im tada bilo zabranjeno lagati.Povjerljivi sluga jednog prijatelja uBombaju naivno je neprestalno tvrdioda on nije “obilježen”, kao da bi mu tajčin nanio veliku štetu. Ima nešto zna-kovito tužno u onome što je izrekao:“Laganje je za Istočnjaka hrana i pićei krov nad njegovom glavom”.

Ka'aba je već bila presvučena ka dasmo ušli.39 Prekrivač, međutim, umje-sto da bude privezan i osiguran me -talnim prstenovima u podnožju Ku će,bio je konopcima privezan za njenkrov, te je visio sa strana. Bio je blje-štavo crne boje, a hizam, “pojas ili zla-tna traka na gornjoj trećini Kuće”, kaoi burka (koprena), bio je zaslijepljuju-će sjajan.40 Porijeklo ovog običajamoglo bi se potražiti u drevnoj praksiobilježavanja crkava njihovom identi-fikacijom sa djevicama ili nevjestama.Pjesnik Abdu'r-Rahim Bura'i, u jed-nom od svojih izljeva ushićenja, u rije-či je utjelovio ideju: “Mlada Mekke (tojest, Ka'aba) razmeće se (čudesnim)znacima”, ne precizirajući misli li pritome na “koprenu”, prekrivač ili, pak,na ču vare evnuhe.

Mekkanski Harem prvi je zaodje-nuo, iskazujući tako svoje poštovanje iističući ugled Kuće, Tobba Himjerite

nakon što je prihvatio judaizam.41 Pa -ga nski Arapi nisu skidali prekrivač:stara i pocijepana kisva prekrivala bise novom, te je s vremenom težina za -p rijetila da sruši građevinu. Od Kusa-jevog vremena Ka'abu su prekrivaliimućni kao znak prestiža, dok je EbuRa bi'at Mugejra ibn Abdullah, stekav-ši veliko bogatstvo trgovinom, predlo-žio da se kisva nabavlja na iz mjenično,te stoga dobio nadimak el-Adil. Posla-nik je najviše volio prekrivače od lije-pe jemenske tkanine, te je naložio dase troškovi pokrivaju iz Bejtu'l-Malaili zajedničke riznice, odnosno državnekase. Omer se opredijelio za egipatskilan, te je zapovijedio da se kisva mije-nja svake godine, te da se stara, isje-čena na komade, dijeli hodočasnicima.U vrijeme vladavine Osm a na Ka'abaje zaogrtana dva puta go di šnje, zimi iljeti: zimi kamisom ili tobeom (košu-ljom) od brokata, sa izarom ili kopre-nom, a ljeti odorom od fi nog lana. Naj-prije je za nabavku lana i brokatazadužio Mu'aviju, kasnije je ovaj odlu-čio da lan zamijeni lijepom jemen-skom tkaninom, te zapovijedio Šejbiibn Osmanu da razgoliti Ka'abu i danjene zidove namiriše halukom. Šej baje staru kisvu podijelio među ho -dočasnicima, a Abdullah bin Abbasnije se protivio tom činu.42 HalifaMe'a mun (9. stoljeće) zapovijedio je dase Ka'aba presvlači tri puta godišnje.Za vrijeme njegove vladavine Ka'abaje nosila crveni brokat 10. muharre-ma, fini lan 1. redžeba, a bijeli brokat1. ševvala. Na koncu su ga obavijestilida su koprena koja se postavljala 10.muharrema i crveni brokat narednogmjeseca preblizu, te da potrebuju za -na vljanje 1. ševvala, te je zapovijedioda bude kako je najbolje. Mutevekkil

(9. stoljeće), nakon što su ga obavije-stili da su kisvu onečistili hodočasnici,najprije je zapovijedio da se načinedvije te da se brokat spusti sve do po -p ločanog prostora oko Kuće, a potomje novi prekrivač slao svaka dva mje-seca. U vrijeme hilafeta Abbasidaka'abenski prekrivač počeo je simboli-zirati suverenitet nad Hidžazom, kojise prenosio sa Bagdada na Egipat, apotom na Jemen. U Idrzijevo vrijeme(12. stoljeće) kisva je bila načinjena odcrne svile, a bagdadske halife su jeobnavljali svake godine. Ibn Džubejrpiše da je bila zelena i zlatna. Kisva sepočela praviti u Egiptu kada je sultanKalaun (13. stoljeće)43 saopćio da ćepo rezi dva sela, Bejsus i Sindbus, bitinamijenjeni isključivo za pokrivanjetroškova izvanjskog crnog i unutar-njeg crvenog prekrivača Ka'abe, tesvih potreba Poslanikovog mezara uMe dini. Nakon što je Sveta zemlja pa -la u ruke Osmanlija, sultan Selim za -po vijedio je da kisva bude isključivocrna, a njegov sin sultan Sujeman Za -ko nodavac (16. stoljeće) za ovu svrhuizdvajao je znakovita sredstva. Kisvusu potom obnavljali sultani po dolaskuna vlast. Vehabije su, tokom prve go -dine svoje vladavine, Ka'abu prekrilicrvenom Kisvom od istog materijalaod kojeg se izrađuju fini arapski ogr ta -či (aba), a koja se proizvodila u Hasi.

Kisva se sada proizvodi u radionicizvanoj Hurunfiš u Tumn Bab el-Ša'a -rijeh u Kairu. Šije je i veze, nasljedno,porodica po imenu Bejtu's-Sadi, akomad u mome vlasništvu dokazuje dase radi o tkanini načinjenoj od mješavi-ne svile i pamuka. Kis va je načinjenaod osam komada, po dva za svaku stra-nu Ka'abe, pri čemu se ne pokrivahizam, široka traka, ko ja izdaljineizgleda zlatna; postavljena je bijelim

95BEHAR 120


39 Upotreba ženske imenice objašnjena je dalje u tekstu. Nepokrive-na, Ka'aba se zove Urjaneh, “naga”, za razliku od normalnog sta-nja, Muhramah ili “zaogrnuta ihramom”. U Burckhardtovo vrije-me Kuća je nepokrivena stajala i po 15 dana, a sada se pokrivačmijenja u roku od nekoliko sati.

40 Zlatom izvezeni prekrivač za vrata Ka'abe učeni zovu Burka el-Ka'abeh, “Ka'abenska koprena”, a narod Burka Fatimah, povezu-jući je sa Poslanikovom kćerkom.

41 Piramide su bile, kažu, od vrha do dna pokrivene žutom svilom ilisatenom.

42 Aiša, također, kada je Šejbeh predložio da se stara kisva zakopa,

kako je nečistoće ne bi dodirnule, rekla mu je da je proda, te danovac podijeli siromasima. Mekanci još uvijek slijede prvu polovi-nu savjeta, ali zanemaruju drugu. Kazi Khan predlaže da se zara-da od prodaje uloži u opravke Kuće. Siradžu'l-Vahhadž strogozabranjuje, kao grijeh, sječenje, prenošenje, prodaju, kupovinu istavljanje komada među listove Kur'ana. Kutbu'd-Din (od kojegasam posudio ove detalje) uvodi suptilne i kazuističke razlike. Unjegovo vrijeme, međutim, Benu Šejbeh polagali su pravo nastaru, nakon dolaska nove kisve, i priznavano im je to pravo. Onije, kao svoje vlasništvo, i danas prodaju.

pamučnim platnom i ima pa mu čnekonopce. Nekoć, rekli su mi, Kur'an jebio izvezen ili utkan u plat no, sada suizvezeni u samo ajeti: “Zaista je prvihram ljudima onaj u Bekki (Be kkah)podignut;44 blagoslovljen je on i pu -tokaz svjetovima svim!”; uz još se damsura, pimenice, Pećina, Merjem, Imra-nova porodica, Pokajanje, Ta Ha, YaSin i Vlast. Pismo kojim su ispisaniovaj ajet i sure zove se tumar i pred-stavlja najveće pismo od svih stilovaistočnjačke kaligrafije, te je čitljivo saprilično velike udaljenosti. Hizam jetraka širine oko dvije stope, koja okru-žuje Ka'abu na vrdu druge trećina nje -ne visine. Podijeljena je na četiri dijela,koji su potom sašiveni jedan uz dru gi.Na prvom i drugom izvezeni su: “Ajetprijestolja” (Ajetu'l Kursi), a na tre ćemi četvrtom titule vladajućeg sul tana. Tinatpisi su, kao i burka i ko prena zavrata, zlatom izvezeni na crvenoj svili,a sve to radi porodica Bejtu's-Sadi.Kada je kisva gotova u Hu ru nfišu, upovorci se prenosi do Hasenejna (dvaHasana), gdje se pričvršćuje postava,šije i priprema za putovanje u Mekku.

Nakon posjete Ka'abi kući sam sevratio potpuno iscrpljen, te se okupaoknom i vrelom vodom, ne bih li ubla-žio bol od opekotina od sunca po ruka-ma, ramenima i prsima. U kući nijebi lo nikoga, svi turski hodočasnici jošuvi jek su bili na Mini, a Kebira, gos -po darica kuće, primila me je sa pošto-vanja vrijednom pažnjom. Otpratili sume u gornje odaje, u kojoj su zidneobloge od tikovog drveta prekrivenenatpisima ispisanim kufskim i dru-gim pismima, a golemi ćilimi i pro-strani divani odisali jednom vrstomotmjenog sjaja. Ova porodica je svaka-ko, vi d jela i boljih dana, šerif Ghalibkonfiskovao je tri njihove kuće, ali sujoš uvijek čuvali i vodili računa odostojanstvu, ne miješajući prošlost isadašnjost. U “ispisanu sobu”, u kojojje u Mekki živio turski pukovnik,Kebira mi je poslala lulu, kahvu, hla-dnu vodu i doručak. Osvojio samnjeno srce hvaleći mladog Muhamme-da. Kao i sve majke, voljela je svusvoju djecu, pa i tog porodičnog nesta-ška. Kada se on pojavio i vidio svoju

majku da stoji kraj mene, sa kopre-nom prevučenom samo preko usta,počeo je zakerati ne p ristojnim insi-nuacijama. “Uskoro ćeš sjediti samuškarcima u istoj sobi!” re če. “O, mojsine”, odgovori Kebireh, “boj se Alla-ha: tvoja majka je već stara! I uistinuje i bila, imala je blizu 50 godina. “A-a-h”, negodovao je mladić, koji je imao,kao što i svi mladići koji su vi djeli svi-jeta moraju imati ili se makar pretva-rati da imaju, malo poštovanja premasuprotnom spolu. Gospođa je razumje-la njegovo negodovanje, te se udaljinapola se smijući: “Neka te Allah razo-čara!” Uskoro, međutim, vrati se,noseći mi vodu za abdest, a nakon štoje čula da nisam zaklao ovcu na Mini,uputi me da se bez odlaganja vratim iobavim i ovaj važan obred.

Netom kad se zrak počeo pomalohla diti, obukli smo svakodnevnu odje-ću, istina malo svečaniju povodom ve -likog blagdana, te uzjahali naše ma -ga rce i vratili se na Minu, a tamo za -te kosmo šator pun posjetilaca. 'Ali ibnJasin, Zemzemi, poslao mi je vrč punSvete vode, te je donositelj stajao sastrane čekajući svoj dolar. S njim jesta jala nekolicina Mekanaca, od kojihje jedan govorio izvanredan perzijski.Posjedali smo i ćaskali gotovo cijelisat. Kasnije sam od mladog Muham-meda saznao da su me svi, bez iznim-ke, proglasili adžemijem.

Nakon njihovog odlaska raspravlja-li smo o kurbanu, koji je tek sunnet,naime, ono što je Poslanik činio.45 Ug -lavnom se kurbani kolju odmah nakonprvog bacanja kamenčića, te smo većgriješili što smo odgađali obavezu. Uovim okolnostima, a u skladu sa jad-nim stanjem moje novčarke, nisam biou prilici kupiti ovcu, te se zadovoljih

96 BEHAR 120


43 Neki autori spominju zelenu kisvu, vezu -ju ći je za ovog vladara. Na njoj su bili izve -ze ni ajeti iz Kur'ana, “posvjedočenje vje -re”, te imena nekih Poslanikovih drugova.

44 Iz Imranove porodice (Kur'an, 3). Bekkaje “mjesto okupljanja”; odatle se pod timnazivom podrazumijeva cijela Mekka.Neki autori, međutim, ograničavajuBekku na dio grada oko Harema.

45 Oni koji ispuste obred poste 10 dana, 3tokom sezone hodočašća, a ostalih 7 popovratku kućama.

posmatranjem mojih susjeda. Imali sumnogo problema, osobito velika sku -pina Indijaca koji su taborovali blizunas, nastojeći pronaći jeftiniji kurban.Neki su zagovarali da udružimo novaci kupimo mršavijeg vola. Niko osim še -rifa i dostojanstvenika nije klao kami-le. Hodočasnici su odvodili svoje kurba-ne do glatke stijene blizu Akabe, ponadkoje je stajao mali otvoreni paviljon, čijisu zidovi, crveni od svježe krvi, bilinedvojben dokaz da su šerif i njegovipomagatelji već počeli obred. Drugi sustajali pred svojim šatorima i, okrećućiglave kurbana prema Ka'abi, izgovara-li: Bismillah! Allahu Ekber.

Mladi Muhammed, podsmjehujućise, skrenu mi pažnju na Indijce, koje je,budući da su blaga rasa, arapski me sarunajmio da obave “krvavi po sao”, teizazva svu šeik Nurovu ljutnju po -drugljivim komentarima o “pilećimsrci ma” naroda Hinda. Pohvaljenimdje lom smatra se darovanje cijelog kur -bana, a da se pritom ne okusi ni za logajnjegovog mesa. Skupine Tak ru rija sje-dili su poput grabljivica oko ova ca ikoza, te čim je dat znak, popa do še poživotinjama i posjekoše ih tu na licumjesta. Cijela dolina uskoro se pre tvoriu nečistu klaonicu, a u mojoj du ši pobu-diše se ružni predosjećaji budućnosti.

Sparno poslijepodne proveli smo udolini Mine, koja umnogome podsjećana vulkansko grotlo, zatvoreni Adenprimorja. Pred noć povremeni uzdasisamuma prestadoše, a umrtvljenimzra kom ponad nas promače golemi pu -r purni nimbus, prepolovljen tankomsivom crtom izmaglice, skotrljavši sesa taifskih brda. Kada mrak naposeoglasi znak, većina hodočasnika kre nuprema kvadratu ispred džamije naMini kako bi uživali u vatrometu itopovskoj kanonadi. Ali, tokom spek-takla podiže se vjetrovita oluja, čijemunje, bljeskajući s kraja na krajobzora, izblijediše rakete, a grmljavi-na, višestruko odjekujući brdima,zagluši topove. Naše nade da će pastikiša padoše u vodu. Samo nekolikovelikih kapi zadobova po pijesku inestade u žednoj zemlji, sve ostalo bilaje samo grmljavina i munje, oblacipijeska i uskovitlani vjetrovi.

97BEHAR 120


Poglavlje XXXI

Tri dana sušenja mesa

Sve je bilo nezanimljivo nakonuzbuđenja Velikog blagdana. Vrućinanaredne noći učinila je svaki pokušajda se odspava i odmori bezuspješnim,a kako je našem malom taboru, namjestu zloglasnom po pljačkama, tre-bala straža, većinu vremena proveosam sjedeći na sjajnoj i svijetloj mjese-čini.46 Nakon ponoći ponovo smo otišlido “šejtana”, te, počevši od Ulaa ili“prvog stupa”, na istočnom krajuMine, na svaki bacili po sedamkamenčića (ukupno 21) uz ranije opi-sani obred.

U četvrtak (15. septembra 1853)ustali smo prije zore, te pripremililagahan doručak u skladu sa napor-nim penjanjem koje smo očekivali.Nakon polusatnog skakanja sa kame-na na kamen stigli smo na mjestosmješteno na nižoj padini Džebelu's-Sabira, sjevernog zida doline Mina.Tu se nalazi Medžerru'l-Kebš, mjestona koje se dovode ovce, mali, okrečenikvadrat, podijeljen u dva odjeljka. Uprvi se ulazi penjanjem uz nekolikoiskrzanih stepenika na jugoistočnomuglu, koji vode u ograđeni prostordimenzija 30 sa 50 stopa. U sjeveroi-stočnom uglu je granitni blok (A) ukojemu duboka “posjekotina”, nekoli-ko inča široka, gotovo cijelu stopuduboka, koja presijeca kamen u oblikunoža, označava mjesto na koje je paoIbrahimov nož nakon što mu je melekDžebrail zabranio da žrtvuje svogasina Isma'ila. Drugi odjeljak predstav-lja malu podzemnu prostoriju (B). Uovoj pećinici poslanik je žrtvovao

ovna, te je po ovom mjestu širi prostordobio ime. Sišli smo niz nekoliko ste-penika, te pod stijenom našli ćilime irogozine za klanjanje, na kojima, uovaj rani čas, nije bilo previše ljudi.Slijedili smo poslanikov primjer, teklanjali dva rekata namaza u svakomod ograđenih prostora. Nakon uobiča-jene dove napustili smo mjesto i kre-nuli prema vrhu brda, nadajući se daćemo usput vidjeti majmune koji,kažu, još uvijek navraćaju na ovobrdo. Mekanci tvrde da su te životinjenekoć bili Jevreji, koji su pretvoreni umajmune jer su prekršili pravilo šaba-ta lovom.47 U brdima i planinama okoArefata i Taifa ima ih mnogo, gdje ihlove mješavinom soka mlječike (ascle-pias) i nekog opojnog sredstva i hurmiili neke druge poslastice. Hidžaskimajmuni su cynocephalusi, malih pri-maknutih očiju, gotovo nevidljivihzbog njuške, zelenkasto-smeđegkrzna, dugih prednjih udova i ružiča-stih zadnjica, boje mesa. Pitomi su, akažu da su skloni alkoholnim pićima,te da su preko svake mjere naklonjeniženama. Mes'udi prepričava velikibroj angedota. Prema njemu, ovi maj-muni se u Hindu i Činu uglavnomkoriste za zaštitu kraljeva od trovanja,tako što im se daje da probaju ili jedusumnjiva jela. I beduini o njima priča-ju brojne priče. Univerzalno se vjerujeda love i ubijaju sokolove tako što izla-žu ružičaste dijelove svojih tijelasakrivajući ostatak. Ptice se bacaju naono što izgleda kao svježe meso i utobudu žive očerupane. Širom cijeleArabije o njima se prepričava jednastara priča. Nekog trgovca je, dok jebio odsutan, opljačkala skupina ovihmajmuna; pocijepali su njegove zave-

žljaje i bale, te, očarani skarletnombojom tarbuša, počeli koristiti te odje-vne predmete potpuno drukčije od nji-hove uobičajene upotrebne svrhe.Trgovac je bio očajan, a tada mu jejedan od njegovih robova saopćio dapostoji način da se roba popravi. Sje-dajući pred čopor kao predvodnik maj-munske skupine te, dohvativši jedantarbuš, činio štošta s njim i na krajuga bacio. Pripadnici čopora su gapažljivo oponašali, a sve je okončanopucnjem iz nekog oružja; “pljačkaši”su se razbježali, a roba je dovedena uprihvatljivo stanje i vlasništvo.

