behar br. 104

7/31/2019 Behar br. 104

1/104

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XX/XXI l2011./2012.lBROJ 104 l CIJENA 20 KN

Aleksandar Antonov: Stanovnitvoislamske vjeroispovesti u Bugarskoj

Faris Nani: Lijevo desniarenje ilialijenacija od stvarnosti

Sead Ali: Teorija medijskog kaosa

Enes Ratkui: Nijaz Durakovi -

ovjek iznenaenja

KNJIEVNI PORTRETIZilhad Kljuanin

LIKOVNO OKNOMehmed Zaimovi

(1938. 2011.)

BEHAR

R O M A N S a d i k I b r a h i m o v i : Mui l i te

7/31/2019 Behar br. 104

2/104

7/31/2019 Behar br. 104

3/104

3BEHAR 104

Postoje manjinske i veinske ulizice,no, nas zanimaju one ponizne ma-njinske ulizivake manjine koje e

ispred vas podastrijeti ilim i brisati vamprainu s cipela. Ulagivanjem i dodvorava-njem nastoji se stei neka pozicija, ponaje-e politika, a da pritom ulizica nema svo -

je stajalite, ni gledite, ni polazite, a ubrzoe izgubiti i svako uporite manjinske doko-lice koja e osjetiti prijezir spram njega. Unjega nikada nee nedostajati isprazne reto-rike prepune epiteta: Va neupitni autori-

tet, Vi ste bonjaki mudrac kojeg trebasamo pustiti da pria, Dok govorite pogle-davate me u oi, znam, to Vi provjeravatestanje moje due, to napiete izravnoaljete u mozak i duu, cvjetni trg Vaegpogovora i tako dalje. Ulagivanje ulizicezapravo je pozornica na kojoj se izvodi pravamuna predstava po logici bolje potenglas, nego zlatan pas. Ali ulizica ne mijenjaud budui ne bi mogao funkcionirati, jer,teko je u starom selu novi adet uvesti.

Govor (la parole) ulizice nije razmjenarazuma i ludila i ne moete prognati njegovlogos izvan njega samog. Taj je govor vedobro poznati preludij od postanka ovjeka.I Bonjaci se mogu pohvaliti da su meu svo-

jim zbitim redovima zadrali tu psihosocijal-nu dramu, svoj vlastiti jogunluk, u smisluupornosti. Ipak, u kulturnoj politici nematrgovine, jer, to dobije na upriji, izgubina mostu. Stoga, ulizivanje nije prezentnasnaga, ona je tajna, podrivaka i urotnika.Ulizica svoje misli izraava umilnim mijau-kanjem, a to je ve gestualni jezik, blizakonirikom, ili ak blizak egipatskim hijero-glifima koje znalac umah odgoneta. Eto

koliko je stara bonjaka ulizivaka tradici-ja. Na svu sreu malo je Bonjaka u Hrvat-skoj, pa je manje i ulizica svake vrste koji u

razvodnjenom pejzau nae mlake kulturemogu podmetnuti imperative svoje prirode.

Ulizica nikad ne izgubi strpljenje i strp-ljivo bi se mogao uvui i u rektum papagajute do besvijesti dosadno laskati. To je njego-va uvjebanagumilastika koja oekuje ak inagradu, no, ponajee biva pomokren tu-im utrobnim otpadom na sramotu manji-ne, ne na svoju, jer je nauen da se po njemuurinira. Meu Bonjacima uvijek je na ras-polaganju itava galerija takvih likova. I to

je vano, nisu bezopasni, iako ni mi nismo

naivni pastiri kojima takvi edepsuzi pod raz-granatom nacionalnom kronjom objanja-vaju istoni grijeh, mislei valjda da jouvijek ivimo u idilinoj mahali. Meutim,nisu ulizice krive jer ne bi postojale da nemaonih kojima se ulizuje. Dakle, dvorske ludene bi postojale da na dvorovima nije bilo kra-ljeve potrebe da ga se razonodi i zabavlja. Aliluda je dobra naspram ulizice njoj seomakne da kae i neto nevaljalo, neto kri-tino. Ludi se opratalo, naprosto zato to je

luda, a poznato je da je svaki pametan vla-dar uza se imao takovoga koji je posluio kaoispuni ventil to nije bilo doputeno reinarodu govorila je luda. Ulizica nije luda, alizabavlja vladara golicajui mu ego. Vladarmoe biti politiar, direktor, reis, kardinal,general, bogata, muftija, biskup, doktorznanosti, urednik novina ili televizije, nacio-nalni knjievnik, predsjednik manjinske (iliveinske) udruge... Uostalom, zato da se jamuim nabrajajui, osvrnite se oko sebe.Samo pazite kuda gledate - da se plaho neuznemirite. Naime, ulizica se nema gdjesakriti, zato bjei, kao kakav krpelj, traeimjesta gdje je na domainu najtoplije.

ini se, dakle, da nema razlike izmeumanjinske i veinske ulizice podjedna-ko posredno kao miad grizu ali po tlu gmi-u. I na kraju, susret dviju ulizica je kata-strofalan. Naime, odmah jedan drugomeizliu stranjice do te mjere da im doivotno

vie nije potreban pregled kod proktologa,ali, na kraju ni jedan ni drugi od toga nema-ju koristi te ih upravo to najvie boli.

Sead Begovi

Dugi nosovi manjinskih ulizica

Ulizica svoje misli izraava umilnim mijaukanjem, a toje ve gestualni jezik, blizak onirikom, ili ak blizakegipatskim hijeroglifima koje znalac umah odgone-ta. Eto koliko je stara bonjaka ulizivaka tradicija.

RIJE UREDNIKA

7/31/2019 Behar br. 104

4/104

Husein-kapetan Gradaevi (1802. -17. august, 1834.) i njegov pokret, kasni-

je nazvan pokretom za autonomiju Bos-ne, zasigurno predstavljaju jednu od

kljunih historijskih linosti i dogaajakoji su ostavili teko izbrisiv trag u osma-nskoj historiji Bosne i Hercegovine. Pe r-cepcija, linosti i dogaanja u vezi snjom, kako kod historiara tako i u puku,gotovo nepodijeljeno je pozitivna: Huse-in-kapetan je narodni junak i jedna odnajuglednijih linosti ne samo svoga do-ba nego bosanske historije openito, a po-kret za autonomiju Bosne jo jedna unizu traginih epizoda buenja svijesti obosanstvu Bosanaca.

U najkraim crtama: Husein-kapetanGradaevi poznat kaoZmaj od Bosne,roen je u Gradacu, u sjevero-istonojBosni i odrastao je okruen politikomklimom nemira u zapadnim krajevimaOsmanskog sultanata. Nakon to je os-manski namjesnik u Bosni i HercegoviniDelaludin-paa otrovao njegovog brataMurata (1821.), Gradaevi se sa nepu-

nih osamnaest godina naao na elu Gra-daake vojne kapetanije. Tokom svogkapetanstva stekao je reputaciju mudrogi tolerantnog vladara, te je postao jedanod najpopularnijih osoba u Bosni.

Reforme - koje su za cilj imale moder-nizaciju i irenje osmanske vojske (ni-

zam), nove poreze i brojniju birokratiju -koje je u drugoj polovini 1820-ih proveosultan Mahmud, a kojima se Gradae-vi, protivno narodnom vjerovanju, nije

posebno protivio, znakovito je oslabiospecijalni status i privilegije koje je Bos -

na historijski uivala u Osmanskom sul-tanatu, uz jednako znakovit porast moii pozicije drugih evropskih naroda podosmanskom vlau. Meutim, kada su

godine 1826. godine u Bosni ukinuti jeni-ari kao vojna jedinica, Gradaevievareakcija nije se znaajno razlikovala odreakcije ostatka bosanske aristokratije:Gradaevi je zaprijetio da e koristitivojnu silu kako bi potinio svakoga ko sebude protivio sarajevskim jeniarima.

Ali, kada su jeniari ubili nakibul-era-fa Nurudin efendiju erifovia njegov sestav prema njima promijenio i vrlo brzose distancirao od njihovog cilja.

Ostatak 1820-ih je Gradaevi uglav-nom proveo mirno njegujui dobre odno-se sa predstavnicima i namjesnicima Po-rte u Bosni. Kada je Abdurahim-paapostao vezir 1827. godine, Gradaevi jepostao jedan od njegovih najpovjerljivijihsavjetnika, te njegovu aktivnu ulogu primobilizaciji bosanske vojske za Rusko-turski rat. Nakon pobune u sarajevskojkasarni Gradaevi je ak obezbijedio

sklonite za izbaenog Abdurahim-pauu Gradacu prije nego to mu je pomogaoda napusti zemlju. Gradaevi je tako-er bio relativno lojalan Abdurahimo-vom nasljedniku, Namik-pai, pojaava-

jui osmanske garnizone u apcu po nje-govoj naredbi.

Definitivna promjena Gradaevie-vog stava prema Porti nastupa po okon-anju Rusko-turskog rata i potpisiva-njem Mirovnog ugovora u Edirni (14. se-

ptembra 1829.), kojim se, meu ostalim,daje autonomiju Srbiji. Taj in - kojim je

4

POVIJESNA ITANKA

Kratka uputa u prolostBosne i Hecegovine (2)

SAFVET BEG BAAGI

Opeprihva-

enom stavu i

miljenju o

Husein-kape-

tanu i pokre-

tu za autono-

miju Bosne

Baagi

suprostavljasvoje, znako-

vito razliito,

vienje.

Pripremio: Edin Urjan Kukavica

7/31/2019 Behar br. 104

5/104

Srbiji uz autonomiju pridodato iest tradicionalno bosanskih obla-sti (nahija) - izrodit e pokret zaautonomiju Bosna i Hercegovine.

Godine 1831. Gradaevi je

izabran za vou pokreta. Ubrzopotom protjerao je vezira i sve kojisu se protivili pokretu, te se time ide facto ustoliio za vladara Bo-sanskog paaluka. 18. jula iste go-dine Gradaevi savladava vojskupod zapovjednitom velikog vezirau blizini timlja na Kosovu. Odlu-uje da ne nastavi pohod i vraa seu Bosnu gdje su ga njegovi vojnici(12. septembra) proglaavaju vezi-

rom. Ve 1832. godine pokret zaautonomiju gubi prednost; nakonniza manjih okraja kljuna bitkase dogodila 17. i 18. maja na Stupukod Sarajeva. Bosanska vojska jeporaena nakon to Osmanskojvojsci stie pojaanje iz Hercegovi-ne.

Gradaevi je prinuen utoi-te potraiti u Habsburkoj monar-hiji, odakle pregovara sa sultanomda se vrati u sultanat. Ova elja ni-kada mu nije u potpunosti ispunje-na. Najprije seli u Beograd a po tomu Istanbul, gdje je - prema jednima- umro od kolere, a prema dru-gima otrovan 17. augusta, 1834.godine u 32. godini ivota.

Opeprihvaenom stavu i mi-ljenju o Husein-kapetanu i pokre-tu za autonomiju Bosne Baagi

suprostavlja svoje, znakovito razli-ito, vienje.

(Safvet-beg Baagi o Husein-kapetan Gra-

daevievoj pobuni, 1831-1832.) O dokinu-u jeniarskih odaka i ustrojenjunove vojske kolale su svakakovevijesti po Bosni i Hercegovini.Javno mnijenje vladalo je megjuajanom i arijom, da e sultanhvatati po vilajetu mladie ne uzi-

majui ni nato obzir i goniti ih nasilu u nove odake, gdje e bez

zamjene uvijek sluiti. Da kako tonije prijalo ponosnim bezima, kojisu od vajkada smatrali svoju domo-vinu dravom u dravi, vladali nasvoju ruku i davali turskoj pomoi,

koliko su odredili u vijeu. Kad seraznio glas, da je sultan ve poeoovdje-ondje provagjati svoje osno-ve, odmah su se bosanski ajani za-brinuli, ako danas-sutra dogje red ina njihovu grudu, kakovo stanovi-te, da zauzmu prama tome nasi-lju. Zadnji sastanak zemaljskogavijea u Travniku urodi slogomizvan oekivanja. Tu bude odregje-no: ako Turska na lijep nain poku-

a u Bosni uvesti nove odake, dajoj se pokusi jednoglasno osujete,ako bi pako pokuala silu upotrije-biti, da joj se silom stane na put. Utu svrhu, da mora svaki duu i tije-lo, ast i imanje staviti na kocku.Da mognu lake stvar kraju prive-sti pozovu u svoje kolo i Mustajpau kodru, koji, nakon duga pre-metanja pismima, opremi u Trav-nik nekakova Dervi bega, kojisklopi ugovor s bosanskim ajanom,da i skadarski vilajet ustane protireformama gjaur-sultana, kako suonda javno nazivali sultan Mah-muta II. Na to Husejin kapetanGradaevi po elji veine postanepredsjednikom cijeloga ajana, toodmah urodi neslogom. Smajil agaengi, ajan gataki i Ali aga Riz-vanbegovi, ajan stolaki radi sta-

rih zagjevica i osobne mrnje pra-ma Husejin kapetanu istupe izkola ajana s izjavom, da ne prista-

ju ni na jedan zakljuak vijea.Malo za tijem ova dvojica dobiju nasvoju stranu Lutfi bega Redepai-a, ajana pivsko nevesinjskoga, Ha-san bega Resulbegovia, ajana tre-binjskoga i Osman kapetana Mu-ovia, ajana nikikoga. Tako veidio Hercegovine odmetne se od Hu-

sejin kapetana i njegovih pristaa.Namik paa ponugjen, da stupi

u savez s veinom, ne samo da jeodbio odluno, ve jo pozva u po -mo Sulejmanpaie Mustaj pau iOsman bega, da sa Skopljacimaosu jeti odluke bosanskoga vijea.