Kako nismo vidjeli niti jednog maj-muna, vratili smo se u šatore jer jesunce već počelo pržiti, najavljujućigrozan dan. Nismo bili u krivu; uzvrućinu, oko nas su se vrzmali rojevimuha, a krvlju umrljana zemlja poče-la je neugodno mirisati. Ništa se nijepomjeralo osim sokolova i strvinarana nebu: stanovnici zemlje, činilo se,bili su paralizirani vrelinom sa nebe-sa. Sve vrijeme do sumraka proveosam ležeći, napola obučen, na ćilimu,pomjerajući se ukrug oko osovinešatora da izbjegnem blještavilo sunca,te posmatrajući moje brojne susjede,kako muške tako i ženske. Indijci subili osobito ljubazni, punili su mi i pri-premali lulu, donosili i nudili svježuvodu, te činili druge slične sitnijeusluge. Uzvratio sam im namirnica-ma, koje su, po cijenama na Mini, oviljudi teško mogli priuštiti.

Nakon što je mjesec izašao, mladiMuhammed i ja krenuli smo premagradu, obavili drugo bacanje kamenči-ća48 i posjetili neke kahvane. Dućanisu ranije zatvoreni, ali je trgovina naotvorenom trajala sve do ponoći. Ula-

98 BEHAR 120


46 Nije preporučeno ovaj obred obavljati rano izjutra, iako obrednopravo zabranjuje bacanje kamenčića poslije zalaska sunca. Sku-pina žena, međutim, okupila se pred “šejtanima” rano jedanaestenoći (naše desete). Te gospođe, uprkos istočnjačkoj smjernostikoju nalažu koprene, napadale su strance rukama i kamenjemsvejednako kao i “šejtane”. Stoga je bilo odobreno da muškarcibacaju svoje kamenčiće do sabaha 11. zu'l-hidždže (zu'l hijjah).

47 U različitim dijelovima Arabije prepričavaju se različite priče oovim životinjama. U Adenu, naprimjer, pretpostavlja se da su toostaci nepokornog naroda “Ad. Zanimljivo je da popularna arap-ska, kao i perzijska imena, poput Sa'adan, Mejmun, Šadi..., jesu,ustvari, izrazi (vjerovatno eufemistički) za “povoljnost”.

48 Obred, kao što će čitatelj primijetiti, šafije obavljaju 10., 11. i 12.zu'l-hidždže. Hanefije “bacanje kamenčića” završavaju 13. Vrije-

me se razlikuje od dana do dana, što znakovito utječe na vjerskuučinkovitost. Noću 10 (našeg 9), naprimjer, prema nekim autori-tetima, ne mogu se bacati kamenčići; drugi to, opet, dopuštaju,nalazeći brojna opravdanja. Između zore i svitanja je mekruh ilipokuđeno. Između svitanja i zalaska sunca je sunnet, te stoga inajbolje. Od podneva do zalaska sunca je mubah ili “dopušteno”:isto vrijedi za noć, ako postoji razlog. Jedanaestog i 12. zu'l-hidždže bacanje je zabranjeno od zalaska do izlaska sunca. Sun-net je od podneva do zalaska sunca, a dopušteno u ostala dobadana. Broj kamenčića koji bacaju šafije je 49 i to: 7 desetog, 7 nasvaki stup (ukupno 21) 11. i isto tako 12. zu'l-hidždže. Hanefijebacaju 21 kamenčić i 13., što ukupan broj podiže na 70. Prvih 7kamenčića moraju se prikupiti na Muzdelifi, ostali mogu biti izdoline Mine, ali svi moraju biti oprani 7 puta prije bacanja. Baca-

zili smo u kuće brojnih poznanika, kojisu dozivali moga druga, te bivaligostoljubivo dočekani lulom i kahvom.Prvo pitanje uvijek je bilo: “Ko je ovajhodočasnik?” a odgovor: “Afganista-nac”, povlačio je nova o jeziku mojezemlje, koji više nisam govorio. No, tonije bilo ništa čudno: mnogi Afgani-stanci koji žive u Indiji ne znaju niriječ paštua, pa čak ni mnogi stano-vnici gradova u pograničnom podru-čju nisu bili baš na “ti” sa svojim jezi-kom. Mekanci su, posljedično, zbogbrojnih i intenzivnih kontakata sastrancima, te zbog čestih putovanja,bili izvanredni lingvisti. Arapski sugovorili zapanjujuće dobro, a govorlji-vošću su nadmašivali većinu naroda.Perzijski, turski i hindustani znali sugotovo svi, a mutavvifi, koji su vrijemeprovodili sa hodočasnicima svih rasa,vrlo brzo su postajali majstori govorni-ci na mnogim jezicima.

Vraćajući se kući, na jedno mjestonas je privuklo pljeskanje rukama49 iglasna pjesma. Zatekli smo skupinubeduina okupljenih oko manje skupi-ne zabavljene omiljenom razonodomplesom. Izvedba je bila krajnje divlja-čka, prije podsjećajući na geganjemedvjeda nego na bilo šta prefinjeni-je. Posmatrači su pjevali zajedno saplesačima beskonačno dugačke pje-sme, uobičajeno, jednostavne melodi-je, a kako su Istočnjaci rođeni sluhisti,sve je zvučalo prilično skladno. Činilose da je refren “La Yayha! La Yayha!”,što nikako nisam mogao prevesti, aostatak pjesme bio je znakovito smi-sleniji. Naprimjer: “U vrijeme VelikogBlagdana na Mini vidio sam mogaGo spodara. Mi smo stranci međuvama, pa imajte milosti prema nama!”

Ovaj stih vjerovatno je, poput djeti-njastih pokušaja nekih savremenih ieuropskih pjesnika, imao neočigledno imističko značenje, koje će biti otkrive-no kada Arapi nauče pisati oglede osvojim rimama. Ples, zvani rufayah,

protivio se sadržini pjesme. Plesači supo dizali ruke u zrak, mahali bodeži-ma, pištoljima i nekim drugim malimoružjem. Zajedno su poskakivali, najednoj ili obje noge, povremeno prepu-štajući se smionim skokovima. Posma-trači su pljeskanjem dlanovima u cije-li prizor unosili više života. Bio je to,rekli su mi, njihov osobiti ratnički ples.Imali su, naravno, i druge, koje ni samimao priliku vidjeti svojim oči ma.Beduini Hidžaza, za razliku od Soma-lijaca i drugih afričkih rasa, nikada nemiješaju spolove: djevojke mogu plesa-ti napose, ali bila bi neviđena sramotada zaplešu u društvu muškaraca.

Nakon toliko uzbuđenja krenulismo na počinak i zaspali zdravimsnom.

U petak, 12. zu'l-hidždže, pojavilesu se kamile, po pravilu, rano izjutra,a malo kasnije bile su i natovarene.Bili smo nestrpljivi da se vratimo uMekku na vrijeme za hutbu, a ja samjedva čekao da udahnem drukčiji zrakod onoga na Mini.

Doslovno, zemlja zaudara; pet ilišest hiljada životinja zaklano je i isje-čeno na komade. Čitatelju ostavljamda zamisli ostalo. Moguće loše utjeca-je i posljedice bilo bi lahko izbjećiizgradnjom klaonica ili, još lakše,kopanjem dugačkih kanala, te zapovi-ješću hodočasnicima, pod prijetnjomkaznom, da svoje kurbane kolju na

jednom mjestu. Nažalost, njihovo poi-manje islama protivilo se predostrož-nostima koje je nalagao zdrav razum,inšallah i kismet moraju ustupiti mje-sto prevenciji i liječenju. A u Mekki, u“glavnom štabu vjere”, pustošećinapad kolere “dobrodošao” je višenego neskriveno i otvoreno nepokora-vanje žurenjem u susret proviđenju iglupavim suprotstavljanjem neizbjež-noj sudbini.

Jašući kamile, na čelu sa Mes'u -dom, ušli smo na Minu sa istočne stra-ne, te iz nosiljke baciti preostalekamenčiće. Odatle sam mogao vidjetired dućana, te, kako sam naveden dapomislim da se radi o velikoj trgovini,bio sam nemalo iznenađen zatekavšisamo nadstrešnice od rogozine i šupe,u kojima su se prodavale uglavnomsamo namirnice. Izlaz sa Mine bio jeprenatrpan jer su se mnogi, poputnas, nastojali skloniti od uzavrelegomile oko stupova. Ne mogu a da sažaljenjem ne pomislim na one kojevjerski obziri obavezuju da još dan i poprovedu na ovom mjestu.

Nakon dolaska u Mekku okupalismo se, a kako se podne približavalo,tako krenusmo prema Haremu dačujemo hutbu. Silazeći niz ulicu sanadstrešnicama ispod Babu'l-Zijadeh,zastao sam zatečen prizorom koji seodvijao prema mnom. Golemi četve-rougao bio je prepun ljudi koji su sjedi-

99BEHAR 120


jući, hanefije se nastoje približiti stupu, ako je moguće, stajatinadohvat od njega. Šafije mogu stajati podalje, ali nikako dalje odpet lakata.

49 Ovdje to zovu safk. Spominje ga Herodotus, a prakticiraju gagotovo svi istočni narodi. Beduini ponekad, iako rijetko, koristetablu ili doboš. Ipak, u pardama ili “muzičkim načinima Istoka”

hidžaski je u istoj ravni sa isfahanskim i iračkim. Južna Arabijanikada nije bila poznata po čuvenim muzičarima, za razliku odnaroda sa obala Tigrisa, kojima dugujemo zahvalnost za izum,osim kastanjeta i čembala, gitare, bubnja te lutnje, “praoca savre-mene harfe”. Lutnja je, ustvari, iskvareno arapsko el-'Ud, odakleliuto i luth, te lute.

li u redovima, sa svih strana okrenutiprema središnjoj kuli: slikovitost bojanjihove odjeće ne može se uporediti nisa čim drugo osim sa baščom najljep-šeg rascvjetalog cvijeća, a takvo mno-štvo detalja na jednom mjestu zasigur-no nije moguće vidjeti nigdje drugo nacijelom svijetu. Žene, sumorna i mra-čna skupina, sjedile su na mjesturezerviranom za njih. Paša je stajao nakrovu ponad Zemzema, okružen stra-žom u uniformama regularne vojske.Tamo gdje je sjedila ulema gužva jebila veća, a na najistaknutijim mjesti-ma nije se moglo vidjeti ništa drugoosim glava i ramena. Čini se da seništa i niko nije pomjerao osim nekoli-ko derviša koji su sa tespihima u ruka-ma postrance išli između redova vjer-nika i primali netražene milodare.Usred mase, ponad nje na visokom,istaknutom minberu, čija se pozlatapresijavala na suncu kao da je u pla-menu, sjedio je hatib, stariji čovjek,snježnobijele brade. Pokrivka za glavupodsjećala je na tajlasan50 prebačenpreko turbana, koji je bio bijel kao injegova odjeća,51 a kratki štap pridrža-vao je u lijevoj ruci.52 Uto ustade, pre-baci štap u desnu ruku, izgovori neko-liko nerazumljivih riječi53 i ponovosjede na jedan od nižih stepenika, dokje mujezin, sa podnožja minbera, prou-čio ezan. Potom starac ponovo ustade ipoče govoriti. Dok je govorio, posvudaje vladala potpuna tišina. Tek jednoAmin! začu se iz mase potkraj jedne odnjegovih dužih rečenica. Na koncu,potkraj govora, svaku treću ili četvrturiječ koju je izgovorio pratilo je jedno-glasno Amin! svih prisutnih.

Vidio sam vjerske svečanosti umnogim zemljama i religijama, alinikada i nigdje tako ozbiljnu, dosto-janstvenu i impresivnu kao ovu.

Poglavlje XXXII

Život u Mekki i umraili malo hodočašće

Nekoliko preostalih dana u Mekkiproveo sam prilično ugodno. Omer-efendija redovno me posjećivao, te sre-đivao okolnosti da mi se tajno pridru-ži na putovanju prema Kairu. Raspi-tao sam se kod Muhammeda Šikliba,koji se, nakon što je propustio prijevozod Sueca do Džedde, potpuno neočeki-vano pojavio na Mini te stigavši uMekku taman na vrijeme da obavihodočašće, o mogućnostima da kre-nem prema Istoku. Obrve iskrenogmomka podizale su se dok su gotovodotakle njegov turban, te povika, gro-moglasno: “Vallah, efendi, ti si potpu-no lud.” Svakoga dana donosio mi jevijesti o različitim karavanima.Beduini Hidžaza su, rekao je, predvrijenjem na vijesti o svetom ratu, pri-lici da lahko dođu do novca, te glasina-ma o sukobu između šerifa i paše, većsu govorili i o napadu na Džeddu. ŠeikMes'uda, kamilar, sa kojim sam serastao na najbolji mogući način,sasvim ozbiljno me savjetovao danekoliko narednih mjeseci provedemu Mekki prije nego odlučim krenutiprema Sana'i. I neki drugi ljudi su misavjetovali potpuno isto. U najkraćem,vidio sam da mi se zvijezde nimalo nepoklapaju, te sam riješio sačekati nji-hov povoljniji raspored da bih se vra-tio u Egipat.

Turski pukovnik i ja sprijateljilismo se onoliko koliko se dva čovjekakoji ignoriraju jedan drugoga mogusprijateljiti. On se okoristio nekimpreporukama, ali, poput svih njegovihsunarodnjaka, bio je nestrpljiv danapusti Mekku.54 Dok je hodočašće u

toku, govorili su, no mal de pays nepredstavlja im problem, ali, uzbuđe-nje je prošlo i nisu mogli misliti ni našta drugo osim svojih žena i djece.Izdužena lica i pogledi odlutali u da -ljinu svjedočili su o njihovoj nostalgiji.Konačno, kuća je postala prizorišteposvemašnjih priprema za putovanje.Plave porculanske posude i opleteneboce pune Zemzema pojavile su se upodnožju stupova, a hodočasnici su bi -li zabavljeni lovom na uspomene izMekke: planovi grada i kraja, češljevi,mehlemi, kna, štapići misvaka, aloji-no drvo, tirkiz, koralji, te sedefni tes -pihi, komadići kisve i finih aba ili ogr-tača od kamilje dlake. Uz stepenice senije bilo sigurno penjati bez vikanja“Tarik” (Prolaz!) na svakom stepeni-ku, zbog rizika od suočavanja sa ne -kim uzbuđenim ili uzrujanim licem.Donji sprat bio je pretrpan prodavači-ma namirnica, a glavna tema razgovo-ra bila je, čini se, mogućnost ukrcava-nja na parobrod od Džedde premaSuecu.

Iznuren prepirkama i zadirkiva-njima, koje u donjim odajama nikakonisu prestajale, uvjerio sam moje lju-bazne domaćice, uprkos protivljenjunjenog mrzovoljnog “kostura odbrata”, da makar djelimično raščistimalu ostavu na prvom spratu, te dami je prepusti između 10 sati izjutra i4 poslijepodne. Preko dana odjeća je uMekki nepodnošljiva. Grad je tolikozbijen brdima da je u ulice teško pro-dirao čak i svedokučivi samum. Vreli-na koju su stijene samo pojačavale bi -la je užasna, a normalno ozračje isto-čnjačkog grada izazivalo je tjelesnumalaksalost i umnu razdražljivost.Kuće su bile neuobičajeno jake i čvrstograđene, zasigurno zamišljene da i unajtoplijim danima pruže neku vrstu

100 BEHAR 120


50 Tajlasan je mahrama prebačena preko glave, sa jednim krajempod bradom, pa prebačena preko lijevog ramena.

51 Do Ibn Džubejrovog vremena hatib je bio obučen u crno od glavedo pete, a dvojica mujezina držala su crne zastave sa obje straneminbera, provučene kroz prstene na minberu i oslonjene na nje-gov prvi stepenik.

52 Primjećuje da hatibi nikada nisu držali drveni mač osim u zem-ljama koje su muslimani preoteli od nevjernika. Burckhardt prec-iznije tvrdi da taj običaj pripada vremenu ranog islama, kada suhatibi morali biti spremni na sva iznenađenja. A svi autori koji,poput Ibn Džubejra, opisuju obrede u Mekki spominju mač ili

štap. Radoznali čitatelj će konsultirati najpouzdanije musliman-ske autore i putopisce, čak i površni pregled stranica pokazat ćeda su se nekoć ovakvi govori znakovito razlikovali i bili su mnogoceremonijalniji od savremenih hutbi.