Megju tijem Sarajlije pokupena brzu ruku vojsku, koja bjee od-regjena, da ide s vezirom u noviPazar i svedu je u Travnik. Valjdau zdogovoru sa Husejin kapeta-nom. Kod Pirota tue se Skopljacisa Sarajlijama. Skopljaci budu po-raeni. Sulejmanpaii pobjegnu uDuvno. Sarajlije sagju u Skoplje ipopale im odak, pa pogju zanjima u potjeru. Kad u Duvnu saz-

nadu, da su pobjegli u Ostrovicu inali sigurno utoite, vrate senatrag u Travnik.

Sada Namik paa u stisci pris-tane hoe-nee uz vijee i njegfoveosnove. Megju tijem pue vijest:Reid paa se sprema na Bosnu, da

je oruanom rukom dovede u red.Bosanski ajani odmah po ugovoruponu se spremati za otpor. Namikpaa bude izabran za vogju cijelevojske a Sjenica za sastanak. Kon-cem aprila reene godine krenevalija s nekoliko druga u Sarajevo,bajagi da uregjuje i sprema vojsku.

Po nagovoru Mehmed alajbegaMalkoa i Mustajbega Duvnjaka uBusovai omrkne, a u Hercegoviniosvane, gdje nagje zaklona kod Aliage Rizvanbegovia u Stocu. Er -an, koji bjee poao s valijom, dog -

je u Sarajevo, da se sprema na voj-sku. Nekoliko stotina Sarajlija nabrzu ruku pokupe i opreme na Ko-sovo kao predstrau. U to se zbubasva vojska i pod vodstvom Husejinkapetana krene na Kosovo. Najpri-

je udari Husejin na Ipek, koji bjeeizjavio, da ne e dignuti oruje nacara, pa ga osvoji i porui. Za tijemkrenu preko Pritine na Kosovo ikod Sazlije se srazi s vojskom veli-

kog vezira polovicom jula reenegodine, gdje Husejin kapetan s

5

POVIJESNA ITANKA

BEHAR 104

7/31/2019 Behar br. 104

6/104

Bonjacima izvojti sjajnu pobjedu.Veliki vezir i ostale vogje ostavesvu municiju i ratne sprave, pa po-b jegnu glavom bez obzira u Skoplje(Uup). Megju ostalim stvarima

nagje Husejin kapetan kajimu veli-kog vezira, kojom Namik pau dies Bosne, i opremi je valinu zastup-niku, Ahmed begu Vilicu u Trav-nik po zasunjenome ehajabegu ihaznadaru Ahmed pae, namjesni-ka solunskoga. S tijem jo opremio

je i bujruntiju novoga vezira Ibra-him pae Vidinlije, koju posla izSkoplja u Pritinu na bosanski er-an. U toj bujruntiji poziva vas bo-

sanski eran i ajan, da se pokoresultanu, a progju se Mustaj paekodre, koji ih je bajagi zaveo las-kavim rijeima, da ih izrabi u svojukorist.

Bosanski ajani iz Pritine opre-me izaslanstvo od deset ljudi s Ha-di Kadi begom Petrovakim, da seizvijesti o nakanama i mnijenju ve-likog vezira. Reid paa im razjas-ni cijelu stvar i odmah ponudi iza-slanicima, da obuku nizamsko odi-

jelo. Kad dobi odgovor: bolje je, daih on posijee, ve da ih narod nasabljama raznese, dozvoli im, daidu natrag u Pritinu u starom odi-

jelu.Husejin kapetan od naravi po-

nosit i zadrt s pobjedom na Kosovuuzdie se dotle, da je postao bivati inepristojan prama svojim drugovi-

ma. Njegovo ponaanje na vezirskuprekorai svaku granicu. To uvrije-di ponos ostalih ajana i kapetana.Razoarani Husejin kapetanovimpostupkom ponu se malo po malorazasipati iz Pritine. Videi Huse-

jin kapetan, da e se sve razii, dig-ne se i on, pa preko Prijepolja i Tas-lide, gdje se pokaza u pravoj slici,kad posijee nekolika lana iz mo-ne porodice Selmanovia, da poka-

e ostalim bezima svoju mo i silu.Nu s tijem se jako poreza. I najee

njegove pristae sada uvidjee,kuda Husejin smjera, ali sve to bi-

jae prekasno, jer s pobjedom naKosovu Husejin stee u narodu ug-led i ime Zmaja od Bosne.

Jo iz Pritine on opremi zapovi-jed Ahmed begu, valinu namjesni-ku u Travnik, da sakupi vojsku iNamik pau na svaki nain protje-ra iz Bosne, to ovaj odmah i podu-ze, da to izvede oruanom rukom iujedno pokori protivnike opegapokreta. Jednu vojsku odredi, da sesakupi u Lediima i krene na Neve-sinje pod njegovim zapovjedni-

tvom, druga pod zapovjednitvomklikoga muselima Ahmed bega, dapreko Duvna sagje do Stoca, a treu

posavsku vojsku opremi preko Pod-rinja, da uzme Foane i sjavi na Ga-cko.

Ovaj se put Sarajlije vrate krat-kih rukava s Nevesinja. Posavljakei Foane doeka Smajil aga u bora-koj nahiji na Biru i potue ih donogu. Mnoina ih pade u agino su-anjstvo megju ostalima i stari Fej-zalaj beg engi, ajan foanski, ko-ga aga dade u razjarerosti pogubiti,

a to mu nanese veliku ljagu na zna-aj, koju mu nigda nijesu oprostili

pametni ljudi. Vojska, koja je dolapod Stolac ne nagje Namik pae, jerga Ali aga ve prije bjee proturiopo Majkovu - preko Drobnjaka, dokneki hoe - preko Dubrovnika u

Tursku, a sam se utvrdio i spremiona obranu. Ahmed beg sa serhatli-jama provrti se neko vrijeme okoStoca i napokon povrati u Hlivno neopraviv nita.

Vratimo se sada na Husejin ka-petana. Kako je on na jednom do-ao do tolikoga ugleda kao mladovjek megju bosanskim ajanima?To je pitanje, na koje se lahko i si-gurno ne moe odgovoriti, jer nam

svi savremeni pisci o tome ne dajunikakvih podataka. Da nije bio oso-bito pametan, to je nepobitna isti-na, jer je onda megju bosanskimajanom i eranom bilo dosta mnogopametnijih, iskusnijih i uglednijihbegova. Dakle u emu imamo trai-ti uzroke, da je na jednom ko iz ru-kavice izbio na povrinu i postaopredsjednik zemaljskoga vijea? Niu emu drugome, nego u bogastvu.Pitanje je: okle to bogastvo i u emuse sastojalo? Hiljadu kmeta, koje jeiza oca naslijedio, imali su, mnogi uBosni i vie kao Ali paa Fidahi,Tuzla kapetan, Gradaevii i dr. asvi skupa bosanski ajani i bezi, dasu sastavili zlato na jedno mjesto,opet je u Husejina bilo tri puta vieu neizcrpivoj hazni. Da ga je iza ocanaslijedio nevjerujemo, poto zna-

mo, da su Murat kapetanovi nas-ljednici morali prodavati zemlju, danamire Delalu 20.000 groa, ko-

jom su svotom iskupili ostavtinu.Po pouzdanoj predaji postanak

neizcrpive hazne Husejinove osnivase na patvorenju austrijskih bank-nota.1 Drukije se ne da rastumai-

6

POVIJESNA ITANKA

1 Stari ljudi, koji su uli od vjerodosto-jnih osoba iz Husejin kapetanova vre-

mena tvrde, da je nekakav vabo prekoSave umako s aparatima za vjernopatvorenje banknota austrijskih i sklo-

7/31/2019 Behar br. 104

7/104

ti okle onaj ogromni novac, to ga jeprosuo, dok je cijelu vojsku podigo i,kako e mo odmah uti, uredio ve-zirski dvor u potpunom sjaju i ras-koi.

Novog vezira Ibrahim pau za-bace bosanski velikai i veinomglasova izaberu Husejin kapetanabosanskim vezirom u Sarajevu de-mazul evela 1247. (u oktobru 1831.)i podijele mu naslov paa. On s mje-sta uredi dvor na vezirsku. ehajabegom imenuje Hasan alajbegaSijeria, a ostale dvorske asti po-dijeli bezima i agama. Poto je sebiprisvajao vlast i nad Hercegovinom,

odmah imenuje nove ajane za Ne -vesinje i Gacko i to Hasan bega Ma-nova u Nevesinje a Mehmed begaTurhaniju u Gacko. Baaga Rede-pai u to vrijeme nalazio se u Sto-cu kod Ali age, za to se Manov bezotpora ogradio u Nevesinju, dok jeSmajil aga engi iz Gacka protje-rao Turhaniju i Husejinove ete.

Iza kratkoga boravka u Saraje-vu Husejin paa imenuje museli-mom Mujagu Zlatarevia-Neret-ljaka, a sam se preseli sa cijelomsvitom u Travnik, staro pristani-te vezira.

Husejin paa dobro je znao, danarodno naimenovanje puno ne vri-

jedi, ako sultanu pane u nemilost,pa ga ne potvrdi, za to se vie putaobraao na velikog vezira i molio zapotvrgjenje. Teda-negda 7. ramaza-

na reene godine odgovori mu Re -id paa kajimom, u kojoj mu dajevezirski naslov. Tu se na prvomemjestu istie staro junatvo Bonja-ka, njihova vjernost i odanost pra -ma dinastiji Alosmanovia, za tijemprelazi na mahzare i predloge ukojim Bonjaci izrazuju svoju vjer-nost prama dinastiji i mole za

oprost i potvrgjenje izabranoga ve-zira. Reid paa nejma nita protitome, jer je ve prestao zakon i obi-aj, da se veziri rekrutiraju iz dvor-skih kandidata. Nu poto pregji

Husejinovi imadu zasluga za dra-vu i dinastiju, moe biti pod uvje-tom, da se pokori sultanovoj nared-bi i odmah ne pazei na prigovorenekih prostaka pokupi bosanskemladie, obue im nizamsko odijeloi pone ih vjebati po propisima,inae da mu se vezaret ne priznaje

i da pada u nemilost sultanovu. Takajima izazove veliko nezadovolj-stvo megju bosanskim velikaima,a u Husejinu uniti i zadnji traaknade, da e se moi izmiriti s Cari-gradom, jer njegov prirodjeni ponosi prkos reene uvjete smatrao je po-nienjem.

Po obiaju na ramazanski baj-

ram sakupljeni ajani veinom gla-sova odrede, da se spremaju zaotpor, ako bi sultan pokuao orua-nom rukom provesti svoje reformeu Bosni. U to ime 13. evala reene

godine Husejin paa razaalje buj-runtije na sve strane, da se saku-plja vojska, i to od svakoga kajda(zapiska) po jedan vojnik. Kad seulo u Carigradu za to odregjenjeajana, na Bosnu bude imenovan ve-zirom Trhala Mahmudi Hamdi pa-a, (poznat u narodu pod imenomKara Mahmud paa) koji krenu naBosnu sa brojnom vojskom.2 Zmajod Bosne i ajan dobro je znao, da e

Kara Mahmudu i Hercegovci prite-i u pomo, poto su ve neki kao

Ali aga, Baaga i Hasanbeg obukliza inad Zmaju i fesove na glavu. Zato je trebalo na brzu ruku ureditidvije vojske. Sada Zmaj i njegovepristae upnu sve sile, da im viedignu na oruje.

Alajbeg Todorovi, Krupa kape-tan Mehmedbeg i Novin kapetanHusejin beg s jednim odjelom voj-ske odu put Novog Pazara, da seutabore na Banjskoj, dok su seZmajev haznadar Hadi Mujaga iOsman beg Deneti s drugim od -

jelom utvrdili u Hisardiku (kodPrijepolja). Zmajev ehaja Hasanalajbeg Sijeri s dovoljno vojskeutabori se na Drini, da preprijeiprelaz Kara Mahmud pai, a Mu-

jaga Zlatarevi die vojsku na Her-

cegovinu, da pokori Zmajeve proti-vnike.U to Kara Mahmud paa prova-

li s vojskom niz novopazarski san-dak. Na Banjskome doeka ga

Alajbeg Todorovi, ali sili ne moeodoljeti, sam pane u suanjstvo, aod cijele druine samo 17 drugaspasi se bijegom, ostalo ili izginu ili

7BEHAR 104

Husejin kapetan Gradaevi po

elji veine postane predsjedni-kom cijeloga ajana, to odmahurodi neslogom. Smajil agaengi, ajan gataki i Ali agaRizvanbegovi, ajan stolakiradi starih zadjevica i osobnemrnje prama Husejin kapetanuistupe iz kola ajana s izjavom,da ne pristaju ni na jedanzakljuak vijea. Malo za tijemova dvojica dobiju na svojustranu Lutfi bega Redepaia,ajana pivsko nevesinjskoga,Hasan bega Resulbegovia,ajana trebinjskoga i Osmankapetana Muovia, ajana niki-koga. Tako vei dio Hercegovi-ne odmetne se od Husejinkapetana i njegovih pristaa.

nio se kod Husejin kapetana. Patvorene banke Husejin je preko svojih ljudi na veoma oprezan nain prijeko pretvarao u zlato. Kadje vidio, da mu je dosta, pogubio je vaba i tako zabaurio izvor svoga bogatstva, kojim je malo po malo dobio na svoju ruku vezirei sve ajane i popeo se na vrhunac slave u narodu.