53 Riječi su: Mir neka je na vas! I milost Allahova i Njegovi blago-slovi!

54 Ne više od jedne četvrtine hodočasnika koji dođu na Arefat idu uMedinu: troškovi, teškoće i opasnosti na putovanju razlozi su takomalog broja. Teološki džaiz je ili prihvatljivo početi sa posjetomPoslanikovom mezaru. Ali, oni koji obavljaju hadždžetu'l islamradije prvo obavljaju hodočašće.

hlada i ugodnijeg ozračja: sada su sepretvorile u pećnice.55 Navikao sampo vući se u osamu odmah nakon ka s -nog doručka u malu sobu na spratu,poprskati je vodom, te leći na pod. Utih nekoliko dragocjenih trenutaka in -time zapisivao sam zabilješke, uvijekjednim okom pogledajući vrata.

Povremeno bi me ometali pacijenti,ali liječnici su znakovito manje popu-larni u Hidžazu nego u Egiptu. Ljudi,budući da su bili puno zdraviji, manjesu vjerovali lijekovima: šeik Mes'ud injegov sin nikada u svome životu nisuokusili ništa ljekovitije od zelenihhurmi i kamiljeg mlijeka. Po v remeno,crne ropkinje ulazile su u so bu, pitaju-ći da li hodočasnik želi lu lu ili šoljukahve. Najčešći posjetitelj bio je Abdul-lah, Kebirin najstariji sin. Ovaj preme-lanholični tip priključio se našem kara-vanu u Hamri, na putu prema Jam-

bu'u, bio s nama u Medini, živio tamo,a u Mekku je doputovao sa sirijskimkaravanom; ipak, više nego često dola-zio je posjetiti mene ili svoga mlađegbrata, mladog Muhammeda. Nakonšto sam mu pristojno prebacio za ovaometanja, rekao je da će se ubuduće po -naš ati tako “da više nikada ne posjetistranca ukoliko ne bude pozvan”. Ovajčovjek bio je pravi primjerak idealnogsaudavija (melanholika), umom, mani-rima i izvanjskim izgledom, ona vrstaličnosti koja je u svakom domaćinstvuna Istoku dobrodošla gotovo jednakokao idioti na Zapadu. Često sam bioprimoran svoje jelo podijeliti s njim, jerje njegova majka krajnje djetinjasto isa puno poštovanja preklinjala da muse doručak ne poslužuje dva satanakon predviđenog vremena, a večeruda mu posluže 40 minuta prije negoostalim ukućanima. Često sam, tako-

đer, mo rao obuzdavati, na najljubaznijii najpristojniji način, Kebirin plahovitije zik. Tako smo Abdullah i ja, na izvje-stan način, po s tali prijatelji. On mi jenabavljao sitnice koje sam od njega tra-žio i nikada nije propuštao priliku pro-vesti sate i sate u mojoj sobi, saopćava-jući mi najrazličitije informacije o zem-lji, osuđujući nepostojanost i slabostmorala Me kanaca, žaleći se da su uovim zlim vremenima njegovi sunaro-dnjaci prokockali svoje slavno ime uKairu i Kons ta ntinopolju. Njegova lju-bopitljivost o Engleskoj i Indiji nijeimala granica, a ja sam je zadovoljavaohvaleći, kao što bi svaki musliman uči-nio, njihova res pektivna državna ure-đenja, njihovu nepristrasnu pravičnosti njihovu “do bru zvijezdu”. Po tom bi seraspitivao za istinitost priče koja senaširoko prepričavala u svim zemlja-ma Mediterana i Crvenog mo ra: Engle-zi su, kažu, poslali izaslanstvo Poslani-ku, s namjerom da se ras pi taju za nje-gova učenja, te da zamole i izričitozatraže da im se kao učitelj vjere poša-lje Halid ibn Ve lid.56 Nažalost, izaslani-ci su stigli prekasno, Poslanikova dušaveć je uzdignuta u džennet. Na koncu,Ingreez su, jer utemeljitelj nove vjereviše nije bio tu, odbili odbaciti svojustaru vjeru, ali su svoje odbijanje pro-pratili izrazima beskrajne tuge i žalo-sti, te je to jedan od razloga zbog kojihmnogi muslimani u Berberiji i drugimzemljama Engleze smatraju jednim od“naroda Knjige”, te su im priličnonaklonjeni. Što se tiče Poslanikove pre-daje koja govori o padu njegovoga rod-nog mjesta, te da će “mršavi Habeši(Abisinci) razoriti Ka'abu ”, rekli su mida će potkraj vremena iz Afrike navali-

101BEHAR 120


55 Nisam se upuštao u opširnije opisivanje grada Mekke: 'Ali-beg iBurckhardt rekli su sve što je bilo vrijedno spomena. Iako je pori-jeklo Bejtullaha izgubljeno u magli prošlosti, grad je usporedivosavremeno mjesto, koje ga je oko 450. godine (A.D.) izgradio Kusaji Kurejši. Ima između 30.000 i 45.000 stanovnika, sa smještajnimkapacitetima za najmanje još toliko. Kuće su izgrađene od cigle,granita te pješčenjaka sa obližnjih brda. Smješten je u vjetrovitojdolini, na malom platou, napola “ispod ghauta”. Nije duži od dvijei po milje od Mab'deha (na sjeveru) do planine Džijad na jugu, naj-širi je, tri četvrtine milje između Ebu Kubejsa na istoku, čiji jezapadni obronak najgušće naseljen, i Džebel Hindi na zapadu. Usredini grada, na križanju ovih zamišljenih linija nalazi se Ka'aba.Žao mi je što nisam u prilici čitateljima ponuditi skicu grada iliVelikog Harema. Stranac koji bi želio načiniti takvu skicu morao

bi grad posjetiti izvan sezone hodočašća, te iznajmiti sobu kojagleda na Harem. Neko će to jednom morati uraditi, jer popularneskice (uglavnom D'Ohssonove) su potpuno netačne. Ka'aba je uvi-jek zamisliva građevina, ali Mekka koja je predstavljena Europlja-nima ništa više nije Mekka nego što su to Kairo ili Bombaj.

56 Zanimljivo je da Afganistanci tvrde da su ovi plemenitaši Kurej-šija njihovi sunarodnjaci. Onom prilikom kada je Halid ibn Velidprogovorio svojim maternjim jezikom (Paštu ili Afghani), Posla-nik je rekao da je to, osobito njegov dijalekat – jezik prokletnika.Kako se čini da je Halid imao nešto protiv, te da je često pokazi-vao znake neposlušnosti, Poslanik ga je umirio riječima: “Ghashelinda raora”, to jest, “Dodaj mi moj luk i strijele”, na Halidovommaternjem jeziku. (Dr. Dorn, Chrestomathy of the Pushtu or Afg-han Language. Trans. Bombay As. Society, 1848)

ti toliko mnoštvo ljudi da će se izmeđuDžedde i Mekke kamen moći prenositipredajom iz ruke u ruku. Za potonji po -duhvat, izračunao sam, bilo bi dovoljno66.000 ljudi, budući je razdaljina izme-đu ova dva grada samo 44 milje, alistanovnici Arabije smatraju da se radio teško nabrojivom mnoštvu ljudi. Nekipobožni muslimani nadaju se da jeobnovom Ka'abe od strane Abdullahaibn Zubejra ova predaja ispunjena, alinarodno vjerovanje još uvijek je naklo-njenije tvrdnji da je ovaj neželjeni do -gađaj još uvijek u “materici vremena”.U prethodnom tomu ove knjige spome-nuo sam nekoliko sličnih predviđanja inagovještaja koji ne daju mira musli-manima širom svijeta; kršćanin, uvijekspreman na propagiranje vlastitog vje-rovanja i religije, mogao bi u ovim rije-čima pronaći nekoliko potvrda za pro-ročanstva u koja i sam vjeruje.57

Kasnije, poslijepodne, ustajao sam,uzimao abdest i kretao prema Ha remuili besciljno šetao bazarom do su mraka.Čim bi pao mrak, bilo je po željno vrati-ti se kući i pripremiti se za večeru.

Nakon jela neko vrijeme provodiobih sjedeći napolju, pred kapijom, svelikim dostojanstvom na stolici odcrnog drveta bez naslona, za koju se uovoj kući tradicionalno vjerovalo da jetu ostavio jedan od prinčeva iz Delhi-ja, pušeći šišu i ispijajući šolje jakogzelenog čaja sa kriškom limuna, što sepokazalo dobrom zamjenom za mlije-ko. U to doba dana sjedenje pred kapi-jom bilo je nalik posjeti pozorištu, alisu riječi koje su glumci izgovarali bilemalo preslobodne za širu publiku.Nakon što bi se spustila noć, vraćaosam se u Harema ili sam ulazio ukuću na počinak. Omiljeno mjesto nakojem smo spavali bio je ravni krov

ku će, pod svakim krevetom stajala po -suda s vodom, kao što je to i uobičaje-no u ovim krajevima, svi su spavali naa ne u krevetu.

U Mekki sam boravio prilično kra -t ko te, uobičajeno za putnike i pu to pi -s ce, nisam imao priliku vidjeti najbo-lje primjerke stanovništva. Stanovnicisu mi se činili civiliziranijim i opasni-jim od Medinjana. Često su odlazili odkuća, “domova, gdje malo iskustvaima” i qui multum peregrinatur, rarosanctificatur i stjecali znanja širomsvijeta, te postajali, da Bog oprosti,zloćudi ljudi. Tuf v'esaa, v'aamilu'l-seba, “obilazak i trčanje” (između Safei Merve) i činjenje sedam (smrtnihgrijeha) za njih je ironično bilo isto;odatle vjerovatno i popularno el-ha -ram f'il Haramejn, “zlo (boravi) u dvasveta grada”; stoga ne čudi da je općaužurbanost bila vidljiva na svakomkoraku.58 Hodočasnicima je zab ra -njeno ili se u najmanjem odvraćaju odboravka i dužeg zadržavanja u Me kkinakon obavljenog hodočašća, a u tomepočiva velika mudrost; za navalomosjećaja i emocija slijedi izvjesna reak-cija, tako da za prvim dojmovimanakon susreta sa Allahovom kućom,nakon nekoliko mjeseci, osjećaj blijedii iščezava, te prelazi u nezainteresira-nost ili čak nešto gore.

U Mekki je, međutim, bilo malotoga što bi “upadalo u oči”, kao što kodnekih naroda na dalekom Zapadukažu da “sloj pepela prekriva vatru”,odnosno “ruda je od pogleda skrivenabusenovima trave”. Tek lutajući sje-vernim predgrađima, moguće je vidje-ti stanovnike grada svijetlije puti iprefinjenijih udova, goleme, nezagla-đene turbane i egipatske vunene ogr-tače, koji su napose bili krinka i služi-

li su kao krinka. Žestoka pića se višene prodaju kao u Burckhardtovo vrije-me,59 a neki Arnauti, vojnici i oficiri,uvjeravali su me da im je sada nevje-rovatno teško prokrijumčariti rakiju(araki) iz Džedde do Mekke.

Mekanci su tamnoputiji od Medi-njana. Ljudi to objašnjavaju vrelinomklime. Meni se ipak čini da doprinostenu prije treba pripisati većem brojucrnih ropkinja; Galle, Svahilijke, So -ma lijke i Abesinjanke ukrcavaju se nabro dove u Suakinu, Zejli, Tadžurri iBer beri, u hiljadama prevoze do Džed-de, gdje stanovnici Mekke od svakesku pine za sebe odabiru po nekoliko.Odatle se prevoze dalje prema sjeve-ru, mala skupina se odvaja za Medi-nu, a glavnina odlazi prema Egiptu iTur skoj.

Većina Mekanaca ima crne priljež-nice, a kao što smo već rekli, ni šerifovten nije daleko od potpuno crnog. Ucijelom gradu nisam vidio nijednognaočitog muškarca, iako mi je nekoli-cina žena oduzela dah svojom ljepo-tom. Muški profil je izdužen i koščat,malih čela i gotovo kupastih glava. Uvećini porodica muška djeca se, nakonšto napune 40 dana, odnose do Ka'abegdje se učini dova, a potom se vraćajukućama, gdje berber britvom povlačitri naporede linije (posjekotine) namesnatom dijelu oba obraza, od vanj-skog ugla očiju gotovo do usta. Ovimašali, kako ih ovdje zovu,60 vjerova-tno su skorašnjeg datuma: stanovnicigrada tvrde da ovaj običaj njihovipreci niti su poznavali niti su primje-njivali. U iskušenju sam običaj pripi-sati drevnoj starini, te nikako drukči-je nego paganskom počelu jer u isla-mu ničega ni sličnog nema, iako ga,kažem, većina stanovnika Mekke pri-

102 BEHAR 120


57 Ne treba imati proročanske moći da bi se predvidio dan kada ćenas politička potreba prisiliti da zauzmemo (osvojimo) izvorišteislama.

58 Dobra djela učinjena u Mekki nagrađuju se 100.000 puta. Ipak,nije velika sreća živjeti tu. Omer nas obavještava da se loša i zladjela kažnjavaju u jednakom omjeru, a najmanje 70 puta.

59 Moji su prethodnici grad posjetili kada je egipatska vojska podzapovjedništvom Muhammeda 'Alija, držala grad.

60 Ovaj čin naziva se tašrit ili “zasjecanje”. I tijelo se obilježava, alimanjim posjekotinama, tako da dječija tijela ogreznu u krvi. 'Ali-beg je od nekih Mekanaca saznao da posjekotine po licu služe kaovenesekcija, drugi opet tvrde da su to znaci robovanja Allahovoj

kući. On muške posjekotine, kao i žensko tetoviranje, smatra koke-terijom. Građani su mi rekli da je običaj potekao iz potrebe da sedjeca zaštite od kidnapiranja od strane Perzijanaca, te da se obdr-žava kao znak Svetog grada. Ali, široka primjena ukazuje na zna-kovito ranije porijeklo. Poslanik je izričito zabranio označavanjetijela ožiljcima. Ovi “znaci ljepote” uobičajeni su među narodimakoji žive u područjima zapadno od Crvenog mora. I Berberi gornjegEgipta svoja lica ukrašavaju ožiljcima poput Mekanaca. Abesinci seožiljcima “ukrašavaju” iz čisto modnih pobuda. Posječene obrazevidio sam i kod Galla. Neke rase Svahilija prave male posjekotineoko glave, te, da ne navodimo više primjera, neki Somalijci pravegrozne posjekotine na svojoj koži boje čokolade.

mjenjuje uprkos znakovitom protivlje-nju uleme. Stasom Mekanci su poma-lo grubi, neotesani i limfatični. “Smi-ješna mršavost muškaraca”, kako jeopisuje 'Ali-beg, čuva se samo u osta-cima iz prošlog stoljeća. Mladi Mekan-ci su čvrsti ljudi atletske građe, ali usrednjem dobu kada muškarac vehnei svija se čini se da počinju gubiti i nakorpulentnosti.

Mekanac je neumjeren rasipnik,svoju imovinu i bogatstvo, lahko steče-ne, slabo cijeni. Plata, izdržavanje,podstrijeci, darovi i ikram, ovdje kao iu Medini, stanovnicima grada osigu-ravaju opskrbu bez rada i znakovitubezbrižnost. Kod njega (Mekanca) sveima prenapućenu cijenu, brak, vjerskiobredi i kućni troškovi. Njegova kućaje luksuzno namještena, zabave i go z -be su više nego česte, a najveći računna kraju godine ispostavi se za potrep-štine njegovih žena i supruga. Uobiča-jena je praksa gotovo svih stanovnikaMekke da u sezoni hadždža, radi tro-škova hodočašća, padaju u ruke lihva-ra (usurer); ako im se sreća nasmiješi,dočepat će se kože jednog ili više bo ga -tih hadžija, a ako, pak, ne, cijeli životće osjećati posljedice kamata kojeiznose do 50 odsto, čije su svejednosta v nije i složenije forme jedna-ko bliske i poznate prepredenim serre-fima (mjenjačima novca).

Najneprijatnija osobitost Mekana-ca je njihova oholost i surovost, kako uponašanju tako i u jeziku. Smatrajućise samom elitom među svim stanovni-cima Zemlje, oni s krajnjom i najne-ugodnijom jetkošću uvredama dočeku-ju i najmanju sitnicu o gradu i njego-vim stanovnicima, a koja se njima nesvidi. Ohole se i hvastaju svojim svetimporijeklom, svojim uspjehom u izgonunevjernika, svojim strogim postovima,učenošću svojih ljudi, te ponad svegačistotom jezika. Ustvari, njihova oho-lost pokazuje se u svakom trenutkusvakoga dana, ali nijedan od tih pono-snih ljudi ne čini se da je bio prepono-san i za nečiste poslove. Moj prethod-nik ne primjećuje njihovu skarednost:on im, čini se, čak ukazuje određenopoštovanje u ovom smislu. Ako je onupravu, onda se generacija koju sam ja

upoznao potpuno iskvarila. Mekancikoje sam ja vidio učinili su mi se druk-čijim, čak i na ovom punokrvnom Isto-ku, nadmoćnom kvalitetom svoga jezi-ka. Uvrede i psovke su se unekolikotolerirale na ulici, ali su u kućama bilenedopustive. To su primijetili i turskihodočasnici, ali i oni su bili isuvišeponosni da bi to izgovorili.