2 Po tradiciji doveo je na Bosnu 60.000 to redovite to neredovite vojske.

POVIJESNA ITANKA

7/31/2019 Behar br. 104

8/104

se predade. Odavde die se, pa mje-sto preko klanca Hisardik, gdje sebjehu Bonjaci utvrdili, udari nadomak Prijepolja putem pramaupriji na Limu, da uzapti upriju,

kojom otvara slobodan put u Bosnui presijeca a legja bosansku vojskuu Hisardiku. Bonjaci dosjetivi se

jadu polete iz Hisardika, da muporemete osnove. Na upriji zame-tne se oajna bitka, koja ljudskomkrvi oboji Lim, ali i ovdje Bonjaciostadoe kratkih rukava. Neki sespasie bijegom preko uprije, nekise poduie u Limu, a neki se s vog-

jama predadoe Kara Mahmud

pai. Tako se otvori put turskoj voj-sci ravno do Sarajeva. Ha san alaj-beg Sijeri, koji je imao uvati pre-laz preko Drine videi, da ne moesili na put stati, pusti pau bezzapreke preko Drine. To sve Zmajai njegove pristae ne razoara, veodlue ponovno ogledati se s Mah-mud paom, pa kud puklo da puklo.

Dok su se ti prizori odigravali uBosni, Mujaga Zlatarevi sa svo-

jom vojskom sagje na polje Neve-sinjsko i na Gjurgjev dan pobi se sBaagom i Nevesinjcima u Kifinuselu, gdje iza krvave bitke napokonrazbije Nevesinjce. Ti su se okraji

jo dva puta ponovili na alom -Palanci i kod Ljubovia odaka, alisve u zalud. Pretenoj sili nije sedalo na put stati. Tom prigodomBonjaci popale i porobe sve, to se

Redepaia zvalo, da pae i da-miju u Zalom-Palanci nijesu pote-dili, ve je sprili u neobuzdanombijesu fanatizma, dok su u Bratai-ma zadili Baaginu kulu vie gla-ve ena i djece, koje su gologlave ibosonoge iz vatre skakale. S poljaNevesinjskoga Zlatarevi opremi

jedan dio vojske u Gacko na Smajil-agu engia, a sam krenu put Sto-ca, gdje se bjee sklonio i Baaga sa

svojom druinom uz Ali agu Riz-vanbegovia. Kod Dabra doeka ga

Ali aga sa Stoanima, ali videi, dane moe sili odoljeti, potee se nat-rag u stolaku tvrgjavu, koju upravna kurban bajram obsjednu Bo-njaci sa svih strana.

Tome zadnjemu zaklonituZmajevih protivnika Bonjaci uzavas napor nijesu mogli ni pera od-biti. Tu stignu Zlatareviu vijestiod Zmaja i poruka, da odmah leti upomo, to ovaj bez oklijevanja iuini. Sada Zmajevi protivnici nabrzu ruku sakupe vojsku i krenuput Sarajeva, da priteku Kara Ma-hmud pai u pomo. Megju tijemMahmud paa u Palima bio se sa

Zmajevom vojskom. uvi, da suHercegovci u Crnoj Rijeci poraziliBonjake i da idu ravno u Sarajevo,

upne sve sile, pa razbije Bonjakena Palima i krenu put Sarajeva.

Zmaj i Zlatarevi odlue jo jed-nom pokuati sile, pa se utabore naZlom Stupu. Kara Mahmud od je-dnom prospe veliku vatru na Bo-

njake i rastjera ih na etiri strane.Poto je bilo kasno zanoi tude, doksu Hercegovci isti dan s Ali agom,Smail agom i ostalima sjavili u Sa-rajevo. Po noi preko Baklja pobjeg-ne Zmaj sa nekim pristaama putHrvatske.

Zvorniki kapetan Mahmudbeg i Tuzla kapetan Mahmud begbojei se Zmajeve osvete bjehu po-veli bajagi pomone ete, ali od jed-

noga konaka gradei tri stignu naGlasinac, gdje doznaju za Zmajev

poraz i odmah se povrate svomezaviaju.

Sutri dan 6. muharema 1248.(26. maja 1832.) po nagovoru Sma-

jil Age engia iza Baklija provede

Kara Mahmud vojsku u Sarajev-sko polje, da sauva grad od Arna -uta, koji su ga namjeravali oplije-niti. On odmah imenuje sarajev-skim muselinom iz svoje sviteMusa agu, a na mjesto mule posta-vi privremeno zastupnika neki-bul-erafa Fadil efendiju, dok nai-menovanje stigne iz Carigrada.

Fadil efendija mislei, da je Ka -ra Mahmud, kao Delal i Rahman,

odmah se pouri s velikim tefte-rom koga treba sjei i progoniti, alise ljuto prevari, jer plemeniti vezir

s mjesta podera popis i baci ga podnoge nekibu s rijeima: Ja nije-sam ljudski kasap (mesar). Ta re -enica dosta nam je, da znamo: skijem je Bosna imala posla. JedinoZmaja Husejin kapetana, Mujage

Zlatarevia i Emin bega Denetiazaplijeni ostavtinu u ime drave iprodade na javnoj drabi, a osta-lim ustaama nije se ni razumio.

Poto je Sarajevo od Travnikamnogo prikladnije i narunije zastolicu vezira predloi u Carigrad,da se naine vezirski dvori i jednakasarna u gradu, gdje e uvijek biti1000 vojnika. Reid paa to odobri iopremi graditelja Halil agu, koji

odmah zapoe gradnju i dovri Pa -a-saraje na Gorici s velikim kame-

8

Kako je on na jednom doao do tolikoga ugleda kao mlad ovjekmegju bosanskim ajanima? To je pitanje, na koje se lahko i sigurno nemoe odgovoriti, jer nam svi savremeni pisci o tome ne daju ni kakvihpodataka. Da nije bio osobito pametan, to je nepobitna istina, jer jeonda megju bosanskim ajanom i eranom bilo dosta mnogo pametni-

jih, iskusnijih i uglednijih begova. Dakle u emu imamo traiti uzroke,

da je na jednom ko iz rukavice izbio na povrinu i postao predsjednikzemaljskoga vijea? Ni u emu drugome, nego u bogastvu. Pitanje je:okle to bogastvo i u emu se sastojalo?

POVIJESNA ITANKA

7/31/2019 Behar br. 104

9/104

nitim zidom za tri mjeseca.Posredovanjem Kara Mahmud

pae u ime sultanovo opremi velikivezir 3. rebiul evela ope pomilova-nje u Bosnu, u kome se oprataju

ustaama svi proli grijesi s prijet-njom, da e se u budue svaki pre-stupak najstroije kazniti.

Malo za tijem stigne naredba, dase svi bosanski i hercegovaki zaji-mi i spahije sa alajbezima morajunai na polju Uupskome, s prijet-njom: ko god se usprotivi, ne samo,da mu se uzme timar, nego, da seprotjera iz zemlje sa cijelom porodi-com. Koncem reenoga mjeseca sva

etiri alajbega sa svima timarlijamakrenula su na odregjeno mjesto. Zanjima opremi Kara Mahmud 3189.

muhafiza iz pograninih palanaka ivie hiljada baibozuka na dravnetrokove. Ta sva vojska sastala se uFilipopolju, odakle je preko Galipo-lja krenula put Konje. Nu prije nego

su stigli Bonjaci na lice mjesta,veliki vezir zametnu bitku s Ibra-

him paom Misirlijom 21. decembra1832. i izgubi je, panuvi sam u su-anjstvo sa vie paa.

Kasno u jesen porta raspustisvu vojsku; tako se i Bonjaci vrate

svome zaviaju. Na putu kroz Cari-grad za zasluge izkazane MoraliNamik pai, Kara Mahmud pai inapokon osobito portvovanje u bit-ci na Konji, sultan i porta odredenagraditi hercegovake velikae.

Ali aga Rizvanbegovi, kao najspo-sobniji izmegju njih, bude imeno-van vezirom3 na Hercegovini s pot-punom nezavisnosti od bosanskihvezira; Smajil aga dobi poasni na-

slov carskog kapidi-bae (nadko-momik). Isto tako ostali su nagrag-

jeni po zaslugama, neko poasnimnaslovom, a neko hilatom (odorom).

Megju tijem Husejin kapetan bi-vi Zmaj od Bosne s Ali paom Fi-dahiem i jo nekim pristaama bo-ravio je u Osijeku, gdje ih je gosto-ljubivo primila hrvatska vla da.Tude okruen straom od sto voj-nika sa cijelom svitom, kako veli

Asboth paovao je jo neko vrijeme,dok mu napokon ne dosadi. Da bu-de im blie turskoj granici, preseliu Zemun, gdje je u prisustvu cijelo-ga kora austrijskih asnika, u kru-gu sjajne pratnje, naslonjen na ra-me Ali pae Fidahia sasluao car-ski ferman, u kome se liava svihasti i imanja i prognava iz domovi-ne u Malu Aziju. U nadi, da e se

sultan smilovati na njega, ostaviaustrijsko tlo i krenu preko Biogra-

da u drutvu s Ali paom Fidahi-em, Mehmed kapetanom od Kru-pe i Mujagom Zlatareviem put Ca-rigrada.

Kad vie puta ponugjeni, da

obuku nizamsko odijelo, odbiju od-luno, sultan opremi Ali pau, Kru-pa kapetana i Zlatarevia u pro-gonstvo u Malu Aziju, gdje za kra-tko vrijeme zatee smrt od jada, ili,kako neki hoe, od otrova Zlatare-via i Krupu kapetana. Ali paa jeposlije pomilovan i dozvoljen mu jepovratak u Bosnu.

Ne pojmimo: kako Husejin ka-petan ostane u Carigradu, gdje i

njega brzo zatee smrt4 (valjda istasudbina kao i spomenutu dvojicu5.Eto tako zavri Husejin kapetanGradaevi, koga narod prozvaZmajem od Bosne6. Mi se ovdje neemo uputati u potanje prosugji-vanje njegove dvogodinje vlade uBosni, nego emo samo uzgred na-pomenuti, da je sam sebe upropa-stio, i to s razloga: I. to se ovjenanslavom na Kosovu dotle ponio, kaoda ju je sam zasluio ignorirajuisve ostale velikae, koji su mu dalimo u ake, II. to se kao pobjednikponio prama pobijegjenim ajanimaTaslide i Prijepolja upravo okru-tno, da su ostali protivnici izgubilisvaku nadu na pomirenje i III. to

je u pretjeranom fanatizmu preko-raivao granice pristojnosti pramasultanu i visokoj porti i tako otugjio

od sebe sve pametne prvake, a oku-pio jeniarske zanesenjake.

9BEHAR 104

3 Kao vezir uzeo je jo ime Galib (pobjeditelj), dakle zvao se pot-puno Ali Galib paa Rizvanbegovi, kasnije u narodu prozvanStoevi. Pod njegovu upravu spadala je u cijelosti Hercegovinai to slijedei gradovi: Mostar, Trebinje, Nevesinje, Taslida,Prijepolje, ajni, Foa, Konjic, Stolac, Niki, Ljubuki, Gabela,Poitelj, Blagaj, Ljubinje, Gacko, uvno i Glamo; za tijem nahi-je Grahovo, Piva, Drobnjak i Imocko. Ali paa je odabrao zasjedite Mostar. U poetku njegova vezirovanja stajali su uza njkao najvjerniji savjetnici i prijatelji Smajil aga engi, BaagaRedepai i Hasan beg Resulbegovi. Erani su mu bili spoetka: Murad beg engi muhurdar (peatnik), Haki begResulbegovi haznadar (blagajnik), Morali Ahmed efendijaehaja i Mehmed efendija Pivodi atib (pisar), dok su ostale

dvorske asti zauzimali izkljuivo Hercegovci.4 Zakopan je na Ejjubu u Carigradu.5 Husejin kapetanovi potomci izumrli su u mukoj lozi u drugom

koljenu.6 Po Muvekitu njegovo rodoslovje glasi:

ose kapetan od Gradaca

Osman kapetan od Gradaca. Pogubio ga Delal 1819. (1235.).

Husejin kapetan (Zmaj od Bosne) Osman paa umro 1833 Hadi Beir beg Murat beg, umro 1820. (1236.)

POVIJESNA ITANKA

7/31/2019 Behar br. 104

10/104

7/31/2019 Behar br. 104

11/104

Kao i svim sugovornicima Be-hara odmah emo osluhnutitvoje bilo pri spomenu Bosne (iHercegovine, naravno) i priu-pitati te, s obzirom na tvoj knji-

evni opus: Koliko je Bosnajo uvijek tvoja aorta, a kolikoUur? Kao to vidi to su uje-dno dvije tvoje istoimene pje-sme nakon kojih se ita zbogizokrenute perspektive i dojm-ljivosti - sledi. Pa, koliko jo idokle to Bosna moe biti knji-evna parabola?

Bosna je vjeni underground.Ne znam odgovoriti zato, moda

se odgovor krije u tim patarenskimzaecima. Ja, uglavnom, ne znammanju zemlju koja, bez ikakvogmara, iz tog svogpodruma konsta-ntno izbacuje inovativnost. Zbilja,udo. Da nije takva, Bosnu ne bihvolio. S druge strane, to podrazu-mijeva uvijek pacifistiku poziciju(neki to mijeaju sa pozicijomrtve). Ne mogu zamisliti Bosnu danekoga napadne. Davno sam re-kao: kada bi moja zemlja uinilaagresiju, odrekao bih je se... Ne-mojte pomisliti da sam ja neki veli-ki patriota, neki domoljub spre-man da velia i ono dobro i loe bo-sansko. Naprotiv, klonim se takvihpatriota, takvi patrioti koji to radeiz svoje dobrote kod mene izazivajunelagodu, a kad to rade radi utili-tarnog patriotizma gaenje. Po-

gotovo u sferi kulture. Na primjer,traio bih krivinu odgovornostonih poslijeratnih sastavljaa kol-skog programa koji su EdhemaMulabdia, Safvet-bega Baagiapa i Envera olakovia proglasilivelikim piscima, pa mi alju djecuna fakultet gdje ih etiri godinemoram ubjeivati da postoji i Pou -nd i Eliot, i Saroyan, i Hrabal, iErlend Loe... Moda je to moje mi -

ljenje o Bosni samo jedna mitologe-ma, ali za mene lijepa i spisateljski

plodonosna, kao to je, primjerice,Irska bila Yeatsu...