Mladi Muhammed i jedan od nje-govih visokih rođaka na koncu suuspjeli preći sve granice moje strplji-vosti. Grozno su psovali i grdili jedandrugoga jednoga ranog jutra na kuć-nim vratima, tako da nisam mogaootšutjeti, nego sam ih otvoreno ukorio:“U mojoj zemlji (Afghanistanu) mismatramo da je ovo vrijeme za namaz,doba lijepih i dobrih misli, kada sečovjek sjeća i spominje Allaha; čak nikafiri ne počinju dan psovkama i uvre-dama.” Ljudi koji su stajali sa straneodobriše i pozdraviše moj gest, a niprekršitelji nisu mogli a da ne kažu:“Istinu si rekao, o efendi!” U tom tre-nutku posmatrači, kao i obično, poče-še popravljati sistuaciju. “Vidite”,rekoše, ”ovaj Sulejmani gospodin nijesin Svetog grada, a ipak vam je održaolekciju, vama djeci Poslanikovoj!Pokajte se i bojte se Allaha!” Odgovori-še: “Doista se kajemo, a Allah je Opro-stitelj i Milostiv”; šutili su otprilikejedan sat, a potom su nastavili vrije-đati jedan drugoga gore nego prije.Ipak, ovaj primjer dobar je pokazateljkaraktera Mekanaca, otvorenog ra zu -mnim i razumskim primjedbama iraspravama, koji je u stanju priznatipogrešku te neustrajavanje u činjenjupogreški, čime se odlikuju grešnici iprekršitelji neosjetljivijih rasa. Poputnaroda južne Europe, Semiti su osje-tljivi na šalu: iako ozbiljni i promišlje-ni, nipošto se ne smije pretpostaviti daim nedostaje smisla za ono što minazivamo humor, a ozbiljnost njihovo-ga govora i riječi u znakovitoj i zapa-njujućoj je suprotnosti sa njihovimzamislima. Osobito se ističu u servan-tesovskoj umješnosti, duhu, kojim su,kaže Sterne, “zaogrnute male temegolemim riječima”. U Poslanikovo vri-jeme šale su itekako bile prisutne,ponekad pomalo surove, kao u slučaju

starice koja je žudila za džennetom.Osobine, poštovanja vrijedne, kod svihMekanaca je njihova srčanost, njihovado b ro dušnost, njihova muževna ugla-đenost i pristojnost, njihov revnosni iva t reni osjećaj za čast i dostojanstvo,njihova privrženost porodici, njihovone što što bi se moglo nazvati patriotiz-mom i njihovo opće znanje: primjedbao “krajnjem neznanju” koju Burck ha -rdt spočitava stanovnicima Svetoggra da odavno ne stoji, ako je ikada ista jala. Mračnu polovinu slike čineoho lost, netrpeljivost, nevjerovanje,po h lepa, nećudoređe i rasipništvo.

O suštini obreda hodočašća jedvada mogu nešto reći. Moguće da je istinada su ka'abenski obredi lišeni bilokakvih idolopokloničkih tendencija, jošuvijek začudnim ogrtačem ili prekriva-čem zaodijeva živi islamski teizam. Ali,koji je to narod, bilo na Zapadu ili Isto-ku, bio u stanju svoje obrede lišiti sum-njivih primjesa neg da šnjeg idolopo-klonstva? Šta su engleske imele, irskabdijenja, bretanjski oprost, karnevali itome slično? Daleko je bolje mekanskohodočašće posmatrati u svjetlu neka -daš njeg zla premetnutog u golemodobro, nego isprazno filozofirati o za ču -dnosti njegovih obreda, te grubo pogri-ješiti smatrajući ih beznačajnim. Čak ibe duini obilaze Ka'abu utvrđujućisvoje neprefinjeno vjerovanje zrelimrazmišljanjem da korača stopamaAllahovog prijatelja.

Na Arefatu dobar musliman iba-deti oponašajući Allahovog Čistog(Adem), a bacajući kamenje i prokli-njući tri mala stupa koji predstavljajumjesta pojave zakletog neprijatelja,materijalizam djela i čina osjećaja kojiga prati daruje svu snagu i izdržljivoststvarnosti. Nadnaravni agensi hodo-čašća pažljivo su i ravnomjerno raspo-ređeni. Meleki koji vraćaju kamenčićesa Mine na Muzdelifu, nebeski skupčija krila uzrokuju podizanje i leprša-nje ka'abenskog prekrivača, te tajan-stvena popuna manjkavosti tokomgovora na Arefatu - sve spada u kate-goriju duhovnih stvorenja koja se,nevidljiva, kreću Zemljom, poetski alinikako u suprotnosti sa vjerskim uvje-renjima bilo koje religije na zemlji.

103BEHAR 120


Mekancima se, istina, može prigovori-ti njihovo otvoreno štovanje “nekihdrugih božanstava” i to u vrijeme i namjestima koja su po svemu najsvetijai najpoštovanija, ali to na hodočasnikene ostavlja drugi dojam osim jednakootvorenog gađenja i neskrivenog prije-kora. Ovdje, međutim, ne vidimo ni -ka kve glupave prevare i obmane uvidu nebeskih vatri izazvanih fosfor-nim šibicama, niti se dvije suparničkecrkve na smrt bore zubima i noktima,potrebujući savremeničko posredova-nje nevjernika radi uspostave i očuva-nja reda. Ovdje ne vidimo uglađenepostarije dame koje zure kroz i prekosvojih naočara, niti bilo šta od onogašto savremena Crkva podrazumijeva,ni potporu iscrpljenoj prirodi sakrive-nim sendvičem, niti nosanje psića sapelenama koji su, prečesto, preglasni ini po koju cijenu neće ušutjeti, nitiguranje i jurcanje da bi se čula tea-tralna muzika, bez obzira na starijudamu koja je, u ovakvim prilikamauvijek ima makar jedna takva, obore-na na tlo i izgažena nogama nesmo-trene rulje. Ako su, a često jesu, stano-vnici Mekke izloženi izrugivanjimadivljih Takrurija, oni to čine javno ibesramno. Konačno, u Mekki nemaničega teatralnog, ničega što ukazujena bilo kakvu režiju, sve je jednosta-vno i upečatljivo, um i dušu ispunjava

Težinom strahopoštovanja prete-škim za podnijeti,

koje teži, hoću da vjerujem, gole-mom dobru.

Što se tiče vjerovanja Mekanaca,ali i svih muslimana da su Ka'abuizgradili Ibrahim i njegov sin, može seprimijetiti da “izvještaj o postanju”Velikog patrijarha učenim ljudimaukazuje na mogućnost postojanja dvaAbrahama, jednog koji je sin Teraha idrugog koji je sin Azera (vatre), Pro-meteja koji je uveo civilizaciju i znanjeu Arabiju i to iz Harrana, svetog sre-dišta sabejskog učenja.61 Muslimanski

historičari slažu se u pogledu Ibrahi-move prošlosti, a Eusebius ovoga patri-jarha zove sinom Atharovim, po imenunjegovoga oca. Da li su Isma'il ili nje-gov otac ikada posjetili Mekku da biizgradili Ka'abu je, po mome skrom-nom mišljenju, otvoreno pitanje. Jev -re jski spisi nas obavještavaju samo to -liko da je patrijarh boravio u Beershe-bai i Geraru, na jugozapadu Palestine,bez bilo kakvih spomena godišnjihizleta u Sveti grad, kako mu to pritvr-đuju muslimani. Istovremeno arapskapredaja jasno i neprestalno govori oovoj temi, te općenito izostavlja ču -desne i nadnaravne dodatke koji baca-ju sjenu sumnje na um filozofa.

Stepen rizika na koji svaki stranacmora računati tokom hodočašća jošuvijek je znakovit. Učeni orijentalist iznalac, u djelu objavljenom prije neko-liko godina, saopćava svoju nam jeruda Mekku posjeti bez krinke. Bio jeuvjeren da turski upravitelj sada nećepredstavljati smetnju za putnikaEuropljanina. Ovom bih prijateljusavjetovao da se nipošto ne upušta uovakvu pustolovinu. Istina je da Fran-

ke više ne vrijeđaju čim krene premaMekanskoj kapiji grada Džedde kao uvrijeme kapetana Heada, te da jenašim vicekonzulima i putnicima (pu -to piscima) dopušteno, pod uvjetom danjihov pogled ne onečisti Svetilište,posjetiti Taif i područja istočno odSvetog grada. Isto tako istina je da seni paša ni šerif neće usuditi provesti,osobito u slučaju Engleza, stari zakonpo kojemu se tri puta nudi obrezivanjeili smrt. Ali, prvi beduin kojemupogled padne na franački šešir neće sesmatrati muškarcem ako ne prometnemetak kroz šeširdžijinu glavu. Tokomsezone hodočašća lahko se sakriti uogromnoj i raznolikoj masi koja posje-ćuje Mekku zahtijevajući od putopiscasamo da “ponese obrok kraj saputnikakoji miriše na znoj”. Ali, teško nesret-niku kojemu se dogodi da bude razot-kriven u javnosti i prepoznat kaonevjernik ukoliko nije u prilici da sestavi u najmanjem pod zaštituvlade.62 Usred mase vjernika, hodoča-snika, čiji je fanatizam u tim trenuci-ma na najvišoj zamislivoj razini i ste-penu, otkrivanje bi mu, bez ikakve

104 BEHAR 120


61 Legenda da je Ibrahim bio “sin vatre” moguće ishodi iz imena nje-govoga rodnog mjesta Ura Kaldejskog. Ovaj Ur (odakle latinskouro) na perzijskom je Hir, na arapskom Irr ili Arr, čime se pojašnja-va porijeklo Orotalta. Ova riječ, koja se često izgovara kao Ourotalt,Orotalt i Orotal, je ustvari Urrat-ilat ili “žensko božanstvo vatre”,vjerovatno Sunce koje je za Semite ženskog roda. Forbiggen pojam

prevodi kao Sonnen-gott, griješeći u rodu, što potonji suglasnikpotvrđuje. Nije li stoga moguće da su Feničani osigurali pojam Irr,koji još uvijek postoji u nazivima Erin i ? kao što su svijetu podari-li nazive za Britaniju, Brettainke, Barrat et Tanuki, “zemlju kala-ja”. Radije ću povjerovati da je Eeran “zemlja vatre”, nego prihvati-ti izvedenicu iz pojma Eer (uho).

sumnje, osiguralo žurno preseljenjena Bolji svijet. Oni koji, pak, opasnostsmatraju osnovnim začinom zadovolj-stva, neka posjete Mekku kako sunamjerili, ali, ako pitate da li će ishodopravdati uloženi rizik, odgovorio bihda neće. A vicekonzul u Džeddi svojpo sao i dužnost obavit će jedino akostrogo zabrani svim Europljanima daMekku posjete bez krinke, do danakada takvi poduhvati neće podrazu-mijevati ozbiljnu mogućnost “nesret-nog slučaja”; jedan slučaj neće utjeca-ti na naš ugled toliko koliko nemoguć-nost valjanog i pravovremenog odgo-vora.

Dana 14. zu'l-hidždže krenuli smoobaviti i umru ili “malo hodočašće”.

Nakon uzimanja abdesta i ponovnogstupanja u stanje ihrama, te zaogrta-nja odgovarajućom odjećom uz uobiča-jeni obred, pošao sam u društvu mla-dog Muhammeda i njegovog brataAbdullaha. Uzjahujući magarce kojisu po brzini i veličini ponajviše naliko-vali na mule, odjahali smo prema Ha -remu i tamo obavili što je trebalo oba-viti. Ponovo smo uzjahali i krozBabu's-Safa krenuli prema nenaselje-nom području sjeveroistočno od grada.Put je bio prepun hodočasnika, pješa-ka i jahača, a njihovo glasno Lebbejkrazlikovalo je one koji su obavljaliumru od onih koji su imali nekog dru-gog posla u taborištu damaščanskogkaravana. Na oko pola milje od grada

prošli smo pored goleme hrpe kame-nja koja nam je ostala s lijeve strane,gdje su se moji saputnici zaustavili ipočeli proklinjati i psovati; naime,objasnili su mi kasnije, prema preda-ji, na ovom sumornom mjestu je EbuLeheb postavio zasjedu Poslaniku.Ovaj Poslanikov zli amidža na tommjestu je postavio svoga roba zapovi-jedivši mu da u obližnju jamu nagla-vačke baci prvu osobu koja mu se pri-bliži, a potom ubijedio svoga bratićada noću prođe kraj ovog mjesta.Nakon izvjesnog vremena, nestrpljivoočekujući vijest da je posao obavljen,Ebu Leheb se neoprezno privukaoblizu, te osobno postao žrtvom postav-ljene klopke;63 odatle, vjerovatno, uislamu popularna izreka: “Ko godkopa jamu za svoga brata, sam će unju upasti.” Dodali smo i svoju količi-nu kamenja,64 te nastavljajući dalje,vidjesmo kako put prema Džeddiobmotava dolinu poput bijele trake.Sa obje strane puta pred nama stajalisu nizovi kahvana, pred kojima suženskasti dječaci-plesači zabavljaliSirijce. Mali, u bijelo okrečeni bunga-lov, palata emira hadždža stajala je slijeve strane puta, a oko njega, svudnaokolo bili su podignuti šatori prepu-ni “njegovih” hodočasnika. Nakonotprilike tri milje lagahnog galopa odgrada stigosmo do Alemejna ili “dvastupa koji omeđuju Svetilište”. Neda-leko iza njih bilo je podignuto malonaselje zvano Umra.65 Tu smo sjahali,pos jedali na ćilime izvan jedne kahva-ne riješeni uživati u mjesečinom oba-

105BEHAR 120


62 Najbolje bi bilo, ako je moguće, pobjeći u kuću. Vlasnik bi u tomslučaju, zbog svoga vlastitog interesa i časti, bio prinuđen branitistranca dok ne dođe pomoć.

63 Ovo je, dakako, narodna verzija priče, koja se u nekim pojedino-stima razlikuje od knjiških verzija. Drugi tvrde da je na tom mje-stu, nekada davno, stajala kuća još jednog zloglasnog neprijate-lja, Ebu Džehla, neki, opet, pretpostavljaju da je na tom mjestutiranski upravitelj Mekke vršio masovna pogubljenja neposlu-šnog stanovništva. Prve dvije predaje su, ipak, omiljene, kakoprostom stanovništvu Mekke tako i hodočasnicima, koji su voljeliodređene toponime povezivati sa epizodama iz svoje svete histori-je. Čitamo da su čak i u 12. stoljeću hodočasnici običavali bacatikamenje na dvije hrpe kamenja koje su prekrivale zemne ostatkeEbu Leheba i njegove žene.

64 Neki vjerodostojni autori usporedili su ove gomile kamenja saravnom dolinom Mine, predstavljajući ih malim čudima. Premanjihovim tvrdnjama, hrpe postepeno rastu, kao što možemo ipretpostaviti, jer se svake godine milioni malih kamenčića bace

na šejtane. Običaj kamenovanja, utemeljen na mržnji, drevna jepraksa, još uvijek uobičajena na Istoku. Ipak, u nekim dijelovimaArabije kamenčići se na mezare bacaju u znak poštovanja, a uzemlji plemena Somali mjesta za koja se vjeruje da su mjestopočivanja svetih ljudi predmetom su istovjetnog sumnjivog znakapoštovanja.

65 U knjigama se zove el-Tanim, “podareno obilje”; čitatelj ga ne bismio zamijeniti sa istoimenim područjem u pokrajini Khaulan(Niebuhr čita i piše Thumna, Thomna ili Tamna, prijestolnicaKabanita). Drugi autori el-Tanim nazivaju mjesto na kojem je,pretpostavlja se, ukopan Ebu Leheb. U blizini Mekke postoje dvamjesta pod imenom Umra. Kebir ili “veliki” je, rekli su mi, u VadiFatimeh, a Poslanik je zapovijedio svojoj suprugi Aiši i njenoj sestrida obred počnu sa ovog mjesta. Sada se posjećuje kao mjesto za izle-te, a tu dolaze i oni koji žele posjetiti mezar Mejmune, jedne odPoslanikovih supruga. Savremeni hodočasnici “malo hodočašće”uvijek počinju, koliko je meni poznato, na mjestu zvanom UmrahSeghir, “maloj umri”, koja je na oko pola puta bliže gradu.

sjanoj noći i jednom sahatku kejfa naslatkom zraku otvorene pustinje.

Uto se pojavi vlasnik kahvane te,nakon što mu platismo, donese namvodu za abdest. Nakon što uzesmoabdest, uđosmo u glavnu zgradu,nepretencioznu građevinu, loše osvije-tljenu, prostrtu nečistim ćilimima,punu hodočasnika i opasno zagušlji-vu. Tu smo klanjali jaciju-namaz, apotom dva rekata povodom ihrama –neki ovdje oblače ihrame – nakon čegapo di jelismo nagrade čuvarima i milo-dare okupljenim prosjacima. Tu mi jeAb dullah saopćio svrhu i namjerusvoga prijateljstva, melanholičničovjek me uvjeravao da je iz simpatijai prijateljstva prema meni kao vekil(za mjenik) obavio zamjensko “velikohodočašće” za moje roditelje, te da izistih razloga namjerava obaviti i malo.Uzalud sam ga uvjeravao da su onibili prilično strogi i kruti u izvršava-nju svojih vjerskih obaveza i praktici-ranju vjere. On nije prihvatao odbija-nje, te ja shvatih da je pod “simpatija-ma prema me ni” podrazumijevao“simpatije prema mo jim dolarima”.Na koncu se složismo, ustvari, dopu-stih mu da obavi “ma lo hodočašće” zaJusufa ibn Ahmeda i Fatimu bintJunuz, “moje roditelje”. Istoga trenaAbdullah, s licem pre ma Ka'abi, smr-tno ozbiljno podižući ruke, izgovori:“Zavjetujem ovaj umranski ihram uime Jusufa, sina Ahmedovog, i Fati-me, kćerke Junuzove, pa neka budenjihovo i primljeno od njih! Bismillah!Allahu Ekber!”

Ponovo smo uzjahali i odmah po -tom odgalopirali prema Mekki uzviku-jući: “Lebbejk!” i zaustavljajući se nasvakih pola milje da ispušimo po lulu ipopijemo kahvu. Čim smo ušli u grad,uputili smo se prema Haremu, u kojiuđosmo kroz kapiju Safa, te obavismoumranski tavaf. Kako nam je trebalomalo odmora, izađosmo iz Harema, teponovo uzjahujući okrenusmo se

prema Safi, koja se nalazi na oko 100jardi jugoistočno od Džamije. Safa jeokružena malom i lošom građevinomsa tri poluokrugla luka i patuljastimstepenicama koje su vodile premauskoj ulici. Bez sjahivanja povedosmosvoje magarce – još uvijek smo semogli izgovarati mojim povrijeđenimstopalom – okolo, s lijevim ramenomisturenim naprijed, što u masi nijenimalo lahak zadatak, te uzaludnopokušavajući vidjeti Ka'abu krozBabu's-Safa, učinismo nijjet ili namje-ru obavljanja saja. Nakon tehlila, tek-bira i telbije podigosmo ruke kao dačinimo dovu, te ponovismo dvaput:“Nema božanstva osim Allaha, Jedno-ga, Koji nema druga; Njegova je vlast,Njemu pripada sva hvala; On daježivot i smrt, On je Živi Koji ne umire; uNjegovoj je Ruci dobro i On je nadasvim stvarima Moćan.” Potom, dok sumazgovodci vodili naše životinje, jedansnažan momak je išao pred namanoseći svjetiljku i štap kojim je na pri-stojnoj udaljenosti držao beduine,kamilare i jahače magaraca; uspesmose na Safu, te la gahnim ho dom krenu-smo niz ulicu Massa prema Mervi.66

Dok smo silazili, naglas smo učili:“O Allahu, učini da se ponašam u skla-du sa sunnetom Tvoga Poslanika i daumrem u njegovoj vjeri i zaštiti me odgrijeha i pogrešaka Tvojom milošću, ONajmilostiviji Milosniče!” Došavši domjesta Batnu'l-Vadi, “Pupka doline”,ali, i “Pupka ovoga svijeta”, mjestakoje sada označavaju Milejnu'l-Akhza-rejn, “Dva zelena stupa”,67 jedanpostavljen na istočnom kraju Harema,a drugi u kući na desnoj strani, potje-rali smo naše životinje u puni trk. Tusmo učili: “O Gospodaru, oprosti i smi-luj se i pređi preko onoga što samo Tiznaš, jer Ti si Najbogatiji i Najdarežlji-viji! Spasi nas od džehennemske vatrei omogući nam da sigurno uđemo udžennet! O Gospodaru, daj nam sreću inapredak na ovom i sreću na budućem

svijetu i sa ču vaj nas od vatrene muke!”Na kraju ove dove već smo prolaziliBatn ili “niže tlo”, čiji je kraj označensa druga dva stupa. Ponovo smo sepočeli uspinjati, ponavljajući, “Safa iMerva su Allahova časna mjesta, zatoonaj koji Kabu hodo ča sti ili umruobavi ne čini nikakav pre stup akokrene oko njih. A onaj koji drage voljeučini kakvo dobro djelo, pa Allah jedoista blagodaran i sve zna!” (Kur'an,sura 2). Na koncu stigosmo na Mervu,malo uzvišenje poput Safe na nižemobronku Ebu Kubejsa. Skupina ku ća uobliku antičkog amfiteatra po nad nje(Merve), a sa Masa'ae ili ulice is pod,kratko stepenište vodilo je do pla -tforme, sa tri strane okružene vi so kimzidom bez lukova. Ulica, posm a t ranaodozgo, imala je zakrivljenost lu kadugačkog između osam i 900 stopa, savisokim kućama sa obje strane, a iznje su se na obje strane granale brojneul i čice. U podnožju platforme isturilismo desno rame naprijed, kao da seok rećemo Ka'abi, te podižući ruke douši ju tri puta izgovorili: Allahu Ekber!Ti me je okončan prvi prolaz, kojih uob redu koji se naziva saj ukupno imase dam.68

Naš saj završili smo na brdu Me r -va. Tu sjahasmo i posjedasmo predjednu brijačnicu, s desne strane ulice.Dok nam je brijač “obrađivao” glave,natjerao nas je da neprestalno pona-vljamo: “O Allahu, koje su kovrdže uTvojoj Ruci, pa podari mi za svakudlaku svjetlo na Danu proživljenja, oNajmilostiviji Mi lo sniče!” Ovo i plaća-nje za to predstavlja četvrti dio umreili malog hodočašća. Prebacujući skuteodjeće preko gla va, time pokazujući daje naše stanje ihrama prošlo i da je vri-jeme da ga zamijenimo svakodnevni-jim stanje i odjećom, ihlalom, otkasalismo u Ha rem, klanjali dva rekatadobrovoljnog namaza i potom se vrati-li kući, nemalo umorni.

106 BEHAR 120


66 Safa znači “velika, tvrda stijena”, a Merva, “tvrdi, bijeli kremen,pun vatre”.

67 U prošlim vremenima bujice poslije kiša znale su “pomesti” ovomjesto. Korito fiumare sada je gotovo neprepoznatljivo, a stupovisluže kao orijentiri. Galland primijećuje da su stupovi postavljeni

na mjestu koje je otprilike u visini Havinih koljena, kada je,nakon 300 godina razdvojenosti, ponovo srela Adema.

68 Obred trčanja između Safe i Merve predstavlja oponašanje Hadže-re koja u očaju traži vodu za svoga sina. Hodočasnici ovaj obredobično obavljaju istoga jutra kada zijarete i Ka'abu.

Poglavlje XXXIII

Mjesta pobožne posjete(zijareta) u Mekki

Putnik i nema baš puno toga za uči-niti u Svetom gradu. Osim Džebelu'n-Nura i Džebelu's-Saura,69 sva mjestapobožnih posjeta nalaze se ili u samomgradu ili u njegovoj bližoj okolini. Vrije-di popeti se na Ebu Kubejs, ne tolikoradi razgledanja Mekanu'l-Hadžera iŠekku'l-Kemera,70 koliko radi izvanre-dne ptičije perspektive na Harem i nje-govu neposrednu okolinu.71

Mladi Muhammed namjeravao se,nakon povratka kući, posvetiti trgovini,te ga je čak i šeik Nur vidio kako sjediu malom dućanu i prodaje sitnice i za -ni mljivosti. Uz moj pristanak ja sampre dat na zaduženje Abdullahu, nje go -vom bratu. Izjutra 15. zu'l-hidždže (19.septembra) on je iznajmio dva ma garcai poveo me u u posjetu svetim mjesti-ma.

Uzjahavši naše životinje, krenulismo ranije opisanim putem premaDže nnetu'l-Me'ali, mekanskom “sve-tom mezarju”. Grubi zid, sa malomkapijom, okružuje zakrpu besplodne ikao oprljene zemlje, u podnožju lancabrda koja okružuju zapadno predgra-đe, a ispod Akabe, prolaza kroz koji jeHalid ibn Velid, slijedeći Poslanik,apobjedonosno ušao u Mekku.72 Unu-tar zida nalazi se nekoliko malih, ubijelo okrečenih turbeta (kupola): svasu skorašnjeg datuma, jer ovdje, kao ina mezarju Bekija, vehabije u puninisvojih kapaciteta prakticiraju svoje

rušilačke sklonosti. Na ostatku zem-ljišta nalazi se nekolicina malih ogra-da koje pripadaju nekim kućama, aruševine skromnijih mezara leže uneredu, dok nekoliko suhih aloja izbi-ja između cigala i kamenja.73

Ovo mezarje je čuveno u lokalnojhi storiji: ovdje je tijelo Abdullaha ibnZubejra izloženo po zapovijesti Ha -dždž adža ibn Jusufa, a broj svetihljudi ovdje ukopanih toliki je da su čaki u 12. stoljeću mnogi od njih već biliza bo ra vljeni. Građani Mekke ga pos -je ćuju pe tkom, a žene četvrtkom, kakobi se iz bjeglo susretanje spolova, što sena Is toku protivi javnoj pristojnosti.Ovdje ne ću pojedinačno navoditi ob -red posjete mezarju Me'ala, kao ni do -ve, namaze i ostale stvari, budući dasu identični oni ma koje smo obavili namezarju Be kija.

Nakon dugačke dove izgovorenestojeći na kapiji, ušli smo i prošetalipo mezarju. S lijeve strane od putastoji ograđeni prostor, koji, tvrdiAbdullah, pripada njegovoj porodici.Vrata i kamene ploče, budući da pred-stavljaju vrijednost za siromašne,uklonjeni su, a mezari njegovih preda-ka čini se da su pretrpjeli napad šaka-la. Uzdahnuo je, proučio Fatihu sa su -zama u očima i požurio me da se uda-ljimo sa ovog mjesta.

Prvo turbe koje smo posjetili prekri-valo je mezar Abdu'r-Rahmana, EbuBekrovog sina, jednog od uglednikaislama kojega jednako poštuju i sunni-je i šije. Mezar je jednostavan i prekri-ven uobičajenom tkaninom. Na kon ob -reda na ovom mezaru, te podjele neko-

liko pijastera čuvarima i prosjacima,prešli smo preko glavnog puta i našli sepred vratima turbeta u kojemu se nala-zi mezar časne Hatidže, Poslanikoveprve i najdraže supruge. Mezar je pre-kriven zelenom tkaninom, a zidovi ma -le građevine ukrašeni su primjercimaiznimno dekorativnih ispisa vjerske inadahnute poezije. Malo iza pokazalisu nam još jedno turbe, u kojemu senalazi mezar časne Amine, Poslaniko-ve majke.74 Burckhardt bilježi nezami-slivo loš tretman ovog mjesta od stranefanatičnih vehabija: sada je ponovosagrađeno u štedljivom stilu koji ka ra -k terizora arhitekturu Hidžaza. Brblji-va starija žena izišla je pred vrata i po -zvala nas unutra, te je nadgledala našeponašanje, a na kraju mi je lice popr-skala ružinom vodom. Kada sam jojzatražio čiste i hladne vode, ona mi jedodala metalni tanjir, koji se osjetio poma s tiki, nalažući mi da pijem sjedeći.Ovaj mezar vlasništvo je jedne žene,koja ga posjećuje sva ke večeri, primadarove od vjernika, klanja, mete pod tebriše prašinu sa stvari u unutrašnjosti.Ostavili smo pet pijastera ovoj vrijed-noj sluškinji, a zvaničnog čuvaranagradismo cijelim ši li n gom. Zahvalilanam se dajući znak pro sjacima da jebogati hodočasnik do šao na Me'alu ioni me doslovno izvukoše iz turbeta.

Napuštajući Džennetu'l-Ma'alukre nusmo prema gradu i zaustavi-smo se lijevo od puta, kraj ružne gra -đe vine zvane Mesdžudu'l-Džinn.Ovdje je ob ja vljena 72. sura Kur'ana,na zvana po tajanstvenim vatrenimbi ćima koja su se pokorila Poslaniku.

107BEHAR 120


69 Džebelu'n-Nur ili Hira spomenuti su ranije. Džebel Saur uzdižese nekoliko milja južnije od Mekke i u njemu se nalazi čuvenapećina u kojoj su Poslanik i Ebu Bekr pronašli utočište tokomhidžre.

70 Predaju o ovim mjestima prenose svi historičari. Prvo je prebiva-lište Crnog kamena tokom Potopa; potonje, “cijepanje mjeseca”, jemjesto na kojem je Poslanik stajao kada je, da bi preobratio ido-lopoklonike Kurejšija, učinio da jedna polovina mjeseca iziđeiznad Ebu Kubejsa, a druga iznad Džebel Kejka'ana.

71 Sezona hodočašća, strogo govoreći, ove godine završavala se 17.septembra (13. zu'l-hidždže), kada počinje pokret putnika premaDžeddi. Oni koji namjeravaju posjetiti Medinu krenut će tri sed-mice kasnije, a brojni koji imaju vremena ostat će da sačekajumjesec muharrem (novu godinu) u Mekki.

72 Ovo je lokalna predaja, ne slaže se sa autentičnom historijom.Muir (Life of Mahomet) podsjeća da su Halid i njegovi beduininapali građane Mekke prije nego je Poslanik otišao. Nakon napa-

da možda se pokorio svome vođi.73 Aloja ovdje, kao i u Egiptu, se vješa, poput suhog krokodila, na

kuće kao hamajlija protiv zlih duhova. Burckhardt tvrdi da jejedan od razloga i činjenica da se sadila na mezarjima, da njenoime Sablja označava strpljivost sa kojom vjernik iščekuje Poslje-dnji dan. Aloe tako obješena (ponad vrata), bez zemlje i vode, poži-vjet će nekoliko godina, čak će cvjetati, stoga je zovu Saber, u zna-čenju “strpljivost”. U Indiji vješa se radi sprečavanja komaraca dauđu u prostoriju. Slična vjerovanja postoje i u Africi; Gallasi, dodanas, sade aloju na mezarima i pretpostavljaju da kada biljkaiznikne, da je preminuli primljen u Bašče. Ideje rađaju riječi, alirijetko, osim među majstorima rime, riječi porađaju ideje: naarapskom sibr, kao i sabr, ime je za aloju.

74 Burckhardt spominje mezar Amine, Poslanikove majke na mezar-ju Me'ala u Mekki; svi se vodiči slažu u vezi sa ovom lokacijom.Ipak, historičari ovaj mezar smještaju u Abvu, gdje je i preselilanakon što je posjetila Medinu predstavljajući svoga sina rođacima.

108 BEHAR 120


Spuštajući se niz stepenice, jer je i ovadžamija, kao i većina starih gra đe vinau Mekki, znakovito ispod sa da šnjerazine tla, uđosmo u malu pro s toriju ukojoj je stajala posuda vode za piće isve što je potrebno za uzimanje abdes-ta. U njoj se na la zi i Mauzu'l-Hatt,“mjesto pisanja” na kojem je Poslaniknapisao pismo Ebu Mas'udu nakonšto su mu džinni odali počast. Drugo iunutarnje ka me no stepenište vodilo jeu još jednu ma lu prostoriju, u kojoj jePoslanik kla njao i primao melekaDžebraila. Kla njali smo dva rekatanamaza, što nas je zadihalo kao dasmo trčali mi lja ma, ostavih ne ko likopijastera i izađo smo iz građevine naopće olakšanje.

S malo poteškoća tjerali smo našema garce pretrpanim ulicu zvanu Zu -ka ku'l-Hadžer. Uto stigosmo pred Bej-tu'n-Nebij, Poslanikovu staru kuću ukojoj je živio sa svojom suprugom Hati-džom. Ovdje, kaže Burckhardt, je ča s -na Fatima ugledala svjetlo ovog svije-ta,75 a ovdje su, prema Ibn Džubejru,rođeni i Hasan i Husejn. Sjahali smo,sišli niz malo više stepenika i našli se uprostranoj prostoriji, sa lukovima, bo -ljeg izgleda nego većina svetih građevi-na u Mekki. U sredini prostorije, zašti-ćen ogradom, bio je zatvoren prostorukrašen tamnozelenom tkaninom sapozlatom, u obliku šatora. Mrzovoljnivratar štitio je zatvorena vrata, koja suneki ugledni ljudi uzalud pokušavaliotvoriti lijepim riječima, ali je Abdulla-hov šapat riješio sve probleme. Rekli sumi da legnem na stomak, te da polju-bim Crni kamen, za koji kažu da je do -

nja polovina ručnog mlina časne Fati-me, pričvršćena na postolje od istogmaterijala. Potom se izmakosmo uugao, gdje klanjasmo dva rekatanamaza na mjestu na kojem je Posla-nik klanjao sunnete i nafile ili dobro-voljne namaze.

Ponovo uzjahasmo i lijenim kora-kom krenusmo kući, te usput prođo-smo kroz glavnu pijacu robova. To je,ustvari, velika ulica natkrivena rogozi-nom, puna kahvana. “Roba” je sjedila uredovima, naporedo sa zidovima. Naj-ljepše djevojke sjedile su na najvišimklupama, ispod njih su bile one malomanje lijepe, a na najnižim dječaci. Svesu bile odjevene u muslin, ružičast idrugih veselih boja, sa providnim velo-vima na licima i preko glava. Da li zbogutjecaja te neočekivane raskoši ili zbogreakcije na okončanje njihovog užasa-vajućeg morskog i kopnenog putovanja,činile su se nevjerovatno sretnim, gla-sno su se smijale, razgovarale nepozna-tim jezicima, zadirkivale kupce, čak itokom delikatne operacije kupovine.Bile su tu neke lijepe Galla djevojke,potom Abesinijke, te Afrikanci gotovosvih rasa, od poluarapskih Somalijacada Sawahilija. Najviša cijena koju samčuo bila je 60 funti. Upravo ovdje umeni je sazrela ideja da, ako me srećaposluži, zadam posljednji udarac trgo-vini koja nagriza životno tkivo indu-strije istočne Afrike. Pomisao je bilaugodna, “skromni hadžija, posmatraju-ći prozor sa svoga magarca, mogao bipo s tati sredstvo potpunog dokidanjaove užasne trgovine”.76 Šta bi se samodogodilo tom hodočasniku da je svjeti-

na na pijaci robova mogla dokučiti nje-gove misli namjere?