Bi li jo uvijek mogao pisatipjesme nevinosti, bez nekih

zdvajanja, posebice nakon svihiskustava i romana ehid?Mogu pisati pjesme nevinosti.

To sam i uinio u zadnjih nekolikosvojih knjiga pjesama, prije svihmislim na Godinu dana poezije iVikendicu. Naime, u mom poet-skom iskustvu desilo se jedno, zamene, malo udo. Nakon zbirkeNikad nisam bio u Bosni, iz 2000.godine, dugo nisam pisao poeziju.

Jednostavno, nisam elio da piempjesme koje bi, kako rekoste, imaleikakvih zdvajanja. A mogao sam,imao sam ve pjesnikog iskustva iznanja da napiem deset knjiga skojima bi svi bili zadovoljni ali jane bih. Onda se 2008. godine desi-lo, ne znam drukije kako bih ganazvao, otkrovenje. Te godine samnapustio grad, posao profesora nauniverzitetu, i zatvorio se u svojuvikendicu pored Sarajeva. U prvimah nisam bio planirao nita dapiem, nego da upoznam neposred-ni svijet koji me okruuje. Ali, svi-

jet se nije dao. Nisam npr. mogaoda spavam, pa sam utvrdio da nemogu spavati od tiine. Vjebaosam da sluam cvrkut ptica, da izo-liram sve drugo to je mogue isamo sluam cvrkut ptica, ali ni-

sam uspijevao ni nekoliko minuta.I danas mislim da 99% ljudi na svi-jetu ne moe sluati 15 minuta cvr-kut ptica. Uio sam kako se zovuptice. Ja sam do tada znao samokako izgleda golub, vrabac, vrana, imoda sjenica, a kada su se jedno-ga dana u vrtu pojavile neke prek-rasne ovee ptice, zvao sam prijate-lja, pokojnog Rajka uricu koji serazumio u te stvari, i pitao ga koja

je to ptica. Sojka, rekao je. Zamisli-te, jedna od mojih najdraih sev-

dalinki jeZapjevala tica sojka, a jane znam ni kako ona izgleda! Tosve govorim zbog sljedeeg: poeosam pisati, i to poeziju. Poezija jebila taj oblik koji je traio da se ti

elementarni sadraji komponiraju.Imao sam osjeaj da se tada pri pi-sanju konstruira nanovo svijet, alisada na istinskim osnovama i od-nosima. Ne umiljam, neka me

Allah d.. uuva toga poriva, daja sve to stvaram, ali imalo je usvemu tome neega profetskog. Itako je nastalo oko 1000 nevinihpjesama.

U zemlji koja ti je sve vie liilana flau u kojoj je zatvoren ko-rpion, kako si pomirio strogiznanstveni diskurs (ipak si ti

poeta docti), obveze spram obi -telji (oinstvo, suprunitvo) i

neminovno meandriranje u po-etskim strategijama teksta?Ja sam, prije svega, pisac. Ni-

kad ne bih doktorirao i bavio seknjievnom znanou da to nije diomoga spisateljskog rada. Kada bimi imalo smetalo, ja bih odustao odtoga. Ja moram imati nekoliko sati

kristalne vedrine svakoga dana, isve sam spreman rtvovati za to.to se tie familije, tu sam, napro-

sto, imao sreu. Mojoj supruzinikad nije smetalo moje pisanje,

11

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

BEHAR 104

Mislim da se s Dizdarom, koji jenesumnjivo dobar pjesnik, oda-vno nacionalno i politiki mani-pulira. Kad ujem da neki glu-mac, onako dubokim glasom ipun lanog patosa, deklamiraKo je ta, ta je ta, Bosna daprosti, mene obuzme nekistid, i doe mi, da prosti, da

sve to postmodernistiki ismi-jem: i Dizdara, i Bosnu, i dobreBonjane , i sebe...

7/31/2019 Behar br. 104

12/104

dapae, ona je davno uvidjela dasam sretan kada piem, a takav ibolji mu. Zato je to podsticala.Nikad od mene nije traila da idemna posao od 8-16, nikad da zarau-

jem vie nego to mogu. Ja svakidan piem nekoliko sati, od prvesvoje knjige do danas, sa prekidomu ratu (u ratu nisam pisao), sa oba-veznim spavanjem poslijepodne, inonim radom do kasnih ili jutar-njih sati. Djeca su se, jednostavno,u to uklopila. Otkad su protepalaznala su da me ne treba buditi ka-da spavam ni ometati kada piem.Sjeam se anegdote kada je rah-

metli Alija Izetbegovi jednom na-zvao i javila se moja kerka Bisera,koja je tada ve znala ko je Alija, irekla mu: Babo, spava. A kada joj

je Alija rekao da me probudi, onamu je zaueno rekla: Pa, pred-sjednie, babo SPAVA. Uz sve to,mislim da sam dobar mu i babo.

Zato nisi pisao za vrijeme rata?Da bih pisao, ja moram biti smi-

ren i radostan. U ratu sam bio pot-puno, ako ne uniten, onda dove-den blizu granice unitenja. S dru-ge strane, mislio sam da pisanjenema nikakvog smisla ako Bosnabude okupirana. Da se je to desilo,mislim da bih se ubio. Ne mislim,pritom, da su svi trebali odustatiod pisanja, dapae, desilo se, a i to

je jedan od onih bosanskih under-

grounda, da se je u Bosni u ratu pi-sala sjajna knjievnost, od tada veprepoznata kao ratno pismo...

Moe li nam rei neto o tojknjievnosti?

To je sjajna pojava u bh. knjie-vnosti. Desila se pod pritiskom,neoekivano reklo bi se, ali mono isuvereno. U svim anrovima. Kodsvih generacija bh. pisaca. Pisci

starije generacije koji su i prije ratadobro pisali, napisali su sjajna dje-

la. Pisci iste generacije koji prijerata i nisu ba imali poetskih rezu-ltata, napisali su dobre knjige. A,to je moda i najvanije, pojavila

se potpuno nova generacija: AsmirKujovi, Faruk ehi, Mustafa Zvi-zdi, Adin Ljuca, Damir Ovina,Fahrudin Zilki, Mirsad Sijari... Stakvim, ratnim, rezultatima bh.knjievnost je u poetikom smisluula, prvi put u povijesti, adekvat-no u areu suvremene svjetske knji-evnosti, sa velikim prtljagom is-kustva, na primjer, stvarnosne lite-rature, nadrealizma, bitnika, stru-kturalizma, magijskog realizma,postmodernizma, enskog pisma,postkolonijalne knjievnosti...

Do podne Ilija, od podneAlija

Osobno mislim da su aluzivnometaforike refleksije na zbiljuu svakom romanu o povijesti

dojmljivije od neorealistike fa-ktografije jer se podastire dra-matini redosljed ratnih stra-danja, a istom se potuje i poe-tika suvremenog romana Mar-quezovskog ili Pavievskog ti-pa. Zato si, odluivi napisatiroman ehid, zagospodariolabirintom snova, matarija ilegendi iz bonjakog - musli-manskog ivota, a to upu uje

na fantastini realizam, a nijete zanijela neorealistika, do-

kumentarna statistika odigra-nih zbivanja, naravno, koja nijenita manje vana?

ehid je strukturalno morao

imati tu mreu magijskog realiz-ma. Ne zbog toga to je latinoa-meriki realizam bio jedna odmojih lektira, nego zbog povijes-nog i zbiljskog poimanja ivota uBosni. Naime, bosanska ivotnaparadigma zasnovana je na sin-kretizmu, s jedne strane, civilizija-sko-kulturalnih segmenata isla-ma, kranstva, praslavenstva, pa-ganstva, pa i animizma. Uzmimo,na primjer, samo praznovanje Jur-

jevdana (Jurjeva, Erdeleza, ur-evdana), koji svoje poetke korije-ni u opeovjeanskom osjeanjuslavljenja raanja prirode, novogivota. Ja iz djetinjstva imam isku-stvo slavljenja jurjeva, sa svim timpaganskim elementima skuplje-nih u islamsku molitvu, a, ne sa-mo u socijalnom smislu, i iskustvo

slavljenja toga da na u hrianstvui kranstvu. Ili, praznovanje Ali-una (Ilindana), o kome jedna iz-reka kae: Do podne Ilija, od pod-ne Alija. Meni je drag taj bosanskisikretizam, i mislim da je literarnoitekako upotrebljiv. Zapad je dav-no izgubio udo, Bosna jo nije. Po-gledajte samo koliko se na zapadu(u literaturi, pogotovo u filmu) tru-de da ponovo zaude receptora. Te-

ko u tome uspijevaju, jer, napro-sto, medij dosezanja udnovatog

12

Zanimljivo je moda, evo sjetih se, da je mene pisanje doslovno spa-silo od bilo kakvog politikog angamana (osim ratnog, ali to je biladoslovna borba da ne umrem), iz prostog razloga to nisam imaovremena za takvo to od pisanja. S tim u vezi je, moda, i moja utnjau mnogim izazovima koje su mi upuivali moji klevetnici . Kada bih

sjeo da im odgovorim, uvijek bih malaksao pred besmislom faktikogmoga sjedenja za laptopom zbog te rabote, i to bi trajalo najviedesetak minuta, a onda bih otvarao fajl sa poezijom i prozom i osje-ao kako me sve vie i vie obuzima radost. Za svoje neprijatelje janaprosto nemam vremena.


7/31/2019 Behar br. 104

13/104

im je posve mehaniki, ili je oda-vno demistificiran (vampir, npr.).Nai mediji su, tako da kaem,produktivni, poetiki uinkoviti.Uzmimo, na primjer, dine. Pras-

tari je poetiki problem jedinstvavremena u knjievnom djelu, kojito pripovjeda moe povezati prieiz davne prolosti i sadanjosti?

Andri je, znamo, koristio civiliza-cijske objekte (uprija, most). Di-ni, meutim, u svojoj biti imajuznaajke temporalne pojavnosti iprostorno-zbiljske pokretljivosti:Din se u jednom trenutku moenai u osmanskom Istanbulu, u

drugom u sadanjoj vedskoj; ujednom vidu moe biti vidljiv, udrugom nevidljiv... A, ne zabora -vimo, dini su bia, kako kae je -dan moj prozni junak, od Bogapriznata.

Moe li samotnjatvo (osama),na koje si se ti u jednom trenu-tku odluio, biti najbolja pie-va pozicija i izbor, ili on morabiti baen u vatru, biti aktua-lan i angairani prezent?

Nekad sam se puno zanimao zataj pojam angamana u literaturi.Sada vie ne. Mislim da tu najbo-ljih pozicija nema. U knjievnostinita nije formulaino. Niti je anga-irani pisac bolji pisac zato to jeangairan, niti je neangairanipisac bolji zato to nije angairan.

Dobru knjievnost pisali su i anga-irani i neangairani pisci. Na pri-mjer, jedan od meni najdraih pi-saca je Marquez, veoma angairan,ali i Bukowski, operiran od anga-mana. Zanimljivo je moda, evosjetih se, da je mene pisanje doslov -no spasilo od bilo kakvog politikogangamana (osim ratnog, ali to jebila doslovna borba da ne umrem),iz prostog razloga to nisam imao

vremena za takvo to od pisanja. Stim u vezi je, moda, i moja utnja

u mnogim izazovima koje su miupuivali moji klevetnici. Kadabih sjeo da im odgovorim, uvijekbih malaksao pred besmisl om fak-tikog moga sjedenja za laptopom

zbog te rabote, i to bi trajalo najviedesetak minuta, a onda bih otvaraofajl sa poezijom i prozom i osjeaokako me sve vie i vie obuzimaradost. Za svoje neprijatelje ja na-prosto nemam vremena.

Sva Boija uda, primjericeobian crv, mogu u tvojoj pje-smi transcendirati. Proizlaze lite meditativne interakcije iz

osobnog vjernikog iskustva ilisu one odraz oslukivanja ob-razovanog autora koji prirodui stvari dovodi u teoloko-teleo-loke sveze?

Radi se, ini mi se, o oboma: i ovjernikom iskustvu, kako ste to

oznaili, i o oslukivanju obrazo-vanog autora. Moram priznati,vie o ovom drugom. Duhovnostproizila iz vjernike prakse uvijek

je rijetka. Mogao bih je usporediti

sa sabiranjem koju svaki vjernikpokuava da dostigne pri svakomobraanju Bogu, ali to, svaki eiskreni vjernik to priznati, dostieveoma rijetko, u veem ili manjemstepenu. Ali civilizacijski modeli is-lama, pa i hrianstva i judaizma,koji su primjereni transpoziciji uliterarni tekst, bezbrojni su, i nep-restano trae svoje prevrednovanjeu vremenu. Nisam napisao mnogo

pobonih pjesama, jer moja stvara-laka pozicija nije primarno vjerni-ka, ve vie poetika. Inae je ma-lo pisaca u BiH ija je stvaralakapozicija vjernika, mogao bih sasigurnou navesti samo ime De-maludina Latia.

13BEHAR 104

Meni je bilo nezdra-vo to je moja majka

Dervia imala vieslika druga Tita negomojih. Bio sam ljubo-moran na toga tipa.Kako majka, koja mevoli najvie na svije-tu, moe voljetinekoga vie odmene?


7/31/2019 Behar br. 104

14/104

S Dizdarom se odavno nacio-nalno i politiki manipulira

Ako se osvrnemo na pjesmuEpitaf iz 2000. godine, osje-

a se eho medievalnih napisa(odvedoe mi keri, gospo-dine, niz voje, niz bjelogroz-

je). to je tebi znaio iznai Mak Dizdar?

Vie su mi znaili medievalninapisi, sa kojima sam se dugo baviou rasponu od postmodernog predlo-ka do znanstvenog diskursa, negoMak Dizdar. Mak Dizdar je dobarpjesnik, ali na mene, i na moju ge-

neraciju uope, takva poetika nijemnogo utjecala. Takva me tafori-nost, pa i psalminost, meni je stra-

na. To je poetika neutjecaja, savelikim literarnim dosezima ali pri-lino zatvorena u svoju formu. Sli-an je sluaj, po mome miljenju, saBorgesom. Svi oni koji su ili tra-

gom Borgesa, koji je vjerovatno naj-vei pisac XX. stoljea, osim modaDanila Kia, samo su postali njego-vi blijedi epigoni. Zato Dizdarnema direktnih poetikih nasljed-nika? Ne kaem da ih ne moeimati, moda se samo nije rodio naKi. Inae mislim da se s Dizda-rom, koji je nesumnjivo dobar pjes-nik, odavno nacionalno i politikimanipulira. Kad ujem da neki glu-

mac, onako dubokim glasom i punlanog patosa, deklamira Ko je ta,ta je ta, Bosna da prosti, mene

obuzme neki stid, i doe mi, da pro-sti, da sve to postmodernistikiismijem: i Dizdara, i Bosnu, i do-bre Bonjane, i sebe...

Tvoja dojmljiva ratna lirikasvjedoanstvo je jednog vre-mena koje zaista nije bilo sklo-no Bosancima, Bonjacima na-pose, pa je ak, kae, to je vri-

jeme logorskom icom razdva-jalo komunizam od kapitaliz-ma. Koje su po tebi dobre, a ko-

je loe interakcije jednog idrugog ideologema, drutve-nog ureenja, gospodarskog

reima, ili kako ve hoe?Sklon sam ustvrditi da mi koji

smo ivjeli u socijalizmu a sada ukapitalizmu ne znamo skoro nitani o socijalizmu ni o kapitalizmu. Osocijalizmu govorimo sa enjom, ao kapitalizmu sa zebnjom, zaborav-ljajui pritom na zebnju koju smoosjeali u socijalizmu a enju pre-ma kapitalizmu. Smijeni su mi tinostalgini recidivi, koje vjerovatnoi sam imam, o socijalistikom dobublagostanja, ta poreenja ovoga ionoga doba, tipa mogli smo s jugo-pasoem ii svuda po svijetu, spa-vati bezbjedno po parkovima i sli-ne baljezgarije. Pa, mogli smo, alinismo imali para, ni za odlazak koddaidinice u Cazin, ili spavanje unajgorem studentskom hostelu.Mislim da o dobu socijalizma mora-

mo vie govoriti kao i iskustva iznjega koristiti u literaturi osla-njajui se na znanstvena istraiva-nja, nego na nae osjeanje, i sjea-nje. Prvoblem je to tih istraivanjami skoro da i nemamo.

U pjesmi Konvoj spretnomaluzijom (intertekstualnom in-tervencijom) na pjesmu iz filmaTko to tamo peva takoer si

lucidni navjestitelj genocidnihnakana dojueranjih Titovih

14

Da bih pisao, jamoram biti smiren i

radostan. U ratu sambio potpuno, ako neuniten, onda dove-

den blizu granice uni-tenja. S druge strane,mislio sam da pisanjenema nikakvog smislaako Bosna bude oku-

pirana. Da se je todesilo, mislim da

bih se ubio.


7/31/2019 Behar br. 104

15/104

izaslanika. Spram represivnihmetoda uglavnom si sarkasti-an to je odlian odraz tada-njih zbivanja. Jesi li nekenezdrave radnje ve primje-

ivao u Drugoj Jugoslaviji, jer,osobno znam da nisi bio poslu-nozadojeni omladinac.

Meni je bilo nezdravo to je mo-ja majka Dervia imala vie slikadruga Tita nego mojih. Bio sam lju-bomoran na toga tipa. Kako majka,koja me voli najvie na svijetu,moe voljeti nekoga vie od mene?Da apsurd bude vei (a o tome sam,kao i o prethodnom pisao u svojim

proznim knjigama) zamislite ovusliku: moja majka, izbjeglica u ve-dskoj, nakon rata dolazi na zgari-te nae kue, i plae; mi je tjeimo,a ona nam kae da plae to bar

jednu Titovu sliku nije spasila! Toje, po meni, slika izgubljenosti svihnas: svi plaemo na zgaritima na-ih domova sa slikom u glavi tipa okojemu ne znamo nita. Kad govo-rim o tipu mislim na cijelo jednorazdoblje, na na ivot, na socijali-zam kao drutveni sistem... Ja nemogu nita objektivno rei o Jugo-slaviji, jer o njoj nita ne znam.ekam ve dvadeset godina da mineko znanstveno objasni ta je tonpr. socijalistiko samoupravljanje.Kad to kaem, mislim zbilja ozbilj-no, ne zezam se. to ne znai da ses tim i ne moe zezati. Pogledajte,

Hrabala, ili Vojnovia! Uzgred, pri-je izvjesnog vremena sam itao ne-koliko tomova Titovih govora, tre-balo mi neto za scenarij. Boe moj,to je to smijeno! Danima sam sevaljao od smijeha. Taj smijeh bila

je nekakva nadoknada na onu zeb-nju koju sam osjeao u socijalizmu,s tim, priznajem, to je se nisamrijeio, s njom u izgleda i umrijeti.Nadam se da nije preuzetno

etiko pitanje: Koliko se iza i-ce moe biti kreativan? Rusi

su u takvom razdoblju napisalinezaobilazne, odista znaajneromane, recimo jedan Piljnjak,Babelj, Olea, Zamjatin, pa pje-snici kao to su Osip Mandelj-tam, Ana Ahmatova i MarinaCvetajeva i tako dalje.

Zaboravio si, po meni, najboljeg,kad o tome govorimo Varlamaalamova. alamov je dokaz da sevelika literatura moe pisati i kadovjekpadne ispod svega egzisten-cijalnog. To me podsjea na onogKranjevievog Zadnjeg Adamakoji po ledu noktima ostavlja trag.Nisam sklon onim miljenjima kojizagovaraju trunku torture za do-bro pisanje. Ali sam zagovornik da

je knjievnost jedna od najvanijihkomponenti civilizacije, ma na komstepenu civilizacija bila... Inae,mislim da mi na ovim naim regi-onima zadnjih decenija neoprav-dano ne itamo rusku literaturu,

jednu od najveih u svijetu, od ru-skih romantiara i realista do sa-da. Prije kratkog vremena, na pri-mjer, itao sam ervinskog i najno-

vije ruske drame. Kako je to dobro,Tito dragi!

Kako da ja postanem dobarovjek?

Gdje smjeta svoju nostalgiju,pomau li tu dove ili je razoa-ranje posvemanje?

Ja uope nisam razoaran. Neshvatam to stanje duha. Niti sam

neki dovepsihoanalitik. Nostalgi-ju smjetam, i to je mislim veoma

vidljivo, u literaturu, onu koju pi-em, onu koju sam proitao, i onukoju itam. A dove upuujem u svenerodovitijim dumama (godina-ma traim damiju u kojoj me neemaltretirati sa hudbama!), i svebrojnijim svojim umrlima. Zadnjih

godina mi umire puno dobrih ljudi,od oca do prijatelja, i to je fenomenkoji me sada zanima. Dobri ljudi.Zato mi Svemilosni uzima dobreljude? Kako da ja postanem dobarovjek? Tragam za dobrim ljudima,hou da se s njima druim, imosjetim djeli zloe kod nekoga, od -lazim. Znam da sam spreman zadobre ljude, liio sam se pritom po-trage za drugim osobinama ljudi

koje su mi nekad bile vane. Pri-mam i neobrazovane i dosadne ineinteligentne i prljave i smrdljivei lijepe i rune samo da su dobri.

Zanima me tvoja mjestiminauporaba bosanske ikavice (mli -ko, vrime, sria, lipo, svit itd.)koja povremeno zaivi u tvo-

jem djelu. Odakle interes da se

ona oivotvori?Odrastao sam na ikavici. Sadase malo zna injenica da je bosan-ska ikavica, ustvari, osnova bosan-skog jezika. Adem Handi u knji-zi Tuzla i njena okolica iznosi ne-vjerovatan postotak protenostiikavice do dolaska Austro-ugarskeu Bosnu. Standardizacija junosla-venske tokavtine je vremenomuklanjala ikavske segmente iz jezi-

ka. Ijekavica je pomicala ikavicu,tako da se aree tokavskoikavskog

15BEHAR 104

Dove upuujem u sve nerodovitijim dumama (godinama traimdamiju u kojoj me nee maltretirati sa hudbama!), i sve brojnijimsvojim umrlima. Zadnjih godina mi umire puno dobrih ljudi, od ocado prijatelja, i to je fenomen koji me sada zanima. Dobri ljudi. Zatomi Svemilosni uzima dobre ljude? Kako da ja postanem dobar

ovjek? Tragam za dobrim ljudima, hou da se s njima druim, imosjetim djeli zloe kod nekoga, odlazim.


7/31/2019 Behar br. 104

16/104

govora sve vie smanjivale. Tome jedoprinijela i modernizacija. Uzetu jedan primjer. Moja majka je go-vorila mliko kod kue, a kada ga jeprodavala dravi zvala ga je mlije-

ko. A ikavica je lijepa, neobino po-etina i melodina, bogomdana zapjesmovno oblikovanje.

Po naglaenom erotiziranju,seksualnim aluzijama, tjeles-nim simetrijama i parabolamai tako dalje, kao da si poticajnoprethodio takozvanim stvar-nosnim pjesnicima koji lju-bavnu igru ipak ne mogu dru-

gaije izraziti nego eksplicit-no? Nije li tek takav nain vul-garno nasilje nad poetskim iproznim tekstom?

Seksualnost me je oduvijek za-nimala. I to je velika, prilino neis-traena, tema svjetske knjievno-sti. Ja u knjievnosti bilo to da ra -dim, malo istraujem. U letimi-nom pregledu svjetske knjievnostizapanjujue je pomanjkanje tema-tiziranja toga, jednoga od najvani-

jih, segmenata ljudskosti. Civiliza-cija je iz vijeka u vijek postajala svevie puritanska. Ulogu pri tome je,kao to znamo, odigrala crkva, tj.neki njeni pokreti. U islamu, na pri-mjer, osim u fokusu tih, u veini slu-ajeva ortodoksnih pokreta, odnosspram seksualnosti bio je posve pri-rodan i ljudski. Proitajte samo, na

primjer, Gazalijev Vrt milovanja!

Jesi li zbog takvog tjelesnogfungiranja u jeziku imao prob-lema od tzv. istunaca koji binas uili nesnoljivosti spram

knjevne slobode? S koje su tistrane zagovarai upuivalipohvale, a s koje strane su do-lazile pokude i je li ih uopebilo?

Jezik nije uvijek polje slobode.Puritanizam u jeziku je naao plo-dno tlo. Zanima me, primjerice,otkud uope pojam vulgarizamau tako negativnom naboju. Hajdeda napravimo mali pokus. Rije

kuracje lijepa rije, prirodno nas-tala i trajna, oznaava dio naegatijela odluujueg za opstanakovjeanstva. Zato bi onda rijepenis bila adekvatnija? Ja ne

znam odgovor na to pitanje. UBosni, pak, pitanja seksualnosti ierotinosti koje sam pokrenuo unekim svojim djela a ja mislimda je to pokrenuto u dobrim tek-stovima gotovo da nije izazvalonikakvu reakciju. Bilo je nekihusmenih prebacivanja lanih pu-ritanaca, koji su to pokuali tuma-iti u polarnosti ruhani i ejtaniinspiracija, pripisujui seksual-nosti ejtanske iluminacije. Neznam gdje su nali te teorije?

Valjda je seks i ljubav ishoditemeleka, a ne ejtana. Isti ti suspremni da seksualno ope sa dje-vojicama, i da danonono pretra-uju sexi web stranice. Govorim olanom puritanizmu, u Bosni da-nas vrlo fluktualnom, koji, kao,svoju inspiraciju crpi iz tradicije.

Takve tradicije u Bosni nema. Jasam o seksu slobodnije rasprav-ljao sa svojom rahmetli nenom,pobonom i bogobojaznom, boljeod ovih retarda. U stvari, s njimai ne raspravljam.

Pisac iz nigdine

Za nas bi posebno bilo intere-santno uti koji su tvoji favori-ti bosansko-hercegovake knji -

evnosti, ali i one iz ex-Jugosla-vije. Od kojih se bolje uilo oprihvatljivijem svijetu litera-ture? Ne zaboravimo ni Euro-pu

O, ima toliko pisaca koji su mojifavoriti. Vie, dodue, u evropskojliteraturi nego u junoslavenskoj.Talijan Alessandro Baricco, Nije-mac Daniel Kehlmann, Austrija-nac Christoph Ransmayr, Norvea-

nin Erlend Loe, Libanac-FrancuzAmin Maalouf, Francuz PascalQuignard, Englez-Pakistanac Ha -nif Kureishi, Holananin-Iranac

Abdolah Kader... Iz Hrvatske tipu-jem na Zorana Feria, iz Bosne naAsmira Kujovia, iz Srbije na Sve-tislava Basaru. Primijeujete da seradi o prozaistima. Manje, dakle,pratim druge anrove. Osim poezi-

je u Bosni. Tu sve itam. I tu imasjajnih pjesnika. Admiral Mahi,Mile Stoji, Milorad Peji, NaidaMujki, Saa Skenderija, DamirUzunovi, Asmir Kujovi...