Prolazeći kroz veliki bazar, zvaniSuku'l-Lejl, vidio sam palatu Muham-meda ibn Auna, nekadašnjeg mekan-skog princa. Djelovala je pomalo siro-vo veličanstveno, na što su zasigurnoutjecali ogromni balkoni razbacani nasve strane pred otvorima u visokimzidinama, ukrasi od cigle te nizoviraznobojnog kamena. Vlasnik je uži-vao nevjerovatnu popularnost međubeduinima, a građani su ga se bojalizbog njegovog okrutnog izgleda,neustrašivosti i podlosti. Opisuju gakao vir bonus, bene strangulando peri-tus, ali gospodin Cole, koji ga je oso-bno poznavao, podario ga je darežlji-vim karakterom, slobodoumnošću islo bodoljubivošću, time zamjenjujućinje gov zloglasni fanatizam. Čini se dana umu imao izvjestan oblik državekoja će imati jednog vladara. Njegovepalate u Mekki i Džeddi, sada pretvo-rene u vakalu, jedine su građevine uzemlji koje se mogu smatrati prinčev-skim. Trenutno, on je državni zatoče-nik u Istanbulu, a be duini uzaludnomole za njegovo oslobađanje i povra-tak.77

Ostala mjesta posjete (zijareta) uMekki u najkraćem su sljedeća:

1. Nataku'n-Nebij, mali oratorij uZukaku'l-Hadžer, koji je ime dobio usljedećim okolnostima. Kada je Posla-nik pokucao na vrata Ebu Bekrovogdućana, kamen mu je “rekao” dadomaćin nije kući. Prekrasni mineralje crvenkastocrne boje, veličine jednestope i uzidan u zid malo poviše čovje-

75 Burckhardt ga naziva Maulid Sittna Fatimah, ali ime Kubbetu'lVahj, kako ga nazivaju moji prethodnici, sinonimizira se sa ime-nom el-Mukhtebe, “mjesto skrivanja”, gdje su se Poslanik i njego-vi sljedbenici okupljali u teškim vremenima.

76 Oko godinu dana nakon pisanja gorespomenutog, izdat je fermansa Porte kojim se zabranjuje promet i trgovina iz srednje Afrike.Do tada smo tolerirali ropstvo u oblasti Crvenog mora, jer suTurci odatle crpili opskrbu, sada smo lišeni opravdanja. Jedanparobrod uništio bi trgovinu, a ukoliko odgodimo neophodnemjere, narod Engleske, koji je uložio milione za očuvanje Zapad-noafričkog korpusa, smatrat će nas krivim za nemar. Napomenaiz drugog izdanja: Trgovina robovima je, od pisanja ovih napome-na, prekinuta “višom silom”. Arapi Hidžaza su svoje protivljenjemjerama izrazili odricanjem poslušnosti Porti, ali su uskoro pri-nuđeni na poslušnost.

77 Princu je šerifat prvi ponudio Muhammed 'Ali iz Egipta, godine(A.D.) 1827., kada je Jahja, nakon što je svoga bratića ubo nožem

u Ka'abi, pobjegao beduinima Benu Harba. Podržao ga je Ahmed-paša iz Mekke sa velikom vojskom, ali nakon bitke kod Tarabaha,u kojoj je Ibrahim-paša od strane beduina Muhammeda ibn Aunaoptužen da se ponaša kao Silla, kao časni zatočenik poslan je uKairo. Ponovo se vratio u Mekku, gdje je pohlepa i gramzivost nje-govog najstarijeg sina Abdullaha, koji je pljačkao hodočasnike,uzrokovala novu nesreću. Godine 1851., kada je Abdu'l-Muttalibimenovan šerifom, paši je zapovijeđeno da Bin Auna uzapti i poša-lje u Istanbul. Muhammedova dva sina bila su Džeddi, gdje supozvani da pogledaju ratne brodove i tu su uhapšeni. Nakon togase otac predao; iako je, kažu, bljeskanje beduinske sablje tokomnjegovog ukrcavanja na brod razveselilo Turke da su dan uljepša-li državništvom. Divlji narodi Hidžaza još uvijek pjevaju pjesmepohvaljenice ovom šerifu. Napomena iz drugog izdanja: Početkom1856., kada je šerif Abdu'l-Muttalib bio uklonjen, Muhammed ibnAun bio je poslat u Istanbul da smiri pobunu koju je izazvao novizakon o robovima u Hidžazu. Nije mu trebalo puno vremena.

kove visine. Za brigu o njemu zaduže-ni su čuvari, a ulica je, očekivano, pro-strta prosjačkim mahramama.

2. Mevludu'n-Nebijj ili “mjestoPoslanikovog rođenja”.78 To je maloturbe u Suku'l-Lejl nedaleko od pala-te Muhammeda ibn Auna. Nalazi seispod trenutne razine ulice, a u sredtog mjesta razapet je mali šator, skri-vajući, kažu, rupu u podu u kojoj jeAmina sjedila u vrijeme poroda.

3. U četvrti Še'ab-i 'Ali, nedalekood Mevludu'n-Nebij, rodno je mjestoImama 'Alija, još jedan mali oratorijispod razine zemlje. Ovdje, kao i naprethodnom mjestu, mevlud i zvaničnizijaret obavljaju se na godišnjicu rođe-nja Božijeg lava.

4. Nedaleko od Hatidžine kuće iNataku'n-Nebij, mjesto je poznato podnazivom Mutteka, po kamenu na kojise Poslanik jednom prilikom umoranoslonio. Ovo mjesto hodočasnicimnogo posjećuju. Neki tvrde da, jed-nom prilikom, kada se “otac laži” poja-vio pred Poslanikom u obličju starca,te ga iskušao da učini grijeh tvrdećida je namaz završen, ovaj kamen,

otkrivajući prevaru i podvalu, natje-rao je šejtana u bijeg.

5. Mevlud-i Hamza, mala građevi-na kraj stare kapije Bab Umrah,nedaleko od mezarja Šebejki. Ovdje jebio bazen ili kanal kojim je Ejn Hune-jn utjecao u Birkat-i Madžid. Mnogiautoriteti tvrde da Hamza nije rođenna ovom mjestu.79

Prije odlaska iz Mekke na večerume pozvao stari 'Ali ibn Jasin, Zemze-mi, što je dokaz da su ga zabavljalapretjerana očekivanja, uzbuđen, činilose, nagovorima mladog Muhammeda,iz jednostavnog razloga uzvisivanjanjegovog ugleda. Jednog dana okupilismo se oko tri sata poslijepodne u nje-govoj kući, golemoj građevini u Zuka-ku'h-Hadžer. Tu zatekosmo veliki brojhodočasnika, među kojima smo bezproblema prepoznali naše saputnike,svadljivog starog Arnauta i njegovogbe zobraznog roba. 'Ali nas je dočekaona stepenicama i poveo nas u gornjusobu, gdje smo posjedali na divane, tese uz kahvu i lule pripremali za večeru.Po tom je polukrug ustao da dočekaevnuha koji je živio negdje u kući. On je

bio značajna osoba budući da se staraoza neke ugledne dame u Kairu i Istan-bulu: najviše mjesto i najbolja lula po -nu đeni su mu bez ikakvog oklijevanja ion ih je jednako zdušno prihvatio. Sjeoje dostojanstveno, odgovarao diplomat-ski na neka tajanstvena i indiskretnapitanja o damama i prislanjao svojeusne na prekrasan primjerak ćibukaod žutog ćilibara. Prva lekcija ponizno-sti i skromnosti za mene bila je mjestoispod ovog razvijenog, vretenastog,bezbradog komada neutralnosti, te tokao takvo primih k srcu.

Večera je poslužena na sini, ravnombakrenom poslužavniku promjera okošest stopa, prekrasno ukrašenom ara-beskama i natpisima. Ispod njega bioje uobičajeni kursi ili postolje, načinje-no od sandalovog drveta u koje su biliutisnuti komadići sedefa, a na njemuizvanredno kalajisan i čist servis odistog materijala kao i sini. Počeli smosa različitim gulašima, sa špinatom, sabamijom i gustim gulašima od povrća.Nakon što su ih sklonili, ruke smozamočili u birjani, pilav s mesom, obo-gaćen prečišćenim puterom; kimeh,

109BEHAR 120


78 Dvanaesti rebiu'l-evvel, Poslanikov rođendan, ovdje se obilježavanepojmljivim proslavama, gozbama, namazima i dovama, te uče-njem Kur'ana. Mevludi (maulid, proslave rođenja) ne vezuju sesamo za jedan dan u godini.

79 Čitatelj treba znati da ja nisam imao priliku vidjeti pet gorenabrojanih mjesta. Vodiči i knjige spominju još najmanje 12 mje-sta pobožnog posjeta, od kojih je nekolicina poznata samo poimenu. 1. el-Mukhtebe, “mjesto skrivanja” koje smo već spominja-li, za koje se pouzdano ne zna gdje je; 2. Daru'l-Khejzeren, gdje jePoslanik tajno klanjao do Omerovog prihvatanja islama nakončega je izašao u javnost; 3. Melid Omar ili “Omerovo rodno mje-sto”, spominje se u knjigama da su ga hodočasnici posjećivali 14.

rebiu'l-evvela svake godine; 4. Ebu Bekrova kuća nedaleko odNataku'n-Nebij. Pretpostavlja se da je uništena u 12. stoljeću; 5.Mevlid Dža'afer el-Tajjar, nedaleko od mezarja Šebejki; 6. el-Mada'a, poznato i kao Nefu'l-Arz, jer je stvaranje počelo na ovommjestu; 7. Daru'l-Hidžreh, gdje su Poslanik i Ebu Bekr uzjahaliprilikom hidžre; 8. Mesdžidu'l-Rejah, gdje je Poslanik postaviozastavu nakon što se Mekka predala; 9. Mesdžidu'š-Šedžereh,mjesto na kojem je Poslanikovom dovom drvo naraslo i osušilo se;10. Mesdžidu'l-Dže'araneh, gdje je Poslanik obukao ihram; jošuvijek ga posjećuju Perzijanci; 11. Mesdžid Ibrahim ili EbuKubejs; 12. Mesdžid Zu Teva.

fino sjeckano meso; varak mahši, lišćevinove loze punjeno sjeckanom i zači-njenom ovčetinom, a potom presavije-no u male trokutiće; kebab ili komadimesa isječeni na veličinu zalogaja nadrvenim štapićima, uz salatu od hrska-vog krastavca i različita jela od lubeni-ce isječene na kockice.

Hljeb je bio tipičan istočnjački ta n -ki, pljosnati, ali neuporedivo boljeguku sa i kvaliteta od indijskoga čapati-ja. Pili smo vodu začinjenu mastikom.Na kon što je meso stiglo, kunafah, finiver micelli zaslađeni medom i posuti še -će rom u prahu; nekoliko gulaša od ja -bu ka i dunja; muhallibah, rijetki želeod riže, brašna, mlijeka, škorba i malomi risa; zajedno sa kockicama raha-ha,80 visokocijenjenog u ovim područji-ma, jer dolazi iz Istanbula. Potom je nasto postavljeno voće, poslužavnici puniočišćenih narova i hurmi najljepšegukusa. Večera je zaključena pilavom odriže sa puterom, za čije smo lakše kon-zumiranje dobili i izrezbarene drvenekašike.

Arapi ne vole divnu francusku vje-štinu odgađanja večere. Nakon pranjaruku sjedate, prebacujete vezenu sal-vetu preko svoga krila i sa Bismillah,zarad milosti i blagoslova, rukom zah-vatate privlačno i ukusno jelo, mijenja-jući ad libitum, povremeno poližetesvoje prste kao što dječaci čine s liza-lom, a potom prijatelju uvaljujete bira-ni zalogaj u usta. Kada se zasitite, nesjedite za trepezom zbog svojih prijate-lja koji nisu završili s jelom, jednosta-vno kažete: “El-Hamd!”, odmaknete seod posude, operete ruke i usta (na ime,brkove i bradu) sapunom, oglasite seznakom sitosti, u protivnom će vas pri-siliti da jedete još, dohvatite svoju lulu,srknete kahve i uronite u kejf. U ovimzemljama nije običaj sjediti zajednonakon večere, večernji namaz skraćujeneugodu trenutka. Prije nego smoustali da se oprostimo od 'Alija i Jasi-

na, dječak je utrčao u so bu, pokazujućisve znake dječije uljudnosti koji naIstoku neodoljivo podsjećaju na traže-nje poklona. Spustio sam do lar u njego-vu ruku, našto on, iskreni mali Meka-nac, nije mogao sa kriti radost. “Rijal!”povikao je; “Ri jal! Gledaj, deda, dobrigospodin mi je dao rijal!” Oči staroggospodina zasjajile su se suzama: vidioje kako je la h ko iz moje ruke skliznuodolar, nadao se da mi nije posljednji.“Doista si ti dobar mladić!” reče, doda-jući usrdno: “Neka ti Allah ispuni sveželje.” Nježno tapšanje po leđima doka-za njegovu iskrenu naklonost.

Poslije te večeri nikada više nisamvidio starog 'Alija, ali sam mladomMuhammedu povjerio ono što samsmatrao dovoljnim za njegove usluge.

Poglavlje XXXIV

Prema Džeddi

Opće srljanje u ovosvjetovne težnjei htijenja oglasilo je kraj sezone hodoča-šća. Svi posvećenici bili su “okrečeni” ubijelo, knjiga njihovih grijeha – ponovo– bila je tabula rasa: međutim, mnoginisu gubili vrijeme da se upute doljejužno i da knjigu počnu pisati ispoče-tka. Vjeru napose ne bi se smjelo krivi-ti za bilo kakve nepravilnosti. Isto takokalvinisti, nakon nedjeljne molitve, veću ponedjeljak griješe s naročitim odu-ševljenjem, rimokatolici, revnosnožustro, padaju pod utjecaj uzroka svo-jih kajanja i ispovijesti, te i muslimani,koji su svoje duše “saprali” obavljanjemsvetih obreda. No, uistinu, mora se pri-mijetiti da, kao i kod kršćana, i kodmuslimana postoje brojni znakovitiizuzeci od ovih krajnjih pravila. Nekoli-cina mojih prijatelja i poznanika trenu-tak početka svoje duhovne i ovosvjeto-vne obnove označavali su trenutkomprvog viđenja Ka'abe.

Nakon što je muslimanska “Svetanedjelja” završena, ništa me nije zadr-žavalo u Mekki. Iz ranije navedenihrazloga odlučio sam vratiti se u Kairo,odmoriti se tamo neko vrijeme i kre-nuti ponovo prema unutrašnjosti, ovajput preko Muvejle.

Mekanci su skloni malim pokloni-ma kao kršćanske časne sestre: Kebi-ra se nježno i srdačno oprostila od me -ne, moleći me da budem pažljiv premanjenom dječaku, koji mi se pridružiona putu do Džedde, i položila nježneali snažne ruke na mjedeni tučak iavan, koje je dugo željno pogledala.

Iznajmivši dvije kamile po cijeniod 45 pijastera, plativši pola iznosaunaprijed, moje teške kutije poslaosam sa šeikom, sada hadži Nurom, zaDžeddu. Omer-efendija odlučio je uMekki sačekati dok njegov otac krene,zapovijedajući karavanom jednogrbihkamila, kojemu bi se i on priključio sasvojim magarcem, i pridružit će mi seu luci i vratiti u svoj voljeni Kairo.Dugo smo se opraštali sa svim našimprijateljima, grleći turske hodočasni-ke i konačno uzjahujući magarce, tesmo mladi Mu hammed i ja napustilismo kuću. Abdullah Melanholija slije-dio nas je pješice kroz cijeli grad, akonačno smo se oprostili, iako bezzagrljaja, u četvrti Šebejki.

Izlazeći na otvoren prostor, osjetiosam žaoku zadovoljstva, onu vrstu ra -do sti koju samo oslobađanje izdugogo dišnje tamnice može priskrbiti.Su nčeve zrake grijale su me u obnov-ljenom životu i živosti, pustinjski zrakmirisao je na najljepši parfem, a prija-teljsko lice prirode smiješilo mi se po -put starog prijatelja. Razmišljao samo sirijskom karavanu, koji je ostajaodesno od našeg puta, bez i truni tugekoju obično izaziva rastanak.

Nemam namjeru detaljno opisiva-ti put kojim smo prošli te noći: strani-ce Burckhardtovog djela pune su opi -sa ovog dijela zemlje. Napuštajući Me -kku, krenuli smo ravno prema jugu odVadi Fatimeh, te oko sat putovaliravnicom okruženom brdima. Potomsmo se stepeništem od neravnog ka -mena, opasno skliskog i krivudavog,namijenjenog da olakša silazak jaha-ćim kamilama i tovarnim životinjama,spustili u neku dolinu. Oko ponoći ušlismo u Vadi opasanu brdima, djelimi-čno pokrivenu pijeskom, a djelimičnošljunkom posutom ilovačom, te, kona-čno, pred zoru, ugledasmo priobalnuravnicu Džedde.

110 BEHAR 120


80 Prisnije od Rahatu'l-Hulkum, “zadovolj-stvo za grlo”, ime koje privlači turiste.Ružina vodica jedan je od najvećih kuli-narskih grijeha Istoka, a Europljani je nemogu odijeliti od ideje losiona. Međutim,ako želite počastiti gosta, ružina vodicase konzumira čista, čak i u čaju.

Nedugo nakon što smo napustiligrad, našoj maloj skupini pridružili suse i drugi putnici, tako da se predve-čer nađosmo u velikoj grupi, što je bilaneposredna posljedica zapovijesti dahodočasnici ne smiju samostalno pu -tovati ovom rutom. Kahvana i mjestaza odmor i osvježenje ima u izobilju,zaustavljali smo se svakih pet miljada osvježimo i sebe i magarce. Predsa mi mrak klanjali smo blizu turskestra žare, gdje mi je jedan od vojnikalju bazno donio vodu da uzmemabdest.

Prije noći obratio mi se, na tur-skom, jednooki čovjek, koji je, svehlogčela, izbrazdanog brojnim mrštenji-ma, konične brade, nečiste odjeće,jahao magarca jednako svehlog kao ion sam. Nakon što sam odmahnuoglavom, progovorio je na perzijskom.Na kon još jednog odmahivanja gla-vom pokušao je na arapskom; ponovonije dobio nikakav odgovor. Potom jepromrmljao izvanrednim hindustani-jem. Kada mu ni taj jezik nije prošao,po kušavao je na paštuu, arme nskom,engleskom, francuskom i ita -lijanskom. Na koncu, više ni ja ni sammogao držati usta zatvorenim, bezobzira na promjene jezika, svaki no vipokušaj komuniciranja koji je po či njaopitanjem, “Dakle, ko si ti?”, pos tajao jesve nedvosmisleniji. Uzvratio sam muna perzijskom, te saznao da je ovajčovjek bio vodič, kurir i sluga turisti-ma koji su posjećivali Istok, te da jeposjetio Englesku, Francusku i Itali-ju, Kejp (Cape), Indiju, središnjuAziju i Kinu. Potom smo malo ćaskalina engleskom, koji je hadži Akif dobrogovorio, ali rječnikom kurira, a hadžiAbdullah jednako loše, kao da ganikada nije učio. Nemalo začudno biloje čuti fraze poput Come 'p, Neddy teCre nom d'un baudet, gotovo nado-mak Isma'ilovog mezara, Poslaniko-vog rodnog mjesta i najčasnijeg sveti-lišta islama.