Kako ti inae izgleda slika suv-remene svjetske knjievnosti?

Carlos Fuentes u jednom inter-vju za svjetske ivue pisce rekao:Svi smo mi eherezadina djeca.

Sjajno opaanje, i nadasve tano.Naime, nakon svim izama usvjetskoj knjievmosti XX. stoljea,ono to je preostalo knjievnosti je pria. Uoljivo je da pisci (prozai-sti, naime) nastoje ispriati zanim-ljivu priu, koristei sva dosada-nja iskustva izama. S drugestrane, fantastino je da je knjiev-nost nakon svih onih teorija okraju knjievnosti, a pogotovo

iskustava globalizacije ne samoopstala, nego je i iskoristila taj glo-

16

Ne moe, primjerice, Abdulah Sidran biti veliki pisac sa jednomdobrom knjigom poezije. Nedad Ibriimovi ve moe, sa obimnim

opusom, a da je Bog dao da je ispunio sav svoj stvaralaki potenci-jal Ibriimovi je komotno mogao biti svjetski pisac...


7/31/2019 Behar br. 104

17/104

balni proces u svoju korist (za raz-liku od onoga to, kau, vlada svije-tom ekonomije). Mislim da se teksada moe i u geografskom smislu,a ne samo u duhovnom, moe govo-

riti o neemo to smo odavnonazvali svjetska knjievnost. Danavedem (uz ona koja sam naveo izevropske knjievnosti) samo nekaimena ija djela volim: RobertoBolano, Philip Roth, Rana Dasgup-ta, Rabih Alameddine, Paul Aus-ter, Rawi Hage, ingiz Ajtmatov,Patrick Sskind, M. Vargas Llosa,Junot Diaz, Jhumpa Lahiri, Jaro-mir tetina, Khaled Hosseini,

Haruki Murakami, Peter Heg,Lloyd Jones...

Do nas u Hrvatskoj dopiru gla-sovi upuenih. Na primjer,kau: da je Nedad Ibriimovinapisao samo Ugursuza nje-gov nemjerljiv doprinos BiHknjievnosti bio bi dovoljan.Isto kau i za tvog ehida, uzmnogo epiteta hrabrom struk-turiranju kompozicije romanakoji nije samo postmodernisti-ki ustupak. Kako se nosi s ta-ko obvezujuim prosudbama ito dalje?

Recepcija nae knjievnostisklona je fokusiranju na jedno,fundamentalno, autorsko djelo.To je tzv. magistralno shvatanjeknjievnosti. Ja tako knjievnost

ne promatram. Bez margine, ne-ma ni magistrale. Sjeam se svojihprvih, gimnazijskih, iskustavaitanja. Proitam dobro djelo ne-kog pisaca, pa onda tragam zasvim drugim njegovim djelima, paonda se kaim na njegove poeti-ke sudrugove, pa, moda, i na ko-rpus knjievnosti kojoj pripada.Priznajem da sam svjestan kakoima pisaca koji nakon svoga re-

mek-djela napiu nekoliko osred-njih ili slabih djela. Priznajem da

sam i danas nad tim djeaki zau-en: kako, na primjer, jedan Econakon genijalnog Imena ruemoe da napie jednog osrednjegBaudolina, ili, jo gore, veoma loroman Prako groblje?... Inaesam sklon piscima sa velikim opu-

som (to ne znai da mi nisu dragipisci kao Huan Rulfo, ili John Fa-nte, na primjer), i taj fakat velikogopusa povezujem, s pravom ili ne,sa pojmom velikog pisca (ako ta-kvo to uope postoji?). Ne moe,primjerice, Abdulah Sidran bitiveliki pisac sa jednom dobromknjigom poezije. Nedad Ibriimo-vi ve moe, sa obimnim opusom,a da je Bog dao da je ispunio sav

svoj stvaralaki potencijal Ibrii-movi je komotno mogao biti svjet-

ski pisac... I, da budem neskro-man, meni je taj okvir bh. knjie-vnosti sve vie i vie preuzak, i sveme manje zanima moja poziciona-rinaost u tome. Ono to me zanima

je moja iluzija da uestvujem unekoj globalnoj literaturi, i moje

mjesto u tome, kao pisca iz nigdi-ne, koji pie u zemlji i jeziku mar-ginaliziranih u tim globalnim kul-turanim tokovima. Da budem pos-ve jasan. Danas itamo neke ino-zemne aktualne pisce koji nipoe-mu nisu bolji od bh. ozbiljnihaktualnih pisaca. Ali, oni se itajui valoriziraju u svjetskom miljeu, ami ne doseemo ni do Brkog. Je-dan Julian Barnes je slabiji pisac

od nedavno umrlog Nedada Ibri-imovia.

17BEHAR 104

Nemojte pomisliti da sam ja neki veliki patriota, neki domo-ljub spreman da velia i ono dobro i loe bosansko. Naprotiv,klonim se takvih patriota, takvi patrioti koji to rade iz svoje

dobrote kod mene izazivaju nelagodu, a kad to rade radi utili-tarnog patriotizma gaenje. Pogotovo u sferi kulture.


7/31/2019 Behar br. 104

18/104

18

ZILHAD KLJUANIN: HRONOLOGIJA

1960. rodio se 5. marta u Trnovi kod Sanskog Mosta (Jugoslavija Bosna i Herce-govina) kao sin radnika i domaice.

1978. maturira u gimnaziji u Sanskom Mostu. Studij filozofije i sociologije na Filo-zofskom fakultetu u Sarajevu.

1981. naputa fakultet. Odlazi u Trnovu i pie.1982. vraa se na fakultet.1983. upisuje studij komparativne knjievnosti na Filozofskom fakultetu. Dobiva

nagraduMak Dizdarza zbirku pjesama u rukopisu Sehara.1984. diplomira filozofiju i sociologiju, diplomski rad Tradicija i individualni

talent T. S. Eliota.1984. - 1988. nezaposlen. Dobiva preko 100 odbijenica za posao, ak i na mjesto ista-

ice u reviji za kulturu Odjek gdje inae redovno objavljuje knjievnu kri-tiku. ivi od pisanja knjievne kritike, eseja i novinskih tekstova u mnogimlistovima i asopisima tadanje Jugoslavije: ivot, Izraz, Veernje novi-ne, Odjek, Lica, Osloboenje, Radio Sarajevo, Knjievna re,Polja, Savremenik, Quorum, Glas, Nai dani...

1985. Sehara izlazi u renomiranoj izdavakoj kui Svjetlost, u biblioteciNada. Dobija po drugi put nagradu Mak Dizdar za zbirku u rukopisu

Mlade pjesme.1987. izlazi druga knjiga poezije Mlade pjesme, u sarajevskoj Svjetlosti. Za nju

dobija nagradu Knjievne omladine za najbolju knjigu pisaca do 30 godinastarosti. Postaje lan Drutva pisaca BiH. eni se Slobodankom Boi.

1988. prvo zaposlenje, u listu za knjievnost Knjievna revija kao glavni i odgo-vorni urednik. Knjievna revija postaje jedan od najtiranijih knjievnihlistova u Jugoslaviji. Raa mu se kerka Bisera.

1989. izlazi knjiga poezije San urednog ovjeka. Upisuje postdiplomski studijknjievnosti na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku.

1990. naputa Knjievnu reviju i pokree izdavaku kuu Bosna, prvu priva-tnu izdavaku kuu u Bosni i Hercegovini, kasnije preimenovanu u Biblio-teka Kljuanin.

1991. dobija Plaketu opine Novo Sarajevo. Raa mu se druga kerka Zlata. Odla-zi u Tursku, jer u tadanjoj zemlji ne moe da pie.

1992. agresija na Bosnu i Hercegovinu. Vraa se iz Turske. Pie ratne reportae zanovopokrenuti list Ljiljan. Tokom cijelog rata ne pie literarne tekstove.

1994. u Travniku pokree list Bonjak. Izlazi mu izbor poezije Pjesme nevino-sti. Slikovnica ehid.

1995. ivi u Sanskom Mostu.1996. ivi u Bihau. Bavi se izdavatvom. Priredio Antologiju krajike poezije.1998. izlazi roman ehid. Knjiga hronika Zloin je zaboraviti zloin.1999. dobija Plaketu Unsko-sanskog kantona. Izlazi drugo izdanje ehida.

Nastavlja postdiplomski studij knjievnosti na Filozofskom fakultetu uZagrebu. Izlazi drama ehid. Premijera drame u Bosanskom narodnompozoritu iz Zenice.

2000. knjiga pjesama Nikad nisam bio u Bosni. Izbor pjesama Kad puknu pu-poljci. Magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zapoljava se naPedagokom fakultetu u Bihau. Priredio Panoramu pobone bonjakepoezije XX vijeka. Nagrada Bosanske rijei za roman godine.

2001. novela uje li to niko ne uje. Nagrada Drutva pisaca BiH. Romanehid preveden na slovenski jezik.

2002. doktorirao knjievnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Knjiga priaetiri zlatne ptice. Nagrada Zija Dizdarevi.

2003. ivi u Sarajevu. Glavni urednik u izdavakoj kui Oko. Predaje u Bihau iTuzli. Roman Koliko je srce u mrava. Nagrada Fondacije za kinematogra-fiju FBiH za scenarij Hiljadarka.

2004. knjiga eseja Lice svjetlosti. Nagrada Fondacije za kinematografiju za sce-narij Samo pokucaj na ova vrata. Nagrada Poslovnog udruenja izdavaai knjiara.

2005. zapoljava se na Pedagokom fakultetu u Zenici. Roman Vodeni zagrljaj.Drugo izdanje knjige pria etiri zlatne ptice.

2006. knjiga pria Sarajevska hagada i druge prie. Roman ehid i Pjesmeizlaze u ediciji 100 knjiga bonjake knjievnosti. Izabran u status van-rednog profesora. Na Univerzitetu u Zenici izabran za efa Katedre za jezik.

2007. knjiga pria Ti si moja P.. Imenovan za prodekana Pedagokog fakulteta

u Zenici.2008. izlazi drama Muholovac. Premijera Muholovca u Kamernom teatru u

Sarajevu. Nagrada Alija Isakovi. Knjiga pria Sarajevska hagada i drugeprie izlazi na slovenskom jeziku. Roman ehid izlazi na arapskom jezi-ku. Priredio knjigu pjesama Kaside Saliha Alia. Naputa posao na Peda-gokom fakultetu, i prelazi u status profesionalnog pisca. Povlai se u svojuumsku kuicu, kosi travu, ui da slua ptice, lovi krtice, i svakodnevno pie.

2009. roman vedsko srce moje majke. Knjiga pria Male prie od ivotne va-nosti. Drama vedsko srce moje majke premijerno izvedena u Bosan-skom narodnom pozoritu u Zenici. Antologija bosanske kratke prie Krajstoljea, poetak milenija izlazi na slovenskom. Najvei dio vremena pro-vodi u svojoj vikendici pokraj Sarajeva.

2010. roman Vodeni zagrljaj preveden na njemaki jezik. Knjiga pjesama Smrtima dijamantnu pesnicu i udara me njom u potinjak. Roman Dom auroreborealis. Knjiga pjesama Godina dana poezije. Drama vedsko srcemoje majke. Nagrada Fondacije za izdavatvo Federalnog ministarstvakulture i sporta. Knjiga pjesama Vikendica. Ponovo predaje na Pedago-kom fakultetu u Zenici.

2011. roman ehid preveden na francuski. Roman Galebovi. Dobiva nagraduSkender Kulenovi. Nagrada Fondacije za izdavatvo Federalnog mini-starstva kulture i sporta.

2012. drama Krtice. U rukopisu ima 4 knjige poezije, 2 drame i 2 romana. I daljepie, mada je sve vie ubijeen da je svoje pjesme, mjesto to ih je objav-ljivao, trebao mazati medom i prikucavati rajsnedlama na ulazna vrata,kao muholovke.

DJELA:

1985. Sehara. Poezija.1987. Mlade pjesme. Poezija.1989. San urednog ovjeka. Poezija.1994. Pjesme nevinosti. Izabrana poezija.1994. ehid. Slikovnica.1996. Antologiju krajike poezije. Antologija.1998. ehid. Roman.1999. ehida. Roman. Drugo izdanje.1999. ehid. Drama.2000. Nikad nisam bio u Bosni. Poezija.2000. Kad puknu pupoljci. Izabrana poezija.2000. Panorama pobone bonjake poezije XX vijeka. Antologija.2001. uje li to niko ne uje. Novela.

2001. ehid. Roman. Na slovenskom jeziku.2002. etiri zlatne ptice. Prie.

2003. Koliko je srce u mrava. Roman.

2004. Lice svjetlosti. Eseji.2005. Vodeni zagrljaj. Roman.2005. etiri zlatne ptice. Prie. Drugo izdanje.2006. Sarajevska hagada i druge prie. Prie.2006. ehid/Pjesme. Roman/Izabrana poezija.2007. Ti si moja P.. Prie.2008. Muholovac. Drama.2008. Sarajevska hagada i druge prie. Prie. Na slovenskom jeziku.2008. ehid. Roman. Na arapskom jeziku.2009. vedsko srce moje majke. Roman.2009. Male prie od ivotne vanosti. Prie.2009. Kraj stoljea, poetak milenija. Antologija. Na slovenskom jeziku.2010. Vodeni zagrljaj. Roman. Na njemakom jeziku.