Oko osam uvečer prošli smo Ala-mejn, koji predstavljaju granicu sveti-lišta u ovom pravcu. Nalaze se na okodevet milja od Mekke, a blizu njih sta-jala je mala kahvana i mesdžid, širepoznat kao Sebil Agha Almas. Usput,

kako je noć odmicala, sreli smo duga-čak vez kamila, od kojih su neke nosi-le nosiljke, druge goleme zavežljaje,neke bale kahve, žita i trgovačke robe.San je počeo sklapati oči mojih saput-nika, a mladi Muhammed već je visiosa svoga magarca na najčudniji i naj-smješniji mogući način.

Oko ponoći stigli smo do skupinekućica, mjesta zvanog Hadde. Ali-begtvrdi da se ovo mjesto nalazi na osammorskih milja od Džedde. Na granicikoja se smatra tačnom polovinomputa do prvog odmorišta, hodočasnicimoraju obući odgovarajuću odjeću, anevjernici koji putuju prema Taifuodvode se od mekanskog puta premaonom koji vodi sjeverno od Arefata.Naselje je, ustvari, skup kućica i koli-bica od štapova i pruća, natkrivenihgranama i pocrnjelim i spaljenim pal-minim lišćem. Izdržava se snadbijeva-njem potnika i hodočasnika kahvom ivodom. Putnici sa užasom pričaju ovrelini ovog dijela zemlje preko dana.Ali Bey, koji je ovdje bio dva puta,poredi ga sa grnčarskom peći. Odavdese teren pomalo naginje prema moru,brda nestaju, a svaki objekat ukazujena odmicanje i udaljavanje od mekan-skog platoa. U Hadeu smo sjahali izadržali se oko jedan sat. U kahvanisu nam osigurali rogozine, vodenelule, te druge potrebe. Mi iznijesmokorpe sa namirnicama, oproštajni darljubazne Kebire, te kada završismosvoju kasnu večeru, legosmo odrije-mati.

Nakon što je istekao polusatniodmor, a magarci osedlani, protresaosam mladog Muhammeda, podstičućiga da i on uzjaše. Bio je, da se posluži-mo njegovim izrazom, “mrtav odnespavanja”. Jedva da smo putovalijedan sat, kada se on, dolazeći pred jošjednu malu kahvanu, baci na tlo i jasnoobznani da nije u stanju nastaviti put.To izazva određenu zbunjenost i nemir.Mladac je bio žustri i bezobrazni malibeduin, po svojim manirima ponajvišenalik agresivnom republikancu. Neko-liko puta mi se prilično drsko obratio,zapovijedajući mi da ne šibam njegovuživotinju, nego da je tjeram svojimpetama. Svaki put bih prezrivo zane-

mario njegova upozorenja, što ga jezakratko utišalo. Ali sada, misleći dasmo svi u njegovoj moći, zakle se da ćeodvesti životinje i da će nas prepustitina milost i nemilost pljačkašima i ubi-cama. Ali, malo stezanje za dušnik imalo više prevrtanja po zemlji defini-tivno promijeni njegove planove. Ugri-zao se za ruku, cepteći u nemoćnombijesu i udaljio se, prijeteći nam upra-viteljem Džedde i narednim jutrom.Tada se i Egipćanin u skupini pridružiprotestu i, uz pomoć starog jezičara,koji na engleskom jeziku reče: “By G-!you must budge, you'll catch it here!”, težustro i energično reče, “Jallah! Ustanii uzjaši, samo nam tratiš vrijeme,nećeš spavati u pustinji!” Odgovorih:“O amidža, ne pretjeruj!” Fuzul (pretje-rivanje) na arapskom znači isto kaokad biste nekom na engleskom rekli dane bude bezobrazan, prevrćući se sjedne strane na drugu, poput Encela-desa pretvarajući se da hrče, dok je raz-jareni i postiđeni Egipćanin podsticaoostale u skupini da nas na bilo kojinačin pokrenu. Problem je riješiomladi Muhammed, kojega je ovarasprava jednako pogađala: “Znate livi”, prošaputa groznim glasom i nagla-skom, “ko je ova osoba?” i pokaza namene. “Zašto? Ne”, odgovoriše ostali.“Pa”, reče mladić, “prije neki dan Utej-ba nam je zaprijetio smrću u Zaribahprolazu i šta mislite šta je on učinio?”“Wallah! Kako bismo mi to mogliznati!” reče Egipćanin, “šta je učinio?”“Zatražio je da mu se donese “njegovavečera”!” zaključi svoj kratki govor, spo-rim i sarkastičnim naglašavanjem sva-kog sloga. To je, činilo se, bilo dovoljno.Ostali uzjahaše, a nas dvojicu pustišeda spavamo.

Znam da sam bio malo preopširanprepričavajući ovaj mali incident, kaoi obično želeći pokazati šta malo raz-metanja hrabrošću može polučiti uArabiji. Isto tako, to je nešto što bisvaki naredni putnik i putopisac ovimkrajevima trebao znati napamet.Ljudi će uvijek nastojati preplašiti gazastrašujućim pričama, koje su, u naj-većem broju slučajeva, tek puke izmi-šljotine utemeljene na kukavičluku.Razlog Egipćaninovog silnog čovjeko-

111BEHAR 120


ljublja počivao je na činjenici da, akobi se jedan član skupine izgubio ilinestao, ostali bi se mogli naći u velikojnevolji. Ali, ovdje smo, čini mi se, upr-kos tvrdnjama naših saputnika da ćenas “uznemiravati Turpini i Fra Dia-voli”, bili sigurni kao u samom srcuMekke. Svake noći tokom sezonehodočašća postrojbe od oko pedesetakkonjanika patrolirale su putem. Mismo bili naoružani do zuba, a našaskupina izgledala je isuviše opasnomda bi je “surovo isprebijala skupinapješaka”. Nakon što smo odspavali,ponovo smo uzjahali i umorno krenuliniz pjeskovitu dolinu, u koji su našijadni magarci upadali do koljena. Uzoru smo stigli naše bivše saputnikena njihovom odmorištu, te smo kla-njali u turskoj kahvani, dakle još jed-noj maloj kahvani na putu. Tu smo irazmijenili ono što se popularno zovezadirkivanje. “Da kle”, reče Egipćanin,“šta ste dobili vašim odmorom? Mismo ovdje bili u miru, klanjali smo ipušili do posljednjeg časa!” “Hajde, idii najedi se svoga graha”, odgovorismo.“Šta jedan egipatski seljak zna omuškosti!” Mrzovoljni momak upotri-jebio je svu strast koju je mogao saku-piti u maloj šali govoreći mu da “pose-lami upravitelja Džedde ”, te nazivaju-ći magarce imenom njegovog pleme-na. On odgovori groznim, nepristoj-nim, skarednim ruganjem, što opetizazva još ve će ruganje s druge strane,te se uskoro kahvana tresla od smije-ha, budući da je rijetko imala prilikuugostiti tako zabavnu gospodu.

Nedugo pošto smo napustili tur-sku kahvanu stigosmo do posljednjihobronaka visoravni koja su se spušta-la prema dolini Džedde. Ovaj pogledostat će neko vrijeme moje posljednjeviđenje “zloglasnih brda i pješčanih,po život opasnih divljina”; gledao samih neko vrijeme s uživanjem i zado-voljstvom što sam im uspio izmaći.Pred nama se prostirala ravna dolina,

obična (i uobičajena) u ovim krajevi-ma, izbijeljena solju i potamnjenakamenjem i šljunkom, ali i oživljena idotjerana dalekim bijelim zidom, čijije baldahin bio prelijepo plavo more.Ni drveta, niti zakrpe zelenila, nijebilo na vidiku. Ništa nije privlačilo iometalo našu pažnju u potpunostiposvećenu tirkiznom plavetnilu kojese presijavalo u daljini. Magarčićiveselo koraknuše, uprkos svome neza-mislivom umoru. Uskoro opazismoobrise grada, minarete, utvrde, čuve-ne i proslavljene po svojim topovimakoji su, 1817. godine, odvratili i odbilihiljade ratnika Abdullaha ibn Sa'uda,vehabija,81 te male kupole izvan grad-skih zidina.

Sunce je počelo nemilosrdno pržiti,te nam nije bilo nimalo žao kada smooko osam sati izjutra, nakon što smoprošli kroz masu straćara i kahvana,mezarja i pješčanih dina, tj istočni pri-laz i predgrađe Džedde, prošli krozutvrđena Babu'l-Mekka. Nakon 11sati marša odmarali smo gotovo tri,predivni magarci ispuniše između 44 i46 milja, uglavnom dubokog pijeska,za jednu noć. Kroz gradske kapije pro-đoše gotovo lagahno galopirajućizamalo kao da su tek napustiliMekku.

Šeik Nur je dobio zaduženje da mipronađe sobe u ogromnoj gomili nefo-siliziranog koralja, relativno novijegdatuma, nekoć palati Muhammedaibn Auna, a potom preobraženoj uvakalu. Umjesto toga, kao što bi Indij-ci učinili, on je načinio ciganski taborna trgu koji je bio okrenut prema luci.Nakon što sam se pobrinuo za neopho-dne popravke, našao sam odgovaraju-ću sobu. Za manje od sata pometenaje, poprskana vodom, prostrte su rogo-zine, te je učinjena udobnom onolikokoliko su to okolnosti dopuštale. UDžeddi sam se ponovo osjetio kao kodkuće. Sam pogled na more djelovao jekao oživljavajući tonik. Maharattae

nisu bili u krivu kada su svoje zarob-ljene Engleze držali dovoljno dalekoda nikada ne mogu vidjeti okean, tvr-deći da smo mi amfibijska rasa, koji-ma je talas dom.

Nakon jednodnevnog odmora ukaravan-saraju kamilar i momakzadužen za magarce prepirali su seoko novca, a kako ja nisam imao višeod posuđene kovanice od 10 penija,bilo je neophodno uputiti se u britan-ski vicekonzulat po gotovinu koju mije doznačilo Kraljevsko geografskodruštvo (Royal Geographical Society).Uz malo poteškoća uspio sam doći dogospodina Colea, koji mi je, zbog groz-nice, poručio da nije kući. Njegovomtumaču se moj izgled nije nimalo svi-đao, ustvari, opće suglasje ukućanabilo je protiv mene. Nakon nekolikouzaludnih i besplodnih poruka, gospo-dinu Coleu sam poslao pisamce, škra-botinu, koji je potom odlučio primitinametljivog i dosadnog Afganistanca.Usklik oduševljenja i gostoljubivadobrodošlica uslijedili su za mojimpredstavljanjem kao časnika indijskevojske. Među ostalim stvarima, vice-konzul me obavijestio da je on, različi-tim povodima raspravljajući sa tur-skim zvaničnicima o mogućnosti daEnglez ikada prođe do Mekke, ust v r -dio da će neki njegov sunarodnjak uči -ni ti sve u tom smislu, pa čak obaviti iho dočašće u Sveti grad. Njegovi sago -vo rnici su ljubazno i pristojno potvrdi-li prvi dio, ali i odlučno zanijekali dru -gi dio njegove tvrdnje. Gospodin Coleje tom prilikom sebi obećao da će sekad-tad Turcima nasmijati u bradu,ali nakon moga odlaska pisao mi je daje tema toliko uozbiljila lica njegovihsagovornika da se više nikada nijeusudio spomenuti bilo šta slično.

Iskreno zahvaljujući samo engle-skom ponosu naš konzulat u Džeddiosvojio je i držao visok ugled. Gospo-din Cole se nikada nije, za razliku odsvoga kolege u Kairu, ponizio u očima

112 BEHAR 120


81 Godine 1817. Abdullah bin Sa'ud napao je Džeddu sa 50.000ljudi, namjeravajući srušiti “kafirska djela”, naime njene zidi-ne i kule. Napad se opisuje kao najsmješniji ikada viđen. Svistanovnici grada stavili su se na raspolaganje garnizonu, čeka-li su dok su se divljaci sjatili oko grada, uzvikujućiČ Dođite ipogledajte djelo nevjernika, a zatim su ih naprašili fitiljačama i

salvom iz topova. Vehabije su se konačno razbježale, nesposo-bne zauzeti grad koji bi najobičnija baterija poljskih topova zasat pretvorila u gomilu ruševina. Od toga dana Mekanci senikada nisu prestali razmetati svojim Gibraltarom, ni rugati seMedinjanima zbog njihove neutvrđene luke Jambu'a.

ponosnog naroda kojemu je bio izasla-nik privatnim ili trgovinskim transak-cijama sa predstavnicima vlasti.Ustrajno je izdržavao bijes mekanskogšerifa, učeći ga kako treba poštivatibritansko ime i čast. Abbe Hamilton jeprinčevsku pažnju pripisao beskraj-nom poštovanju koje Arapi pokazujuza posao koji obavlja gospodin Cole,što se odražavalo izvjesnim diskret-nim laskanjem s kojim su mu se obra-ćali. Ovaj pisac je bio upravu, iskre-nost cilja u komunikaciji među ovimljudima nikada nije nipodaštavana nisa jedne strane. Opći nesrazmjer irazlika između naših konzularnihposlova u Kairu i Džeddi još jedan jedokaz u prilog korisnosti izbora i nai-menovanja indijskih zvaničnika naslužbe u istočnim zemljama. Oni su

imali priliku živjeti među istočnjaci-ma, znaju najmanje jedan azijskijezik, imaju brojne azijatske običaje inavike, te, prije i poslije svega, navik-nuti su govoriti zapovijednim tonom,bez čega, kako god se u Engleskoj mi -s lilo i raspravljalo o tome, nije mogućezavršiti bilo kakav posao na Istoku.Domaće diplomate ne samo da sunesvjesni hiljada zamki koje ih vreba-ju na svakom koraku nego postaju iigračke u rukama njihovih vještih ivičnih neprijatelja ceremonijalnomljubaznošću, koju oni tumače “pažljivovodeći računa da se ovo tumačenječuje što je moguće dalje”, kao rezultatstraha ili uspješno izvedene prevare.

O Džeddi 82 su pisala brojna savre-mena pera. Burckhardt (1814) stotinestranica svoga dvo tomnog djela posve-

ćuje nesretnoj prijestolnici Tihame-tu'l-Hidžaz, “niziji ovog planinskogpodručja”. Još kasnije gospoda (MM.)Mari i Chedufau pišu o istoj temi, adruga dva francuska putopisca, gos -poda (MM.) Galinier i Ferret, objavlju-ju trenutno stanje trgovačkih tablica,navodeći kao svoj izvor proslavljenogarabistu M. Fresnela.83 Preveo ih jeautor djela Life in Abyssinia. Abdu'l-Kerim godine 1742. piše da Francuziimaju tvornicu u Džeddi, a 1760.,kada je Bruce posjetio ovu luku, našaoje da Istočnoindijska kompanija (EastIn dia Company) posjeduje postajuodakle raspoređuje svoju trgovačkurobu ši rom ovog područja. Ali, iako suEn g le zi to kom ranog perioda svogaprisustva na Istoku u ovom dijelu svi-jeta primani sa osobitom naklonošću,ni sam uspio nabaviti niti jedan starido kument.

Džedda, kada sam je ja posjetio,bila je u općem metežu, zahvaljujućiprije svega neprestalnom prometuhodočasnika, te su iz istog razloga inamirnice bile oskudne i skupe. Dvijevelike valake, kojima mjesto inače obi-luje, bile su prepune putnika, dok jecijelo mnoštvo onih koji nisu moglinaći mjesto ili priuštiti trošak taboro-valo na trgovima. No, bio je još jedanrazlog za gužvu, a to je stanje u vojsci.Nizam, naime regularna vojska, nisudobili platu već sedam mjeseci, aArnauti su jedva uspijevali sabrati

113BEHAR 120


82 Abulfeda ovu riječ piše kao Juddah, a gospodin Lane, kao i gospo-da (MM.) Mari i Chedufau prihvataju njegov oblik u značenju“obična nedostatna voda”. Voda u Džeddi još uvijek je oskudna iloša; svi koji to mogu priuštiti piju vodu iz planinskih izvora kojuu mješinama dopremaju beduini. Ibn Džubejr spominje da jeizvan grada bilo 360 starih bunara (?), koje su iskopali, pretpo-stavlja se, Perzijanci. Džeddah ili Džiddah je narodski izgovor, aučeni je nerijetko zovu Džaddah (pramajka), kao aluziju naHavin mezar koji se, prema predaji, nalazi u ovom gradu.