7/31/2019 Behar br. 104

19/104

no silazi oprezno

no silazi opreznopoput nijeme sojkena komade kruha

glave u parlamentuslie na unovepokvarene kuglane

kad zatvorim oiknjige na policamazaiskre sve u kurane

sivice, 6. 6. 2010.

iz nadirueg nitavila

hra godinama kljuca

potansko sanduena mojoj planinskoj kuici

moje ime ve je nestalood prezimena ostao

jo samo klju

u kojeg polaem sve nadekako da se izvuemiz nadirueg nitavila

sivice, 7. 6. 2010.

19BEHAR 104

U historiji sree nema mi imena

POETSKI GLASOVIZilhad Kljuanin

Autonomna pjesnika pojava

Rije je o pjesnitvu koje se ostvaruje dvojakom

snagom. Istodobno, Zilhad e afirmirati takozvanu

poetiku iskustva jezika, tovie, osloboenu, pone-

kad, do ruba konkretistike intervencije (nikada lingv-

izma), a s druge e strane prisegnuti jednostavnom,

stvarnosnom jeziku sa senzibilnim i emotivnim odno-

som prema zbilji, odnosno jeziku koji zahtijeva strin-

gentnu organizaciju. On umije svakodnevno, u razdo-

blju od sto dana, napisati jednu pjesmu jednakovrije-

dne kvalitativne razine. Pritom mu nikada pogrena

rije i suvian izraz nee raniti pjesmu. Dakle, kao vrloplodan pjesnik, jedan je od prvih, tada jo uvijek mla-

dih pjesnikih junoa , hrabro uoavao neomoderni-

stike (prostorno neoegzistencijalne) meuprostore

smisla, ali i semantike fragmentarizacije. U svoje je

pjesme umjeno ugraivao elemente muslimanske

tradicije, nikada u cijelosti, ve oprezno, njeno, i s

dobro izbalansiranom ekonominou. Istom se neri-

jetko znao s pjesnikom i graanskom hrabrounarugati svim ideologijskim diktatima (titoistike i ex-

jugoslavenske amblematike), a da nije razvlastio sub-

jekt vlastite prepoznatljivosti i da nije s uspostavom

osobnog alternativnog jezika ugrozio reene tradicij-

ske sljednike, budui je zaista autonomna pjesnika

pojava.


7/31/2019 Behar br. 104

20/104

20

upravo

osjeam sekao zamraena

sobapo kojoj suupravopopricali

sprejprotivmuha

sivice, 10. 6. 2010.

oi

zurimu borovekronje

sve dok seotamone pomole

oioajnijeod mojih

sivice, 18. 6. 2010.

ima jedna staza

tek kad su cigani

poupali korovprimijetio sam

da izmeu njihovog grobljai moga vrtaima jedna staza

dovoljno irokada kroz nju proesasvim pristojan tabut

sivice, 19. 6. 2010.

moja je srea u gledanju

neka miruju misli mojemoja je srea u gledanju

dobro to ree mevlanaumoran od obrtanja rijeiosjeam se kao drvosjeanakon valjanja balvana

da mislim nisam u stanjui kada zadnji put sklopim oimoja e srea biti u gledanju

sivice, 19. 6. 2010.

pred polazak naneodloan put

u junu procvjeta bagremi pokrije jedini putkoji vidim iz svoje avlije

to mi je smetalo godinamaali sada me bagremov cvat

podsjea na rahmetli oca

na grozdove pjene za brijanjekoji spadaju s njegovog licapred polazak na neodloanput

sivice, 20. 6. 2010.

neka tee dugo voda

na planinskom putusestra sazidala bratuhair esmu

nad curkom natpisneka tee dugo vodakolko i suze za tobom

sivice, 13. 7. 2010.

ko roenom sinu

nerotkinja susjedasvakoga ljeta

nabavi jedno jarenadjene mu imetepa mu i pjevako roenom sinu

za boi se udito nikada od njene uzmem jaretinu

sivice, 22. 6. 2010.

u historiji sreenema mi imena

nemuti slavuji u kronjamamaak s jednim okom i uhommjesec okrugo ko glava glu-pana

dlaice samoe po tvojim leima

dva tetovirana pauka na bedri-mai sveti prsten u drvenim godo-vima

u historiji sree nema mi ime-naekam da naraste ivica okovrtai da me uini potpuno nevid-ljivim

sivice, 1. 7. 2010.


7/31/2019 Behar br. 104

21/104

21BEHAR 104

NEGDJE SIGURNOIMA SOBA

NEGDJE SIGURNO IMA SOBA

GDJE PO TREPAVICAMA KAPA

PAUINA U GROZDOVIMA

negdje sigurno ima sobagdje cure zjenice drvenogkonjica ko neutjena zvonca

negdje sigurno ima sobagdje se osipaju noge foteljapo crvotonim uglovima

sarajevo, 1988. sivice, 28. 6.2010.

uvijek kad travu kosim

uvijek kad travu kosimu svom malom vrtubrat mi telefonira

on je bivi logora

i strano ga nerviramrcvarenje bilo ega

poslat u ti zeca kaeda ti sve to popaseza jedno brzo dopodne

sivice, 30. 6. 2010.

samo od mirisa

(ray bradbury)

esto kosim vrtjer me pokoena travapodsjeti svaki put

da postoje danikoji se sastojesamo od mirisa

tih dana se itav svijetpenje kroz jednu nozdrvui istie kroz drugu

sivice, 4. 7. 2010.

elje su mi umjerene

(heinrich heine)

elje su mi umjerenekoliba i dobra posteljasvjei mlijeko i maslac

cvijee pod prozoromnekoliko prekrasnihstabala pred vratima

i ako dobri bog elida upotpuni moju sreupriutie mi zadovoljstvo

da vidim na tom drveukako visi desetakmojih neprijatelja

sivice, 12. 7. 2010.

trajno uskraeni

jo mi je nedokuiv ajetsvako e smrt okusitia zatim ete biti vraeni

osim nas daklene ponavlja se nitaivot je vjeran plaenik

ali mislim da smoza ono u to se vraamotrajno uskraeni

sivice, 23. 7. 2010.

halhale

za m.

moja zubarkapodlogu zlatnumuu izvadila

i sebi divnehalhalenapravila

halhalekad godzveknu sada

njemu protezaiz ustaispada

sivice, 21. 7. 2010.

poljski zahod

ahmedu hadipaiu,na godinjicu njegove smrti,tuan to nije kao premijerotvorio objekat o kojem smosanjali

uvrh svoje baeizgradit u malipoljski zahod

obojit ga u bijelos jednim otvoromu obliku poveeg srca

unutra dvije rukeza koje u se uhvatitii gledati kroz srce svijet

sivice, 23. 7. 2010.


7/31/2019 Behar br. 104

22/104

22

A rif Burdali trepne dva-triput kapcima, nasmi-jei se i tako poinje sve.

Arif Burdali toga je jutrauao prvi put pod zemlju. Ru-dnik je naa sudbina, mislio

je, crna ili bijela, svejedno je.Mislio je. Sve dok nije razmo-tao taj komad pite u kuhinjs-kom rupcu. Sve dok sitni prahnije poeo da sipi, crno zemlji-no mlivo po bijelom itnom.Bacio je u daleko u tamu smo-tuljak. Boe oprosti, pomislio

je. I vrsto odluio da vie nesilazi pod zemlju. Osim zadnjiput, mislio je, al onda vie

nee biti vano, a ni trepavi-cama nee biti teak prah.Arif Burdali izlazi iz crne

utrobe, zadnji put, pomisli,dva-triput trepne oima, kaoprvi put, pomisli, osjeti suncena licu, i bljesnu bijelim zubi-ma iz garavih usta. Tad joneto bljesnu, kao da zemlji-na se nasmijei kugla. Eto,cijelom svijetu je drago, pomi-

sli Arif.- Ovaj ree neko.Nije uspio ni saprati uglje-

nu prainu sa lica, a ve ga jeneki glas, vie glave, nadnese-ne nad rudarskim koritom,nasapunjane, zvao u rudar-sku direkciju. Ne mogu valjdazavirivati u glavu, pomisli

Arif Burdali, prije no to e

stupiti kroz vrata zvanaRUDNIK KAMENGRAD

D vije prilike na pruzi.Dvije prilike na zaraslojpruzi. Dvije prilike na zaraslojuskotranoj pruzi. Crne kao a-vke. Crne kao jutarnje avke uizmaglici. Crne kao jutarnje a-vke u ratnoj izmaglici.

(S one strane JajcaGajtan trava rasla,

Po njoj pasu ovce,uvalo ih mome.ije li je mome,ije li su ovce?Glasovito vie,

Jo tunije plae:Ova tua zemljaTuga je golema;

Ni oca, ni majke,Ni brata, ni seje,A ni one drageJaranli djevojke!)- Sigurno je tamo?- Sigurno.- Dobro.Jedna prilika je pognuta, od

onog nevidljivog bremena koje esvakog svesti na razinu zemlje, odstarosti. Druga je vitka, uspra-

vna, kao nacionalni barjak. Idujutarnjom prugom, jo obavijeneizmaglicom, starija, pa mlaa,pognutija pa uspravnija.

- Hiljada?- Hiljada.- Dooo-bro.Prugom je zadnji voz proao

davnih sedamdesetih, ali su ineneijom nemarnou ostale, sa

crvotonim pragovima, travulji-nom i korovom, neumitnim kao

1992.godine, ljetagospodnjeg,jula sotonjeg, dana ije jejutro ve najavljivalo eguvrelu kao zjenu zloinca sta-nina kurva Hiljadarka kre-nula je u polje da pia.

HILJADARKA!Stanina kurva i dalje se

tako govorilo mada vie ne-ma ni uskotrane pruge, niire, ni stanice: pruga je dig-nuta sedamdesetih godina(samo su ine na jednom dije-lu ostale neijom nemarno-u, ili nostalgijom za boljimvremenima); iro se rasprio

u zadnjem svome dimu, prijedizanja prvih prunih prago-va; stanica je, dodue, ostala,na zgradi se jo dade proita-ti ispran natpis SA SK MOS u njoj nema vie niega, unjoj niko ne ivi, osim, moda,duhova putnika u ekaonici, igolubova na tavanu i pod stre-hama.

HILJADARKA!

Ime je dobila ezdesetihgodina Titinog vijeka, skupoime, reklo bi se hiljadu di-nara bile su velike pare, madase sa njih smijeio nekakavblesavi rudar ime joj je osta-lo i nakon devalvacije hiljada-rke na deset dinara, a, bogme,i devalvacije njenih usluga.Hiljadarka se ve poetkomsedamdesetih mogla dobiti zaobinu stodinarku, zvanu st-

Hiljadarka


Zilhad Kjuanin

7/31/2019 Behar br. 104

23/104

23BEHAR 104

DIREKCIJA.- Kod direktora, drue

Arife, zadnja soba, lijevo re-e ljubazno portir.

Lijevo, lijevo, pa direktor,

za velikim stolom, na njegakaplje Titin osmijeh, jedanvaan ovjek u fotelji desno,drugi udan, sa nekim apara-tima razbacanim oko sebe,lijevo:

- A, evo i naeg udarnika!Ruka direktora odluno

pokazuje fotelju izmeu va-nog i udnog ovjeka, i Arifsjede. Vani gleda u njega po-

gledom nakupca na stonojpijaci, udni kilji kao da ciljanekom nevidljivom pukom,direktor se smijei, i ute.

- Hoete li Vi, drue Steva-noviu? napokon ree direk-tor.

- Da, naravno ree vani. Drue Burdaliu podieglas na sveanu socijalistiku

oktavu Vi upravo ulazite uistoriju!Ja?, pomisli Arif, u istori-

ju? Da tako sada ne zovu dis-ciplinsku i radnu odgovorno-st? Ukoenog osmijeha ekao

je dalje.- udite se, drue Burdali-

u? Ne bi trebalo. Pa, socijali-zam je Va, upravo Va, prole-terski, i Vi, proleter i udar-

nik, moete u njemu postiisve, apsolutno sve!

Na trenutak je zastao,dovoljno da odjek njegovihrijei natkrili crnilo rudnikamrkog uglja Kamengrad:

- Tito me, lino, poslao! -Na te rijei Arif umalo nestade u stav mirno, i ne poepjevati Drue Tito, mi ti sekunemo! - Prave se nove nov-anice. Za likove na novani-

prolost.- Zato uti?- Ne boj se. Neu ti nita.

Samo da uzmem tu hiljadarku, igotovo.

- Zbilja.Mlada prilika prebaci pukusa lijevog na desno rame. Nakonnekoliko koraka sa desnog nalijevo.

- Zato si je ostavio ba tamo?- Sigurno je.- Tamo?- Da.- Zato?- Nema nikog.

- A da neko ipak naie?- Sakrio sam.- Pametno.Rijeka valja svoj veliki jutarnji

dah, koji se naas sudara sa nji-hova dva mala daha, pa ih guta,kao maie baene u vrtlog. Savrbica kaplje rosa i vrbova sluz.

- Dooo-bro.

(S one strane Jajca

Gajtan trava rasla,Po njoj pasu ovce,uvalo ih mome.ije li je mome,ije li su ovce?Glasovito vie,

Jo tunije plae:Ova tua zemljaTuga je golema;

Ni oca, ni majke,Ni brata, ni seje,A ni one drageJaranli djevojke!)