83 U Poglavljima III i VI ovoga djela usudio sam se iznijeti nekoli-ko sugestija u prilog korisnosti postavljanja našeg izaslanika uHidžazu kao konzula, te u Mekki domaćeg čovjeka, do trenutkakada nas sila prilika i talas događanja ne nagnaju da okupira-mo središte (grad-majku) islama. Moje izvinjavanje zbog vraća-nja ovoj temi mora da je dio engleske prirode, koja je sklonasvoju naciju uporediti ni sa čim, čak i u Džeddi. Ipak, akoimamo na umu da u ovaj grad godišnje doplovljava 25 do 30 bro-dova iz Indije, te ne tako teško izračunljivu vrijednost trgovine,stvar izgleda vrijednom posvećene pažnje. Odlomci iz pismakoje mi je uputio gospodin Cole trebali bi biti dostatni umjestozaključka ovog dijela moga rada: “Morate znati da je 1838. izme-đu Velike Britanije i Porte zaključen komercijalni ugovor, speci-

ficirajući (među mnogim drugim, ovdje ispuštenim klauzula-ma)”, 1. Da se na svu trgovačku robu koja se u Hidžaz uvozi izengleskih luka ima platiti 4% carine; 2. Da sva roba koju uvozebritanski podanici iz zemalja koje nisu pod vlašću Porte isto takoima ocariniti sa 5%; 3. Da se na svu robu koja se izvozi iz zema-lja pod vlašću Porte ima platiti 12%, nakon umanjenja sa 16%od tržišne vrijednosti robe; 4. Da su dokidaju i poništavaju svimonopoli. Dakle, kada sam ja stigao u Džeddu, stanje stvari biloje takvo. Nad solju je bio uspostavljen monopol, koji je važiosamo za Anglo-indijske podanike, budući su oni bili jedini snab-djevači. Sa pet procenata terećena je sva roba, bez da je dopu-šteno odbijanje od 20%; isto je vrijedilo i za izvoz. Najdosadnijei najzamornije od svega bile su različite takse koje su uspostav-ljali lokalni moćnici pod izlikom unajmljivanja brodova, vaga-nja, posredovanja... Carine su tako praktično porasle sa 4% na8%. (Nakon što je ovo predstavljano u Istanbulu, izdat je hitan ibezuvjetan ferman, kojim se upravitelju nalaže da postupa pozaključenom ugovoru, od slova do slova.) Imao sam zadovoljstvoispraviti šesnaestogodišnje zloupotrebe već u prvih nekolikomjeseci moje službe ovdje, ali očekujem svakovrsne teškoće usmislu zahtjeva za vraćanje prekomjerno naplaćenih taksi icarina.”

114 BEHAR 120


ono što je njima pripadalo. Istočnjacisu nevjerovatno disciplinirani, europ-ska vojska, bilo koja, u istim okolnosti-ma, vjerovatno bi se već snašla. Ali ipaša je znao da ljudsko strpljenje imagranice, te je nestrpljivo zapovijedaosve što mu je moglo pomoći, dovijajućise kako napuniti prazne džepove svo-jih vojnika. Zabrinuti uglednik morada je uzdisao za onih “dobrim, starimvremenima” (beaux jours) kada jepaljenje grada i omogućavanje vojnici-ma da plja čkaju do mile volje bio isto-čnjački način rješavanja problemaisplate vojnika.

Džedda je imala i nedvojbenopokazivala sve osobenosti grada-mor-ske luke sa vojnim garnizonom kaosastavnim dijelom. Korinćani su sesmjestili gotovo odmah uz Karakun ilistražaru, simptom posvemašnje sla-bosti vlasti, jer njena (ili njihova) duž-nost i jeste pratiti i voditi računa osvim takvim nepravilnostima. Mojičuvari i pomagatelji u vakali potezalisu rakiju iz providnih staklenih boca,bez čak i komadića platna obmotanogoko stakla u znak poštovanja društve-nih normi, a glasnik se dva puta vra-ćao sa svojih poslova, očevidno pijan.Još više iznenađuje činjenica da ljudijedva da su i primijetili ovaj skandal.

Mali brod Dwarka poslala je Bom-bajska parobrodska kompanija (Bom-bay Steam Navigation Company) radiprijevoza hodočasnika iz Hidžaza uIndiju. Još uvijek sam bio neodlučan uvezi moga narednog putovanja, neželeći se uputiti na obalu Crvenogmora u ovo doba godine bez pratnje, unajmanjem druga, kada se jednogjutra na vratima pojavi Omer-efendi-ja, umoran, vukući za sobom jošumornijeg magarca. Ponudismo mululu i šolju vrućeg čaja, te mu, kao dase bojao potjere, pokazasmo mračnurupu punu zelene trave u kojoj jemogao neometano odspavati.

Učenjakovi strahovi brzo su se obi-stinili. Narednog jutra pojavio se nje-gov otac, te nakon što se kod vratararaspitao i uvjerio da je bjegunac u kući,pristojno posla nekoga po mene. Dok jeon postavljao brojna i svakovrsna pita-nja, njegov crni rob potajno je zagledao

sve i svakoga u sobi i okolo. Ali, imalismo vremena bjegunca prekriti tra-vom, te se stari gospodin udalji, nakonsvoje besplodne potrage. Međutim, nanjegovim usnama ledbio je osmijeh kojinije obećavao ništa dobro.

Iste večeri, nakon što sam se vratiokući iz hammama, zatekao sam sobuu nezamislivom neredu. Mladi Mu ha -m med, teško povrijeđene sujete, ceptioje od bijesa. Šeik Nur bio je jednakoonesposobljen, ali od straha. To kommoga odsustva otac se vratio sa possecomitatus prijatelja i rođaka. Ispitiva-li su mladića, koji im je dao cijeli nizokolišnih i dvosmislenih odgovora.Potom su počeli otvarati ku ti je, nato semladi Muhammed bacio po kutijama,zavjetujući se da će radije umrijetinego dopustiti takvu sramotu. To muje priskrbilo nekoliko ću ški koje su sepremetnule u oluju udaraca, kada jeneki radoznali momak otkrio Omer-efendijinu nogu u njegovom skrovištu.Učenjak je sa svojim progoniteljimakrenuo bez otpora, ali istovremeno suga čuli kako se zaklinje da neće propu-stiti i najmanju priliku da umakne.Pregledao sam mladog Muhammeda ina svoje veliko zadovoljstvo otkrio danije teže povrijeđen. Kako bih ga umi-rio, ponudio sam mu da krenem beznjega i da nasilu pokušam spasitiOmer-efendiju. To je, kako nam jemoglo priskrbiti samo nebrojivo mno-štvo raspomamljenih batina i sličnogpriručnog oružja, nasreću odbijeno iubrzo zaboravljeno, ali je mladićpovratio samopouzdanje, te je, nakonnekoliko odmjerenih i pravilno usmje-renih pohvala njegovoj hrabrostipomoglo potpuno povratiti duh.

Čitatelj ne bi trebao pomisliti da suovakve ludorije u Arabiji ozbiljna stvar.Otac nije kažnjavao svoga sina; naime,netom što se s njim, nekoliko danaranije, dogovorio u vezi sa njegovimpovratkom u Egipat, mladić je na to ipristao, te sam ga, nedugo potom,nenadano sreo na ulicama Kaira.

Kako sam ostao bez druga, riješiosam ne gubiti vrijeme po Crvenom mo -ru, nego se u najvećoj žurbi vratiti uEgipat. Mladi Muhammed se uputio uveliko skladište žita, s mojim novcem,

te mi je nabavio sve raspoložive namir-nice i potrepštine, natuknuvši da, na -kon moga povratka u Indiju, očekujeda ga poklon od 20 dolara sačeka u Me -kki. Zatražio je dopuštenje da ode i oti-šao je hladno kao da se nismo ni pozna -va li. Nekoliko dana kasnije šeik Nurmi je objasnio razlog njegovog ponaša-nja. Poveo sam mladića sa sobom napa lubu parobroda gdje je njegovim mi -s lima prostrujala sumnja. “Sada razu -mi jem”, rekao je mladi Muhammed je -d nom od sluga, “tvoj gospodar je sahibiz Indije; nasmijao nam se u brade.”

Jednako hladno oprostio se i od še -i ka Nura. Ta dvojica mladića pili suzajedno, kada je Muhammed, naučiv-ši u Istanbulu sve moderne običajebad-masti ili “poroka pića”, zakopaosvoju “peticu” u Nurovo oko. Nur je po -g rešno pomislio da bi to moglo izazva-ti sljepilo, te mi se požalio, ali moje susimpatije bile na drugoj strani. Upitaosam Hindija zašto nije uzvratio kom-pliment, ali je Mekanac još jednomna djačao Mijanca rugajući mu se i ša -leći na njegov račun.

Nije lahko ispuniti vrijeme u Džed-di. Na trgu nasuprot naše vakale sta-jao je neki nesretni idiot, koji nam jepriređivao melanholične predstave.Zadovoljavao se, čini se i uživao, u lu -ta nju naokolo u svojoj trošnoj i oskud-noj odjeći, kao što svi slični bijednicičine, ali ljudi Džedde, preciviliziranida bi zadržali muslimansko poštova-nje i odnos prema ludilu, prisilili su ga,uprkos njegovim kricima i borbi, daobuče košulju, a kada ju je on ponovorazderao, istukli su ga. Ostalo vrijemeu otvoreni prostor pred nama raznoli-kost su unosili dolasci i odlasci hodoča-snika, ali i to nam je vrlo brzo dosadi-lo. Dok je mladi Muhammed bio tu, onje vrijeme ubijao svađajući se sa nekimIndijcima, koji su živjeli u sobi do nas,muškarci, žene i djeca, svi zajedno.Na kon njegovog odlaska ja sam daneprovodio u vicekonzulatu. To baš i nijebilo najsigurnije, ali iskušenje susretasa sunarodnjacima, te razgovora o ma -lo drukčijim temama bilo je prejako dasam mu se mogao oduprijeti. Sreo samnajveće trgovce Džedde: KhwajahSowera, Grka, M. Antona, kršćanina

iz Bagdada i druge. Upoznali su me saHalid-begom, bratom Abdullaha binSa'uda, vehabijom. Ovaj plemenitiArapin nekoć je bio zvaničnik u Mukej-jidu'l-Dževebat ili “sekretarijatu” uKa iru gdje ga je postavio Muhammed'Ali. On je hrabar, izravan i nepristra-san, naklonjen Europljanima i ljubiteljsvakovrsnih zadovoljstava. Ako on po -s tane prvak svoga plemena, putovanjeu Rijaz, te posjeta središnjoj Arabiji,više ne bi krila nikakve opasnosti zanaše putnike.

Krenuo sam prema posljednjemmjestu na kojem je trebalo obavitizva ničnu posjetu. Izvan grada Džeddeukopana je, ni manje ni više, nego Sit-tna Hawwa, Majka čovječanstva.Mladi Muhammed i ja, jedne smo ve -čeri uzjahali magarce, izjahali krozMe kanska vrata, te se preko pješčanedo line uputili prema sjeveroistoku.Na kon polusatnog jahanja, među ne -čistim kolibicama i raštrkanim kahva-nama, stigosmo do tog mjesta i naiđo-smo na zatvorena vrata. Uto, trčećido đe neki čovjek iz pravca grada, zanjim su trčala još dvojica. Dojmi me sesa koliko su poštovanja otključalivrata i koliko su se duboko naklonilidok smo mi prolazili kroz vrata u bije-lo okrečenom zidu.

Pretpostavlja se da “Majka” leži,kao muslimanka, prema Ka'abi, s no -gama prema sjeveru, glavom premaju gu, s desnom rukom pod desnim ob -razom. Okrečen u bijelo, izdalekavidljivo i putniku i hodočasniku, to jemalo turbe (kupola) sa otvorom premazapadu, ukrašeno je gotovo istovjetnokao i sva ostala takva mjesta u Hidža-zu. Pod kupolom, tačno na sredini pro-storije, nalazi se kvadratni kamen,postavljen uspravno i dojmljivo izrez-baren, u smislu predstave dijela ljud-skog obličja. To se, kao i turbe (kupo-la) zove Surra ili pupak. Moj vodič meuputi da poljubim ovaj svojevrsni hije-roglif, što i učinih, misleći za tren daje, u ovim okolnostima, pozdrav prili-čno neuobičajen. Nakon što smo kla-njali ponad uzglavlja, gdje je raslonekoliko mladih drveta, prošetasmoduž strana dva patuljasta zida koji suopisivali obrise ljudskog tijela: bili su

oko šest stopa razdvojeni, a izmeđunjih, oko Havinog vrata, bila su jošdva mezara, u kojima su bili ukopani,rekli su mi, Osman-paša i njegov sin,koji su obnovili ovo turbe. Nisammogao izdržati a da ne primijetim ikažem mladom Muhammedu da, akoje naša pramajka bila visoka (duga-čka) 120 koraka od glave do pojasa, a80 od pojasa do stopala, mora da jepodsjećala na patku. Na to je mladićnaozbiljno uzvratio da on zahvaljujesvojoj zvijezdi da je Majka ukopana, uprotivnom bi ljudi izgubili bilo kakavosjećaj straha.

Ibn Džubejr (12. stoljeće) spominjesamo staru kupolu/turbe podignutona mjestu na kojem se Hava zaustavi-la na putu prema Mekki. Ipak Idrisi(A.D. 1154) tvrdi da je Havin mezar uDžeddi. Abdu'l-Kerim (1742) ga pore-di sa parterre, sa malom potkupolnomgrađevinom u centru, a krajevima uzsame palisade; obim je iznosio 190njegovih koraka. U Rookeovim “Puto-vanjima” (Travels) kaže se da je mezardugačak 20 stopa. 'Ali-beg, koji jeDžeddu posjećivao u dva navrata, gauopće ne spominje, što navodi nazaključak da su ga vehabije uništile.Burckhardtu, kojega, jedva da jepotrebno reći, mahom prepisuju našisavremeni autori, su rekli da je togruba kamena struktura, širine četiristope, dvije ili tri stope visoka, te jed-nako toliko široka; čini se da podsjećana Nuhov mezar u dolini Buka'a uSiriji. Bruce piše: “Dva dana putova-nja od ovog mjesta (Mekke ili Džedde?)nalazi se Evin grob, od zelenog buse-nja, oko 50 jarda dužine, koji se idanas vidi.” Ali, veliki putopisac vje-rovatno nikada nije prekoračio grad-ske kapije. I Sir W. Harris, koji nijebio u prilici posjetiti sveta mjesta,ponavlja, godine 1840. da se Havinmezar od zelenog busenja još uvijekvidi na jalovoj obali Crvenog mora.Trenutna građevina je nedvojbenosavremena; stara se, rekli su mi uDžeddi, sastojala od kamena nad gla-vom, drugog nad nogama i kupolomnad pupkom.

Glavni kip Džedde u vrijeme arap-skog mnogoboštva zvao se Sakhrah

Tawilah, “dugački kamen”. Ne bi liovaj Havin kamen mogao na nekinačin biti muslimizirano oživljavanjete stare idolatrije? Treba primijetitida su Arapi, ako se mezari prihvatekao dokaz, nedosljedni u vezi sa visi-nom praroditelja. Ademov mezar udžamiji Kejf bio je poput Havinog,ogroman. Nuhov u Buka'i bio je 38koraka dugačak i samo jedan širok.Ejubov mezar blizu Hule (sedamparasanga od Kerbele) je mali. Nisamvidio Musaov (jugoistočno od Crvenogmora), koji je postao poznat po posu-dama bitumena koje se tu prodajuhodočasnicima. Ali, Harunov mezarna Sinajskom poluotoku je sasvimnormalnih dimenzija.

Napuštajući mezarje čuvaru samponudio dolar, što on primi uz gunđa-nje da bi čovjek mojeg ugleda nedvoj-beno morao biti izdašniji. Nije sasvimbio zadovoljan ni pojašnjenjem da je iovo što je dobio i previše od jednogafganistanskog derviša. Narednogdana mladi Muhammed pojasnio mije čovjekov dojam i razloge njegovograzočarenja, naime zamijenili su meza medinskog pašu.

U međuvremenu, moje se putova-nje približilo svome kraju. Iznuren dokrajnjih granica umorom i nespava-njem, te smrtonosnom vrućinom kojaje definitivno predugo trajala, ukrcaosam se (26. septembra) na brod Dwar-ka. Uživajući golemu ljubaznost zapo-vjednika i prvog časnika (gospodeWolleya i Taylora), te razmišljajućipovremeno kako turskim hodočasnici-ma koji su se okupljali na brodu ne bibio nikakav problem da me bace prekoograde, stigoh u Suec.

Upravo ovdje, cijenjeni čitatelju,ras tajemo se. Ostanite sa mnom jošsamo toliko da zaključim, riječimabrata-putnika, odavno preminulog, alinezaboravljenog Fa-hiana, ovaj mojosobni doživljaj sa putovanja po Hi dža -zu: “Bio sam izložen pogibeljima i izbje-gao sam im, preplovio sam mora inisam popustio pod najopakijim tego-bama, moje srce je ganuto osjećajemzahvalnosti da mi je dopušteno daostvarim cilj koji sam sebi zacrtao.”

115BEHAR 120


BERIĆET RIJEČI

PosvetaPukovniku Williamu Sykesu,

f. r. soc., m. r. g. soc., m. r. a. soc.,i lordu rektoru,

Ne uznosim se tek Vašim imenom, dragi moj pukov -niče, za potrebe ovoga djela, poput onog trenutnogtaktičara koji je listove Kur’ana nabio na koplja svojihvojnika kako bi pobijedio u jednoj bitki. Vjerujte mi,nije mi namjera ni cilj upotrijebiti Vaše pravovjerje kaokrinku za krivovjerje u mojim osjećajima i znanosti,politici, političkoj ekonomiji i/ili čemu sve ne?

Ali, štogod sam učinio ovom prilikom – ako samuopće išta učinio – bilo je uz pomoć skupine prijatelja,među kojima ste Vi uvijek zauzimali najistaknutije mje-sto. I, najuzvišenija privilegija koju imam na umu jeupravo ovo i ovakvo javno priznanje mnoštva zahval-nosti i obaveza koje dugujem Vama i njima. Prihvatitestoga, moj dragi pukovniče, ovo skromno uzdarje zaVašu lju baz nost i uvijek se uzdajte u mene,

Najiskreniji od svih koji Vam žele dobro,

CIJENA: 40 KN / 10 KM / 5 EUR

behar broj 120 layout 1 - kdbh preporodbehar 120 3 hadŽdŽ: najznačajnije putovanje sir richarda...

Documents