- A jesi li ikad bio u Jajcu?- Nisam.- Bolje ti je.- Ne znam.- Kaem ti: bolje ti je. Ja sam

bio. Guravo, brale. Jue sam sevratio Sad mi trebaju pare

Rosa natapa nogavice, jednevojnike, druge samtane, iskrza-

ja, ali nikom na pamet nijepalo da joj zbog toga mijenjaime zovnuti je, naprimjer,stjom bilo bi nedolino, a inepraktino: ona se, posigur-

no, na to ne bi ni osvrnula.No, ovdje, dok je vrijeme, va-lja razjasniti jo jednu stvar:ime joj, razumije se, nijemoglo biti Hiljadarka (mada

je u socijalizmu bilo sve mo-gue kad je moglo Traktor-ka, zato ne i Hiljadarka!), aliispod tog imena niko nikadnije pokuao zaviriti, svi suradije zavirivali ispod njenih

gaa. Jedino je Hiljadarkaznala ime sa kojim se pojavilana ovom, za nju oduvijek jebe-nom, svijetu, ali ga je krila,kao skupocjen dukat uiven uobavu gaa.

- HILJADARKA! vikalasu za njom djeca, ezdesetih,sedamdesetih, osamdesetih.U njihovim glasiima mijeaose strah od nadolazeeg vre-mena sa slutnjom, slatkom ali

jo nepoznatom. Hiljadarka jestupala sokacima ne osvruise, uspravna i blago nasmije-ena, tek bi djeaci su zaos-tali za njom, jo u gomili, a-morei sebi u bradu promr-sila: Svi ete vi jedno doisvojoj Hiljadarki. I, istina,neke od tih generacija Hilja-

darka je ve izvela iz doba dje-atva i uvela u muko doba.Da, istina.

Hiljadarka! zovnuo bi jeglas koji se jo kolebao izmeukritanja i dubokog uzvika,obino iza kakvog ugla, grma,zovnuo bi, otud gdje se pretpo-stavljalo da ne stiu znatielj-ne oi a nastupa elja, jaka ineizdrljiva. Hiljadarka bi

prvo pogledala u mlade ruke,tek potom u lice, i ako bi u


7/31/2019 Behar br. 104

24/104

24

cama odreeni su, naravno,najznaajniji subjekti naegdrutva. Rudar, svakako. Ja ifotograf Eterovi proli smoJugoslaviju uzdu i poprijeko,

od rudnika do rudnika. I, evo,nali smo lice za socijalistikunovanicu. Vas, drue Burda-liu, Vas! estitam!

Osmijeh na Arifovom licuse stvrdnuo, kao skinut sa pa-noa fotografske radnje, i bija-e takav za vrijeme estita-nja, vanog, udnog, direkto-rovog O, drue Arife, o dikonaa, iz tolikog socijalistikog

svijeta pa ba kod nas, Oh! ina putu u Beograd, za vrije-me fotografiranja, hiljadu pu-ta ponovljenog. Sve dok maj-stori retuiranja nisu od togblaziranog smijeka uspjelinapraviti sretan rudarski os-mijeh.

Arif Burdali nije ni primi-jetio da je izbjegao rudarsku

jamu, niti mu je vie iko po-menuo. Po dolasku sa snima-nja iz Beograda rasporedili suga kao nadglednika na sepa-raciji, gdje se dodue posvudrasprostiralo ugljeno crniloali je nad svime ipak visiloplavo, plavo, nebo. U rodnojTrnovi su mu napravili novukuicu po nalogu J. B. Tita,lino pokrili je ciglama crve-

nim kao revolucija, a obojili uplavo kao budunost.

Kada je izala novanicasa Arifovim likom, sve se, stu-bokom, promijenilo. Niko ni-kad nee saznati ta se, zap-ravo, prelomilo u Arifu Bur-daliu. On se samo sjea da jesa novanicom od hiljadu di-nara stajao nasred rudarskogkruga, dugo zagledao svoj likna njoj, toliko dok sve nije po-

ne po rubovima. Nogavice, veoteale od vode.

- A otkud tebi hiljadarka?- Imam.- Ne izgleda mi kao neko ko

bi mogao imati toliko para.- Imam.- Sve je mogue. Vas hoe

pare. Tako da kaem. Oni mojipriaju da su se ba nakupili. Janisam. Ti si mi prvi A i nisi miba neka mustra.

- Imam.- Dooo-bro.Gledao je u njegov smeuran

zatiok, tuan kao stare godine.

Ishaban ovratnik kaputa. Da jeimao oca znao bi da je prvi mirissmrti miris oevog ovratnika.

- Trebaju mi te pare ree,da ne bi vie mislio o njegovomureem vratu.

- Razumijem.- Razumije? iznenadi se.- Da.- Kako razumije?

- Lahko.- K a k o?! podviknu, raz-draen.

- Mlad si.- Kakve to ima veze?- Mladom trebaju pare.- Ha, ha, ha!!!Smijao se dugo, mladim i

zdravim smijehom. I taj smijeh jeodjednom itav prizor uinio obi-nim, ak prisnim: kao da, eno, u

nekom pastoralnom dobu iduprugom otac i sin, jedan za dru-gim, polahko, u sretan dan. Ba -rem na tren.

- E, jebi ga!Mala se kapljica sree raspli-

nula. Kalanjikov je preao salijevog na desno rame. Vojnikenogavice su odlunije zasjekletravuljinu.

- Shvata li ti, stari, da u teja ubiti ako tamo ne bude para?

rukama vidjela novanicu dos-tojnu njene rtve izvoenja iz

jednog u drugo doba, klimnulabi glavom, onim znanim kre-tom to je kazivao sve. Lica je

pamtila samo za vrijeme poda-vanja, ni prije ni poslije, ali ta-da tako slasno kao da je to

jedino lice, eto, ostalo na cije-lom svijetu. Hiljadarka, meu-tim, nikog nije voljela. Osim kao uvijek, kao ivotni pod-smijeh ili Boiji dar jednoga.Pojavio se na prijelazu hilja-darke u deset dinara, osmijehavrijednog taman kao njena ta-

danja tarifa, poveo je, zagrlje-nu, prugom uskotranog kolo-sijeka do svoje kuice obojeneu plavo. S toga puta je upamti-la da su mu koraci bili tanopo mjeri prunih pragova, i da

je njene koraie poesto pre-nosio s praga na prag. Ona seonda smijala. On je tada utio.

Atif je, da, volio utnju.Njegov govor se svodio na kra-tke uzvike: Gledaj!, Eno!,More!, Uporedi!. Ti uzvicisu, na izvjestan nain, bili usuprotnosti sa njegovim stal-nim osmijehom, prije bi pris-tajali nekom namr goenomlicu, ali, eto, Arif je prilinoneprimjetno slagao uzvike posvome osmijehu. Hiljadarki

je, priznaje, bio najzagonetni-

ji uzvik Uporedi!, i on joj jepred oi poturao hiljadarku,ishabanu i prohujalu, upiraoprstom u lik nekog rudara nanjoj, pa pokazivao na svoje li-ce. Ona je s punom usredsre-enou gledala u novanicupa u Arifa. Godinama i godi-nama, u rudara pa u Arifa.Nikad nije uspjela ta dva licastopiti u jedno. Odmahivala

bi glavom, i govorila:- Ti si ljepi!


7/31/2019 Behar br. 104

25/104

25BEHAR 104

primilo boju papira u ruci: se-paracija, zemlja, okolna brda,rudnik mrkog uglja Kamen-grad, nebo, nokti na ruci kojisu grevito stezali novanicu.

Izaao je omagijan na kapijurudnika, i nikad se vie nijevratio. Rukovodioci rudnikanisu znali ta da uine. Otpu-stiti Titinog rudara sa nova-nice od hiljadu dinara zbognedolaska na posao, bilo jeravno bogohuljenju socijaliz-ma i Tita, lino. Odlazili su,delegacije i delegacije, dotrnavske kuice Arifa Burda-

lia, nagovarali ga da se vratina posao, nudili mu izmilje-nje poslove, ak i prijetili dae javiti Titu kako njegov ru-dar nee da radi. Arif je nasve to odmahivao rukom, iznjedara vadio hiljadarku, i go-vorio:

- Meni je dosta ovo!Ubrzo je Arif Burdali pos-

tao nerjeiv problem socijaliz-ma. Policija, sudstvo, zdrav-stvo, nisu znali ta bi s njim.Trgovci i krmari pogotovo.Ue, tako, Arif Burdali u ka-fanu, narui svima ie i pie,a kada konobar stigne prednjegov stol i donese raun,

Arif zaueno, i skoro uvrije-eno, prostrijeli ga plavimoima:

- Zna li ti ko sam ja?! upita.

Potom iz njedara vadi nov-anicu od hiljadu dinara, po-tura je pod nos konobaru, ikae:

- Uporedi! pokazujui asna svoje lice as na novanicu.

Konobar stoji zateen nag-lim sudarom historije i stvar-nosti, osvre se, ne znajui tada uini, i posljednjim kono-

- Znam.- Ne bi se ovolko zajebavali

da ne mislim ozbiljno.- Znam.- Dooo-bro.

Pred njima se na pruzi, izrasprene sumaglice, poe nazi-rati nekakva tamna konstruk-cija. Sa ove udaljenosti jo je li-ila na jutarnju guzatu neman.-

A zna li pjesmu S one straneJajca?

- Ne.- teta. Mogli smo zapjeva-

ti U stvari, i ja znam samokraj pa zapjeva

mome tuno plae:Ova tua zemljaTuga je golema;

Ni oca, ni majke,Ni brata, ni seje,A ni one drageNevine djevojke!grleno, ali tuno, u sumagli-

cu koja se raspravala u jakimzrakama julskog sunca. Pa na-

glo, gotovo postien, uuti.- Evo nas Skoro.- Da.eljezni putniki vagon. Na za-

putenoj staroj pruzi, koja vie nevodi nikuda. Ali, kako svaki po-gled na vagon izaziva osjeaj pu-tovanja, i njima se, obojici, uinida su poli na put. Barem na tren.Ubrzae, mahinalno, korake.

- Kako ti je ime? upita, iz-

nenada, kao da se upoznaje sasluajnim poznanikom na puto-vanju.

- Arif.- Ja sam Stojan.Stigoe do vagona. Sunce je

ve udaralo po njegovoj zahra-loj poplati, i nestajalo u crnimprozorskim rupama. Trava jeobrasla oko nogostupa, i vagon

je sada liio na ukotvljen malidom, miran i siguran, bez elje

- Ne pitam te ko je ljepi! vrisnuo bi Arif.

- Nego?- Da uporedi!- Kako mogu porediti ako

neu gledati ko je ljepi?Arif nije znao odgovor nato pitanje, utio bi, gledajui

je dugo, dok se ljutnja topila,topila, na kraju nestajala nanjegovom osmijehu, iz kojegse jasno moglo iitati: Ti sinajljepi!.

ivjeli su sretno nekolikogodina. Pa i onda kada je Arifprodao kuicu sa crvenim kro-

vom i plavim zidovima, pa ionda kada su se preselili unaputen eljezniki vagon,ostavljen nekim sluajem nauskotranoj pruzi. ivjeli susretni.

ivjeli su sretni: u ostavlje-nom uskotranom vagonu,dok su trava i korov bujali okonjih.

Sretni: Hiljadarka je zat-rudnila, stomak joj je rastaobre od trave oko vagona. Ari-fov osmijeh se poveao, skoroda se je izjednaio sa retuira-nim osmijehom sa stare nov-anice od hiljadu dinara.

Bili su sretni, sve dok jed-noga dana Arif nije zaurlao:

- Gdje je moj sin!?- Nema ga odgovorila je.

- Kako nema, BOIJA E-NO!- Bog je tako eo, Arife.- Bog nema nita s time,

KURVO!- Pobacila sam ga, Arife

odmakla se od vagonskog pro-zora, spustila ruke niza se,prazne kao ivot siromaha,krenula prema izlazu, okre-nula se, i rekla:

- Nisam kurva.Nikad se vie nije vratila u


7/31/2019 Behar br. 104

26/104

26

barskim refleksom procijedi:- A, ko e ovo platiti?- On! kae Arif Burdali,

i pokazuje na Titovu sliku nazidu.

Tad se sve oi okrenu pre-ma Titu, tamo ih doeka strogvizionarski pogled, i natjerada naglo spuste glave na prsa.Dugo, zatim, tiho je, ako se neraunaju bubnjanja src is-pod sputenih glava na komu-nistikim prsima. Ti su trenu-ci, priznaje, Arifu bili smisaonjegovog ivota. Sve do 1965.godine. Tada je hiljadarka de-

valvirala za dvije nule, i svelase na deset dinara. Tiinupunu strahopotavanja oko

Arifa je zamijenila buka punapodsmijeha. Arif Burdali se,dodue, ponaao jo dostojan-stveno, vadei, ve ofucanu,hiljadarku, rukom pokazujuina Titovu zidnu sliku ali suse mjesta promijenila. Prilika

Titinog lika sa novanice, pri-mjetno nagriena alkoholom,mogla se zamijetiti jo samopo najgorim kafanskim rupa-ma, najee staninim bircu-zima, a za njom su vihorilesalve priprostog smijeha. Iztoga perioda ivota Arifa Bur-dalia moe se izdvojiti ipak

jedna njena sliica: Arif Bur-dali i stanina kurva Hilja-

darka zagrljeni vrludaju pru-nim pragovima, podupiru je-dno drugo, nastojei uini svi-

jet, barem na tren, stabilnim.

da igdje ode. Mladi je zapaliocigaru.

- Ti ui, ja u te saekatiovdje.

- Dobro.

Naslonio se na ve topli va-gon.Starac je rukom uhvatio ipku

nogostupa, i nogama napipavaostepenike. Jedno vrijeme ulo seutanje tabana koje trae vrstoslonac, i otpuhivanje dima izusta.

Starac je uao unutra.Mladi je i dalje otp

behar br. 104

Documents